u svemiru u kojem se sve razvija točno onako kako treba, postojimo mi sa svojim radostima i bolima... mislim da se i mi razvijamo onako kako trebamo pa i onda, ili upravo onda, kada nam se svjetovi ruše i suze potpuno zamagljuju put na kojem jesmo....
sve izrečeno suvišno je u trenucima kada razlozi srca imaju svoju logiku koju mi u pragmatičnosti svakodnevice previđamo...
... dok palimo svijeću da bismo, naizgled, nekome put osvijetlili....
:(
03.05.2008. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Ti si dijete svemira, ništa manje od stabla i zvijezda. Ti imaš pravo da budeš ovdje. I bez obzira je li ti to jasno ili ne, u svemiru se sve nedvojbeno odvija upravo onako kako treba...
Kod mene u Desiderati stoji ovako, no prijevod je nebitan, bitna je svijest da je zaista tako, bitno je pustiti bol neka boli kad boljeti mora. Plači, neka tvoje suze budu sjajni dragulji na putu kojim je krenula tvoja prijateljica.
03.05.2008. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ona će samo stići kući prije nas. Duboko u sebi mi to osjećamo. Plačemo zbog sebe i to je u redu. Tuga je put do radosti ako je ne prođemo kako ćemo znati.
03.05.2008. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@lapidarij: sve smislenosti nestanu u boli nečijeg polaganog umiranja...a svijeće-neka ih da svojim toplim plamenom pišu neka nova jutra @Koraljka: kako je tužno znati da si bespomoćan...ma tužna sam, tužna i sve ovo traje dugo, predugo. Malo bolje pa se ponadaš, pa opet malo gore...prave skale od života. @Hemera: zbog sebe plačemo mada znamo da se vraćaju kući.... @don Branko: pozdrav @Uranova pikula: pozitivno mišljenje pomogne i onda kad se čini da je sve oko nas mrak, zar ne? Kao da je to početak svega
03.05.2008. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ponekad je tuga sve što nam ostane... i ja vjerujem da se baš sve događa s jasno određenim razlogom, ali dogodi se da u to posumnjam i upitam - zašto? bespomoćnost je najgora, znam... zagrljaj ostavljam, to je sve što trenutno mogu...
03.05.2008. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ima trenutaka u kojima si dozvolimo da naslutimo sve veličanstvene ljepote postojanja i svu besprijekornu nepogrešivost svega što se dešava u svemiru...uvijek je sve u redu. uvijek. mi sami postavljamo između sebe i beskonačnosti koprenu koja nas zatvara u našu stvarnost-u ono što mi nazivamo stvarnošću - i tu prolazimo kroz iskustva radosti, boli, sreće, patnje, smijeha, suza - ali, kad iluzija postane prejaka, konačna istina se probije iz dubina naše duše u kojima spava i podsjeti nas: sve je uvijek u redu! koliko god nam se činilo čudno i nevjerojatno, ipak je tako. no, osjećaji koji nas vežu za one nama drage uvijek su sasvim stvarni, to je energija srca koja nas popust nevidljivih lanaca veže i kad se ti lanci kidaju - nas boli. boli istinski i tu bol treba pustiti da bude...da postoji i da istječe iz nas i prođe kao i sve drugo... sjećam se kad je u mojim ranim tridesetima poginula moja bliska prijateljica - isti taj osjećaj me pratio- sve je uredu. sve je sasvim u redu. njezina smrt mi je pomogla da osjetim da odlazak zaista nije kraj ničega...samo nastavak na drugačiji način... p.s. hvala ti za balaševića...predivna pjesma...
03.05.2008. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kada umre čovjek, na trenutak se poremeti ravnoteža u svemiru, zvijezde zatitraju suzama, mjesec zasvijetli jače, sunce se malo skrije, a onda se otvore vrata raja, nebom se čuje simfonija sna, trepere novodolazeće strune i sjedinjuju se sa sunčanim svjetlom, sa oblacima, sa vjetrom koji nam donosi glas istine.........kada umre čovjek i nebo plače kišom da ublaži tugu zbog praznine koja ostaje na plavoj planeti..........iz suza nebe niće novi život u kojem se naslućuju tragovi onog prošlog........... suosjećam s tobom draga prijateljice i u ovom svitanju je slika moje Ane prisutnija u meni nego inače...........oproštaj zauvjek ostavlja ožiljke kao znamenje prošloj ljepoti.........zapalit ću dvije svijeće u ovom svitanju koje mi je na trenutak vratilo sjećanje na prošlu ljepotu.............ljubav i prijateljstvo koje će sigurno zauvjek trajati u osjećajnom djelu moga uma........
04.05.2008. (05:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zar i ti...Brutice? Sve ima svoj smisao? ZAŠTO? Znači, da ima smisao i holokaust i ratovi i sva ova bezumlja kojima smo okruženi? Odbijam to prihvatiti! Sve je kaos, slučajnost i ništa više! Da si udarila po drugoj tipki, nikad ne bi izmjenjivali misli. Kaos! I treba ga prihvatiti u čitavoj svojoj veličanstvenoj nepredvidivosti. Život mazi i udara i ne obazire se na naše želje. Na nama je da se čeličimo i počnemo razumijevati ritam života, njegove principe, pa u skladu sa tim i sa svojom vlastitom prirodom, izbjegavati ono što želimo izbjegnuti. Može se to. Teško, ali može se. Budi pobjednik! :):):)
04.05.2008. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žao mi je zbog tvoje prijateljice.... prošlo sam ljeto, u oblacima tuge i suza, za jedan mladi život ispisala tisuću puta: zašto baš ti? sada znam, trebala sam se pitati: zašto itko? no, kao što i sama kažeš: život je čudna igra....a njezini igrači neprestano dolaze i odlaze...
04.05.2008. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, kako je život lijep, poput pjesnikova srca ispunjenog svjetlom i blagošću... I kako je okrutan život, poput srca zločinca što kuca u taktu poroka i straha... neumoljivo istinito reče jednom jedno premudro biće.
Toplo Te pozdravljam i suosjećam s Tobom:)
04.05.2008. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@poezija duše: bespomoćna sam onda kad nije onako kako sam zamislila da bi bilo dobro...najviše što možemo dati jedni drugima jes upravo to: zagrljaj i razumijevanje @pipi duga: teško je shvatiti i meni isto @greentea: Njena bolest i patnja kroz koju prolazi i mene je oslobodila straha kojeg sam imala..straha od patnje i umiranja. Gledajući je kako hrabro ide dan po dan, kemo po kemo, od goreg ka boljeg pa opet gorem ja sam shvatila da je to sve za ljude. A i ja sam čovjek zar ne? Iz svega možemo učiti iz svgea možemo izići bogatiji za cijeli svijet-pa čak i ovakvim trenucima. P.S. Volim volim Đoleta on je pjesnik od životnih rima @Život je duga cesta...: Hvala @odmor za umorna srca: hvala od srca @PROROK (!): i nitko je ne napušta rado @misko: mislim da mislimo isto samo ti to zoveš kaosom a ja Bogom i njegovim putima. U svakom neredu ima neki red...entropija sistema raste a mi je mjerimo zar ne? Smisao kojeg ja vidim u tim strašnim stvarima nije iskoristiva danas i ovdje...ali mi smo samo kap u vremenu. Jednom Miško..jednom @Piskaralo: Čudna, čudna igra @Viam Inveniam: kako divne riječi @putena mala: znam i ti zapisi se mijenjaju oanko kako se mi mijenjam
04.05.2008. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
:((
u svemiru u kojem se sve razvija točno onako kako treba, postojimo mi sa svojim radostima i bolima... mislim da se i mi razvijamo onako kako trebamo pa i onda, ili upravo onda, kada nam se svjetovi ruše i suze potpuno zamagljuju put na kojem jesmo....
sve izrečeno suvišno je u trenucima kada razlozi srca imaju svoju logiku koju mi u pragmatičnosti svakodnevice previđamo...
... dok palimo svijeću da bismo, naizgled, nekome put osvijetlili....
:(
03.05.2008. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
...Ti si dijete svemira, ništa manje od stabla i zvijezda. Ti imaš pravo da budeš ovdje. I bez obzira je li ti to jasno ili ne, u svemiru se sve nedvojbeno odvija upravo onako kako treba...
Kod mene u Desiderati stoji ovako, no prijevod je nebitan, bitna je svijest da je zaista tako, bitno je pustiti bol neka boli kad boljeti mora.
Plači, neka tvoje suze budu sjajni dragulji na putu kojim je krenula tvoja prijateljica.
03.05.2008. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hemera
Ona će samo stići kući prije nas. Duboko u sebi mi to osjećamo. Plačemo zbog sebe i to je u redu. Tuga je put do radosti ako je ne prođemo kako ćemo znati.
03.05.2008. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
03.05.2008. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
neka vlada dobro, ja sam uvijek za doboro i za moć pozitivnog mišljenja
03.05.2008. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
@lapidarij: sve smislenosti nestanu u boli nečijeg polaganog umiranja...a svijeće-neka ih da svojim toplim plamenom pišu neka nova jutra
@Koraljka: kako je tužno znati da si bespomoćan...ma tužna sam, tužna i sve ovo traje dugo, predugo. Malo bolje pa se ponadaš, pa opet malo gore...prave skale od života.
@Hemera: zbog sebe plačemo mada znamo da se vraćaju kući....
@don Branko: pozdrav
@Uranova pikula: pozitivno mišljenje pomogne i onda kad se čini da je sve oko nas mrak, zar ne? Kao da je to početak svega
03.05.2008. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
ponekad je tuga sve što nam ostane...
i ja vjerujem da se baš sve događa s jasno određenim razlogom, ali dogodi se da u to posumnjam i upitam - zašto? bespomoćnost je najgora, znam...
zagrljaj ostavljam, to je sve što trenutno mogu...
03.05.2008. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi duga
Put kući popločan tvojim suzama,prekrasno. Meni je to sve neshvatljivo i tužno,ali neka joj Bog pomogne
03.05.2008. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
ima trenutaka u kojima si dozvolimo da naslutimo sve veličanstvene ljepote postojanja i svu besprijekornu nepogrešivost svega što se dešava u svemiru...uvijek je sve u redu. uvijek. mi sami postavljamo između sebe i beskonačnosti koprenu koja nas zatvara u našu stvarnost-u ono što mi nazivamo stvarnošću - i tu prolazimo kroz iskustva radosti, boli, sreće, patnje, smijeha, suza - ali, kad iluzija postane prejaka, konačna istina se probije iz dubina naše duše u kojima spava i podsjeti nas: sve je uvijek u redu! koliko god nam se činilo čudno i nevjerojatno, ipak je tako. no, osjećaji koji nas vežu za one nama drage uvijek su sasvim stvarni, to je energija srca koja nas popust nevidljivih lanaca veže i kad se ti lanci kidaju - nas boli. boli istinski i tu bol treba pustiti da bude...da postoji i da istječe iz nas i prođe kao i sve drugo...
sjećam se kad je u mojim ranim tridesetima poginula moja bliska prijateljica - isti taj osjećaj me pratio- sve je uredu. sve je sasvim u redu. njezina smrt mi je pomogla da osjetim da odlazak zaista nije kraj ničega...samo nastavak na drugačiji način...
p.s. hvala ti za balaševića...predivna pjesma...
03.05.2008. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je duga cesta...
ajme ...
dijelim tugu s tobom. Kako je bolno kad se gase mladi zivoti. kako bolno.
03.05.2008. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
kada umre čovjek, na trenutak se poremeti ravnoteža u svemiru, zvijezde zatitraju suzama, mjesec zasvijetli jače, sunce se malo skrije, a onda se otvore vrata raja, nebom se čuje simfonija sna, trepere novodolazeće strune i sjedinjuju se sa sunčanim svjetlom, sa oblacima, sa vjetrom koji nam donosi glas istine.........kada umre čovjek i nebo plače kišom da ublaži tugu zbog praznine koja ostaje na plavoj planeti..........iz suza nebe niće novi život u kojem se naslućuju tragovi onog prošlog........... suosjećam s tobom draga prijateljice i u ovom svitanju je slika moje Ane prisutnija u meni nego inače...........oproštaj zauvjek ostavlja ožiljke kao znamenje prošloj ljepoti.........zapalit ću dvije svijeće u ovom svitanju koje mi je na trenutak vratilo sjećanje na prošlu ljepotu.............ljubav i prijateljstvo koje će sigurno zauvjek trajati u osjećajnom djelu moga uma........
04.05.2008. (05:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Život je čudna igra
na koju smo svi osuđeni :):)
04.05.2008. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Zar i ti...Brutice?
Sve ima svoj smisao?
ZAŠTO?
Znači, da ima smisao i holokaust i ratovi i sva ova bezumlja kojima smo okruženi? Odbijam to prihvatiti!
Sve je kaos, slučajnost i ništa više! Da si udarila po drugoj tipki, nikad ne bi izmjenjivali misli. Kaos! I treba ga prihvatiti u čitavoj svojoj veličanstvenoj nepredvidivosti. Život mazi i udara i ne obazire se na naše želje. Na nama je da se čeličimo i počnemo razumijevati ritam života, njegove principe, pa u skladu sa tim i sa svojom vlastitom prirodom, izbjegavati ono što želimo izbjegnuti. Može se to. Teško, ali može se.
Budi pobjednik! :):):)
04.05.2008. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
žao mi je zbog tvoje prijateljice....
prošlo sam ljeto, u oblacima tuge i suza, za jedan mladi život ispisala tisuću puta: zašto baš ti?
sada znam, trebala sam se pitati: zašto itko?
no, kao što i sama kažeš: život je čudna igra....a njezini igrači neprestano dolaze i odlaze...
04.05.2008. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
O, kako je život lijep, poput pjesnikova srca ispunjenog svjetlom i blagošću... I kako je okrutan život, poput srca zločinca što kuca u taktu poroka i straha... neumoljivo istinito reče jednom jedno premudro biće.
Toplo Te pozdravljam i suosjećam s Tobom:)
04.05.2008. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
putena mala
Sve je zapisano i ništa nećeš izbjeći šta ti je suđeno!
pusa
04.05.2008. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
@poezija duše: bespomoćna sam onda kad nije onako kako sam zamislila da bi bilo dobro...najviše što možemo dati jedni drugima jes upravo to: zagrljaj i razumijevanje
@pipi duga: teško je shvatiti i meni isto
@greentea: Njena bolest i patnja kroz koju prolazi i mene je oslobodila straha kojeg sam imala..straha od patnje i umiranja. Gledajući je kako hrabro ide dan po dan, kemo po kemo, od goreg ka boljeg pa opet gorem ja sam shvatila da je to sve za ljude. A i ja sam čovjek zar ne? Iz svega možemo učiti iz svgea možemo izići bogatiji za cijeli svijet-pa čak i ovakvim trenucima. P.S. Volim volim Đoleta on je pjesnik od životnih rima
@Život je duga cesta...: Hvala
@odmor za umorna srca: hvala od srca
@PROROK (!): i nitko je ne napušta rado
@misko: mislim da mislimo isto samo ti to zoveš kaosom a ja Bogom i njegovim putima. U svakom neredu ima neki red...entropija sistema raste a mi je mjerimo zar ne? Smisao kojeg ja vidim u tim strašnim stvarima nije iskoristiva danas i ovdje...ali mi smo samo kap u vremenu. Jednom Miško..jednom
@Piskaralo: Čudna, čudna igra
@Viam Inveniam: kako divne riječi
@putena mala: znam i ti zapisi se mijenjaju oanko kako se mi mijenjam
04.05.2008. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...