Komentari

lehrerin.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • Tina

    Bas sam se zamislila nad tvojim postom. Mene isto ponekad muce neki nerazjasnjeni odnosi (u mom slucaju radi se o bivsoj prijateljici) i moram priznati da kad sam bila u Hrvatskoj, htjela sam rascistiti stvari, ali nekako nisam skupila hrabrosti.
    Drago mi je da si ti uspjela primiriti duhove iz proslosti i sad mozes smireno dalje.
    Pozdrav od mene i T-ja

    avatar

    28.04.2008. (20:55)    -   -   -   -  

  • boco san

    Evo nas kod tebe prvi put ..interesantna priča ..životna ..
    lijepo si opisala svoju staru i novu ljubav .. sve si postavila na svoje mjeso,
    ali priznaj za to je trebalo hrabrosti i puno vremena , virtualni prijatelj (muž)
    dao ti je i ulio jako puno samopouzdanja i to je glavni razlog što si i uz njegov blagoslov željela na neki način pošteno svratiti u prošlost i s njom rasčistiti .godine donose mir ...spokoj i mudrost ...neopterečenost je isčezla ...pusu ste zaslužili vas dvoje od Finice

    avatar

    29.04.2008. (13:04)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Dobro si postupila a da nisi stupila u kontakt bi se jos mislila , sto ako... Ovako znas.A experiance-ov blog sam vec primjetila.

    avatar

    29.04.2008. (13:22)    -   -   -   -  

  • boco san

    :-)))) mislili smo da imaš nešto novo ..ali znamo da skupljaš inspiraciju
    cmokić ti ostavlja moja mezimica Finica:-))))

    avatar

    30.04.2008. (14:09)    -   -   -   -  

  • experiance

    Jes, meni je baš drago da se to dogodilo. Nema tu mjesta niti ljubomori, niti zlim mislima. Što je prošlo - prošlo je. To je sve dio nas, dio ugrađeno u našu svakodnevicu. Netreba se toga sramiti, već time ponositi, jer da toga nije bilo i mi danas ne bi bili upravo ovakvi kakvi jesmo, već vjerojatno drukčiji, sa iskustvom manje, tražeći nešto jedni u drugima više od onog što postoji i zapravo suštinski nesretni. To je žalosno. Povjerenje je krasna stvar, posebno ako ide u korak pojmom "bez straha". Nekoliko smo godina pričali o tome i uvijek je to bio "izazov". (ne za mene, već za Lehrerin). Koliko god bila ljuta i na neki način razmišljala drugačije. Sve to se okrene u pozitivu i najednom osjetiš poriv potrebu to učiniti. Iskreno sam SRETAN što je to učinila. Dobila je odgovore na sva svoja pitanja, te riješila "začkolicu" koja je dugo bila u njoj. Ja u sebi nemam tu hrabrost. Možda jesam kukavica na svoj način, ali iskreno ne osjećam moralnu potrebu niti općenitu potrebu da učinim isto. Nekad me "prala" nostalgija za bivšim putevima. Danas sam apsolutno svjestan da svaki od nas ima SVOJ put, i da ga uvijek treba voditi na SVOJ način. Ne opterećujem se s prošlošću niti s ljudima iz nje. Iskreno im se razveselim. Ponekad prošlost i nije onakva kakvim bismo željeli da bude, stoga je moj odabir da prošlost ostaje u prošlost, ma koliko to bilo usporedivo sa guranjem nojeve glave u pjesak - ja za time nemam potrebe niti moralnih nedoumica.

    avatar

    01.05.2008. (00:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...