Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • doktor Jatogen

    Zaustavimo li se načas na Žižekovoj špekulaciji o tome da je ultimativna tema ljubavne poezije "lamentacija poete koji je izgubio svoju ljubljenu", lako ćemo ući u trag temeljnim nedostacima njegove vizure: naime, takvu temu možemo proglasiti i najnižom, najprostijom, "silaznom" temom ljubavne poezije, dok je ultimativna ljubavna poezija zapravo "uzlaznog" karaktera. Žižek zaustavlja, spušta; njegove premise su rupičaste, lomne; ispod površine on vidi tek meso, gnjecavost, ružnoću; priklani smisaoni horizont raskomadan leži u praznini između tjelesnog i intelektualnog: on ne nalazi posrednika između to dvoje, možda upravo stoga što se smatra ateistom; bog je za njega tek očuh, lažni otac, ali svakako onaj koji jebe.
    Brojni su primjeri proizvoljnosti, špekulacija, improvizacija u Žižekovim tekstovima. Evo jednog: Žižek tvrdi da je Bobby Peru iz filma "Wild at Heart" intrigantniji i manje šablonski lik od Franka iz "Blue Velvet", ali ne objašnjava zbog čega tako misli. Da li stoga što Bobby Peru "ne prelazi na sam čin"? Pa to nit' je nešto novo, nit' bogznakako intrigantno: demonstracija nadmoći, možda " neuspjela magija" impotentnog (ne raznese li si glavu puškom?). Dapače: Frankova rečenica "Baby wants blue velvet" intrigantnija je od svih rečenica koje izgovara Bobby Peru; Frankov inhalator tajanstveniji je i daleko začudniji od najlonske čarape prevučene preko Peruovog lica; Frankovo nasilje je istančanije, protkano je izvjesnom melankolijom: Frank je "bolesni Valentin"; Peru je prostiji, svakidašnjiji, prizemniji.

    avatar

    06.05.2008. (16:13)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, znate li što je naročito zabavno u vašim komentarima tekstova Slavoja Žižeka? Okolnost da ste postulatorno protiv svega što Žižek tvrdi!
    Zašto je to naročito zabavno?
    Bilo bi inače dosadno, a, bogibogme, bilo bi dovoljno optužujuće po vas, ali, zbog jedne je okolnosti sve to ipak samo škerac: Žižek naime i sam svijet vidi kao mudus inversus, tj. zlorabi onu Hegelovu da je filozofija svijet naopako. Vi pak, načelno i uporno tvrdeći obratno od onoga što tvrdi Žižek, stvari vraćate u stanovitu hiper-realističku perspektivu: kao da su konačno u pravoj perspektivi i na svome mijestu, ali, ipak su, za još jedan zavratanj, pomaknute!
    Vi u ovoj komparativnoj analizi imate sasvim pravo, na svojevrsan način: svaki istinski ljubitelj opusa Davida Lyncha branio bi vašu poziciju, i to istim riječima, jer, fanovi se Davida Lyncha i prepoznaju po tom zagovoru tajanstvenog, začudnog i mističnog što ne traži objašnjenje! Dapače, vele oni, sve dok čar tajanstvenog traje, traje i estetski užitak u Lynchovom dijelu: objašnjenje je bilo kojeg motiva, u skladu s tom teorijom, njegovo sknavljenje - objasniti tajnu blue box-a, recimo, značilo bi uništiti tu čudesnu kutiju! Ono što nam preostaje pred Lynchovim djelom, to je Silencio.
    Pogledajte riječi kojima opisujete Franka: tajanstveniji, intrigantniji, začudniji...
    Jatogen, i ja sam uživam na Lynchu na sličan način, ali, ovdje nije riječ o tome: kazati sada da je tu riječ o "jednoj od velikih etičkih gesti suvremenog filma" sasvim je iluzorno, jer izgleda da vas to ne zanima. Ali, Jatogen, porazgovarajmo na čas - samo na čas, jer danas mi je, razumjet ćete me, užasan dan: javili su mi da je umro Cipra, a u svojoj blizini imam još jedan smrtni slučaj, pa, molim vas da shvatite kako neću moći dugo biti s vama - ozbiljno:
    Vi ste pametan čovjek. K tome, uvjeren sam, senzibilan. Naprosto je nemoguće, kao što to vidi i Maro, da se vama Žižek ne sviđa: ako je pak tome zaista tako, razmislite o čemu je riječ, jer, to bi za vas moglo biti značajno otkriće! Ne kažem ja da bi svi mi morali biti adoranti kulta diva iz Ljubljane, štoviše i mene Žižek počesto iznervira, ali naprosto mislim da bismo se trebali oko jednog složiti: Žižek je neosporno pametan čovjek, pa i kad se s njime ne slažemo, inspirativan je kao rijetko tko od suvremenika. Da ne kažem da je njegov opus izuzetna škola mišljenja.
    Simpatično je, stoga, velim, to što se s njime ne slažete, ali, ako to nije šala, sumnjivo je to postulatorno oporbenjaštvo. Da Žižek kaže da pada kiša, vama bi sijalo sunce, i to je ono što bi nas žalostilo, da vas ne znamo, i da nas ne zabavlja!

    avatar

    06.05.2008. (16:57)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    U posljednjoj fusnoti Žižek veli: "Asocijacija na poznatog nadrealističkog 'mrtva magarca na klaviru' ovdje je u potpunosti opravdana, pošto su i nadrealisti prakticirali neku svoju vrstu prolaska kroz fantazmu". Međutim, cilj takvih nadrealističkih jukstapozicija nije bio definirati, svesti čovjeka na biće zarobljeno zidovima fantazmi (kako čini Žižek) ili "oteti se stisku fantazma", nego uvesti i sprovesti ga (se!) kroz fantazme, integrirati fantazme u vlastito biće, dati im domovnicu, prestati im se opirati. Dakle, asocijacija nije sasvim opravdana.

    avatar

    06.05.2008. (17:20)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Idem, no prije toga, tek jedno: znao sam da ćete se spotaknuti na mrtvog magarca na klaviru, a i da ćete se na kraju krajeva složiti s Žižekom: za Žižeka je prolazak kroz fantazmu istovjetan dolasku do autentične ljudske slobode.

    avatar

    06.05.2008. (17:44)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nemanja, problem je što vi moje tekstove o Žižeku čitate tek ovlaš, videći u njima ono što želite vidjeti. Što se tiče Lyncha: nemam ja ništa protiv objašnjavanja elemenata njegovih filmova - štoviše, uživam u zanimljivim objašnjenjima - ali Žižekova tumačenja su naprosto bezveze: to, zapravo, uopće nisu tumačenja, nego - kako i sami rekoste - zloupotrebe.
    Moja perspektiva nije "hiperrealistička" (iskreno, prezirem takve pojmove, jer ne znače ništa), niti je moje oporbenjaštvo "postulatorno" (dapače: svaki od tih "oporbenjaških" izljeva nastaje a posteriori - nakon pažljivog čitanja Žižekovog teksta). Raison d'etre mojih "antižižekovskih" tekstova leži upravo u tom pažljivom iščitavanju.
    Što se tiče pojmova "tajanstveniji, intrigantniji, začudniji" koji vas smetaju: stavimo ih radije (ponovo!) u kontekst:
    "Brojni su primjeri proizvoljnosti, špekulacija, improvizacija u Žižekovim tekstovima. Evo jednog: Žižek tvrdi da je Bobby Peru iz filma "Wild at Heart" intrigantniji i manje šablonski lik od Franka iz "Blue Velvet", ali ne objašnjava zbog čega tako misli. Da li stoga što Bobby Peru "ne prelazi na sam čin"? Pa to nit' je nešto novo, nit' bogznakako intrigantno: demonstracija nadmoći, možda " neuspjela magija" impotentnog (ne raznese li si glavu puškom?). Dapače: Frankova rečenica "Baby wants blue velvet" intrigantnija je od svih rečenica koje izgovara Bobby Peru; Frankov inhalator tajanstveniji je i daleko začudniji od najlonske čarape prevučene preko Peruovog lica; Frankovo nasilje je istančanije, protkano je izvjesnom melankolijom: Frank je "bolesni Valentin"; Peru je prostiji, svakidašnjiji, prizemniji."

    avatar

    06.05.2008. (17:56)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Prolazak kroz fantazmu? Izlazak? "Otimanje iz stiska fantazma putem prekomjerne identifikacije"? Sklizak teren semantike: Žižek je tu prilično nejasan. Iz njegovih brojnih definiranja vlastitih pozicija u svijetu (kršćanski ateist, lenjinist itd.) jasno je da se upravo prekomjerno identificira s fantazmima; iz raznolikosti njegovih tekstova da se naslutiti i da im se otima; jedno je sigurno: fantazam ovdje doživljava i opisuje kao negativnu silu.
    Jedan primjer koji bi mogao ponešto pojasniti (možete ga pronaći u knjizi "Francuski nadrealizam" Višnje Machiedo):
    jedan je Bashov učenik napisao ovakav senryu:
    "Crvena želik-žena;
    otkineš joj krila:
    paprika."
    Basho ga je preinačio u ovakav haiku:
    "Paprika;
    dodaš joj krila:
    crvena želik-žena".
    Eto razlike. Žižek je "silazan": on otkida krila; nadrealizam je "uzlazan": on dodaje krila.

    avatar

    06.05.2008. (18:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...