Nike,na žalost ne zna što je to flomaster,a kamoli čemu služi...al,dosadna sam sama sebi više,jer stalno ponavljam ...ono što odavno već piše u opisu njegove dijagnoze...voli vas mama Tina
06.05.2008. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško ti je znam, dirnula si u osinje gnijezdo ali ti si žena-zmaj .Ma za nepovjerovati je da neki roditelji tako reagiraju, kao da im je svejedno kako i što se radi s njihovom djecom.To je najtužnije u ovoj priči. Ti ne samo da se boriš za svoju djecu, za bolje uvjete rada u centru..i sve ostalo..boriš se i za one koji te napadaju, za njihovo dijete. Ne znam, ja bih njih sve dobro stukla..ups izletjelo mi to :)
06.05.2008. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja šogorica ima autistično dijete i znam kako je teško naći balans između osoba koje rade s takvom djecom. Takva su djeca sklona i autoagresiji, naravno sve ovisi o stupnju autizma. Ali ako im se pruži pravi pristup, moguća je kakva-takva socijalizacija takve djece.To je teška životna borba, a za roditelje da ne govorim.
07.05.2008. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo je samo jedan tužan primjer sukoba između roditelja, koji "ovi s vrha" gledaju i zadovoljno trljaju ruke. PODIJELI PA VLADAJ. a vi se i dalje prepucavajte, na štetu vlastite djece- dugogodišnja logika. mislim da je krajnje vrijeme da se roditelji djece s invaliditetom općenito prestanu ponašati DEBILNO, da se okupe i zahtijevaju svoja prava i prava svoje djece! jer dragi moji, nitko od nas neće zauvijek- što će biti s vašom djecom kada vas ne bude, ako im ne osigurate SADA što bolji život?? a vi se i dalje prepucavajte, popločavajte svojoj djeci put za između 4 siva zida ostatak života... sramota.
07.05.2008. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako počnem, ispast će roman ...a tema teška, do Boga ...
Razumijem tebe a isto tako pokušavam razumiti i osobe koje rade s djecom !
Jedan roditelj, jedno, eventualno dvoje djece, tvoj slučaj je izniman a mogu zamisliti kako je tek odgajateljima, o koliko djece oni brinu. U istinu trebalo bi se znati koliko djece djece brine jedan odgajatelj.
Draga moja Mala tipkovnice moramo biti svjesni da nitko i nigdje NE MOŽE brinuti o našoj djeci onako kako mi brinemo !
Nedavno sam bila u jednom staračkom domu. Nepokretni. S pelenama a moraju ih hraniti. Slika ne da je strašna nego je prestrašna ! Na prvi pogled sve fino, lijepo, pokriveni, lancuni čisti, deke omotane a ispod ... bolje da ne pišem ! Imala sam mamu koju sam njegovala nešto malo više od dvije godine. Zbog povišenog šećera i inzulina koji sam joj davala dva puta dnevno u prostoru se zadržava poseban miris a o pelenama i kateteru, što reći. Maksimalno smo u obitelji održavali higijenu i bez obzira na brigu, pojavile su se rane na bokovima, petama, leđima. Svaki dan sam ispirala rane, po nekad i više puta na dan ! Gnoj u pravom smislu riječi ! Što misliš kako bi bilo da je moja majka bila u domu ? Kako jeTEK njegovateljicama koje tako rade svaki dan, cijeli radni vijek !
Osobno, ne bih UŠLA u problem onako kako ga danas vidim i moram ti reći, ni na kraj pameti mi nije da umanjim tvoje strahove i patnje ali moram ti reći isto tako, divim se osobama koje rade s nepokretnima ! Treba to gledati svaki dan a nitko kad pođe u školu i kad se zaposli ne razmišlja da će svaki dan doslovno nekom prati guzu, pišu, čistiti žive rane, mijenjati pelene, katetere ... Morala sam ti OVO ispričati a znaš i moje osobno stanje.
Djeca su opet nešto drugo !
Nije lako sa zdravom kamo li s bolesnom djecom !
I s jednima i drugima treba na poseban, individualan način prići a snage treba, ljubavi treba !
I meni je tko zna koliko puta u ONOM periodu došlo da odustanem a kamo li njegovateljicama u staračkom domu ili centrima u koja su smještena djeca !
Koliko snage si ti imala dok nisi PRIHVATILA stanje, dok te nije DOTAKAO Gospodin ?
Za njegovateljice isto tako treba moliti Gospodina da im udjeli snagu, ne samo fizičke, ONE druge treba još više !
Ako ih samo napadamo, nismo rješili ništa, bit će još gore !
Treba pokušati i njima dati ljubavi, pozitivne energije da se i one okrenu Njemu da bi imale snage prvo za sebe a onda za djecu koja im se povjeravaju.
Svima nam treba pažnje, ljubavi, ne samo ljudske, već Božanske ! Najvažnije !
Išle su njegovateljice u školu, na praksi susretale bolesnu djecu, stare osobe ali raditi i susretati se svaki dan, nešto je drugo !
Možemo reći, opredjelile su se. Da, samo to izgleda sasvim drugačije iz dana u dan, u zbilji !
Da ima ZLOČESTIH, oooo da, svuda ! Pre više ! Na žalost !
Tek je njima potrebno dati ljubavi ...
TKO IMA snage za to ?
Možda one drage duše koje su se ZATVORILE i ne vide svjetlo dana, možda će ONE izmoliti kod Gospodina snagu za sve nas !
Puno nas je kojima treba NJIHOVA molitva !
Pokušajmo i sami, bar na tren, okrenuti lice Gospodinu ...
Draga Mala tipkovnice šaljem ti Božji mir i blagoslov.
07.05.2008. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno mi je razumljivo o čemu pišeš,jer već 9 godina u mojoj obitelji vodimo bitku kako omogućiti unuku najbolji mogući način da se uz pravilnu terapiju i rehabilitacijske vježbe pripremi i uključi u život dostojan čovjeka.Moja kčer je predsjednica Udruge roditelja djece s teškoćama u razvoju pri Centru Goljak u Zagrebu.Ja joj se divim da to breme nosi na svojim leđima,jer,svašta doživljava ne samo od roditelja već i od djelatnika Centra.Ali,eto,uz sve što daje svom sinu ima vremena volje i snage hrvati se sa ne malim problemima i uz to uspjela je kod gradonačelnika Zagreba isposlovati podršku za izgradnju novog Centra i škole unutar njega,jer je ovaj - ruglo!Moj iskren pozdrav i poruka-ne odustaj,bori se dalje!Imaš veliki razlog za to!
07.05.2008. (13:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@fulvus - da teško je , al je najteže to što se dojedan roditelj osim dbolesti mora boriti sa administracijskim zmajem ove države...
@đus - ubro si problem ... pozdrav šaljem
@Promatram,razmišljam- ima jedna velika razlika , draga , između roditelja i djelatnika.
...Djelatnik ima radno vrijeme i plaću jer Centar je RADNO mjesto - i u to ulaziš SVJESNO ... nisi UBAČEN jer te život prisilio na to ...Jednom otključana vrata su slučajnost ....pa i dva puta - al učestalo otključana vrata nije slučajnost već NEMAR...itd.itd.
pa rane o kojima pišeš ... Znam da se te rane pojavljuju bez obzira koliko vodili računa o bolesnicima .I kršćanski je oprostiti - i oprošteno im je davno - al , dozvoli , nije kršćanski dozvoliti da se isti propusti ponavljaju i dalje... To nas vjera ne uči!
Jedan obraz - drugi obraz ... jel negdje piše pusti ga da te pljusne i treći put?
@Magična noć - dragi moj dida ... onda znate jako dobro sve ... Ništa se neće promjeniti dok se sklopovi u glavama ne pomaknu ... Pozdrav Vama i ciloj obitelji , a malenom veliki poljubac ...
07.05.2008. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije tebi prvi puta da jurišaš na vjetrenjače... možeš ti to... molitva za tebe je uvrštena (i ostatak obitelji naravno)... nadam se da ćemo se ovaj puta na godišnjem druženju KNI-a uspjeti vidjeti :) Drži se!
08.05.2008. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozdrav, podrška i blagoslov! U nadi protiv svake nade (Sv. Pavao) - hrabro naprijed!
08.05.2008. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Da ,kako glupo,napala me mama da će me tužit,blala....ja se nasmijala:mislim zbog čega....jer ona je čula da ti blabla...ispričao joj netko...kažem ja aha,a ja sam nova pjevačica "Magazina"...haha......u sebi,naravno......a onda ona te ne pozna,pitam je da zašto onda priča o tebi????Dajem joj broj da te nazove,a ona da neće...kao nismo mi mame jer smo trebale onda neke djelatnike istuć,haha.....ja njoj da se tebi sigurno u zatvor ne ide i da se problem šakama ne rješava...ta valjda bih ja prva nekog priko kolina....voli vas mama Tina
09.05.2008. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo hrabro mala (ne tako mala) tipkovnice, neka se govori, neka se čuje... prekjučer mi prijateljica s posla riča da joj je nećak koji ima celebralnu paralizu ispao odgajateljima iz kolica na nizbrdici, dijete ne može reći što se dogodilo a odgajatelji mudro šute, odala su ih ogrebana kolica. Da je to nešto što se ponekad događa, kao na primjer kad je moj Srednji pao preko malog odmora u školi dok je pedagogica mjenjala učiteljicu, pa je pedagog odmah nazvala i rekla što se dogodilo i zvala još jednom od kuće popodne da vidi je li sve u redu, onda bi i ti odgajatelji postupili kao i ova pedagog, ali nije... Samo hrabro!
13.05.2008. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Nike,na žalost ne zna što je to flomaster,a kamoli čemu služi...al,dosadna sam sama sebi više,jer stalno ponavljam ...ono što odavno već piše u opisu njegove dijagnoze...voli vas mama Tina
06.05.2008. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lučica
Teško ti je znam, dirnula si u osinje gnijezdo ali ti si žena-zmaj .Ma za nepovjerovati je da neki roditelji tako reagiraju, kao da im je svejedno kako i što se radi s njihovom djecom.To je najtužnije u ovoj priči. Ti ne samo da se boriš za svoju djecu, za bolje uvjete rada u centru..i sve ostalo..boriš se i za one koji te napadaju, za njihovo dijete.
Ne znam, ja bih njih sve dobro stukla..ups izletjelo mi to :)
06.05.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fulvus
moja šogorica ima autistično dijete i znam kako je teško naći balans između osoba koje rade s takvom djecom. Takva su djeca sklona i autoagresiji, naravno sve ovisi o stupnju autizma. Ali ako im se pruži pravi pristup, moguća je kakva-takva socijalizacija takve djece.To je teška životna borba, a za roditelje da ne govorim.
07.05.2008. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
ovo je samo jedan tužan primjer sukoba između roditelja, koji "ovi s vrha" gledaju i zadovoljno trljaju ruke. PODIJELI PA VLADAJ. a vi se i dalje prepucavajte, na štetu vlastite djece- dugogodišnja logika. mislim da je krajnje vrijeme da se roditelji djece s invaliditetom općenito prestanu ponašati DEBILNO, da se okupe i zahtijevaju svoja prava i prava svoje djece! jer dragi moji, nitko od nas neće zauvijek- što će biti s vašom djecom kada vas ne bude, ako im ne osigurate SADA što bolji život?? a vi se i dalje prepucavajte, popločavajte svojoj djeci put za između 4 siva zida ostatak života...
sramota.
07.05.2008. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Ne znam što bih rekla !
Ako počnem, ispast će roman ...a tema teška, do Boga ...
Razumijem tebe a isto tako pokušavam razumiti i osobe koje rade s djecom !
Jedan roditelj, jedno, eventualno dvoje djece, tvoj slučaj je izniman a mogu zamisliti kako je tek odgajateljima, o koliko djece oni brinu.
U istinu trebalo bi se znati koliko djece djece brine jedan odgajatelj.
Draga moja Mala tipkovnice moramo biti svjesni da nitko i nigdje NE MOŽE brinuti o našoj djeci onako kako mi brinemo !
Nedavno sam bila u jednom staračkom domu.
Nepokretni. S pelenama a moraju ih hraniti. Slika ne da je strašna nego je prestrašna !
Na prvi pogled sve fino, lijepo, pokriveni, lancuni čisti, deke omotane a ispod ... bolje da ne pišem !
Imala sam mamu koju sam njegovala nešto malo više od dvije godine. Zbog povišenog šećera i inzulina koji sam joj davala dva puta dnevno u prostoru se zadržava poseban miris a o pelenama i kateteru, što reći.
Maksimalno smo u obitelji održavali higijenu i bez obzira na brigu, pojavile su se rane na bokovima, petama, leđima. Svaki dan sam ispirala rane, po nekad i više puta na dan ! Gnoj u pravom smislu riječi !
Što misliš kako bi bilo da je moja majka bila u domu ?
Kako jeTEK njegovateljicama koje tako rade svaki dan, cijeli radni vijek !
Osobno, ne bih UŠLA u problem onako kako ga danas vidim i moram ti reći, ni na kraj pameti mi nije da umanjim tvoje strahove i patnje ali moram ti reći isto tako, divim se osobama koje rade s nepokretnima !
Treba to gledati svaki dan a nitko kad pođe u školu i kad se zaposli ne razmišlja da će svaki dan doslovno nekom prati guzu, pišu, čistiti žive rane, mijenjati pelene, katetere ...
Morala sam ti OVO ispričati a znaš i moje osobno stanje.
Djeca su opet nešto drugo !
Nije lako sa zdravom kamo li s bolesnom djecom !
I s jednima i drugima treba na poseban, individualan način prići a snage treba, ljubavi treba !
I meni je tko zna koliko puta u ONOM periodu došlo da odustanem a kamo li njegovateljicama u staračkom domu ili centrima u koja su smještena djeca !
Koliko snage si ti imala dok nisi PRIHVATILA stanje, dok te nije DOTAKAO Gospodin ?
Za njegovateljice isto tako treba moliti Gospodina da im udjeli snagu, ne samo fizičke, ONE druge treba još više !
Ako ih samo napadamo, nismo rješili ništa, bit će još gore !
Treba pokušati i njima dati ljubavi, pozitivne energije da se i one okrenu Njemu da bi imale snage prvo za sebe a onda za djecu koja im se povjeravaju.
Svima nam treba pažnje, ljubavi, ne samo ljudske, već Božanske !
Najvažnije !
Išle su njegovateljice u školu, na praksi susretale bolesnu djecu, stare osobe ali raditi i susretati se svaki dan, nešto je drugo !
Možemo reći, opredjelile su se. Da, samo to izgleda sasvim drugačije iz dana u dan, u zbilji !
Da ima ZLOČESTIH, oooo da, svuda ! Pre više !
Na žalost !
Tek je njima potrebno dati ljubavi ...
TKO IMA snage za to ?
Možda one drage duše koje su se ZATVORILE i ne vide svjetlo dana, možda će ONE izmoliti kod Gospodina snagu za sve nas !
Puno nas je kojima treba NJIHOVA molitva !
Pokušajmo i sami, bar na tren, okrenuti lice Gospodinu ...
Draga Mala tipkovnice šaljem ti Božji mir i blagoslov.
07.05.2008. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Potpuno mi je razumljivo o čemu pišeš,jer već 9 godina u mojoj obitelji vodimo bitku kako omogućiti unuku najbolji mogući način da se uz pravilnu terapiju i rehabilitacijske vježbe pripremi i uključi u život dostojan čovjeka.Moja kčer je predsjednica Udruge roditelja djece s teškoćama u razvoju pri Centru Goljak u Zagrebu.Ja joj se divim da to breme nosi na svojim leđima,jer,svašta doživljava ne samo od roditelja već i od djelatnika Centra.Ali,eto,uz sve što daje svom sinu ima vremena volje i snage hrvati se sa ne malim problemima i uz to uspjela je kod gradonačelnika Zagreba isposlovati podršku za izgradnju novog Centra i škole unutar njega,jer je ovaj - ruglo!Moj iskren pozdrav i poruka-ne odustaj,bori se dalje!Imaš veliki razlog za to!
07.05.2008. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna mala tipkovnica
@ Tina ... - pusa tebi i Nini !
@anasta - šporke igre - pusa tebi i klincima
@fulvus - da teško je , al je najteže to što se dojedan roditelj osim dbolesti mora boriti sa administracijskim zmajem ove države...
@đus - ubro si problem ... pozdrav šaljem
@Promatram,razmišljam- ima jedna velika razlika , draga , između roditelja i djelatnika.
...Djelatnik ima radno vrijeme i plaću jer Centar je RADNO mjesto - i u to ulaziš SVJESNO ... nisi UBAČEN jer te život prisilio na to ...Jednom otključana vrata su slučajnost ....pa i dva puta - al učestalo otključana vrata nije slučajnost već NEMAR...itd.itd.
pa rane o kojima pišeš ...
Znam da se te rane pojavljuju bez obzira koliko vodili računa o bolesnicima .I kršćanski je oprostiti - i oprošteno im je davno - al , dozvoli , nije kršćanski dozvoliti da se isti propusti ponavljaju i dalje... To nas vjera ne uči!
Jedan obraz - drugi obraz ... jel negdje piše pusti ga da te pljusne i treći put?
@Magična noć - dragi moj dida ... onda znate jako dobro sve ... Ništa se neće promjeniti dok se sklopovi u glavama ne pomaknu ... Pozdrav Vama i ciloj obitelji , a malenom veliki poljubac ...
07.05.2008. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
dakle taknula si u osinje gnijezdo...interesantno---ajde drži se
07.05.2008. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zrno gorušice
nije tebi prvi puta da jurišaš na vjetrenjače... možeš ti to... molitva za tebe je uvrštena (i ostatak obitelji naravno)... nadam se da ćemo se ovaj puta na godišnjem druženju KNI-a uspjeti vidjeti :) Drži se!
08.05.2008. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Pozdrav, podrška i blagoslov!
U nadi protiv svake nade (Sv. Pavao) - hrabro naprijed!
08.05.2008. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Da ,kako glupo,napala me mama da će me tužit,blala....ja se nasmijala:mislim zbog čega....jer ona je čula da ti blabla...ispričao joj netko...kažem ja aha,a ja sam nova pjevačica "Magazina"...haha......u sebi,naravno......a onda ona te ne pozna,pitam je da zašto onda priča o tebi????Dajem joj broj da te nazove,a ona da neće...kao nismo mi mame jer smo trebale onda neke djelatnike istuć,haha.....ja njoj da se tebi sigurno u zatvor ne ide i da se problem šakama ne rješava...ta valjda bih ja prva nekog priko kolina....voli vas mama Tina
09.05.2008. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Samo hrabro mala (ne tako mala) tipkovnice, neka se govori, neka se čuje... prekjučer mi prijateljica s posla riča da joj je nećak koji ima celebralnu paralizu ispao odgajateljima iz kolica na nizbrdici, dijete ne može reći što se dogodilo a odgajatelji mudro šute, odala su ih ogrebana kolica. Da je to nešto što se ponekad događa, kao na primjer kad je moj Srednji pao preko malog odmora u školi dok je pedagogica mjenjala učiteljicu, pa je pedagog odmah nazvala i rekla što se dogodilo i zvala još jednom od kuće popodne da vidi je li sve u redu, onda bi i ti odgajatelji postupili kao i ova pedagog, ali nije... Samo hrabro!
13.05.2008. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...