Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Kontesa Nera

    Možda su ljudi i protjerali ljubav ali ne svi. Ja svoju ne dam, čuvam ju u sebi i ponosna sam što nikoga ne mrzim i što bezuvjetno volim. Željela bih da moja ljubav umre tek sa mnom jer ne mogu shvatiti ljude koji mogu živjeti i ne osjećati, povređivati ljude a ne osjećati grižnju savjesti.

    avatar

    01.05.2008. (10:03)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ljubav je osjećanje osjećaja, koji se ne pojačava dodirom, ne dokazuje poljupcima i milovanjem.
    Slažem se.

    avatar

    01.05.2008. (12:30)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, dinaja, i umornom je srcu nemir draži od mira i praznine ...

    danas se u jezercima ogledam, i ne volim svoj odraz, danas.

    avatar

    01.05.2008. (12:39)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    oh trebalo mi je ovo, trebale su mi tvoje riječi, doista ovog sivog dana, jer i ja hodam nekim svojim trgom cvijeća u potrazi za ljubavi, onoj ljubavi koja se smiješi svakom mom koraku i mojoj želji koja nije uvijek laka...Dinajo ponekad se pitam tko te to poslao u ovo vrijeme da dođeš k nama, kada se osjećamo pomalo ranjivi? nisi li i ti sama ljubav uobličena u ženi, koja nam daje snage naprijed, gdje naprijed? naprijed u našim potragama, kakve god one bile i kamo god one vodile? tvoji postovi su više od onog što čovjek može svojim riječima nakon čitanja opisati, dovoljno je samo osjetiti to tvoje nježno tkanje...svijet ima nade, planeta Zemlja ima nade, kada ima ljudi poput tebe!
    Ugodan dan ti želim :))

    avatar

    01.05.2008. (13:54)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Jesmo, protjerali smo ljubav i njene kćeri.
    I nije nam dosta, pa to činimo svaki dan.
    Dokle god i jedan od nas to čini- činimo svi!
    (Dopusti mi subjektivnost u ovaj kišni dan, koji je trebao biti onako radno-površan, a nije. Pa me neke teške misli more...)

    avatar

    01.05.2008. (14:28)    -   -   -   -  

  • misko

    Koliko nas zaslužuje ljubav? :)

    avatar

    01.05.2008. (16:34)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Mi ne možemo protjerati ljubav jer mi ljubav jesmo. Možda smo na trenutak zaboravili na to, ali postoji razlog. Da nije tome tako već nas odavno ne bi bilo. Sjećam se scene filma gdje kaže žena koja umire od raka kako je ona bila sretna u životu. Druga joj veli 'da, voljelo te mnogo ljudi' , 'ne, ja sam voljela njih'. To je Duša koja je pronašla izvor i vratila se kući. I mi smo na tom putu. Sjetit ćemo se. Doći ćemo kući.

    avatar

    01.05.2008. (16:54)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Pružam ruke i one postaju krila koja me nose u plave daljine istine, na izvor početka.
    Iz oblaka mi se nasmješi bjelja od snijega, prozirna kao kristal od nevidljivog sunca obasjana, moja Ljubav. ...

    Čemu dodavati riječi ... pa sve si rekla, lijepo, s puno ljubavi !

    Ugodno ti želim ovo krasno, prvosvibanjsko popodne i veče.

    avatar

    01.05.2008. (18:45)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Prije čitanja posta tek da spomenem da sam u mailu poslao odgovor na tvoje pitanje (velikizeleni)

    avatar

    01.05.2008. (20:18)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Pokušavam se koncentrirati na tekst no jedno te isto pitanje stalno nadjačava sve misli. Kojim riječima opisati ljubav koju Draga i ja osjećamo i živimo?
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    01.05.2008. (21:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Freya, Koraljka, Ru, Uranova pikula, Zmajka, Miško, Hemera, Promatram razmišljam, More ljubavi hvala na ljubavi koju ostaviste jučer u obliku vaših misli............svima kao odgovor jedan moj davni tekst

    Sveti gral

    Volim zalaze sunca na obali mora, na vrhu planine, u maglovitoj dolini velike rijeke, volim sumrake i tamo gdje još nisam bila, volim ih na cijelom svijetu, jer mi se čini da se iz večeri u večer događa ista ljepota umiranja trenutka s nagovještajem da će se sutra roditi još ljepši mlađi dan. Sada sjedim za radnim stolom pored prozora okrenutog prema zapadnom nebu. Velika goruća kugla tone u magloviti oblak sunoćavanja. Njeni zraci blistaju zgusnuti u vertikalne linije, kao da osjećaju težinu prošloga dana, i žele je podijeliti sa horizontom s kojim se sljubljuju. To je simbol lomljivog trenutka u kojem osjećam ravnotežu između dana i noći između tame i svijetla između jave i sna. Čudnovata mješavina melanholije, tuge i radosti iščekivanja se širi mojim osjećajima i ja lagano tonem u stanje prividnog mira. Iza mene je ostao radni dan koji sada sa suncem tone u tamu, a iz duboke podsvjesti moje duše izranja znatiželja za otkrivanjem tajnovitih zakona noći. Priroda mi je za to odredila spavanje, potpunu nesvijest iz koje ću se onda u svitanje ponovo probuditi.
    No ja želim više, želim to tamno nepoznato bespuće svjesno spoznati. Promatram kako se pale oči neba ne paleći svijetlo u sobi i znam da se ta predstava ne odigrava sada, nego da je to prošlost zvijezda iz koje je svijetlost došla u ovaj moj trenutak. Sve što vidim, pa čak i svjetlost tek zapaljene ulične svjetiljke, je već prošlost. To u mom svakodnevnom životu neigra ulogu jer svijetlost se širi najvećom do sada izmjerenom brzinom. Promatram oči neba i pitam se prije koliko tisuća godina je njihova svijetlost krenula na svoje putovanje o ovaj moj trenutak. Cijeli univerzum je jedan veliki misaoni prostor koji ja svojom svjesnom spoznajom stvaram oslanjajući se na znanje o njemu, on je samo prošlost s druge strane vrata moga vremena, kraljevstvo nebesko u koje samo moja misao može prodrijeti. Ali i moje misli su čudesan svijet satkan od energije koju još uvijek ne poznajem i one su pri prelaženju rampe moje svijesne spoznaje već prošlost, postojale su prije mog trenutka u svom kraljevstvu u koje isto još nisam uspjela ući. Moj mikrouniverzum je nevidljivo djelujuća podloga svega onoga što ja svjesno osjećam i zapažam.
    Promatram kako svjetlucaju oči neba i osjećam da se nalazim na granici između tog dalekog nepoznatog kraljevstva i mog malog unutarnjeg svijeta. Skupljena u trenutak moja svijest pokušava spoznati istinu o meni, o postanku svijeta, otkriti vrata vremena i objasniti mi tko se uistinu krije iza njih u kraljevstvu nebeskom i tko se to šulja iza mojih misli i pretvara ih u slike i osjećaje koje pamtim.
    Poželjeh budna sanjati da bih u pojavnosti sna spoznala istinu o mom postojanju i o najsnažnijem osjećaju kojeg sam se jednom davno željela osloboditi, željela sam ga zaboraviti, pretvoriti u ravnodušnost, u neko veliko ništa o kojem više neću moći razmišljati.
    Ispred mene na stolu leži knjiga "Herojski zanosi" koju sam već po neznam koji puta pročitala. Svaki puta pri čitanju se u meni iznova probudio isti osjećaj, ljubav kao da nije htijela napustiti moj svijet.

    "Čovjek još uvijek nevjeruje da posjeduje snagu kojom može ući u svijet onoga što vjeruje da je nadnaravno" začuh glas koji je bio dalek i blizak u isto vrijeme. "Čovjek živi u tom uvjerenju jer si je prestao postavljati pitanja i tražiti odgovore o misterijama koje su ga dovele u stanje vječnog straha. Ja sam pokušao dokazati da nije bilo krvoprolića na Golgoti i da je sveti Gral srce svakoga od nas."

    avatar

    02.05.2008. (06:27)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Danas ću vam pisati o pjesniku univerzuma, čovjeku koji je izgubivši osjetila živio osjećaje i spoznavao stvarnost iza stvarnosti, koji se unatoč okrutnosti sudbine uzdigao u beskraj sna.

    s puno ljubavi

    Dinaja

    avatar

    02.05.2008. (06:29)    -   -   -   -  

  • Allsvenskan

    Rijetke ptice pjevajuci umiru ...

    avatar

    19.06.2008. (13:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...