Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • misko

    Humanizirati međuljudske odnose?
    Teško, draga Dinajo. Teško, dok nam je svima najomiljenije božanstvo Profit!

    Lijep pozdrav ostavljam iz sunčane Rijeke, prije jutarnje šetnje.

    avatar

    27.04.2008. (07:37)    -   -   -   -  

  • necutako

    ako znas tko si ...znas i sto trebas drugome dati... a bozanstva se (s)klanjaju onima sto djeljaju...:)

    avatar

    27.04.2008. (08:38)    -   -   -   -  

  • rU

    mogla sam biti manje poseban slučaj.

    mogla sam biti netko drugi:
    plavokrili vilin konjic nad modrim vodenim ogledalom
    zlatna ribica u jezeru,
    žaba na listu lokvanja,
    bijela breza u breziku ...

    netko manje sretan, namijenjen mreži ili kljunu ili motornoj pili ...

    svi su kostimi majčice prirode prelijepi, svi smo mi oblici njezine ljubavi ...
    hvala joj što je našla mjesta i za mene u svome darežljivom krilu ...

    avatar

    27.04.2008. (08:39)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Svi oni prije nas i svi koji će tek doći kriju se u nama, u oblaku, cvijetu, svi zajedno smo ljubav.

    avatar

    27.04.2008. (09:11)    -   -   -   -  

  • prorok

    Putovati snom
    zvuči primamljivo :):)

    avatar

    27.04.2008. (10:53)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Sudbina mi je bila naklonjena.

    Predivan tekst i ne nalazim neke pametne riječi za komentar osim da sam se prepoznala u svakoj riječi .

    avatar

    27.04.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • triesduja

    Hvala na ovako lijepom i opširnom komentaru.
    U potpunosti se sčažem!
    Čitamo se!
    :-)

    avatar

    27.04.2008. (11:45)    -   -   -   -  

  • Decy

    saznah nešto novo:

    "Zar su i karanfili znak ljubavi?"
    "Oni su znak čežnje za njom."

    avatar

    27.04.2008. (12:21)    -   -   -   -  

  • white rose

    ah, dinaja, i karanfili nisu bez trnja ... a ne samo ruže ...

    fanfare i tišina,
    svjetlost i sjenka,
    latice i trnje ...
    ... sve je to dio ljubavne
    pozornice
    na kojoj igramo,
    dok zastor se ne spusti,
    publika ne raziđe
    i zavlada
    tama ...

    al' svjetla i dalje
    blistaju
    u nama     ...

    pozdrav Tebi i Tvojem cijenjenom suprugu,
    kojeg tako rado gledam na svakoj sceni ...

    avatar

    27.04.2008. (12:43)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    A ja , draga Dinajo, još ni danas ne znam tko sam i jesam li
    u ovaj okvir postojanja postavljena s nekim razlogom kojega odrađujem , a da i ne znam ili tek tako... trajem u vremenu dok mi zadano ne iscuri, ali kako god..nisam sigurna da bih ga
    proživjela drugačije ma što god mi bilo dodijeljeno :-))

    avatar

    27.04.2008. (15:42)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Dinajo, toplo te pozdravljam...Upravo sam ti ostavila komentar na prošli post, navratih na brzinu ovdje, da se malo odmorim, i s namjerom da ti se večeras posvetim, dok okončam "muku" sa svojim tekstom. I nećeš mi vjerovati, a znam da hoćeš...pišem o ŠEHERZADI...Neka traje...

    avatar

    27.04.2008. (16:11)    -   -   -   -  

  • Zrakoplov

    Krećemo ka suncu! Bit će boja i mirisa! Sretno

    avatar

    27.04.2008. (19:09)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Draga Dinaja, evo i mene, ovaj vikend je bio dug i naporan pa se nisam odviše posvetila blogu...Moje isprike primi...Pitanje tko smo mi uvijek ostaje neriješeno, uvijek će doći netko tko će se to zapitati, tko će misliti o nama, našem postanku i našem svemiru.Divno je znati da ostavljamo pečat u ovom našem svijetu, da se stapamo sa suncem i s mirisom cvijeća...Tako je predivan osjećaj živjeti znajući da je svaki trenutak vrijedan življenja. Kad umremo, naša pjesma svirat će malo tiše, da ne pokvari harmoniju života, ali dovoljno glasno da je održava onakvom kakva je oduvijek bila, skladnom i ugodnom....Pozdrav Dinajo i sretan ti put u pronalaženju točke u kojoj tvoje postojanje postaje vrhunac svega što si proživjela i svega što jesi....Hvala na divnim riječima koje nam svima pružaš, osjećamo njihovu jačinu i nosimo ih daleko, daleko, u snažan uzvik vjetra...

    avatar

    27.04.2008. (20:46)    -   -   -   -  

  • °i opet je tako-zbunjeno°

    lijepo.ponovno o ljubavi,volim tvoje postove...
    -a mene nikako da uhvati inspiracija za pisanjem,a ne shvaćam zašto-

    avatar

    27.04.2008. (20:56)    -   -   -   -  

  • chablis

    Da znamo tko smo odmah bi nam bilo lakše. Trganje...Lijepe riječi u još ljepšem tekstu.

    avatar

    27.04.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    redovito pratim tvoje postove Dinajo, mudra si ti žena, ponekad, ah ma kog muljam stalno me ostavljaš bez teksta, zapravo zamisliš me, vrlo je teško nakon tvojih postova napisati utiske, pogotvo jer sam tip koji voli promisliti prije no što kaže, a ti nam svima činiš upravo to, tjeraš nas da mislimo, na tome ti hvala, iskazuješ silnu nesebičnost, danas je to rijetkost!
    Veliki pozdrav!

    avatar

    27.04.2008. (21:42)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Lijepi pozdrav! Život uistinu može biti i jednostavan i lijep, no može biti i suprotnost tome. Neki od nas imaju izuzetnu sreću ili prirođenu mudrost pa zahvaljujući tome žive sretno u nekim svojim okvirima. Često nam ponestane zdravog razuma i mudrosti, pa učinimo sebi i drugima život kompliciranim, tegobnim, ružnim i tužnim... Nekad to činimo samo drugima, a da nismo toga svjesni. Zašto je tako teško humanizirati odnose među ljudima?Radi li se o trajnoj nemogućnosti ili nesposobnosti suvremenih ljudi? Da li je težnja za profitom i osiguranjem što lagodnije egzistencije, barijera koja nas spriječava u tome? Tko smo mi ljudi? Kako doživljavamo sebe u bezmjerju prostor - vremena? Zbog izvanredne složenosti svijeta koji je dostupan našim osjetilima, ali i zbog složenosti svega onoga što je van domašaja osjetila, ne možemo naći pouzdane i jednoznačne odgovore na naša pitanja.

    Bilo bi predivno da svi težimo biti bića ljubavi i da nam je ljubav, u najširem smislu, jedina religija. Neki od nas bi željeli planet sa što manje nasilja, civilizaciju koja potvrđuje život, a ne negira ga svojom stihijskom pojavnošću, prijeteći da na taj način uništi i samu sebe...

    Divni su mi ljudi koji su u stanju ustvrditi: " Pa vi ste jedan običan sanjar i utopist!" Dobro, jesam, ali što dalje? Kako dalje? Zar na ovaj način?

    Vjerujem da su svijetu potrebne utopije radi ravnoteže među zvijezdama. Potrebni su i sanjari. Vjerujem, usprkos svemu ružnom rađa se Novi Svijet i Novi Čovjek, a porođajne muke su velike...Možda mi je s tom vjerom lakše i ljepše živjeti. :)

    avatar

    27.04.2008. (21:55)    -   -   -   -  

  • Lily

    Moja sućut za tvoju prijateljicu, Dinaja.
    Nažalost, vjerovatno neke odgovore nećeš nikada ni naći. Ljudski očaj u samoubojica je čak jači i od straha dizanja ruke na samog sebe. Teško je to za pojmiti nekome...

    avatar

    27.04.2008. (22:22)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Ja sam svoja misao. Postojim i radujem se iako je ponekad teško. Vjetar mi često veli da je dobro i da će proći. Kad ga čujem znam da sam ovdje oduvijek i zauvijek. Danas sam Ja, sutra sam cvijet, možda i leptir bit ću sve jer i jesam sve baš kao i svi.

    avatar

    27.04.2008. (22:36)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    jako dobro napisano :))

    avatar

    27.04.2008. (23:57)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    jako dobro napisan post svaka čast

    avatar

    27.04.2008. (23:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Demokracija među zvjezdama

    Kao da je netko zaboravio ugasiti lampu, svjetlost se s vječnog izvora probija u snenost noći i treperi očima neba kao potvrda postojanosti mjene i sigurnost dolaska novog dana.
    "To tamo iza očiju neba, bdije Sofia nad tvojim životom, slična majci koja je u beživotnu materiju udahnula svijest i uzdigla je u astralnu dimenziju postojanja." šapnu Diana u meni
    "To je bilo ono prekrasno vrijeme pripadanja koljevci početka." Dianin glas se mješao sa istinom koju sam čitala u knjizi o postanku svijeta.
    "Oživjela materija, mudrost zgusnuta u tijela stvaraše vrstu iz koje se razvio gigant sapiens. On, obdaren svjesnom spoznajom, najkompliciranijom tvorevinom univerzuma, zavlada planetom i oduze tijelu, rođenjem mu poklonjenu nadarenost. Prizemljujući svoju misao Sapiens je sam počeo stvarati materiju i počeo vjerovati u nju, iako u nju do danas nije uspio udahnuti svijest. Beživotna materija je odavala njegovu moć, postajala zrcaljenje njegovih želja i Sapiens se u svojoj pohlepi odvojio od izvora iz kojeg je nastao." u Dianinom glasu se osjećala ogorčenost i ona me je povela prema izvoru........

    hvala svima na mislima koje dokazuju da se ipak nismo potpuno odvojili od izvora.

    Dinaja

    avatar

    28.04.2008. (07:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...