lovor još uvijek miriše, unatoč godinama i kilogramima ... hihih
neću pametovati,misko... ni pisati lovorkinu stranu priče. a otkud mi i pravo. ne mogu pametovati izgubljenim dječacima ... kad i sama nisam drugo do ...
izgubljena "djevojčica" ...
24.04.2008. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova priča ima blagi miris Andrića, jedne zaboravljene istorije. To je čovjek, stvor nepomirljivog u sebi koji se ne može zanijekati, podložan zakonu neraskidive veze ljepote i pjesme, radosti i tuge...
Jako lijepo- kazivanje neizrecivog
24.04.2008. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Umjesto komentara ostavljam ti jednu pjesmu koju sam napisala nekoliko godina poslije rastanka s mojom prvom ljubavi............
Dođi, zagrli me, voli me u zemlji koju smo zajedno gradili u snovima........
Bilo je to davno na ravnicama uz veliku rijeku tamo gdje je ostao dio mene tamo gdje smo položili ispit zrelosti tamo gdje smo prvim poljubcima učili opraštati tamo gdje je ljubav izržavana deminutivima.
Dođi, zaboravi da smo odrasli. Zaboravi da smo se rastali u suzama ja sam zaboravila gorčinu istine dođi da zaustavimo vrijeme da oživimo neostvarene želje
Dođi jedno veče i donesi snove, snove ogrljene čekanjem trentka, trenutka koji nismo spoznali. Kairos nam pruža još jednom svoj pramen dođi s buketom ljubavi i mirisom uzbuđenja
Dođi, ispruži ruke i voli me, jednostavno voli u zemlji koju smo zajedno gradili u snovima............
i on je došao, ali nismo uspjeli oživiti želje................
24.04.2008. (18:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"...nisam joj htio pokvariti sjećanja." - A da to možda ipak nisu bili sebični razlozi? Junak ove priče, čini se kao jedna od onih osoba nostalgičara, što žive od sjećanja (bolje rečeno u sjećanjima). Možda je on, bar u njenim očima, htio proživjeti ona stara vremena... Isto kako ih je onda, proživljavao za onim šankom. Uvijek moramo držati svoje "ja", ha! Šteta što ta upornost, u prkošenju kompromisu, najčešće ostavlja tragove, koje i godinama iza proispitujemo (bez smiješka na licu)... Pozdrav.
24.04.2008. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo mi ovo bode oči "a Mario, nesretni je Mario već na slijedećem putovanju, dok je ljeto umiralo, ali još trajalo, poginuo prilikom sudara brodova na Bosporu. - Sigurno se i dalje opijate svaki put kad se sretnete - reče Lovorka osmjehujući se." mrtav je ne? ;)) nego muški i njihova ekipa...su me oduvijek fascinirali ;)) kako ste samo povezani ;)) i kako često puta izgubite puno ne bi li dobili malo pripadanja dobra priča..tako životna ;))
25.04.2008. (00:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ru Zar nismo svi izgubljeni? Istina: lovor će uvijek mirisati :):):) @ Majstorica s mora Pravi gentlman, je li? @ Algon Cordy Eh...uspoređivati me, sa Andrćem... Hvala lijepo! @ Ru Ne bih ni ja: ne mogu osjetiti ravnodušnost, nikad nisam mogao... Previše je strasti u meni... @ odmor za umorna srca Najljepša hvala na pjesmi....
I meni je, jednom, jedna, pisala pjesme! (ne mogu, a da se ne pohvalim) @ chablis Tako nastaju moje priče...:) @ Lily Ma vidi nju, kakoje samo stroga...:):):) Mislim da "moramo držati svoje "ja"...kako si rekla...odreknemo li se svoga "ja", tko smo onda? Pozdrav, malecka! :) @ Ru Ni meni :):):) Pjesmu sam poslušao....he he...dopao mi se kraj: kad baca ružu! :):):) @ Santea O, pa gdje si ti? @ Vitae... Ali ne bi bio čovjek, da ipak još mrvicu ne traži....:) @ andjel Što te buni? Ona ne zna za pogibiju Maria: glavni joj junak ne želi to reći... Zar i čitav život nije takav? Na jednoj strani dobijaš, na drugoj gubiš! :)::) Lijep pozdrav!
25.04.2008. (07:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nekad moramo znati da svatko živi svoj život, svatko ima svoj put i ne može se uspoređivati s onim drugim... čak i u istoj situaciji svatko bi drugačije postupio... zato ne treba previše gledati na druge i zbog njih se ustručavati napraviti neki korak, naš korak, jer ionako put ne bi bio isti kao onaj kojim taj drugi kroči... heh, meni je dugo trebalo da shvatim da kod nekih ljudi vrijedi ono vuk dlaku mijenja ali ćud nikada...
pozdrav topli!
25.04.2008. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cesto razmisljm ...... ne biramo mi put kojim cemo ici...... vec na ocima s povezom protkanim raznim moranjima.....lutamo zivotom....pa kud stigli....stigli....mislimo da je to jedino....i bas poput tvog junaka....sutimo o bitnom... koje smo propustili...... i propustamo jos jedan put... .....
25.04.2008. (12:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samoća može biti sloboda, za razliku od usamljenosti koja je najčešće - zatvor.
u velikom broju veza razvije se simbioza, ili jedno parazitira na drugome. a trebalo bi rasti uvis, jedno uz drugo, granama se i korijenjem dodirujući ...
ljubav ne bi smjela biti zarobljavanje. i u najvećoj ljubavi, zaljubljenima treba i vlastiti prostor, da bi mogli ljepše dijeliti onaj zajednički. no, to nije lako postići. u dubini duše ljudi su ipak posjednici.
25.04.2008. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ru Dobro je danas... Kora me spasila:čak smo lijepo i prošetali, a evo, sad grmi iponovo počinje potop... @ Koraljka Samoća i jest sloboda! @ Sanjamo udvoje Istina je...ne znamo...:) @ Mendula :) @ Duliba Ozbiljno? :) @ maslackica Ponekad se i vučina malo smiri, pripitomi ...:):):) Lijep pozdrav! @ necutako Varaš se! Uvijek biramo put kojim ćemo ići! Samo što je lakše za sve "okriviti" sudbinu...:) @ Ru Dostojanstveno se može živjeti jedino u samoći. To je stara istina... Slažem se, ljubav ne bi smjela biti zarobljavanje, ali ... kad volimo više imati nego biti. I rijetki to shvaćaju, koliko primjećujem ... i priznajem: čudi me!
25.04.2008. (13:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hvala na posveti, misko.
lovor još uvijek miriše, unatoč godinama i kilogramima ... hihih
neću pametovati,misko... ni pisati lovorkinu stranu priče.
a otkud mi i pravo.
ne mogu pametovati izgubljenim dječacima ... kad i sama nisam drugo do ...
izgubljena "djevojčica" ...
24.04.2008. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Evo, još jednu "izgubljenu djevojčicu" je dirnula tvoja priča...lijepo da joj nisi htio kvariti sjećanje...
24.04.2008. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Algon Cordy
Ova priča ima blagi miris Andrića, jedne zaboravljene istorije.
To je čovjek, stvor nepomirljivog u sebi koji se ne može zanijekati, podložan zakonu neraskidive veze ljepote i pjesme, radosti i tuge...
Jako lijepo- kazivanje neizrecivog
24.04.2008. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
dobro je dok boli, misko.
bol doista jeste vrlo jasan dokaz da smo živi, da smo sposobni osjećati.
ne volim bol, niti su mi dragi oni koji bol i trpljenje veličaju u ime nekih viših ciljeva ...
ipak, nikada ne bih bol zamijenila za ravnodušnost.
24.04.2008. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Umjesto komentara ostavljam ti jednu pjesmu koju sam napisala nekoliko godina poslije rastanka s mojom prvom ljubavi............
Dođi, zagrli me,
voli me u zemlji
koju smo zajedno
gradili u snovima........
Bilo je to davno
na ravnicama uz veliku rijeku
tamo gdje je ostao dio mene
tamo gdje smo položili ispit zrelosti
tamo gdje smo prvim poljubcima učili opraštati
tamo gdje je ljubav izržavana deminutivima.
Dođi, zaboravi da smo odrasli.
Zaboravi da smo se rastali u suzama
ja sam zaboravila gorčinu istine
dođi da zaustavimo vrijeme
da oživimo neostvarene želje
Dođi jedno veče i donesi snove,
snove ogrljene čekanjem trentka,
trenutka koji nismo spoznali.
Kairos nam pruža još jednom svoj pramen
dođi s buketom ljubavi i
mirisom uzbuđenja
Dođi, ispruži ruke
i voli me, jednostavno voli
u zemlji koju smo zajedno
gradili u snovima............
i on je došao, ali nismo uspjeli oživiti želje................
24.04.2008. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
chablis
Miško uvijek nekog susreće. Nedavno je to bio "školski drug" ;)
24.04.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lily
"...nisam joj htio pokvariti sjećanja." - A da to možda ipak nisu bili sebični razlozi?
Junak ove priče, čini se kao jedna od onih osoba nostalgičara, što žive od sjećanja (bolje rečeno u sjećanjima).
Možda je on, bar u njenim očima, htio proživjeti ona stara vremena...
Isto kako ih je onda, proživljavao za onim šankom.
Uvijek moramo držati svoje "ja", ha! Šteta što ta upornost, u prkošenju kompromisu, najčešće ostavlja tragove, koje i godinama iza proispitujemo (bez smiješka na licu)...
Pozdrav.
24.04.2008. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ni meni ravnodušnost baš ne ide od ruke, misko ... :-)
ako imaš volje, i ako je kljuckanje u čeljusti prestalo, možda bi ti godila šetnja, uz dravsku obalu ... prošetaj, bisernice poslušaj ...
http://www.youtube.com/watch?v=T-1DRlyiAL8
24.04.2008. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Santea
Ja bih se priklonila Lilynom mišljenju,a da nije junak ove priče sam sebe u sječanju ostavio nedirnutim,svoje snove netaknute?
24.04.2008. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Suncem okupano Korzo i daleka , lijepa sjećanja..
Čovjek bi bio nezahvalan kad bi više tražio :-))
24.04.2008. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andjel
malo mi ovo bode oči "a Mario, nesretni je Mario već na slijedećem putovanju, dok je ljeto umiralo, ali još trajalo, poginuo prilikom sudara brodova na Bosporu.
- Sigurno se i dalje opijate svaki put kad se sretnete - reče Lovorka osmjehujući se."
mrtav je ne? ;))
nego muški i njihova ekipa...su me oduvijek fascinirali ;))
kako ste samo povezani ;))
i kako često puta izgubite puno ne bi li dobili malo pripadanja
dobra priča..tako životna ;))
25.04.2008. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
@ Ru
Zar nismo svi izgubljeni?
Istina: lovor će uvijek mirisati :):):)
@ Majstorica s mora
Pravi gentlman, je li?
@ Algon Cordy
Eh...uspoređivati me, sa Andrćem...
Hvala lijepo!
@ Ru
Ne bih ni ja: ne mogu osjetiti ravnodušnost, nikad nisam mogao...
Previše je strasti u meni...
@ odmor za umorna srca
Najljepša hvala na pjesmi....
I meni je, jednom, jedna, pisala pjesme! (ne mogu, a da se ne pohvalim)
@ chablis
Tako nastaju moje priče...:)
@ Lily
Ma vidi nju, kakoje samo stroga...:):):)
Mislim da "moramo držati svoje "ja"...kako si rekla...odreknemo li se svoga "ja", tko smo onda?
Pozdrav, malecka! :)
@ Ru
Ni meni :):):)
Pjesmu sam poslušao....he he...dopao mi se kraj: kad baca ružu! :):):)
@ Santea
O, pa gdje si ti?
@ Vitae...
Ali ne bi bio čovjek, da ipak još mrvicu ne traži....:)
@ andjel
Što te buni? Ona ne zna za pogibiju Maria: glavni joj junak ne želi to reći...
Zar i čitav život nije takav? Na jednoj strani dobijaš, na drugoj gubiš! :)::)
Lijep pozdrav!
25.04.2008. (07:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
prestalo je kljuckati?
sunce sja?
la vitae bella, ipak ... hihih
a kora je baš draga.
25.04.2008. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Izbor, sam je izabrao biti sam držeći da je samoća sloboda.
25.04.2008. (08:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanjamo udvoje
Nikad ne znamo što nam život nosi ni kako će što završiti jer ne daje nam nikakva jamstva... nekad se treba prepustiti i vidjeti :)
Lijepi pozdrav!
25.04.2008. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
Lijepo!:-)
25.04.2008. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Duliba
Strašna priča, gotovo svaku pročitam
u zadnje vrijeme... :))))
25.04.2008. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
nekad moramo znati da svatko živi svoj život, svatko ima svoj put i ne može se uspoređivati s onim drugim... čak i u istoj situaciji svatko bi drugačije postupio... zato ne treba previše gledati na druge i zbog njih se ustručavati napraviti neki korak, naš korak, jer ionako put ne bi bio isti kao onaj kojim taj drugi kroči...
heh, meni je dugo trebalo da shvatim da kod nekih ljudi vrijedi ono vuk dlaku mijenja ali ćud nikada...
pozdrav topli!
25.04.2008. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
cesto razmisljm ...... ne biramo mi put kojim cemo ici...... vec na ocima s povezom protkanim raznim moranjima.....lutamo zivotom....pa kud stigli....stigli....mislimo da je to jedino....i bas poput tvog junaka....sutimo o bitnom... koje smo propustili...... i propustamo jos jedan put...
.....
25.04.2008. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
samoća može biti sloboda, za razliku od usamljenosti koja je najčešće - zatvor.
u velikom broju veza razvije se simbioza, ili jedno parazitira na drugome.
a trebalo bi rasti uvis, jedno uz drugo, granama se i korijenjem dodirujući ...
ljubav ne bi smjela biti zarobljavanje. i u najvećoj ljubavi, zaljubljenima treba i vlastiti prostor, da bi mogli ljepše dijeliti onaj zajednički. no, to nije lako postići. u dubini duše ljudi su ipak posjednici.
25.04.2008. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanjamo udvoje
He, he ne bih to nazvala kiparstvom :))
25.04.2008. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
@ Ru
Dobro je danas...
Kora me spasila:čak smo lijepo i prošetali, a evo, sad grmi iponovo počinje potop...
@ Koraljka
Samoća i jest sloboda!
@ Sanjamo udvoje
Istina je...ne znamo...:)
@ Mendula
:)
@ Duliba
Ozbiljno? :)
@ maslackica
Ponekad se i vučina malo smiri, pripitomi ...:):):)
Lijep pozdrav!
@ necutako
Varaš se!
Uvijek biramo put kojim ćemo ići!
Samo što je lakše za sve "okriviti" sudbinu...:)
@ Ru
Dostojanstveno se može živjeti jedino u samoći.
To je stara istina...
Slažem se, ljubav ne bi smjela biti zarobljavanje, ali ... kad volimo više imati nego biti.
I rijetki to shvaćaju, koliko primjećujem ... i priznajem: čudi me!
25.04.2008. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanjamo udvoje
Hvala Miško!
Puno osmjeha ostavljam!
25.04.2008. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
sad smo zagazili u dob kada srećemo po ulicama svoju 'mladost.'...
a bolje i tako, na korzu, na kavi...nego na drveću sa smiješkom s male sličice...
25.04.2008. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andjel
da o tome nisam ramišljala..;))
po defaultu mi je da bi se tak nešt trebalo reći ;))))
žensko ko žensko ;))
25.04.2008. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...