Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • rU

    lijepo je, draga dinaja, zakoračiti, s tobom, na početak sna.

    ime salome, u priči nisam odabrala samo zbog vela ...
    izbor je ironična dosjetka. jer, u pričama, pa i onoj o modrobradom, uz svu blagonaklonost i sretan ishod po njegovu žrtvu ... ipak je žena ta koja ne može a da ne 'kopa' kako bi to rekao naš dragi prijatelj M. ...

    put the blame on the woman ...
    shershe la fame ... i uhvati je, dok još drži evinu jabuku u ruci ...

    međutim, na slikama je adam obično ... bezbrad ... hihihi

    avatar

    28.04.2008. (07:39)    -   -   -   -  

  • misko

    Zar kaos i dalje ne caruje? Ja mislim da superiorno vlada na svom tronu, ali mi to ne možemo vidjeti: suviše kratko živimo, da bi se uvjerili u njegovu nadmoć.
    Istina, Dinajo? Što je istina? Zbilja ili mit? Netko je rekao kako je ono što je u jedno vrijeme istina, a drugom postaje mit. Jesu li svi ti mitovi neistine? Samo odraz čežnje čovječanstva?

    Morati ću te prestati čitati ovako rano ujutro. Previše mi pitanja otvaraš ...

    Dobro jutro iz sunčane Rijeke!

    avatar

    28.04.2008. (07:41)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ljubav istječe iz nas, utječe u nas, mi smo joj i izvor i ušće.

    avatar

    28.04.2008. (08:42)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Ljubav, Dinajo, tako energična, tako plaha, tako posebna...S tobom smo otputovali na naš početak, uvidjeli sve ono što je prije bilo, dok je svijet još bio stvaran i zamišljan...Odvela si nas u svijet bogova i boginja, vila i vilenjaka, tamo gdje vremena nema i gdje je sve onako kako bi trebalo biti...Znaš, Dinajo, ta božanstva još uvijek žive. Zapravo nas nikada nisu napustila. Oni su se nastanili u nekome od nas i sada samo vode naš put na pravi cilj. Ne bih se čudila Dinajo, da si ti jedna od njih, izabrana za izradu novuh početaka i novog života, zaista se ne bih čudila....Ljubav nas vodi tamo gdje ni snovi, ni vrijeme, ni mašta ne može, a to je na sam svoj početak, na svoj izvor i dopušta nam da se napajamo njenom jačinom i mogućnošću iscjeljivanja duše....Priča je složena od mnogo, mnogo sitnica koje čine jedan predivan, jedinstven mozaik..

    avatar

    28.04.2008. (12:57)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Iz kakvog to izvora ti crpiš svoje snove, slažeš riječi, izvlačiš nas koji te čitamo iz letargične svakodnevice i nježno nas natjeraš da kontempliramo nad mislima koje smo odavno već prebacili u podsvijest, (bar ja jesam).
    Na nekoj razini ti pozitivno zavidim što to možeš, što umiješ.
    A na svim svojim razinama ti - zahvaljujem. Imaš moć, to sigurno i znaš.

    avatar

    28.04.2008. (13:26)    -   -   -   -  

  • prorok

    Ljubav se osjeća ali i misli se o njoj :):)

    avatar

    28.04.2008. (14:47)    -   -   -   -  

  • Decy

    radoznala putnica s tisuću pitanja i malih sumnji.
    a mi za njom kao vjerno stado koračamo iz rečenice u rečenicu,
    iz prekrasne misli u drugu misao...kao potočić bez kraja...
    okliznemo se na mokroj obalici i on nas ponese-
    takve su dinajine priče:)

    avatar

    28.04.2008. (18:35)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    podsjetila si me na jednu priču koju sam davno čula...
    djevojka je umrla i dospjela u svijet mrtvih. njen ljubavnik, očajan u svome bolu, spušta se u to mračno carstvo i moli boga smrti da mu vrati izgubljenu ljubav. dirnut mladićevim molbama, bog pristade, ali mu dade čudan zadatak; u ruke mu gurne luk i strijelu i zapovjedi da okine prema nebu, gdje poput niti paučine isprepleteni su ljudski životi. ravnoteža mora postojati, pojasni mu bog, pa ako želi spasiti svoju ljubav, mora mu zauzvrat žrtvovati nečiji drugi život. čiju nit prekine - tome će život biti završen. gledajući svoju ljubljenu ponovno slobodnu i živu, mladić nije dugo dvojio; odapeo je strijelu prema nebu što je jače mogao, i kad je strijela pogodila nit života, pored njega se mrtva sruši žena koju je ljubio više od ičega na svijetu. prevario si me, viknuo je bijesan, no, bog smrti mu smireno uzvrati; ne krivi mene, tvoja je ruka presudila.
    orion i artemida podsjetili su me na ovu priču. ono što najviše ljubimo ponekad najteže ranimo.
    tako to i u životu često biva.
    i da, vrijeme za ljubav nikada nije prekratko...
    osmijeh ostavljam, draga prijateljice, uvijek izmamiš osmijeh na moje lice...

    avatar

    28.04.2008. (23:19)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Samo ću te toplo pozdraviti. Sutra se tj. danas se vraćam pročitati. Ne bi bilo fer preletjeti , a od umora mi se sklapaju oči ...
    Osmijeh , draga :-))

    avatar

    29.04.2008. (00:26)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Tvoji Bogovi...glumci, pjesnici, likovi...ma koja imena nosili u tvojim bajkovitim pričama, istražuju misterij Izvora i Ušća...Života i Smrti...A u međuprostoru smo Mi, naše ljubavi, zaljubljenosti, ljubomore, ludosti, igre, nemiri, srdjbe, strasti, dogme, traganja, istine...naše trajanje, o kojem ti tako slikovito i snažno pišeš. U stalnom dijalogu sa samom sobom, s pjesnikom, s ratnikom, s Tvorcem, pokušavaš nam približiti tajnu...i radiš to jako dobro . Ostavljam ti ponoćni pozdrav.

    avatar

    29.04.2008. (00:55)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Veliko kristalno ogledalu u okviru crnog izrezbarenog drveta, krije u sebi najdragocjeniju energiju, početak samog početka, rođenje svijeta, san prije snova, još neotkriveni djelić stringsa, ljubav. Priča u kojoj smo jučer trajali se u ovom sutonu nastavlja.
    Iz Myre krenusmo obalom u nepoznatom pravcu. U daljini se nazirao Dianin rodni grad. Dan se bližio kraju i ljepota zalaza sunca je najavljivala naše godišnje doba.
    Jedno od sedam svjetskih čuda Dianin hram u Efezu zablješti pred nama u svom punom sjaju. Zaustavismo se pred hramom.
    "Ovo je vrijeme poslije Golgote." tiho reče pjesnik
    "Kako znaš?"
    "Pogledaj tamo je biblioteka koja je izgrađena kasnije, u njoj su poredane statue Sofije, Arete, Ennoie i Episteme."
    "Mramorna ulica vodi do teatra u kojem je kovač srebra podigao ustanak" rekoh tek sada primjećujući da je i narod koji se skupio podjeljen u grupe.
    Diana, boginja mjeseca, majka života i lova, njeno trojstvo stvori kult u koji puk vjeruje.
    Pogledah u nebo, bjela golubica je kružila nad nama.
    "Diana nas prati" rekoh pjesniku
    "Ona je tu i prima žrtve onih koji vjeruju"odgovori mi pjesnik ljutito.
    "Ah da žrtvovanje je ružna riječ, ali puk rado podnosi žrtve na žrtveniku onoga kojem vjeruje."
    "I žrtva je ružna riječ" pjesnikov glas je prijetio olujom.
    Sunce se spuštalo u more, naše godišnje doba je počinjalo. Oduvjek smo voljeli sunoćavanje i smiraje dnevnih obaveza. To su bili trenutci kada smo željeli da vrijeme stane, da trenutak doista ne prođe, da ga vidimo, da čujemo tiktakanje našeg unutarnjeg sata, da nas dotaknu njegovi mirisi, da osjtimo njegove dodire kao što smo osjećali sebe u njemu.
    "Pogledaj zapadno nebo, ljepota trenutka kaplje biserima sunčanih zraka, mi stojimo u nekom dalekom trenutku i nemamo snage, a ni moći utjecati na njegov tijek" pjesnikov glas je postajao blaži.
    "To je dobro, mi ne smijemo mjenjati povijest, mi smijemo samo misaono sudjelovati u njoj."
    "Zašto smo onda ovdje na ovom mjestu i u ovom trenutku?" njegov glas je opet uzburkavao energiju mojih osjećaja.
    "Da bi otkrili početak ovog tihog umiranja, da bi naučili cjeniti trenutke sreće, da bi doista saznali odakle smo doćli i kamo trebamo krenuti." pokušah smiriti bujicu njegovih misli i usmjeriti ih na spoznaju našeg trenutka.
    Ali Diana je pustila vrijeme da odigra svoju veliku gala predstavu. U smiraju dana, u davnom vremenu kada su bogovi još hodali zemljom ona nam pokaza igrokaz koji nikada više neću zaboraviti i znat ću da je pjesnik imao pravo, ah on uvijek ima pravo.

    Mlada žena stade pred žrtvenik i zaplaka.
    "Kraljice neba, boginjo plodnosti, spasi me, spasi ljubav i život moj, pomozi mi da postanem majka" skidajući sa vrata bisernu ogrlicu, očiju uperenih u Dianin kip, zaplaka. Biseri zasjaše na žrtveniku.
    Pored nje je stajala starica moleći za život sina, oronuo muškarac za kišu u vinogradu.
    Na žrtveniku je svjetlilo sve više bisera i dragulja.
    Na nebu zasja mjesec. Puk je vjerujući odlazio iz hrama. Mi smo stajali neprimjećeni ispred žrtvenika.
    Odjednom se u hramu pojaviše muškarci u mantijama s kapuljačama na glavi. Lica im nismo vidjeli, ali njihove ruke su grabile blago sa žrtvenika.
    "A narod vjeruje u boginju" reče pjesnik ogorčeno.
    "Samo jedan dio, drugi već vjeruju u djete Krista"
    "Tu je Ivan napisao devetnaesto evanđelje i poslije uskrsnuća doveo Mariju, majku djetetovu. Tamo na brežuljku je ona provela svoje zadnje dane."
    "Tko je bila uistinu Diana?"
    "Snaga koju su kršćani željeli savladati i nazvali je "Kraljicom vještica", tražeći uništenje hrama"
    "U četvrtom stoljeću su sagradili crkvu u čast Bogorodici"
    "Tko je majka Kristova?"
    "Za narod je ona još dugo bila samo Dianino utjelovljenje. Ja još uvijek nisam otrila tko u meni bdije, koga je uistinu volio Giordano"

    Pred nama se otvoriše vrata velikog mora i mi krenusmo prema jugu. Jedna velika rijeka uranja svojim rukama u plavičastu pučinu. Tu na delti jednog nepoznatog svijeta vidjesmo ponovo sebe u drugačijim odorama. Znali smo da smo to mi iako je prostor u kojem smo trajali sličio na strane, nama do tada daleke, mitove.
    "Ovo je zemlja faraona" reče pjesnik
    "Mit kaže da je ovdje rođeno vrijeme"
    "Ovdje su bogovi drugačiji nego na našoj strani Mediterana"
    "Samo izgledaju drugačije, ali Heredot je na svom putovanju ovdje sreo vjerovanja u slične onima u Grčkoj i Rimu"
    "Ovdje bogovi imaju različita lica"
    "Ovdje je rođena Isis i ona je rodila vrijeme"
    "Je li ona bila prije Diane?"
    "Ona je bila sve isto kao što je i Diana sve. One su kvantno stanje iz kojeg se izdigao čovjek, one su majka nad majkama, one su u Sofiji i Mariji, one rađaju, čuvaju i bdiju nad vremenom i prostorom koji iz nas nastaje."
    "Tko sam ja u cijeloj toj priči?" upita me šaljivo pjesnik
    "Ti si uvijek lovac na spoznaju, suprotnost koja stvara harmoniju, ljubav koja otvara vrata istini, bez tebe nebi bilo ni mene."
    "Kako me zovu ovdje na obali velike rijeke"

    avatar

    29.04.2008. (05:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Hvala vam što me čitate..........ovo je bio nastavak sna o traženju izvora, sna iz kojeg se još nisam probudila.........a danas ću vam ispričati priču o početku........

    Dinaja

    avatar

    29.04.2008. (05:44)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    još jedan dan smo započeli obdareni snagom snova i ljubavi
    dobro ti jutro Dinajo

    avatar

    29.04.2008. (06:04)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ljubav se ne misli , ona se osjeća...
    pa slično je i s tvojim razmišljanjima , pričama , mitovima ... osjećam ljubav što struji iz riječi..
    toplo te pozdravljam

    avatar

    29.04.2008. (12:09)    -   -   -   -  

  • Aasceruth

    selo, isto kao i prvi, a narod sve padne stan na refurbished laptop mini

    avatar

    06.10.2009. (08:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...