mislim da si u pravu, majstorice ... enciklopedisti su prošlost, pa čak i u okviru samo jedne struke ...
sjećam se svoje 'olimpije', dobila sam je za jedan rođendan, dok sam bila gimnazijalac. i indigo papira i korektora ... uh ... i čekanja da stignu knjige i članci među-bibliotečnom razmjenom i fotokopija i mikrofilmova ... i silnih para koje sam za njih dala, kolike su se nove cipele, torbice i kozmetika pretvorili u literaturu ...
knjigu koju preporučuješ nisam čitala, al' sad ću je, dakako, potražiti ... marie je i meni omiljeni znanstvenik ... iako nisam 'prirodnjak'...
p.s. a od 'nedogodivih' poslova ... hihihi ....koji će mi se od sutra sručiti na glavu... hvata me panika ...
06.05.2008. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Otuđeni i kao da smo u onoj "tko žuri, vrat lomi". Pala na faksu ispit, zemljopis, radi količine ulja od kikirikija u izvozu ne znam više koje zemlje, nije me ni onda zanimalo.
06.05.2008. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji roditelji su znanstvenici starog kova i vrte glavom nad mlađarijom koja ništa ne zna. i ne znaju se snaći, a sve im je dostupno. (i prigovaraju meni što nisam išla u znanstvenike jer imam urođeno sistematsko razmišljanje....)
06.05.2008. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čini mi se da općenito nema više ljudi s vizijom za koju su spremni sve 'žrtvovati'. Danas je nekakvo suludo vrijeme u kojem ne postoje one neke prvenstveno ljudske vrijednosti. Nekako kao da smo izgubili onu bit života 'Učinimo ovaj svijet boljim'. Marie Curie je živjela u vrijeme kad se još vjerovalo u to neko bolje sutra i znala je da njen put znanstvenice ima svrhu. Danas toga više nema. Nažalost.
06.05.2008. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, draga moja majstorice....kao da si nam virila u kuću i slušala naše razgovore. jučer nam je pukao Internet i nismo ga imali do pred sat vremena. (pričica je bila 'programirana') naš ISP provajder je imao poteškoće i tako smo poželjeli da nemamo vode ili struje, ali bez interneta...avaj!!! moj (vrlo informirani i svestrani sin) zaključio je da to nije ovisnost nego potreba. jer smo tisuću puta krenuli kliknuti u tu 'virtualnu enciklopediju' po informaciju, ali ....avaj!, 'knjižnica' zatvorena:( i upravo je to sin komentirao koliko se lakše dolazi do informacija danas nego prije. i danas je vrlo lako mnogo toga znati, ako želiš. da, ponestaje velikih ljudi, velikih imena. ali, nekada pomislim da je ipak bolje da se stvari mijenjaju. ja se osjećam dobro. jer kad sam ja na prvoj godini faksa išla u banku da bih vidjela kompjutor, a morala sam informatiku polagati tako što zamišljam kako to ogromno čudo izgleda...smiješno mi je i zaostalo. moje dijete danas sve to drugačije radi i misli kako je bilo genijalno postizati išta u naša vremena, kad je sve bilo nedostupno i apstraktno... (uh, bolje da sam ti e-mail poslala...odoh ja na široko:)))
06.05.2008. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super, kavica i utorkom...nisam je očekivala, navratila da vidim ima li novosti o Makiju. Čini mi se...opći UMOR, umor od svega, umorni za sve. Čovjek sve više postaje "samac usred Svemira". Prošlo ljeto sam ugostila sestru nakon pet godina neviđanja. U startu sam primjetila promjene...zaspivala je tijekom našeg razgovora, pa sam mislila kako joj treba vremena da se prilagodi, no to je trajalo predugo, a imale smo toliko toga reći jedna drugoj. Previše je volim, pa sam insistirala na detaljima...trajalo je već nekoliko godina, zaspala bi u pola svoje rečenice, u pola zalogaja, na različitim mjestima...strah je "volana". Liječnik u Torontu joj rekao da je baš dobro što "može spavati", puno bolje od nesanice haha. Bila sam bijesna i razočarana tolikom nebrigom i nezainteresiranošću...naime, dugogodišnje djevojke njena dva sina, mlade liječnice, Njemica i Kanađanka, koje spremaju disertacije, i gostuju svaki vikend u njenom domu, nisu je ozbiljno "promotrile". Pa šta je to? ljubav, briga, znanost..Danas se liječi skupim lijekovima od narkolepsije. Mi pamtimo M. Curie, a imamo tebe, majstorice.
06.05.2008. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad je Blanche oboljela, tek onda počinje pisati o svojoj ljubavi prema umrlom neurologu, o tajnovitosti njegove smrti i o ljubavima Marie Curie.."Ljubav se ne može objasniti razjasniti, ne može se definirati, tko bi mi bili kada je ne bi to pokušali ?" .......odlična knjiga!!!!!!!!!
Moja teta, mamina sestra je prof. Zlata Bartl, TETA VEGETA".....cijeli svoj život je žrtvovala znanosti i odrekla se ljubavi, braka, djece..........danas leži nepokretna u staračkom domu i gleda u nebo.........kada telefoniramo moli me da joj opšem moj vrt, da joj pričam o proljeću i bojama koje ona više ne može doživjeti........... jedina ljubav koju je u sebi razvijala je bila ljubav prema znanosti, ljubav prema kemiji...... svoju prvu ljubav je izgubila u ratu i tada je prestala osjećati kao žena( njene riječi), borila se u muškom društvu i uspjela se uzdignuti do priznanja i dobitka nagrade za životno djelo i "Zlatne kune" koja danas stoji u njenoj sobi i prisjeća je na prošla vremena.........
Rene Bakalović je nedavno napisao reportažu o njoj u "Gloriji" i pozvao književnike i režisere, da pišu o njoj i da snime film o jednoj velikoj ženi koja danas "skoro" zaboravljena leži u staračkom domu....... Ah majstorice knjiga koju si predstavila je odlična, volim takvu literaturu, ali pitam se hoće li se netko sjetiti pisati o Zlati Bartl, koja je svojim djelom odvela Hrvatsku na internacionalno tržište, pa iako nije dobila Nobelovu nagradu, o njoj se u svijetu priča s poštovanjem.
06.05.2008. (18:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije sto godina veliki ljudi su bili znanstvenici, prije dvjesto umjetnici poput Mozarta ili Goethea, prije tisuću možda vitezovi i kraljevi, prije dvije tisuće proroci i svećenici...
Danas su veliki ljudi probisvjeti i nikogovići... hajde, u boljem slučaju sportaši... ako je to sport što danas rade...
Svako vrijeme nosi svoje, i često se sjetim kako sam se čudio starijima govoriti da je nekad bilo bolje. Eto sad i mene tako. Mlađima će opet biti dobro. Možda ispadne da su i oni imali neke velikane za koje i ne znamo da se motaju među nama. Na koncu, i velikani su jednom bili mali.
06.05.2008. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekad su od ničega sve stvarali, a danas obratno. Što imaš više mogućnosti manje se trudiš. Nažalost.
Sve je manje liječnika s dušom, misle da je dovoljna stručnost, a čovjek pred njima osjeća se i tretiran je kao stvar. Osobno imam više dobrih nego loših iskustava i ne bi bilo lijepo da se žalim. Pozdrav Majstorice s dušom
07.05.2008. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Podsjetila si me na knjigu za koju su me vežu posebna sjećanja ! Davno je to bilo ... Često se pitam, postoje li više i takve ljubavi ?
Kao i želja za učenjem. Ma što bi se dječica zamarala čitanjem lektire, ode lijepo na internet, izlista stranicu, dvije i eto domaćog uratka ! Ma tko bi čitao knjigu, gubio vrijeme ! Na žalost, samo to mogu reći.
Ovo sa liječnicima, strpljenjem ...
... u našoj bolnici skoro da nema liječnika koji bi te saslušao, pregledao (svi bježe od pacijenta i samo ga šalju na snimanja) i vodio te do dijagnoze (bolesnici se sami liječe, traže riješenja po forumima i osjećaju se izgubljeno). ...
Nije tako samo u tvojoj bolnici !
Moram opet reći, na žalost znam iz osobnog iskustva ! Da se sama ne SNALAZIM, nisam sigurna što bi bilo. Nitko nikad od liječnika za ovih punih 8 godina od kada sam prvi put operirana, nije razgovarao ! Nitko ! Jednom, odmah na početku samo sam u tiho pitala ... drsko mi je rečeno, to je TA dijagnoza, ljudi umiru ! Ma nije problem što se umire, problem je kako živjeti dostojanstveno, dok se može ! A kao više se zna ! Što će TOLIKO znanje kad se čovjek zapostavlja, kad se ne brine o ljudskom dostojanstvu !
07.05.2008. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danas imamo sve. I nemamo ništa. Danas, kada bi nam život trebao biti puno bolji i jednostavniji, sve je teži, sve smo umorniji. Da li je to danak ovako brzog napretka, ili...? Ne znam ni sama, samo znam da se više bavimo kompjuterima nego ljudima. Ja možda ne, jer je priroda mog posla drugačija, ali mnogima je baš tako. Te mašine su velika pomoć, ali nekako mi se čini da postajemo njihovi robovi. Gdje će stati? I kada? Možda nikada nećemo saznati. Ili će biti prekasno kada saznamo.
07.05.2008. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako si me zainteresirala za taj roman... ne bih se upuštala u diskusiju na pitanje koje si postavila na kraju posta, već me nešto drugo kopka. što ti misliš, bi li koji muški primjerak znanstvenika "žrtvovao" nobela zbog veze s nekom ženom? jemo li mi malo puknute? p.s. tako mi svega, ja ću pod stare dane postati feministica (baba već jesam) :))))
08.05.2008. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram ti reći da je ovo prvi dugi post koji sam od početka do kraja pročitala. Ti imaš uvijek zanimljivu temu i znaš je lijepo prezentirat na van. Što mislim o tome? Pročitat ću svakako knjigu. Onda ću kupit kartu za Ri. Doći do tebe da ti kažem kak mi se knjiga čini. Jel ideja dobra? :-)
08.05.2008. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga majstorice, možda se događaju promjene za kojima kasnimo. kasnimo iz bojazni prema neizvjesnosti koju donosi budućnost, vezani emotivno za one točke ljudskosti koje nam odgovaraju, mislim, koje nas ispunjavaju i čine zadovoljnima i sretnima. novosti nam izmiču sigurno tlo s utabanom stazicom. ?
08.05.2008. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svako vrijeme nosi svoje. Ja sam morao kako kolokvij iz matematike imati položeno računanje logaritamskim računalom, šiberom, a danas studenti i ne znaju šta je to. Ja sam morao prekapati gomile literautre dabih pronašao tek djelič onoga što sam trebao, danas je to dostupno klikom. Iskreno rečeno žao mi je što sam se rodio prerano. Pozdreav u ime oboje
08.05.2008. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U moru informacija netko pliva, a netko se davi. Renesansni čovjek silom prilika ostaje stvar prošlosti, a sadašnjost je žalosno okrenuta drugim vrstama slave. Jesmo li sami krivi? Vjerojatno jesmo. Koliko puta dnevno čujemo izraz "pustio/la sam mozak na pašu"? Diže mi kosa na glavi od toga; mislim da pasući mozak nema tko vratiti s paše. Ostaje veselo blejati na "Farmi", zalijepljen za ekran ili papirnati pandan istog. A većina s guštom pušta mozak na takve livade; najlakše ih je naći, posvuda su. Globalno selo proizvodi globalne seljačine. Zato i ne pamtimo nobelovce, samo ovce.
08.05.2008. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na ponuđenoj pomoći. Za sada Draga je više nego zadovoljna brigom doktora i njihovim odnosom. Većinu je pretraga obavila i uglavnom se čekaju rezultati. Ipak ima još ponešto obaviti. Pozdrav u ime oboje
08.05.2008. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dolaziš u fazu gdje uspoređuješ nekad i danas. to se svima događa. i svi se većinom zgražaju nad manjinom vrijednosti koje "novotarije" nose sa sobom. događa se starenje misli i pogleda na život. no kako sam i sama mnogo puta na to tako gledala, pokušala sam se (u panici) odmaknuti od tog okvira i sagledati kako će odrastati moja djeca.
stvar u ovome; moji roditelji su se križali kad je moja generacija imala ovakve i onakve povlatice, što nam je bilo sve servirano, a ne kao njima što su jeli kruh i mast, radili u vrtu ili polju, dok smo se mi igrali s gomilama lutaka, autićima i slikovnicama, išli na bazene, praznike provodili na moru... itd. ja ću svojoj djeci prigovoriti što u moje vrijeme nije bilo xbox-a ni playstationa, dvd-a, mobitela, memory stickova, interneta kao danas, blogova... itd.
u biti vidim da stvar nije u stvarima koje nas okružuju, već u nama samima. i koliko vrijednosti pridodajemo sebi, a koliko materijama.
08.05.2008. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rita Levi Montalcini. Simpatična nobelovka, mislim da ima skoro 100 godina i kaže da joj mozak sada radi najbolje?! Starimo, dakle..., uspoređujemo li se sa mladima.Problem je, ako ga uopće i ima što imamo sve, i previše svega, a da ni ne znamo što ćemo sa time. A veliki ljudi....? Ima ih isto danas kao i nekada., i tko uopće odlučuje tko su veliki ljudi?
09.05.2008. (01:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da..globalizacija je dovela do otuđenja po svim sferama..pa tako i znanstvenoj... nekad ako si nešto trebao dobiti...morao si imati dobar odnos sa ljudima oko sebe, ne bi li ti izašli u susret... danas je sve dostupno prek neta,peglanje kartice i tak... ne pričamo o životu...izmišljamo živote... no jel..kako su naši starci grintalina naš stil života koji je bio brrrrrrrrrrr...totalno revolucionaran..tako ni nama ne vrijedi puno pričati... interent uzima svoj danak...i dovodi do otuđenja..samotnjaštva meni paše..ali mnogim ljudima oko mene..to pričinjava problem... naši mladi će morati puno brže savladavati puno više informacija, isto tako ih selektirati, organizirati...i baratati istim...vjerojatno će to nečemu služiti u skoroj budućnosti žao mi je što se neće sjećati mirisa breskve iz vrta, rajčice,paprike...grožđa, dinje... eto meni to fali...taj okus čovjekove ruke, misli koju je promišljao dok je rukom oprženom od sunca guao sadnicu u zemlju , zlatice koja je oprašivala krompir i gostila se lišćem i tak... al jel...more bit da su to samo glupe babske sentimentalnosti vjerujmo našoj djeci da će učiniti nešto dobro ..pa i sa ovako lošim izborom... koji smo im mi ponudili (sorry...na dužini..ponijelo me) ;))
09.05.2008. (03:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
mislim da si u pravu, majstorice ...
enciklopedisti su prošlost, pa čak i u okviru samo jedne struke ...
sjećam se svoje 'olimpije', dobila sam je za jedan rođendan, dok sam bila gimnazijalac.
i indigo papira i korektora ... uh ...
i čekanja da stignu knjige i članci među-bibliotečnom razmjenom i fotokopija i mikrofilmova ...
i silnih para koje sam za njih dala, kolike su se nove cipele, torbice i kozmetika pretvorili u literaturu ...
knjigu koju preporučuješ nisam čitala, al' sad ću je, dakako, potražiti ...
marie je i meni omiljeni znanstvenik ... iako nisam 'prirodnjak'...
p.s.
a od 'nedogodivih' poslova ... hihihi ....koji će mi se od sutra sručiti na glavu...
hvata me panika ...
06.05.2008. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Otuđeni i kao da smo u onoj "tko žuri, vrat lomi".
Pala na faksu ispit, zemljopis, radi količine ulja od kikirikija u izvozu ne znam više koje zemlje, nije me ni onda zanimalo.
06.05.2008. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viola (sul palco)
moji roditelji su znanstvenici starog kova i vrte glavom nad mlađarijom koja ništa ne zna. i ne znaju se snaći, a sve im je dostupno.
(i prigovaraju meni što nisam išla u znanstvenike jer imam urođeno sistematsko razmišljanje....)
06.05.2008. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hemera
Čini mi se da općenito nema više ljudi s vizijom za koju su spremni sve 'žrtvovati'. Danas je nekakvo suludo vrijeme u kojem ne postoje one neke prvenstveno ljudske vrijednosti. Nekako kao da smo izgubili onu bit života 'Učinimo ovaj svijet boljim'. Marie Curie je živjela u vrijeme kad se još vjerovalo u to neko bolje sutra i znala je da njen put znanstvenice ima svrhu. Danas toga više nema. Nažalost.
06.05.2008. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
ah, draga moja majstorice....kao da si nam virila u kuću i slušala naše razgovore.
jučer nam je pukao Internet i nismo ga imali do pred sat vremena.
(pričica je bila 'programirana')
naš ISP provajder je imao poteškoće i tako smo poželjeli da nemamo vode ili struje, ali bez interneta...avaj!!!
moj (vrlo informirani i svestrani sin) zaključio je da to nije ovisnost nego potreba. jer smo tisuću puta krenuli kliknuti u tu 'virtualnu enciklopediju' po informaciju, ali ....avaj!, 'knjižnica' zatvorena:(
i upravo je to sin komentirao koliko se lakše dolazi do informacija danas nego prije.
i danas je vrlo lako mnogo toga znati, ako želiš.
da, ponestaje velikih ljudi, velikih imena.
ali, nekada pomislim da je ipak bolje da se stvari mijenjaju.
ja se osjećam dobro.
jer kad sam ja na prvoj godini faksa išla u banku da bih vidjela kompjutor, a morala sam informatiku polagati tako što zamišljam kako to ogromno čudo izgleda...smiješno mi je i zaostalo.
moje dijete danas sve to drugačije radi i misli kako je bilo genijalno postizati išta u naša vremena, kad je sve bilo nedostupno i apstraktno...
(uh, bolje da sam ti e-mail poslala...odoh ja na široko:)))
06.05.2008. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji dani i noći
Super, kavica i utorkom...nisam je očekivala, navratila da vidim ima li novosti o Makiju. Čini mi se...opći UMOR, umor od svega, umorni za sve. Čovjek sve više postaje "samac usred Svemira". Prošlo ljeto sam ugostila sestru nakon pet godina neviđanja. U startu sam primjetila promjene...zaspivala je tijekom našeg razgovora, pa sam mislila kako joj treba vremena da se prilagodi, no to je trajalo predugo, a imale smo toliko toga reći jedna drugoj. Previše je volim, pa sam insistirala na detaljima...trajalo je već nekoliko godina, zaspala bi u pola svoje rečenice, u pola zalogaja, na različitim mjestima...strah je "volana". Liječnik u Torontu joj rekao da je baš dobro što "može spavati", puno bolje od nesanice haha. Bila sam bijesna i razočarana tolikom nebrigom i nezainteresiranošću...naime, dugogodišnje djevojke njena dva sina, mlade liječnice, Njemica i Kanađanka, koje spremaju disertacije, i gostuju svaki vikend u njenom domu, nisu je ozbiljno "promotrile". Pa šta je to? ljubav, briga, znanost..Danas se liječi skupim lijekovima od narkolepsije.
Mi pamtimo M. Curie, a imamo tebe, majstorice.
06.05.2008. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
kad je Blanche oboljela, tek onda počinje pisati o svojoj ljubavi prema umrlom neurologu, o tajnovitosti njegove smrti i o ljubavima Marie Curie.."Ljubav se ne može objasniti razjasniti, ne može se definirati, tko bi mi bili kada je ne bi to pokušali ?" .......odlična knjiga!!!!!!!!!
Moja teta, mamina sestra je prof. Zlata Bartl, TETA VEGETA".....cijeli svoj život je žrtvovala znanosti i odrekla se ljubavi, braka, djece..........danas leži nepokretna u staračkom domu i gleda u nebo.........kada telefoniramo moli me da joj opšem moj vrt, da joj pričam o proljeću i bojama koje ona više ne može doživjeti........... jedina ljubav koju je u sebi razvijala je bila ljubav prema znanosti, ljubav prema kemiji...... svoju prvu ljubav je izgubila u ratu i tada je prestala osjećati kao žena( njene riječi), borila se u muškom društvu i uspjela se uzdignuti do priznanja i dobitka nagrade za životno djelo i "Zlatne kune" koja danas stoji u njenoj sobi i prisjeća je na prošla vremena.........
Rene Bakalović je nedavno napisao reportažu o njoj u "Gloriji" i pozvao književnike i režisere, da pišu o njoj i da snime film o jednoj velikoj ženi koja danas "skoro" zaboravljena leži u staračkom domu.......
Ah majstorice knjiga koju si predstavila je odlična, volim takvu literaturu, ali pitam se hoće li se netko sjetiti pisati o Zlati Bartl, koja je svojim djelom odvela Hrvatsku na internacionalno tržište, pa iako nije dobila Nobelovu nagradu, o njoj se u svijetu priča s poštovanjem.
06.05.2008. (18:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
Svako vrijeme nosi svoje.
Prije sto godina veliki ljudi su bili znanstvenici, prije dvjesto umjetnici poput Mozarta ili Goethea, prije tisuću možda vitezovi i kraljevi, prije dvije tisuće proroci i svećenici...
Danas su veliki ljudi probisvjeti i nikogovići... hajde, u boljem slučaju sportaši... ako je to sport što danas rade...
Svako vrijeme nosi svoje, i često se sjetim kako sam se čudio starijima govoriti da je nekad bilo bolje. Eto sad i mene tako. Mlađima će opet biti dobro. Možda ispadne da su i oni imali neke velikane za koje i ne znamo da se motaju među nama. Na koncu, i velikani su jednom bili mali.
06.05.2008. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Duliba
Nekad su od ničega sve stvarali, a danas obratno.
Što imaš više mogućnosti manje se trudiš. Nažalost.
Sve je manje liječnika s dušom, misle da je dovoljna
stručnost, a čovjek pred njima osjeća se i tretiran je kao
stvar.
Osobno imam više dobrih nego loših iskustava i
ne bi bilo lijepo da se žalim.
Pozdrav Majstorice s dušom
07.05.2008. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Podsjetila si me na knjigu za koju su me vežu posebna sjećanja !
Davno je to bilo ...
Često se pitam, postoje li više i takve ljubavi ?
Kao i želja za učenjem.
Ma što bi se dječica zamarala čitanjem lektire, ode lijepo na internet, izlista stranicu, dvije i eto domaćog uratka !
Ma tko bi čitao knjigu, gubio vrijeme !
Na žalost, samo to mogu reći.
Ovo sa liječnicima, strpljenjem ...
... u našoj bolnici skoro da nema liječnika koji bi te saslušao, pregledao (svi bježe od pacijenta i samo ga šalju na snimanja) i vodio te do dijagnoze (bolesnici se sami liječe, traže riješenja po forumima i osjećaju se izgubljeno). ...
Nije tako samo u tvojoj bolnici !
Moram opet reći, na žalost znam iz osobnog iskustva ! Da se sama ne SNALAZIM, nisam sigurna što bi bilo. Nitko nikad od liječnika za ovih punih 8 godina od kada sam prvi put operirana, nije razgovarao ! Nitko !
Jednom, odmah na početku samo sam u tiho pitala ... drsko mi je rečeno, to je TA dijagnoza, ljudi umiru !
Ma nije problem što se umire, problem je kako živjeti dostojanstveno, dok se može !
A kao više se zna !
Što će TOLIKO znanje kad se čovjek zapostavlja, kad se ne brine o ljudskom dostojanstvu !
07.05.2008. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Danas imamo sve. I nemamo ništa.
Danas, kada bi nam život trebao biti puno bolji i jednostavniji, sve je teži, sve smo umorniji. Da li je to danak ovako brzog napretka, ili...?
Ne znam ni sama, samo znam da se više bavimo kompjuterima nego ljudima. Ja možda ne, jer je priroda mog posla drugačija, ali mnogima je baš tako. Te mašine su velika pomoć, ali nekako mi se čini da postajemo njihovi robovi.
Gdje će stati? I kada?
Možda nikada nećemo saznati. Ili će biti prekasno kada saznamo.
07.05.2008. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
svratih da pitam za makija, je l' još zaljubljen ...
a onda pročitah dinajin komentar ...
i sjetih se svoje majčice. ona je barem do svojeg zadnjeg svjesnog dana uživala u mojem vrtu ...
i sjetih se svih onih liječnika koji su je liječili zadnjih godina njezina života ... neki strpljivi u objašnjavanju, a neki osorni ...
biti liječnik to nije samo profesija već poziv ...
no čini mi se da je sve manje zvanih i odabranih ...
07.05.2008. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
jako si me zainteresirala za taj roman...
ne bih se upuštala u diskusiju na pitanje koje si postavila na kraju posta, već me nešto drugo kopka. što ti misliš, bi li koji muški primjerak znanstvenika "žrtvovao" nobela zbog veze s nekom ženom? jemo li mi malo puknute?
p.s. tako mi svega, ja ću pod stare dane postati feministica (baba već jesam) :))))
08.05.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
avangarda
Moram ti reći da je ovo prvi dugi post koji sam od početka do kraja pročitala.
Ti imaš uvijek zanimljivu temu i znaš je lijepo prezentirat na van.
Što mislim o tome?
Pročitat ću svakako knjigu. Onda ću kupit kartu za Ri.
Doći do tebe da ti kažem kak mi se knjiga čini.
Jel ideja dobra? :-)
08.05.2008. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@Zona: Evo ja bih žrtvovao nobela. Ne bih okom trepnuo. ;))) Ali pitanje je: zbog KOJE žene? Sigurno ne radi bilo koje...
08.05.2008. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marinianis
draga majstorice, možda se događaju promjene za kojima kasnimo. kasnimo iz bojazni prema neizvjesnosti koju donosi budućnost, vezani emotivno za one točke ljudskosti koje nam odgovaraju, mislim, koje nas ispunjavaju i čine zadovoljnima i sretnima. novosti nam izmiču sigurno tlo s utabanom stazicom. ?
08.05.2008. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Svako vrijeme nosi svoje. Ja sam morao kako kolokvij iz matematike imati položeno računanje logaritamskim računalom, šiberom, a danas studenti i ne znaju šta je to. Ja sam morao prekapati gomile literautre dabih pronašao tek djelič onoga što sam trebao, danas je to dostupno klikom. Iskreno rečeno žao mi je što sam se rodio prerano.
Pozdreav u ime oboje
08.05.2008. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MiniMaxine
U moru informacija netko pliva, a netko se davi.
Renesansni čovjek silom prilika ostaje stvar prošlosti, a sadašnjost je žalosno okrenuta drugim vrstama slave.
Jesmo li sami krivi? Vjerojatno jesmo.
Koliko puta dnevno čujemo izraz "pustio/la sam mozak na pašu"? Diže mi kosa na glavi od toga; mislim da pasući mozak nema tko vratiti s paše. Ostaje veselo blejati na "Farmi", zalijepljen za ekran ili papirnati pandan istog. A većina s guštom pušta mozak na takve livade; najlakše ih je naći, posvuda su.
Globalno selo proizvodi globalne seljačine.
Zato i ne pamtimo nobelovce, samo ovce.
08.05.2008. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Hvala na ponuđenoj pomoći.
Za sada Draga je više nego zadovoljna brigom doktora i njihovim odnosom. Većinu je pretraga obavila i uglavnom se čekaju rezultati. Ipak ima još ponešto obaviti.
Pozdrav u ime oboje
08.05.2008. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mima
Mislim da ću pročitati tu knjigu jer si me jako zainteresirala za nju. A s ostatkom posta se u cjelini slažem.
08.05.2008. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Odgovorih u mailu na ime Drage
Pozdrav u ime oboje
08.05.2008. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
dolaziš u fazu gdje uspoređuješ nekad i danas. to se svima događa. i svi se većinom zgražaju nad manjinom vrijednosti koje "novotarije" nose sa sobom. događa se starenje misli i pogleda na život. no kako sam i sama mnogo puta na to tako gledala, pokušala sam se (u panici) odmaknuti od tog okvira i sagledati kako će odrastati moja djeca.
stvar u ovome; moji roditelji su se križali kad je moja generacija imala ovakve i onakve povlatice, što nam je bilo sve servirano, a ne kao njima što su jeli kruh i mast, radili u vrtu ili polju, dok smo se mi igrali s gomilama lutaka, autićima i slikovnicama, išli na bazene, praznike provodili na moru... itd.
ja ću svojoj djeci prigovoriti što u moje vrijeme nije bilo xbox-a ni playstationa, dvd-a, mobitela, memory stickova, interneta kao danas, blogova... itd.
u biti vidim da stvar nije u stvarima koje nas okružuju, već u nama samima. i koliko vrijednosti pridodajemo sebi, a koliko materijama.
08.05.2008. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
walkingcloud
Rita Levi Montalcini.
Simpatična nobelovka, mislim da ima skoro 100 godina i kaže da joj mozak sada radi najbolje?!
Starimo, dakle..., uspoređujemo li se sa mladima.Problem je, ako ga uopće i ima što imamo sve, i previše svega, a da ni ne znamo što ćemo sa time.
A veliki ljudi....? Ima ih isto danas kao i nekada., i tko uopće odlučuje tko su veliki ljudi?
09.05.2008. (01:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andjel
da..globalizacija je dovela do otuđenja po svim sferama..pa tako i znanstvenoj...
nekad ako si nešto trebao dobiti...morao si imati dobar odnos sa ljudima oko sebe, ne bi li ti izašli u susret...
danas je sve dostupno prek neta,peglanje kartice i tak...
ne pričamo o životu...izmišljamo živote...
no jel..kako su naši starci grintalina naš stil života koji je bio brrrrrrrrrrr...totalno revolucionaran..tako ni nama ne vrijedi puno pričati...
interent uzima svoj danak...i dovodi do otuđenja..samotnjaštva
meni paše..ali mnogim ljudima oko mene..to pričinjava problem...
naši mladi će morati puno brže savladavati puno više informacija, isto tako ih selektirati, organizirati...i baratati istim...vjerojatno će to nečemu služiti u skoroj budućnosti
žao mi je što se neće sjećati mirisa breskve iz vrta, rajčice,paprike...grožđa, dinje...
eto meni to fali...taj okus čovjekove ruke, misli koju je promišljao dok je rukom oprženom od sunca guao sadnicu u zemlju , zlatice koja je oprašivala krompir i gostila se lišćem i tak...
al jel...more bit da su to samo glupe babske sentimentalnosti
vjerujmo našoj djeci da će učiniti nešto dobro ..pa i sa ovako lošim izborom...
koji smo im mi ponudili (sorry...na dužini..ponijelo me) ;))
09.05.2008. (03:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Sve ima svoje prednosti i mane.
Danas smo povezani sa cijelim svijetom a nikad toliko usamljenih ljudi, sve je relativno.
09.05.2008. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...