Ah, dragaDinajo! Sumnjam da ću se danas smijati. Probudio sam se natečenog lica i pulsirajućeg bola...a znam, kako je svaki dan izgubljen, ukoliko se nismo nasmijali. Nikad ptije nisam čuo za Norman Cousins-a i hvala na ovom zanimljivom podatku.
24.04.2008. (07:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A Mona Lisa, ona se smiješi, da, njen osmijeh izvire iz nje, a možda je i tužna hm..Tu tajnu zna samo Da Vinci, zašto se uopće truditi otkriti je? To je njegov šarm, tajnovit, a opet tako mio i drag...Nije li lijepo ne znati neke stvari i nastaviti se samo pitati i pitati...Znajuć da odgovor teško da ćemo dobiti, pitanje postaje zanimljivje...Možda draga Dinaja, jednom na nebu kad sretneš Da Vincija upitaš ga za sliku i dobiš odgovor na svoje pitanje, a do tad preostaje nam samo Mona Lisin tajnovit osmijeh i njena neprocjenjiva vrijednost....Što se tiče smijanja, pokušat ću danas, možda i uspijem nakon svega...Ipak, Dinajo, danas je novi dan, a ja ti želim da ga provedeš lijepo i da te tvoj anđeo čuvar prati u svakoj tvojoj stopi...Pozdrav :)
24.04.2008. (07:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smješak u uglu usana i iskrica u oku - sretnica sam koja to nosi u sebi, time otvara sva vrata, rješava nesporazume, opravdava neznanje, kupi vrijeme... Smijem se rado i često, uživam kad mi ljudi kažu da im je gušt mene sresti jer sam uvijek nasmijana. Ma naravno da nisam uvijek nasmijana, ali često jesam.
24.04.2008. (08:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
volim se smijati....idući jutros na posao umivena sunčanim zrakama i okružena plavetnilom mora nisam mogla ostati imuna na tu ljepotu. Došla sam na posao s osmjehom na licu. "Dan u kojem se nikom nismo nasmiješili je izgubljen dan"- ova rečenica ide u moju kolekciju zrnaca mudrosti. Kad razmišljam o svome životu na takav način, onda imam jako malo izgubljenih dana. Odličan post....osmijeh ostavljam :-))
24.04.2008. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dan u kojem se nismo nasmijal i od srca zaista jest izgubljen dan. Volim se smijati i često (smjehuljica ja) se smijem, smijem se sa drugima, njihovim šalama, sebi i sa sobom, danu, nebu...svemu. I volim svoje bore smjehuljice :)) Rado bi otišla u " Izvor smijeha u labirintu smijeha"....već vidim smijeh. Osmijeh poklanjam :)))
24.04.2008. (08:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar dan! 12 godina spavam nasuprot Mona Lise, svako jutro nakon buđenja prvo ugledam nju, njena uvećana slika zaljepljena je preko cijele strane ormara nasuprot mog jastuka. Zauvijek će ostati zagonetka da li se smiješi ili ne. I meni se nekada čini da njeno zadovoljstvo ovisi o mojem raspoloženju. Davno sam si zapisala ovu rečenicu iz jednog filma (ne znam kojeg) - Ako u jednom danu možete razmišljati, nasmijati se i zaplakati, onda se taj dan isplati proživjeti. Budući da sam već sve to obavila, znači i današnji dan ima smisla. Lijepi dan želim!:-)
24.04.2008. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, mislim da znam ;) Mona Lisa je baš kao i ja, bila tužna zbog stvarnosti a u sebi se smiješila zbog topline i ljubavi koju nosi u duši... i u jednom trenutku su se njeni snovi i stvarnost pretočili, pa tako i smijeh i tuga na licu...
hehehe, znaš draga Dinajo, najslađe se smiju oni koji i bol spoznaju... da, da, smijem se, smiješim u sebi i onda kad se to ne vidi i ponosna sam na sebe što to znam ;)
topli pozdrav s osmijehom!
24.04.2008. (13:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... možda bi vrijedilo pokušati smijući se izazvati pošast koja bi ovladala svijetom. .. Vrijedilo bi !
Volim promatrati ljude i često zadnjih godina znam reći, Bože, kako postadosmo ružni ljudi ! Namrgođeni, ljutiti žurimo ulicama. Kako rijetko vidim osmjeh na osobama, rijetko viđam ljude u šetnji po trgovima, gradskim poljanama, rivom, samo žurba i mrka lica !
A DRŽALI nas, u Hrvatskoj lijepom nacijom. Ljudi se ne smješe, ne smiju, ne šale ! Znam da nas život ne mazi ali ...
Po nekad PROMATRAM sebe i čini mi se da se NEKI oko mene pitaju zašto se OVA stalno smješka ! Čak sam više puta imala i neugodu, jer, pogrešno protumačen osmjeh na neku, tog trenutka samo meni znanu situaciju, mene je još više nasmijavao !
Mona Lisa ... i osmjeh i bol, radost i tuga, zagonetna, izgubljena i nađena nada !
Sve u jednoj osobi, jednoj slici, jednom pogledu, oku ...
Lijepim ti želim ovaj sunčani, travanjski dan.
24.04.2008. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rado se i često smijem... i doista , mislim da ne prođe dan u kojem se ne nasmijem , bar na kratko... sad si mi dala ideju za novo zanimanje kad mi ovo dojadi hihih terapeut smijeha ... nisam znala da postoji... moram objaviti kolegicama budući da se na mene često ljute one sa slabijim mjehurima hihiih
Osmijeh , Dinajo hihihi što drugo :-)))))
24.04.2008. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znala sam se smijati toliko da me stomak boljeo....a sada se vecino mali osmjesi pojave.... smjeswak za dijete na ulici...u prolazu.....za zivotinju....za neku budalastu osobu u prolazu....ne poruga...osmjeh jer nas cine tako normalnima.....tako pogresivima i nesavrsenima....priznaju u nase ime .... smijem se sebi ....najvise....kakve budalaste stvari cinim...sto mi padne na pamet.... a smijeh....i suze nas sigurno opustaju..... i cine sve podnosljivijim.... pozdrav Yverdonu...... mojoj bivsoj domovini.......i tebi Dinajo..:)
24.04.2008. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvari vidimo onako kako želimo da ih vidimo. ako smo ustali s osmijehom u mislima, oko nas će biti proljeće i cvijeće. ali ako nam oko usana titra ona kruta crta, onda će cijeli dan biti jesen. ja sam uvijek funkcionirala tako da "jesen" ostavljam kišnu i samotnu u četiri zida, i pođem vani odjevena u proljeće sa osmijehom na usnama. niti želim da mi netko zna za "kišu" niti je ljudima do tuđih problema.
24.04.2008. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijem se često i stalno, zapravo osmijehujem, volim se smijati i i osjećam pozitivnu energiju dok se smiješim, osoba sam koju je teško izbaciti iz takta i sve primam sa smiješkom, ali ne i sa podsmjehom...ljudi koji se znaju smijati, otvaraju svoju dušu prema drugim ljudima, barem ja to tako gledam, a nije li najbitnije da budemo iskreni? Meni je. Ugodan dan Dinaja i osmijeh :))
24.04.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dan bez osmijeha doista je izgubljen dan. svjesna te istine, mogu biti sretna što sam malo, doista malo vremena u životu izgubila u ozbiljnosti svojega lica i mrzovoljnosti duha. jednom mi je prijateljica kozmetičarka rekla da se nipošto ne smijem puno smijati, samo smješkati, onako kutem usana, inače se lice brzo nabora i ostarimo prije vremena. onda ću ubrzo izgledati kao oni naborani psi iz reklame, odgovorila sam joj, uz osmijeh. možda mi se lice nabora, ali ponosno i s ljubavlju nosit ću te svoje sretne borice, jer , dok se moje oči osmjehuju - ostat ću mlada duhom! osmijeh ti veliki, veliki ostavljam, i evo - upravo ga rastežem od uha do uha, pa makar dobila još tri nove bore!
24.04.2008. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naziv "luda" potiče iz davnih mitova koji njoj "ludi" još uvijek daju značenje životne istine, pa luda tako ostaje vječno sjećanje na stvarnost vremena koje je predstavljala. Luda još uvijek živi, ona je uvijek tu u svakom vremenu i prostoru, ona je dio naše stvarnosti dio nas samih. Luda u nama reprezentira snagu univerzuma našega uma, ona je simbol za smjeh koji s ničim nije povezan ali povezuje sve. Pronađimo i oslobodimo "ludu" u sebi, ona će nas uvesti u istinu života, luda je nekorumpirana, odlučna, zaigrana, slobodna i užasno živa. Luda je naš tajni saveznik, ali u isto vrijeme širi oko sebe strahopoštovanje. Povijesno skrivena u mitovima i legendama, luda je živjela u hrabrima i prikazivala se u različitim oblicima. Till Eulenspiegel je bio moralna instanca koja je takozvane "dobre građane" razotkrivala u njihovoj škrtosti, slabostima i gluposti. Probudivši ludu u sebi Till je spoznao sve svoje i sve ljudske slabosti i s ludom u sebi ih je pretvarao izgovorenu riječ koja se kao dobročudan virus širila tadašnjim svijetom. Nasruddin je bio mudrac arapsko-perzijskog svijeta. Dvorska luda je simbol istine, mudro zrcaljenje njenog samopoimanja i fenomenološko otkrivanje i duhovito predstavljanje kraljevih slabosti. Njene šale su bile uvijek odjevene u ruho jednog od dvorjana, no ipak ciljano prepoznatljive, pa je zbog toga dvorska luda rijetko preživjela kralja.
Pierott i Harlekin imaju u narodu dugu tradiciju, ovisno o kulturi u kojoj su živjeli. Oni su pjevali život onakav kakav on uistinu jest. U njihovim zrcalnim neuronima se smješila budna luda i ohrabrivala ih da svoje skrivene emocije pretvaraju u osjećaje i sinstezijom svojih osjetila ono ružno i nedostojanstveno u čovjeku pretvore u balade o čovjekovim svojstvima.
Cirkuski Clown s crvenim nosom se pojavio u 18-om stoljeću u pauzama artističkih predstavljanja. On traje i pojavljuje se uvijek iznova, on živi s nama i poklanja nam smijeh i uči nas istinskom životu. Clown tužna lica, igrajući smrt, umire osmjehujući se. Luda u Clownu nema moć, ona djeluje svojim bićem da, svojom sposobnosti, da ljude svog vremena, zarazi smjehom. Ona pretjeruje, parodira, svojim tijelom i svojom igrom, svete simbole trenutačne vlasti. Luda i clown se zajedno igraju s trenutkom u trenutku, trenutkom vječnosti koji ih povezuje s ljudima i njihovom srećom, trenutak koji otvara put snage ka srcima i najljepšem svojstvu ljudske prirode. Oni postaju simbolom iskonske čovjekove naravi, njegove kreativnosti i sposobnosti igranja iz čega na koncu kao erupcija vulkana izlazi smijeh.
Luda je nula, ono ništa u nama, ono što uvijek stoji iza naših naučenih životnih uloga i granice života. Ona je u isto vrijeme, trenutak opuštanja u nama, trenutak u kojem smo sami sebi vjerni i identični sa samim sobom. Četverodimenzionalnim poniranjem u sebe ja spoznajem trenutak u kojem počinje autentična, slobodna životna igra, trenutak u kojem se luda u meni budi i uvodime u fenomenologiju moga sna.
Luda nam u nama priča priču o stvarnom životu, o igri ozbiljnosti koju naučeni igramo, o neuspjesima i nesigurnostima naše umorne duše. Ona budi sposobnost duhovitosti, uzburkava rijeku kreativnosti i smijeh prelazi u snagu, koja nije tehnika nego izraz naše čovječnosti, snaga koja postaje odmor našem utjelovljenom umu.
Biti Clown, Clown bez maske i crvenog nosa, znači izgubiti strah od života, znati se odlučiti i učiniti pravi korak na pozornicu života. Sloboda lude, koja se u nama budi, je u slušanju svog srca, u oslobađanju od okova etabliranih pravila reda i ponašanja, unutar kojih postajemo nevjerni samome sebi, izdajemo samoga sebe i stvaramo jednu novu vrstu nereda o kojoj nitko ne razmišlja. Dok ne spoznamo i ne probudimo ludu u sebi stavljamo masku na lice, da bi zaštili svoju ranjivost. Ta maska, koju nitko ne primjećuje na našem licu, nas sve više i više udaljuje od nas samih. Upravo zbog toga čovjek, koji se rodi kao unikat, umire kao kopija. U dubini svoje duše svi smo mi lude, svi smo povezani sa pravim životom, svi smo u svojoj jezgri zdravi.
25.04.2008. (05:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala svima i danas vas pozivam traženje lude u nama, skinimo maske svakodnevice i na trenutak zavirimo u dubinu sebe samoga.....tu u dubini skrivena od stvarnosti drijema LUDA u nama.
Dinaja
25.04.2008. (05:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Dobro jutro ti želim
čuj ja sam ipak korpulentan neznam
da li bih mogao stati u srce da se odmaram :):)
24.04.2008. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Ah, dragaDinajo!
Sumnjam da ću se danas smijati. Probudio sam se natečenog lica i pulsirajućeg bola...a znam, kako je svaki dan izgubljen, ukoliko se nismo nasmijali.
Nikad ptije nisam čuo za Norman Cousins-a i hvala na ovom zanimljivom podatku.
24.04.2008. (07:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
A Mona Lisa, ona se smiješi, da, njen osmijeh izvire iz nje, a možda je i tužna hm..Tu tajnu zna samo Da Vinci, zašto se uopće truditi otkriti je? To je njegov šarm, tajnovit, a opet tako mio i drag...Nije li lijepo ne znati neke stvari i nastaviti se samo pitati i pitati...Znajuć da odgovor teško da ćemo dobiti, pitanje postaje zanimljivje...Možda draga Dinaja, jednom na nebu kad sretneš Da Vincija upitaš ga za sliku i dobiš odgovor na svoje pitanje, a do tad preostaje nam samo Mona Lisin tajnovit osmijeh i njena neprocjenjiva vrijednost....Što se tiče smijanja, pokušat ću danas, možda i uspijem nakon svega...Ipak, Dinajo, danas je novi dan, a ja ti želim da ga provedeš lijepo i da te tvoj anđeo čuvar prati u svakoj tvojoj stopi...Pozdrav :)
24.04.2008. (07:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Smješak u uglu usana i iskrica u oku - sretnica sam koja to nosi u sebi, time otvara sva vrata, rješava nesporazume, opravdava neznanje, kupi vrijeme...
Smijem se rado i često, uživam kad mi ljudi kažu da im je gušt mene sresti jer sam uvijek nasmijana. Ma naravno da nisam uvijek nasmijana, ali često jesam.
24.04.2008. (08:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bespeljica
volim se smijati....idući jutros na posao umivena sunčanim zrakama i okružena plavetnilom mora nisam mogla ostati imuna na tu ljepotu. Došla sam na posao s osmjehom na licu.
"Dan u kojem se nikom nismo nasmiješili je izgubljen dan"- ova rečenica ide u moju kolekciju zrnaca mudrosti.
Kad razmišljam o svome životu na takav način, onda imam jako malo izgubljenih dana.
Odličan post....osmijeh ostavljam :-))
24.04.2008. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Dan u kojem se nismo nasmijal i od srca zaista jest izgubljen dan. Volim se smijati i često (smjehuljica ja) se smijem, smijem se sa drugima, njihovim šalama, sebi i sa sobom, danu, nebu...svemu. I volim svoje bore smjehuljice :))
Rado bi otišla u " Izvor smijeha u labirintu smijeha"....već vidim smijeh.
Osmijeh poklanjam :)))
24.04.2008. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
smijeh. volim zvuk smijeha.
i volim osmjehe na licima onih koji su mi dragi.
smijeh je znak ljudskog duha, a osjećaj za smiješno prelijepi je dar.
podozriva sam prema ljudima koji se ne znaju nasmijati od srca, a pogotovo prema onima koji se ne znaju nasmijati ... sebi.
24.04.2008. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
Dobar dan! 12 godina spavam nasuprot Mona Lise, svako jutro nakon buđenja prvo ugledam nju, njena uvećana slika zaljepljena je preko cijele strane ormara nasuprot mog jastuka. Zauvijek će ostati zagonetka da li se smiješi ili ne. I meni se nekada čini da njeno zadovoljstvo ovisi o mojem raspoloženju. Davno sam si zapisala ovu rečenicu iz jednog filma (ne znam kojeg) - Ako u jednom danu možete razmišljati, nasmijati se i zaplakati, onda se taj dan isplati proživjeti.
Budući da sam već sve to obavila, znači i današnji dan ima smisla.
Lijepi dan želim!:-)
24.04.2008. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
ah, mislim da znam ;)
Mona Lisa je baš kao i ja, bila tužna zbog stvarnosti a u sebi se smiješila zbog topline i ljubavi koju nosi u duši... i u jednom trenutku su se njeni snovi i stvarnost pretočili, pa tako i smijeh i tuga na licu...
hehehe, znaš draga Dinajo, najslađe se smiju oni koji i bol spoznaju...
da, da, smijem se, smiješim u sebi i onda kad se to ne vidi i ponosna sam na sebe što to znam ;)
topli pozdrav s osmijehom!
24.04.2008. (13:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... možda bi vrijedilo pokušati smijući se izazvati pošast koja bi ovladala svijetom. ..
Vrijedilo bi !
Volim promatrati ljude i često zadnjih godina znam reći, Bože, kako postadosmo ružni ljudi !
Namrgođeni, ljutiti žurimo ulicama.
Kako rijetko vidim osmjeh na osobama, rijetko viđam ljude u šetnji po trgovima, gradskim poljanama, rivom, samo žurba i mrka lica !
A DRŽALI nas, u Hrvatskoj lijepom nacijom. Ljudi se ne smješe, ne smiju, ne šale !
Znam da nas život ne mazi ali ...
Po nekad PROMATRAM sebe i čini mi se da se NEKI oko mene pitaju zašto se OVA stalno smješka !
Čak sam više puta imala i neugodu, jer, pogrešno protumačen osmjeh na neku, tog trenutka samo meni znanu situaciju, mene je još više nasmijavao !
Mona Lisa ... i osmjeh i bol, radost i tuga, zagonetna, izgubljena i nađena nada !
Sve u jednoj osobi, jednoj slici, jednom pogledu, oku ...
Lijepim ti želim ovaj sunčani, travanjski dan.
24.04.2008. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
rado se i često smijem... i doista , mislim da ne prođe dan u kojem se ne nasmijem , bar na kratko... sad si mi dala ideju za novo zanimanje kad mi ovo dojadi hihih terapeut smijeha ... nisam znala da postoji... moram objaviti kolegicama budući da se na mene često ljute one sa slabijim mjehurima hihiih
Osmijeh , Dinajo hihihi
što drugo :-)))))
24.04.2008. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
znala sam se smijati toliko da me stomak boljeo....a sada se vecino mali osmjesi pojave.... smjeswak za dijete na ulici...u prolazu.....za zivotinju....za neku budalastu osobu u prolazu....ne poruga...osmjeh jer nas cine tako normalnima.....tako pogresivima i nesavrsenima....priznaju u nase ime .... smijem se sebi ....najvise....kakve budalaste stvari cinim...sto mi padne na pamet....
a smijeh....i suze nas sigurno opustaju..... i cine sve podnosljivijim....
pozdrav Yverdonu...... mojoj bivsoj domovini.......i tebi Dinajo..:)
24.04.2008. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
stvari vidimo onako kako želimo da ih vidimo.
ako smo ustali s osmijehom u mislima, oko nas će biti proljeće i cvijeće.
ali ako nam oko usana titra ona kruta crta, onda će cijeli dan biti jesen.
ja sam uvijek funkcionirala tako da "jesen" ostavljam kišnu i samotnu
u četiri zida, i pođem vani odjevena u proljeće sa osmijehom na usnama.
niti želim da mi netko zna za "kišu" niti je ljudima do tuđih problema.
24.04.2008. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
Smijem se često i stalno, zapravo osmijehujem, volim se smijati i i osjećam pozitivnu energiju dok se smiješim, osoba sam koju je teško izbaciti iz takta i sve primam sa smiješkom, ali ne i sa podsmjehom...ljudi koji se znaju smijati, otvaraju svoju dušu prema drugim ljudima, barem ja to tako gledam, a nije li najbitnije da budemo iskreni? Meni je.
Ugodan dan Dinaja i osmijeh :))
24.04.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
dan bez osmijeha doista je izgubljen dan. svjesna te istine, mogu biti sretna što sam malo, doista malo vremena u životu izgubila u ozbiljnosti svojega lica i mrzovoljnosti duha.
jednom mi je prijateljica kozmetičarka rekla da se nipošto ne smijem puno smijati, samo smješkati, onako kutem usana, inače se lice brzo nabora i ostarimo prije vremena. onda ću ubrzo izgledati kao oni naborani psi iz reklame, odgovorila sam joj, uz osmijeh. možda mi se lice nabora, ali ponosno i s ljubavlju nosit ću te svoje sretne borice, jer , dok se moje oči osmjehuju - ostat ću mlada duhom!
osmijeh ti veliki, veliki ostavljam, i evo - upravo ga rastežem od uha do uha, pa makar dobila još tri nove bore!
24.04.2008. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Dovoljno je da netko prdne i ja se već na sav glas smijem :) Zašto ne?
25.04.2008. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Priča o ludama i igra trenutka
Naziv "luda" potiče iz davnih mitova koji njoj "ludi" još uvijek daju značenje životne istine, pa luda tako ostaje vječno sjećanje na stvarnost vremena koje je predstavljala.
Luda još uvijek živi, ona je uvijek tu u svakom vremenu i prostoru, ona je dio naše stvarnosti dio nas samih.
Luda u nama reprezentira snagu univerzuma našega uma, ona je simbol za smjeh koji s ničim nije povezan ali povezuje sve.
Pronađimo i oslobodimo "ludu" u sebi, ona će nas uvesti u istinu života, luda je nekorumpirana, odlučna, zaigrana, slobodna i užasno živa. Luda je naš tajni saveznik, ali u isto vrijeme širi oko sebe strahopoštovanje.
Povijesno skrivena u mitovima i legendama, luda je živjela u hrabrima i prikazivala se u različitim oblicima. Till Eulenspiegel je bio moralna instanca koja je takozvane "dobre građane" razotkrivala u njihovoj škrtosti, slabostima i gluposti. Probudivši ludu u sebi Till je spoznao sve svoje i sve ljudske slabosti i s ludom u sebi ih je pretvarao izgovorenu riječ koja se kao dobročudan virus širila tadašnjim svijetom.
Nasruddin je bio mudrac arapsko-perzijskog svijeta.
Dvorska luda je simbol istine, mudro zrcaljenje njenog samopoimanja i fenomenološko otkrivanje i duhovito predstavljanje kraljevih slabosti. Njene šale su bile uvijek odjevene u ruho jednog od dvorjana, no ipak ciljano prepoznatljive, pa je zbog toga dvorska luda rijetko preživjela kralja.
Pierott i Harlekin imaju u narodu dugu tradiciju, ovisno o kulturi u kojoj su živjeli. Oni su pjevali život onakav kakav on uistinu jest. U njihovim zrcalnim neuronima se smješila budna luda i ohrabrivala ih da svoje skrivene emocije pretvaraju u osjećaje i sinstezijom svojih osjetila ono ružno i nedostojanstveno u čovjeku pretvore u balade o čovjekovim svojstvima.
Cirkuski Clown s crvenim nosom se pojavio u 18-om stoljeću u pauzama artističkih predstavljanja. On traje i pojavljuje se uvijek iznova, on živi s nama i poklanja nam smijeh i uči nas istinskom životu. Clown tužna lica, igrajući smrt, umire osmjehujući se.
Luda u Clownu nema moć, ona djeluje svojim bićem da, svojom sposobnosti, da ljude svog vremena, zarazi smjehom. Ona pretjeruje, parodira, svojim tijelom i svojom igrom, svete simbole trenutačne vlasti.
Luda i clown se zajedno igraju s trenutkom u trenutku, trenutkom vječnosti koji ih povezuje s ljudima i njihovom srećom, trenutak koji otvara put snage ka srcima i najljepšem svojstvu ljudske prirode. Oni postaju simbolom iskonske čovjekove naravi, njegove kreativnosti i sposobnosti igranja iz čega na koncu kao erupcija vulkana izlazi smijeh.
Luda je nula, ono ništa u nama, ono što uvijek stoji iza naših naučenih životnih uloga i granice života. Ona je u isto vrijeme, trenutak opuštanja u nama, trenutak u kojem smo sami sebi vjerni i identični sa samim sobom. Četverodimenzionalnim poniranjem u sebe ja spoznajem trenutak u kojem počinje autentična, slobodna životna igra, trenutak u kojem se luda u meni budi i uvodime u fenomenologiju moga sna.
Luda nam u nama priča priču o stvarnom životu, o igri ozbiljnosti koju naučeni igramo, o neuspjesima i nesigurnostima naše umorne duše. Ona budi sposobnost duhovitosti, uzburkava rijeku kreativnosti i smijeh prelazi u snagu, koja nije tehnika nego izraz naše čovječnosti, snaga koja postaje odmor našem utjelovljenom umu.
Biti Clown, Clown bez maske i crvenog nosa, znači izgubiti strah od života, znati se odlučiti i učiniti pravi korak na pozornicu života. Sloboda lude, koja se u nama budi, je u slušanju svog srca, u oslobađanju od okova etabliranih pravila reda i ponašanja, unutar kojih postajemo nevjerni samome sebi, izdajemo samoga sebe i stvaramo jednu novu vrstu nereda o kojoj nitko ne razmišlja. Dok ne spoznamo i ne probudimo ludu u sebi stavljamo masku na lice, da bi zaštili svoju ranjivost. Ta maska, koju nitko ne primjećuje na našem licu, nas sve više i više udaljuje od nas samih. Upravo zbog toga čovjek, koji se rodi kao unikat, umire kao kopija.
U dubini svoje duše svi smo mi lude, svi smo povezani sa pravim životom, svi smo u svojoj jezgri zdravi.
25.04.2008. (05:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Hvala svima i danas vas pozivam traženje lude u nama, skinimo maske svakodnevice i na trenutak zavirimo u dubinu sebe samoga.....tu u dubini skrivena od stvarnosti drijema LUDA u nama.
Dinaja
25.04.2008. (05:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...