Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • misko

    Ja sam ostao Homo Ludens. I ostati ću to uvijek.
    Otkrili (bolje bi bilo reći priznali) smo ga nedavno, na početku 19 stoljeća, a na poćetku 21-og nastojima već ugušiti. Zašto?
    Svom snagom se tome opirem. Hoće li Homo Ludens preživjeti u ovom globaliziranom periodu koje sve melje pred sobom?

    Dobro jutro, draga Dinajo!
    Opet si mi dala materijala za razmišljanje, dok budem šetao Lori...

    avatar

    26.04.2008. (08:02)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Volim dijete u sebi, ono mi uvijek daruje radost, osmjeh i tako nužnu, slatku naivnost.

    avatar

    26.04.2008. (08:14)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    I samo pisanje bloga me uvjerava da je ostalo u meni one djevojčice koja je nekad pisala dnevnike...nažalost sve ređe činim stvari koje bi razveselile to dijete u meni, vrijeme mi curi kroz prste i zaboravljam na ono da je ostalo još samo određeni broj proljeća, ljeta, jeseni i zima i da bi ih trebalo živjeti...

    avatar

    26.04.2008. (08:41)    -   -   -   -  

  • necutako

    tajne su vrijedne samo ako ih podijelis sa nekim.........neizgovoreno je lijepo samo ako umnozava ljubav....... kazu mi da nisam dijete.....pa bas dobro, barem me nitko vise nesmije prekinuti u mojoj igri....:)

    avatar

    26.04.2008. (10:33)    -   -   -   -  

  • necutako

    lijepo je procitati da je jutro svanulo vedro......u mojoj trecoj domovini...:)

    avatar

    26.04.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Oh, draga , to se vidi i osjeća hihi
    Ja sam Ludensita do posljednjega atoma :
    pišem , plešem , skitam, pjevam..
    Imam i maglovitih dana u koje me uvuku neki odrasli,
    ozbiljni i umorni... budem i ja katkad
    takva, ali i to valja odraditi hihi
    Osmijeh uz jedan mali okret preko glave :))

    avatar

    26.04.2008. (10:51)    -   -   -   -  

  • prorok

    Samo nastavi sa snovima
    jer dok snivamo i živimo.

    avatar

    26.04.2008. (11:31)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    ako uništimo dijete u sebi, postajemo samo obične ljudske ljušture grube duše...
    ne, nikad neću dozvoliti ovoj ludastoj djevojčici u meni da nestane!

    avatar

    26.04.2008. (13:18)    -   -   -   -  

  • triesduja

    Prije nekoliko mjeseci na blogu Triesduje je pokrenuta javna rasprava o problematici mladih što se tiče čestog agresivnog ponašanja… Zahvaljujući zajedničkim snagama blogera došlo je do zaključka da bi se takve rasprave tj parlaonice trebale provoditi s mladima…. I tako, danas je održana prva takva radionica u jednoj osnovnoj školi.
    Zahvaljujem svim sudionicima u raspravi jer zbog vašeg uključenja, došlo je do ovakvog rezultaa i pokretanja sljedećeg projekta
    Više o današnjoj radionici u osnovnoj školi – na mom blogu

    avatar

    26.04.2008. (15:52)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ovo je komentar koji mi je na blogspotu ostavila Ru.

    vigotsky veli da je dijete u igri više za glavu od sebe samoga. i, doista, igra je čudesan prostor ljudskoga duha, u kojem ljudska jedinka gradi simboličke funkcije, u kojem odrasta i izrasta.
    nažalosti, mnogi ljudi, odrastajući, za sobom ostave igru, zajedno s djetinjstvom. odbace igru, zajedno s klikerima ... i staklenim perlama.
    igra je često podcijenjena aktivnost. međutim, njezina autoteličnost, činjenica da sama u sebi sadrži vlastiti cilj, otvara homo ludensu neslućene prostore slobode i stvaralaštva.

    ne čudim se, draga dinaja, što si, već u naslovu, povezala ljubav i igru.
    i u ljubavi smo višlji, za glavu, od sebe samih.
    i ljubav je, kao i igra, dovoljna sama sebi.

    a kad u igri i ljubavi, i u ljubavnoj igri, tražimo nešto izvan njih samih,upropaštavamo njihovu suštinu.

    ru

    30. März 2008 07:12

    a ovaj Miško
    Čovjek jest biće igre, čini se. Kroz igru spoznajemo svijet, zar ne?
    Ali su nas neke "više sile" toliko upregle u proizvodnju, okupiravši naše dragocijene vrijeme, pa ga mnogi nemaju za igru, već samo za puko preživljavanjeozc. Homo ludens kroz igru istinski i živi, zar ne? Jer sve ono ostalo je obaveza...

    Dobro jutro: sunce je, toplo, biti će lijepo prošetati parkom.

    30. März 2008 08:19

    i Tražeći sebe

    Snovi i igra...nešto što sam počela ponovno živjeti i pronalaziti u sebi prije par godina-a bila sam zaboravila da sam sazdana od toga. Ono što još nisam shvatila je da nema smisla čekati pogodniji trenutak jer da je ovaj koji živim upravo sad jedini pravi trenutak za početak, poljubac il igru

    30. März 2008 10:01

    moji odgovori su bili

    Da draga Ru, ljubav je igra u kojoj učimo izrasti iz sebe samih, rasti do neba, do one daleke zvijezde s koje nam se ljubav uvijek smiješi. Igra i smijeh su lijek za dušu,hrana za ljubav, ljubav sama.
    Često kada prolazim pored dječjeg igrališta poželim se zaigrati s njima, smijehom odagnati teške misli, a onda uđem u svijet ljubavi i tu doista postajem djete veselja i sreće, ljubav je sama sebi dovoljna ona, samo ona zna i poštuje pravila svoje igre. Imaš pravo draga ru, prepustimo se ljubavnoj igri igrajmo se da nikada ne odrastemo.
    Hvala ti na mislima iz kojih zrači ljubav i znanje vječno budnog homo ludensa u tebi.

    Da Miško, ti, Ru, ja svi ljudi na svijetu su bića od igre, ali mnogi vjeruju da se napuštajući djetinjstvo više nesmiju igrati. Postaju "ozbiljni" jer misle da zrelost to od njih očekuje. Postaju "ozbiljni" u ljubavi jer misle da je ljubav ozbiljna "stvar", a u svojoj ozbiljnosti gube osjećaj djetinje sreće i razigranosti osjetila i osjećaja. Sve postaje nekako određeno i "pravilno", i ne osjećaju da pri tome gube sebe sama i da ljubav pretvaraju u burzu na kojoj dionice rastu i padaju. Ljubav je igra koja ne posjeduje drugih vrijednosti do sebe same, nema drugih ciljeva do cilja osjećaja ljubavi.
    Sunce nas jutrom poziva na igru s njegovim zrakama, park na igru s kristalićima rose na njegovim listovima,staklene perle su prosute svugdje oko nas, pogledajmo ih očima homo ludensa i zaigrajmo ljubavnu igru s njima.

    Tražeći sebe ti si u sebi probudila homo ludensa, otrkila čari igre i snova.Živi ih igrajući se jer igra je sama sebi cilja, ljubav je igra s trentkom, igra u kojoj nepostoji jučer, a sutra nije važno. Slušaj simfoniju mora i čut ćeš kako se more smije tvom buđenju, kako je sretno i mjenja se iz trenutka u trenutak u trenutku tvog istinskog postojanja.
    Dozvoli srcu da gleda, sluša, miriše, diše i onda ćeš osjetiti da igra valova tvoga mora ljubav koju nosiš u sebi......TRENUTAK u kojem se skupila sva sreća svijeta i postala tvoj trenutak.
    Dok ti ovo pišem osjećam sreću jer mogu s tobom podijeliti ovaj trenutak u kojem nema granica, nema razdaljine, ničega nema do osjećaja koji me čini sretnom.

    30. März 2008 11:18

    avatar

    26.04.2008. (16:03)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Mi smo djeca u beskonačnoj igri svemira. Nije važna pobjeda ni poraz. Važna je sama igra. Neki je zovu životom ali je ne shvaćaju. Promijenili su joj pravila i pretvorili u takmičenje sve da bi uništili to vječito dijete u nama. Za trenutak, samo za trenutak možda su i uspjeli ali sada kad smo ih otkrili više nemaju šanse.

    avatar

    26.04.2008. (16:06)    -   -   -   -  

  • triesduja

    Jako lijepi post.
    Mislim da igra proizlazi iz kreativnosti pa i talenta - a time su se i razvili teatar idr.
    A igra je Život! Život je igra samo ako ga tako shvatimo i naučimo uživati u njemu :-)

    avatar

    26.04.2008. (17:27)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... U tom komadiću života spoznajem i ljubav i tada svu mržnju i sva nesretna stanja crtam na komadiću leda i čekam izlazak sunca.
    Uspinjem se ka vrhu planine i spoznajem da sreća nije u oblacima nego na stazi kojom kročim i tada govorim ono što osjećam i uistinu činim ono što mislim.
    Živim trenutak kao da je poslijednji ...

    Poklanjam ti lijep pozdrav na travanjskoj zraki sunca.

    avatar

    26.04.2008. (18:50)    -   -   -   -  

  • rU

    volim se igrati ... no nisam 'igrač', nego zaigrana ...

    moram izvući iz ladice svoj spomenar, dinaja.

    sjetih se što mi je upisala moja učiteljica.
    otprilike:

    knjiga tvoj žića još je bijela sva
    zlatan rub tek djetinjstva je kruni
    gledaj, jednom kada se napuni,
    da za sadržaj ne bude te strah     ...

    pa, moći ću reći da sam se igrala. i da se ni sa kim nisam poigravala ...

    avatar

    26.04.2008. (23:51)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Kako sam ja naučila buditi ludu u sebi i živjeti Homo ludensa?????????

    Aktiviranjem osjećajnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva doživljene ugode, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Dobrota ljudske prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih ugodnih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili.
    Čitala sam knjigu "Nova medicina za emotivni um"

    Pokušah osjetiti pročitano, pozvati u sjećanje ljubav, ugodan osjećaj koji izrasta iz osnovne energije našeg postojanja.

    U mom misaonom labirintu su se smjenjivala sjećanja na djetinjstvo, mladosti, zrelost i trenutak se pretvori u mimohod stanja koja sam prolazila. Djetinjstvo zatreperi spokojem i mirom, osjetih mirise lavande i maslinovog ulja, vidjeh blagi osmjeh djeda i njegovu ruku kako kruhom umočenim u vino gasi svijeću na svečano postavljenom stolu. Moje srce je otkucavalo davno zaboravljenim ritmom potpune sreće.
    Mladost, trg cvijeća, ljubav u liku crne pantere se spusti u moju misao. Vrh planine, jezero sreće i zenit ljetnog solsticija protjeraše panteru u zaborav.
    Zrelost je puna izmješanih osjećaja, tu prepoznajem sreću, ljubav, zanos, prijateljstvo, tugu, ugodu i neugodu. Vidim se u pustinji osjećajne šutnje, radim, funkcioniam u svakodnevici, odgovaram na pitanja, a pitanja koja samoj sebi postavljam često ostaju bez odgovora, u mojim zrcalnim neuronima prepoznajem osmjehe i vjerujem u njihovu iskrenost, a onda ponovo šutnja u maglovitom oblaku moje podsvjesti.

    "Nažalost je teško, u tom velikom izboru osjećaja, prepoznati pravi osjećaj i pretvoriti ga u momentano stanje, u misao o tom stanju. Teško se je odlučiti za istinu, a onda imati hrabrosti o toj istini i progovoriti. Što učiniti s probuđenim osjećajem? Prihvati ga ili odbiti? Sama odluka je najsvjesniji osjećaj koji bi trebali posjedovati. Spoznati osjećaj, a tada biti u mogućnosti taj osjećaj i opisati, dati mu logiku i smisao, protumačiti ga samom sebi osobnim simbolima, a onda ga znati podijeliti s drugima." čitajući knjigu u mom utjelovljenom umu su se stvarale nove misaone slike.

    "Trebali bi se znati obraniti od odluke kojom oblikujemo svoj misaoni um u vladara našim životom. Istina je da on ima jake mišiće, ali nema osobnost. On nesmije vladati, on nam smije samo služiti." izjavio je jedan od najsnažnijih umova prošlog stoljeća i ja vidim nasmiješeno lice oca teorije relavititeta.
    "Život bez spoznatih osjećaja je besmisleno životarenje."

    avatar

    27.04.2008. (06:32)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Hvala vam..........jutros je luda u meni sretna jer ste je vi dragi moji prijatelji nahranili vašim mislima..........
    Dinaja

    avatar

    27.04.2008. (06:34)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    "Sve spoznaje, uzvišene misli i sva umjetnička djela što ih je čovječanstvo stvorilo u svojim plodnim epohama...svom ovom golemom građom duhovnih vrednota igra Igrač staklenim perlama kao što orguljaš svira na orguljama..."
    Hvala ti što si me vratila Hesseu.
    Igrajmo se!
    Ostavljam ti jednu od "Igara" V.Pope:
    SVADBE
    Svako svuče svoju kožu
    Svako otkrije svoje sazvežđe
    Koje noć nikad videlo nije

    Svako svoju kožu kamenjem napuni
    Svako sa njom zaigra
    Obasjan sopstvenim zvezdama

    Ko do zore ne zastane
    Ko ne trepne ne tresne
    Taj zaradi svoju kožu.

    avatar

    27.04.2008. (15:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...