Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • doktor Jatogen

    Slažem se s ovim: "Treba ustvrditi kako previše povijesnog konteksta može zamutiti pravi kontakt s umjetničkim djelom – kako bi se ispravno pojmilo, recimo, Parsifala, treba apstrahirati takve povijesne trivijalnosti, treba dekonstruirati djelo, otrgnuti ga iz konteksta u koji je izvorno bilo uklopljeno."
    Ali ne slažem se s ovim: "Štoviše, prije treba reći da je samo umjetničko djelo ono koje daje kontekst, omogućavajući nam da ispravno pojmimo danu povijesnu situaciju."
    Žižek prvo otrgne umjetničko djelo povijesnom kontekstu, pa mu ga potom vrati!
    Umjetnost ne valja svoditi na kontekst, stavljati je u službu neke povijesne situacije. Kontekst daju i vremenske (ne)prilike; kontekst daje i Napoleonov proljev. Umjetnost je nadređena povijesti. Umjetnost je živa granica. Povijest je zdjelica s kikirikijem na stolu filozofa.

    avatar

    03.05.2008. (15:44)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dottore, duga je to rasprava, kojoj bih ovdje pridodao tek jedno (uglavnom se s vama slažući): ne valja se pretjerano grčevito trsiti oko toga da se ništa ne duguje suvremenicima, da se tekst izdvoji iz konteksta! No man goes before his time - unless the boss leaves early., tvrdi Groucho Marx., ne sasvim frivolno. Pretjerani bijeg od stvarnosti i sadašnjosti, bilo kamo i bilo gdje, u futurizme ili simbolizme, u hiperrealizme ili koceptualizme koji već apstrahiraju i od neophodnosti djela samog, samo je to što je u početku rečeno: bijeg, eskapada! Konačno, povijest nije ništa drugorazredno, umjetnosti nedostojno: povijest je, in ultima linea, ono po čemu i jesmo takvi kakvi smo; da ne velim da se taj vaš filozof bavi vremenom kao horizontom razumijevanja bitka; ili, ako ne uvažavate metafiziku - iako bi Heidegger sada popizdio da čuje kako SuZ nazivam metafizičkim djelom - konzultirajmo fiziku i popularni (slabi) antropički princip (WAP; Karter 1974): izmjerene vrednosti fizičkih i kozmoloških veličina nisu podjednako vjerojatne, već su ograničene zahtjevom da postoje mijesta gdje život baziran na ugljeniku može evoluirati, i zahtjevom da univerzum bude dovoljne starosti da se to već dogodilo.
    Hoću kazati: uzmite u ruke bilo koje djelo Milana Kangrge i uočite tu nužnu distinkciju povijesti i historije; opreka umjetničkog stvaranja i povijesne proizvodnje ljudskoga svijeta nestati će sama od sebe.
    Ja bih kazao da Žižek ne vraća djelo u kontekst iz kojega ga izdvaja: on otvoreno govori o tome da umjetničko djelo proizvodi kontekst, omogućavajući nam ispravno poimanje neke povijesne situacije. Možda je to točno, možda i nije: možda umjetnost naprosto precijenjujemo: Na koji nam način 'Hamlet' omogućuje da ispravno pojmimo situaciju Shakespeareve Engleske? Ili je narav umjetnosti zaista takva da nam Hamlet omogućuje transgresiju, uvid u ljudsku situaciju s onu stranu vremenskog horizonta?
    Ne znam...Der Feind ist unsere eigene Frage als Gestalt.

    avatar

    03.05.2008. (17:34)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dr., predahnimo na čas - pogledajte ovaj štiklec: Dahrendorf pak pokazuje da se iz etimološkog rječnika njemačkog jezika dade zaključiti kako je riječ Freiheit (sloboda), "nastala iz gotskog ‘freihals’, odnosno iz staro i srednjovisokonjemačkog ‘frihals’: dok su, naime, robovi morali oko vrata nositi kolut, njihovi su gospodari imali ‘slobodan vrat’« (freien Hals), oni su otuda bili slobodni (Freie)."
    Zanimljivo, kaj ne?!

    avatar

    03.05.2008. (17:54)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Distinkcija povijesti i historije? Možda ste mislili na distinkciju prošlosti i historije.
    Jednom sam rekao jednom prijatelju koji je povjesničar da me zanima prošlost, ali ne i povijest.
    Nije problem u tome što umjetnost precjenjujemo (umjetnost je zapravo nemoguće precijeniti), nego u tome što joj dajemo nedostojne zadatke (kakav je proizvodnja povijesnog konteksta).
    Mišljenja sam da narav umjetnosti uistinu jest takva da nam omogućuje transgresiju o kojoj govorite. Umjetnost vidim kao živu granicu - ne prostornu ili vremensku (u tome je osnovna zabluda umjetničke avangarde [pleonazam!]: vezanje umjetnosti uz politički, povijesni kontekst, stavljanje umjetnosti u službu "viših" ciljeva), nego unutarnju granicu iskustva. Možemo se mi koristiti Shakespeareom koliko god hoćemo da bolje shvatimo onodobnu Englesku, ali ga ne valja svoditi na ulogu tumača povijesnih zbivanja, jer on to nije.
    Ono što vi zovete bijegom ili eskapadom, ja zovem suočavanjem s nepoznatim; to suočavanje iziskuje hrabrost: oni koji se boje, ostaju u granicama poznatog.

    avatar

    03.05.2008. (18:08)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, ne nisam mislio na distinkciju prošlosti i historije, jer da sam tako mislio, tako bih i napisao. Mislio sam na ono na što su mislili svi koji su o tome napisali široke police knjiga. Idem do Regenta pa nemam vremena sad tumačiti kaj je to zgodovina, kaj je to po vijesti i kakve veze imaju history i story, ali, evo vam link pa se poslužite prvom informacijom: kad vam ja kažem da uzmete Kangrgu pa "uočite tu nužnu distinkciju povijesti i historije" onda to i učinite, barem ovako, ovlaš, da se obavijestite, jer, govorim vam za vaše dobro, ne zbog sebe.

    avatar

    03.05.2008. (18:16)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    The past is not dead. In fact, it's not even past., rekao je William Faulkner.

    avatar

    03.05.2008. (18:19)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Tako je: živa prošlost namjesto povijesti.
    Semantička dimenzija / lingvistička distinkcija pojmova povijest i historija me zapravo ne zanima: zašto bi me zanimala? Ona je jasna, dostupna; ovdje ne govorimo o tome. Ovdje govorimo o važnijim - štoviše: krucijalnim! - stvarima: o zloupotrebi umjetnosti. Zar ne?

    avatar

    03.05.2008. (18:25)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    I povijest i historija nose isto breme: dva su lica istog sranja. Mislite li da je Žižek, govoreći o vezi povijesnog i umjetničkog konteksta, uzeo tu distinkciju u obzir? Zašto bi? Ona je tek praktična dosjetka, sasvim nebitna za priču o umjetnosti. Naime, stavili mi umjetnost u službu povijesti ili u službu historije, učinili smo joj jednaku nepravdu: u službi povijesti riječ je o umjetničkoj avangardi (kao što rekoh: pleonazam, srozavanje umjetnosti na povijesni zadatak), u službi historije o propagandi, i tako dalje.

    avatar

    03.05.2008. (18:40)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    A ne mislite li da bi umjetnost, 'u službi povijesti', s vremena na vrijeme, kroz godine i eone, čovjeka činila humanijim, naprosto: čovjekom!?
    Našao sam nešto što sam danima tražio:
    Ulrike invited me to her table. She told me that she liked going out for solitary walks. Recalling a joke of Schopenhauer''s, I said, " So do I. The two of us could go out together."
    Lijepo kazano, zar ne?

    avatar

    03.05.2008. (21:09)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Žižekova priča o neželjenoj poseti babi

    Umesto da donese slobodu, pad opresivnog autoriteta dovodi do pojavljivanja novih i ozbiljnijih zabrana. Kako da shvatimo ovaj paradoks? Uzmimo situaciju koja je većini nas poznata iz mladosti: nesrećno dete koje bi, u nedelju popodne, trebalo da ide u posetu babi, umesto da bude pušten da se igra sa svojim drugovima. Staromodni autoritativni otac otprilike bi se ovako obratio neposlušnom detetu: „Briga me kako se ti osećaš. Samo uradi ono što kažem idi kod bake i tamo se ponašaj pristojno!“ U ovom slučaju izgledi deteta i nisu tako loši: iako je primoran da uradi nešto što očigledno ne želi, on će zadržati svoju unutrašnju slobodu i sposobnost da se (kasnije) usprotivi autoritetu roditelja. Mnogo varljivija će biti poruka postmodernog ne-autoritarnog oca: „Znaš koliko te tvoja baka voli! Ali, ipak, ja neću da te teram da ideš kod nje – idi, samo ako stvarno to hoćeš“ Svako dete koje nije glupo (što je recimo većina dece) odmah će prepoznati zamku u ovom permisivnom [tolerantnom] stavu: ispod maske slobodnog izbora krije se čak mnogo oštriji zahtev od onoga koji je formulisao tradicionalni autoritarni otac, naime, implicitan zahtev ne samo da se poseti baka, nego da se to uradi dobrovoljno, na osnovu detetove slobodne volje. Ovaj lažni slobodni izbor je opscena naredba superega: On detetu oduzima čak i njegovu unutrašnju slobodu nalažući mu ne samo šta da radi, nego šta treba da želi da radi.

    avatar

    03.05.2008. (22:32)    -   -   -   -  

  • cveba

    ,,..Nesho, na stranu sa Zizekom, a sto je umjetnost nego li : Izbor je opscena naredba superega ,...pa to su neoFreudisti ne samo razglabali i svadili se okolo, nego i probali odbaciti , pak im nije uspelo, sublimacija per se je samo jedan od vrhunskih obrambenih mehanizama ali nikako ne i najsavrseniji.

    avatar

    03.05.2008. (22:53)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Usudi se to kazati Dr.Jatogenu, lako ti je sa mnom, ja sam sklon opscenim naredbama Super Ega.
    Inače, upravo sam čuo genijalnu rečenicu: na pitanje voditeljice po ćemu bi željela da je gledatelji "Farme" zapamte, Alex Grdić je kazala: Pa po meni!
    Jebiga, tu prestaje svaka sublimacija. Dalje od toga nema.
    Možda tek ono male Dvornikove: Prije sam bila umišljena, sad više nisam, sad sam savršena! Om mani padme hum!

    avatar

    03.05.2008. (23:04)    -   -   -   -  

  • plurabelle

    Ciao Nemanjice. Super tekstove objavljuješ u poslednje vreme. Ne stižem da komentarišem, mada uglavnom i ne osećam potrebu. Lepo je čitati.
    Jedna fusnotica u vezi sa početkom posledenjeg Žižek teksta: za raspravu o umetnosti i vremenu od značaja je i knjiga "Istina i metoda" Hansa Georga Gadamera. Potpuno sažeto: Gadamer govori o svojevrsnom STAPANJU HORIZONATA koje se dešava kada se srećemo sa umetničkim delom (UD), pri kojem mi iz svog horizonta sadašnjosti u susretu sa UD-om, opipavamo njegov vremenski horizont, što zapravo znači da mi neizbežno unosimo neke ovovremene percepcije, pojmovne okvire, senzacije, ludorije, koještarije pri recepciji umetničkog dela iz prošlosti. To je što se tiče strane posmatrača. Što se tiče ponovnog izvođenja nekog UD-a, jedne predstave, recimo, svaka sledeća izvedba po Gadameru jeste različita ali postoji jedno čvrsto (hegelijanski) idejno središte UD-a koje ostaje isto pri svakoj reprizi, odnosno lebdi kao ideja koja manje ili više uspešno participira u postavci. Tu je zanimljiv pojam PONAVLJANJA koji Gadamer, kao i Heidegger, preuzima od Kierkegaarda. Nisam 'tela da dociram, ali mi se učinilo interesantnim za spomen(AR). Inače ISTINA I METODA ima 600 i više stranica i svašta tu nešto interesantno se spominje - o hermenutici je reč koju Gadamer rekonceptualizuje. LN

    avatar

    03.05.2008. (23:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Bok, mala, pa di si ti meni?
    Istina i metoda, kažeš. Meni je tu knjigu sredinom osamdesetih iz Sarajeva donio Igor B., šulkolega s filozofije, danas nastanjen u Pragu; nažalost, knjiga ima jedan veliki nedostatak: nedostaje joj dvadesetak stranica! Tako je tiskana, Logosovo izdanje.
    Knjiga je inače objavljena pet, šest godina prije tvoga prvog rođendana. Kako vrijeme leti! (A i zimi.)
    Inače, Repetition imam pred sobom, a i citirao sam ga na Vaseljeni. Zanimljivo, knjiga (Princeton, Fear and Trembling, Repetition) se nalazi ispod Dawkinsove Iluzije o Bogu i 'Europskoga glasnika' u kojemu je Lacanov tekst U ime oca. Čudno.

    avatar

    04.05.2008. (00:48)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Žižekova pričica je ukazivanje na očito, puko utvrđivanje stanja stvari, i to uopćeno. Žižek je dosadni kompilator. Ni u jednom njegovom tekstu koji sam pročitao nisam naišao ni na jednu originalnu misao vrijednu pažnje.
    Cvebo: umjetnost nije "izbor koji je opscena naredba superega": to je eventualno tek jedan vid nečije umjetničke prakse.
    Zapravo bi riječ "umjetnost" trebalo prestati koristiti: odslužila je svoje, i to loše. Umjetnost je poezija, i ništa osim poezije.
    Poezija je živa unutarnja granica.

    avatar

    04.05.2008. (13:31)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, Žižek nije dosadni kompilator.
    Dosadan nije, jer inače ne bi zabavljao cijeli svijet: njegova planetarna popularnost dokazuje vašu posvemašnju zabludu.
    Kompilator nije, jer onda bi kompilator, par exellence, bio Hegel, štoviše u jednom posebnom, metodičkom i istinskom smislu.
    Konačno, oprostite, ali to je obična glupost, kazati da ni u jednom teksu Slavoja Žižeka nema niti jedne originalne misli vrijedne pažnje: ja mislim da je ova rečenica nezrela, usiljena i, kad bi vi to ozbiljno mislili, rekao bih - nedoučena.
    Konačno, dottore, uvijek vam ostaje jedno: napisati ozbiljnu studiju/knjigu o filozofiji Slavoja Žižeka! Kad biste bili u pravu, obnoć biste postali jedan od dva, tri vodeća mislioca svijeta, a to, priznat ćete, nije čast koju biste mogli otkloniti.
    Nota bene: Dottore, zar ne mislite da ste u svom gorljivom osporavanju Žižeka jednako fanatiziran kao adoranti njegova kulta? Ja, recimo, ne mislim da je Žižek Kant, pa čak ni Heidegger, ali, da je filozof dostojan poštovanja, to jest, ma bio on i zao prorok za loša vremena. Ne biti toliko isključiv, to je jedina moja po(r)uka.

    avatar

    04.05.2008. (15:02)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Žižek je zabavljač, to da. Ali riječ je o zabavi čiji je krajnji rezultat sušta dosada: goleme hrpetine odbačene ambalaže, pospanost presitosti. Uistinu, riječ je o prežderavanju.
    Kompilator jest, jer je svaki filozof manje-više kompilator - s tim da je Žižek više kompilator.
    Kazati da ni u jednom teksu Slavoja Žižeka nema niti jedne originalne misli vrijedne pažnje možete smatrati nezrelom, usiljenom, nedoučenom glupošću, ali ja nezrelim, nedoučenim i glupim smatram upravo Žižeka.
    Žižekom se ne bavim gorljivo; zapravo ga uopće ne osporavam - tek ukazujem na ono što on u stvari jest: brbljavac. Smatrat ćete to bahatim, ali to je vaš problem. Fanatiziran u osporavanju Žižeka? Nipošto. Ne osporavam ja Žižeka, nego neke stvari o kojima govori. Žižek je Žižek, tu se nema što osporiti. Moj zanos seže kudikamo dalje - Slavuja zahvaćam usput, jer ga ima posvuda: kao korova.
    "Vodeći mislioci svijeta"? Oprostit ćete mi: ja upravo takve sintagmetine smatram usiljenim i nedoučenim.
    Pisati knjigu o filozofiji Slavoja Žižeka - eto primjera ćorava posla.
    Žižek - zao prorok za loša vremena? Žižek - prorok? Smiješno.

    avatar

    04.05.2008. (16:04)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, sad bih zaista apelirao da se saberete.
    Jer, vrijeđate na sve strane, bez veze i besmisleno, bez ikakva povoda i razloga.
    Sarkastičnu opasku o filozofima kao kompilatorima, te Hegelu kao kompilatoru par exellence niste razumjeli. To mi govori da nemate filozofijsko obrazovanje, jer, inače ne biste propustili tako jednostavnu šalu kakva je ova o filozofima kao nužnim postajama na putu Duha do samoga sebe u Hegelovoj filozofiji. Ako je već tako - a ja zaista ne mislim da je nužno imati filozofijsko obrazovanje - niste pravedni kad osuđujete Žižeka.
    Rečenica o Žižeku kao nezrelom, nedoučenom i glupom je, oprostite, ali naprosto ražalošćujuća. Znam da vas to duboko vrijeđa, ali, što mogu: kazati da je Žižek neuk naprosto je zadrtost. Zašto to radite?
    Vi ni u jednom trenutku ne osporavate niti Žižeka niti bilo što od onoga što on govori: vi jednostavno ili ne čitate te tekstove, ili ih ne razumijete, a, što je najgore, ne razumijete ih, najvjerojatnije, jer ih iz zadrtosti ne želite razumjeti.
    Što se tiče vodećih mislioca svijeta, vi biste vjerojatno osporili i niz Sokrat - Platon - Aristotel, ili Alberta Magnusa i Tomu Akvinca, baš kao i naraštaj Hegela, Schellinga i Hölderlina.
    Jedini je probelem - iz koje to perspektive?
    Naime, biti dešperater nije dovoljno da bi se bilo u pravu.
    Ono što vam predlažem, moglo bi se i ovako oprimjeriti: napištite ako ne knjigu, a ono 4-5 kartica eseja o Žižeku, i stvar će biti svršena.

    avatar

    04.05.2008. (19:31)    -   -   -   -  

  • Marole

    Nemanja, mislim da se Jatogen zajebava i da te namjerno jarca, ne vjerujem da on inteligentan kakav već jest, to ozbiljno misli. Ja mislim, da on to misli, da bi mu trebali udarati embargo na mišljenje.

    avatar

    04.05.2008. (20:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja Maro mislim da se Jatogen vikendom napije Aerokonjaka, pa uz klezmer igra po celu noć!

    P.S.

    Aerokonjak

    Kada je dovoljno meko, uzmemo 3/4 litre mlijeka i prokuhamo ga sa 26 dkg šećera u prahu i 2 šipke vanilije. Nakon što provrije, smanjimo vatru, i nakon 10-tak minuta laganog vrijenja skinemo sa nje. Kada se ohladi uspemo u teglu sa jajima i sokom od limuna, pa sve zajedno promiksamo i procijedimo kroz tanku krpu (gazu).
    U tako procijeđenu smjesu ulijemo 1/4 litre konjaka i dobro promiješamo kuhačom. Nakon toga ulijemo u flašu i dobro začepimo te spremimo na hladno i sjenovito mjesto (može i frižider).
    Najbolji je nakon 20-tak dana.
    Aerokonjak, ne dottore, naravski.

    avatar

    04.05.2008. (22:15)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nemanja, vaše opaske o nedoučenosti i nerazumijevanju, vaše nizanje imena "vodećih svjetskih mislioca", pozivi na sabiranje, ražalošćenost, taj tour de force ton vašeg obračunavanja s neistomišljenicima, all that jazz: zabavno je, ali vi uopće ne vidite o čemu je riječ u mojim komentarima.
    Žižeka je lako razumjeti: njegovi tekstovi pružaju obilje referenci u kojima se može pronaći i mnogi nedoučeni čitatelj. Zato i jest popularan. Nije problem u razumijevanju Žižeka, nego u prevazilaženju Žižeka. Treba odbiti baviti se stvarima na njegovoj razini: on je brbljavac: prepustim li se njegovom tekstu, pronalazim da mi šteti: umrtvljuje misao, čini tijelo tromim; učinak tih tekstova je nalik onome Krležinih: iscrpljivanje materije drugom materijom (jezikom) sa sebičnom svrhom uspostavljanja samoga sebe u javnosti; mrcvarenje, zloupotreba; s takvim tekstovima valja grubo.
    Kazati da je Žižek neuk nužno je i savršeno ispravno. Zalijećete se kad to proglašavate zadrtošću. Naime, samo nedoučena budala može za sebe reći da je, na koncu konca, u duši lenjinist: prošavši kroz brojne transformacije svoje "everyman" osobe (kršćanski ateist u ovom smislu, staljinist u onom itd), Žižek otkriva svoju srž koja je, zamislite, lenjinistička.
    Učenost kakvom je ja uvažavam nije tek akademska obrazovanost (koja proizvodi mahom brbljavce i još brbljavaca): ona je puno više od toga (ne kvantitativno, nego kvalitativno): njezin rezultat je znanje izvan znanjâ, stol kao splav umjesto gomilanja predmeta po stolu.
    Biti dešperater uistinu nije dovoljno da bi se bilo u pravu, ali ja niti sam dešperater, niti pokušavam biti u pravu: mene zanima nešto bitno drugačije. Tko je vidio, vidjet će.
    * * *
    Marole, ovo o čemu ja govorim nema veze ni s inteligencijom, ni s mišljenjem (eto vam jedne zgodne rečenice za sprdačinu uz aerokonjak!). Riječ je o viđenju. A embargo koji predlažete udarite, recimo, na vlastite ulizivačke porive.

    avatar

    05.05.2008. (08:40)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dobro, dobro, sve OK, pa nećemo se valjda dva dana pravdati oko Žižeka kao lenjinista!
    A ni Maro nije ništa zlog, pa ni ozbiljnog mislio. Zeza se Maro. Dapače, misli da se i vi šalite.
    Jedino ja mislim da ste ozbiljni, i to me, priznajem, nasmijava.

    avatar

    05.05.2008. (13:11)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nisam ni ozbiljan ni neozbiljan. Takve kategorije ne priznajem - pogotovo ne u blogosferi. Vi to vrlo dobro znate, što znači da skačete sami sebi u usta.
    Dobro je da se smijete. Nadam se da je od srca.

    avatar

    05.05.2008. (13:58)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, a zašto ste tako svadljivi već drugi dan? I još meni predbacujete ton!

    avatar

    05.05.2008. (14:52)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Ja uopće nisam svadljiv. Niti vam predbacujem ton. Štoviše: rekoh da mi je taj ton zabavan. Tek ustvrđujem neke stvari.
    Velim: dobro je da se smijete. Nadam se da je od srca (dakle, da nije u pitanju podrugljiv smijeh).
    Zašto mislite da sam svadljiv?

    avatar

    05.05.2008. (15:47)    -   -   -   -  

učitavam...