Komentari

mirta9.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • posoljeni zrak

    nisam shvatila: zašto se moraš ispričavati zbog onoga što jesi? ispričavamo se samo kada nekoga povrijedimo, zar ne?

    i sve sam uvjerenija da se upravo za prave stvari treba boriti, da ništa ne dobivamo na dlanu, da trebamo imati pouzdanja u Njega ali raditi kao da sve o nama ovisi...

    suze? bosmans kaže da oči koje su plakale vide bolje. a kušec kaže da ne valja plakati pred odraslima koji ne plaču jer oni to ne bi shvatili...

    dakle.... originali smo... oni kojima smo za oko i srce zapeli - oni znaju našu dragocjenost...

    velik ti i iskren pozdrav! ne daj se!

    velika pusa i zagrljaj podrške :))

    avatar

    27.04.2008. (21:19)    -   -   -   -  

  • andjel

    ne znam više da li se uopće treba ispričavati ako nam je savjest čista...počinje me to sve opterećivati...da svatko kome padne na pamet dijeli lekcije kako treba živjeti
    gdje je tu kraj...šta ću slušati svakoga tko je "jak" da mi govori kako da živim...
    pa reći će mi sam Bog ako odem u krvo i ako nešto radim loše...
    u to uopće ne sumnjam...
    a do tad...snlazit ću se sama...isto onako kako se snalazim dok mi je teško i dok plačem..
    pa tako i tebi preporučam...
    nikome se ne molim za ništa..od nikoga ništa ne očekujem niti tražim...stoga nek lijepo svatko vodi svoju brigu a ne tvoju ili moju ...
    svatko sa sobom ima dovoljno problema da ne treba nikad dignuti pogled i uprijeti prstom u drugoga
    lijepi pozdrav i ne daj se lomiti...uzmi štitove

    avatar

    27.04.2008. (23:13)    -   -   -   -  

  • more nade

    Nemam pametnih i mudrih riječi, osim da si vjerojatno na domak cilju pa se opet sve malo zamutilo. Lapidarij je tako lijepo rekla o suzama. Meni su jednom rekli da samo veliki ljudi plaču i spremni su priznati i pokazati svoje emocije. Nisam za kompromise pod svaku cijenu. To što jesi to je tvoja bit i oni koji imaju čast biti u tvojoj prisutnosti, trebali bi to znati cijenti, ako ne sad a onda uskoro će sigurno cijeniti. Siguran sam da se isplati do kraja ostati pošten i vjeran Bogu, da je to jedina istina. Ne daj da te u tome poljuljaju povremene oluje. Šaljem sunce i topli zagrljaj. Što god da jest, sigurno će proći. DA ti budem iskrena svi oni koji su iz temelja me željeli mijenjati bili su mi sumnjivi tipovi i gledala sam se udaljiti od njih. Može čvojek biti i jako drugačiji od drugih ali upravo to poštivanje različosti čini nas ljudima. Želim ti pravu prijateljsku kavicu, susret s nekim tko ti ja jako drag, tko te dobro zna i tko cijeni tvoju osobnost. Anđeli neka te čuvaju i budu ti veselo društvo!

    avatar

    28.04.2008. (14:54)    -   -   -   -  

  • Veritas

    ti ne trebaš biti bolja ni drugačija, samo više svoja. spominješ "progonstva i težak i uzak put, i križ koji trebamo nositi". ponekad je najveći križ onaj koji sami sebi bespotrebno nametnemo, mjereći svoje muke metrom beskrajne Isusove patnje. živa si, zdrava, pametna, lijepa, osjećajna. zar tu ima mjesta "progonstvu i teškom i uskom putu"?! razočarala si se u ljubavi, a tko nije? namjerila si se na pogrešne ljude, pa što, drugi put ćeš biti pametnija. shvaćaš, hoću reći da je opasno u svemu što proživljavamo tražiti svjedočanstva u Bibliji, zazivati Boga za svjedoka, "razgovarati" s Bogom. ne velim da ne treba moliti, ali čini mi se da je čak i tu moguće pretjerati i izgubiti osjećaj za prave dimenzije vlastitog života, da i ne spominjem opasnost da svoje strahove i projekcije počneš tumačiti kao Božje odgovore ili Božju šutnju. biti u Božjim rukama ponekad znači prihvatiti da zapravo tvoj put uopće nije drugačiji od drugih, da su neuspjesi tako veliki samo u iskrivljenom ogledalu tvog unutrašnjeg oka, i da mnogi ljudi proživljavaju iste stvari samo s pozitivnijim stavom nego što je tvoj (unatoč tome što se trudiš biti pozitivna, dobivam dojam da ti upravo iskrivljeno poimanje kršćanske žrtve/molitve/meditacije priječi da budeš istinski pozitivna). Btb:-)

    avatar

    28.04.2008. (16:02)    -   -   -   -  

  • mirta

    Veritas, ne kažem da nisi u pravu, ali ja nikada nisam rekla da sam dostigla savršenstvo. Ovo su moji mali koraci. Mislim da imaš vrlo pogrešan pristup a kao anonimna osoba ne možeš sebi dopusiti toliko pravo dijeliti savjete ma kako dobronamjerni bili. Zašto i ti ne kreneš s pisanjem bloga, to će biti velika pomoć svima kojima želiš pomoć. Pokaži mi svojim primjerom kako se čovjek mijenja i postaje istinski pozitivan sa ispravnim shvaćanjem kršćanstva. Bit će mi jako drago ako se odlučiš na pisanje. :))

    avatar

    28.04.2008. (17:59)    -   -   -   -  

  • flady

    hvala.

    avatar

    28.04.2008. (18:48)    -   -   -   -  

  • Veritas

    kad je meni svojevremeno jedan stari i mudri svećenik rekao nešto slično ovome što ja pišem tebi, moja reakcija je bila slična tvojoj: "baš se našao da mi propovijeda":-) štoviše, poznavajući ga, odmah mu nađoh stotinu mana i krivih razloga zašto on to meni tako govori. ali iz sadašnje perspektive znam: da mi je netko ovako anonimno sasuo te misli u facu, bilo bi mi neizmjerno korisno razmisliti o njima, bez opterećenja stavljanja misli u kontekst dotične osobe:-) tvoj blog je bio slučajno otkriće mog vlastitog nekadašnjeg mentalnog sklopa, i moja namjera je bila prodrmati te onako kako smatram da je blagotvorno. naravno, ne moraš prihvatiti ništa od toga, ali ako baš inzistiraš na duhovnom aspektu svakog događaja, znaj i ovo: ja u principu ne komentiram, čak i ne pratim blogove, i ovo je stvarno iznimka: prema tome, možeš moje javljanje smatrati možda i višim nadahnućem:-) pisanje bloga me ne zanima, i ne mislim da je moja uloga prosvjetljivati blogersko pučanstvo:-) ti si kako rekoh iznimka, a koristim prednost anonimnosti jer na taj način moguće je izreći neke stvari jasno i oštro, dočim bi poznanstvo nametnulo više obzirnosti što katkad i nije vrlina. u svakom slučaju želim ti sreću:-)

    avatar

    29.04.2008. (09:48)    -   -   -   -  

  • mirta

    Ako nešto ne možeš nekome reći u llice, onda nemoj govoriti ni iza leđa, prikriveno. Dobro je kad je nešto jasno rečeno, na čistu, i nema veze ako zaboli... sve dok taj netko ima ime i lice ali krinka anonimnosti.. ja nisam ti, pa i ovakav pristup ne volim a ako nema poštovanja prema drugoj osobi, dobrim namjerama je popločen put koji vodi nizbrdo. Imaš moj mail gore desno, i uvijek možemo na kavu pa mi reci što god osjećaš, samo da nije na ovaj način. Znaš kako se kaže- kontraefekt... ja te sve više doživljavam kao pretenziocnu osobu i htjela bih da nemam pravo. Pozdrav! :)

    avatar

    29.04.2008. (14:09)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Nisam od tebe očekivala ovoliku tugu, nekako te drugačije doživljavam, najviše snažnu.
    Želim da te Bog obaspe milošću!

    avatar

    29.04.2008. (19:42)    -   -   -   -  

  • detalj

    I u ovakvom putu može se jasnije prepoznati bremenita dubina života. Želim ti hrabrost i osjećaj blagoslovljenosti, unatoč svemu!

    avatar

    29.04.2008. (21:42)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    ...oduvijek ovdje kod tebe dolazim uroniti u dubinu ....koja se osjeća...
    ...tvoja vjera i predanje...iznova me nadahnjuju....

    avatar

    29.04.2008. (23:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...