Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Barbara

    Ah, draga Dinajo...ljubav je poezija života, hrani našu dušu svojim stihovima, dopušta nam da sanjamo i grli nas okriljem svog srca...Spoznaja sebe samog dolazi tek onda kad se naše srce stopi s ljubavlju i misaonom potpunošću, tada smo svjesni onoga što jesmo, svjesni smo koliko vrijedimo i koliko je važno živjeti, makar zato što upotpunjavamo nečiji život..Emocije i osjećaji su odraz ljubavi, ljubavi koja ne prestaje i ostavlja trag duboko u našem osjetilnom JA...Ljubav je trenutak koji se pamti, iskoristi i stvara uspomenu na sve ono što nam je ocrtalo osmijeh na licu....Lijepo je znati da je ljubav nečija stvarnost, da mu grije srce i pretvara njegov svijet u oazu mira i raskoši koju pruža ljubavna harmonija.....Lijep pozdrav ti ostavljam Dinajo

    avatar

    23.04.2008. (07:56)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    draga Dinaja,
    moram ti odgovoriti na tvoje pitanje ispod mog posta, jer vidim da si gotovo kriknula u čuđenju... onaj s kojim dijeli postelju je njen tamničar, čovjek bez lijepih emocija, u njemu prebiva sva mržnja svijeta... a ona je vezana okovima koje ne smije slomiti, jer tako bi dovela u opasnost one koji su joj najmiliji... pa ipak, zarobljena u tamnici, uspjela je u sebi sačuvati ljubav i snove... uspjela je pronaći svoj mjesec koji je od svog začetka tražila... i zato se zna smiješiti i kad je zatočena... zato zna voljeti istinski i bezuvjetno... onog koji je njen san...
    nadam se da ćeš sada znati zašto onakve priče...
    veliki topli pozdrav!

    avatar

    23.04.2008. (08:25)    -   -   -   -  

  • misko

    Treba zaviriti u samog sebe ... pjesnik dobro govori: okruženi smo ispraznostima, a prave vrijednosti smo odgurnuli...ponašamo se poput automata, većina nas. I to nije dobro!

    avatar

    23.04.2008. (08:58)    -   -   -   -  

  • rU

    tvoji tekstovi, dinaja, kao dobro vino, vremenom sazriju ... pa je novo čitanje još zanimljivije.

    nek' ti se danas kairos osmjehuje ...

    avatar

    23.04.2008. (09:25)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    od srca ti hvala na lijepim riječima koje si ostavila u komentaru.
    nažalost, malo sam u gužvi ovih dana pa ne stignem ostavljati tragove svog posjeta,
    ali tu sam. ovdje se uvijek smirim i dotaknem vrelo spoznaje.
    hvala ti na tome!

    avatar

    23.04.2008. (10:32)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Dobro znam da je misao graditelj stvarnosti, nas samih, naših ljubavi, patnji, smijeha...I spoznaje o mislima.

    avatar

    23.04.2008. (11:14)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Pročitala sam, čitala opet i opet ponovno.
    Draga moja, uistinu se moja misao rascvjeta i odmori na
    ovim obalama tvojih riječi.
    Ponekada mi njihova snaga, kao sada, oduzme moć govora
    pa mi se čini da bi svaka moja riječ narušila sklad i njihovu ljepotu,
    zato mi ne uzmi za zlo, draga Dinaja, ako ponekada prešutim.
    I šuteći upijam svako slovo, pretačem ga u divno iskustvo u kojemu
    uživam.

    R.

    avatar

    23.04.2008. (11:54)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Teško mi je ostaviti neki iole pametan komentar. Sada sam samo nekoliko puta uzdahnula, a to ne mogu prenijeti preko računala.
    Samo ću reći - nije lako. Lijepi pozdrav!

    avatar

    23.04.2008. (13:55)    -   -   -   -  

  • Decy

    zato ja ne postavljam pitanja...udišem trenutak do nožnih prstiju:)

    avatar

    23.04.2008. (14:08)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Treba mu malo podrezati ta krilašca na nogama da ga je lakše uhvatiti hihihi
    tako često ostavljamo pod jastukom neostvarene želje pa se onda kajemo :-))

    avatar

    23.04.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Bravo za stihove u Pjesmi nad pjesmama!

    avatar

    23.04.2008. (17:51)    -   -   -   -  

  • misko

    Pozdrav večernji! :)

    avatar

    23.04.2008. (19:32)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Rijetkima uspijeva nazivati svoju stvarnost ljubavlju, ali postoje!
    Opet, nije svaki dan isti.
    Kad znaš da duboko i jako voliš čak i u onom trenutku, kad bi mu, totalno iznervirana nerazumijevanjem, najradije zavitlala nešto put glave, to je isto dio te stvarnosti. Dobro ajde, s blagim primjesama nervoze, ha ha

    avatar

    23.04.2008. (20:28)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Miško kaže , treba zaviriti u sebe samoga ja to ovako činim.

    Gluho Kolo

    Iz Arkadijskog pejsaža dinaridske Hrvatske je izraslo tipično staro, gluho kolo bez glazbene pratnje. Njegov je ritam proizašao iz ritma gorštaka i danas mu ritam određuju teški koraci plesača.
    Kolo je nijemo, praćeno samo zveketom nakita, toptanjem nogu o tvrdu zemlju i dubokim disanjem plesača. Snažno plesno poskakivanje izražava snagu, izdržljivost i spretnost čovjeka u surovu krškom kraju i pokretom ga pretvara u poetičnu sliku raja.
    Ta Arkadija ne postoji na geografskoj karti naše domovine, ona je u duši onih koji su rođeni u kamenjaru. Potražih u kartama duše moju Arkadiu. Ona je sigurno tamo iza granice, u tamnom dijelu moje svijesti.
    "Slušaj tonove svojih pokreta u sebi, njihovo nastajanje u najsitnijim česticama svoje kozmologije. Arkadija je osjetilna varka onih koji traže sreću izvan sebe. Jedino u sebi samoj ćeš pronaći istinu." šapnu mi tek spoznati trenutak u meni.
    "Život dolazi iz zemlje." pomislih
    "Život izvire iz tebe same." odgovori mi trenutak
    "Slušaj tišinu i onda ćeš čuti nijemi ritam tvojih ćelija. Potraži Platoniju u sebi, svijet bez vremena, svijet u kojem harmonija određuje trenutak. To je svijet svih mogućnosti, koje sve djeliće univerzuma sjedinjuju u međusobno djelovanje."
    "Kako ću pronaći Platoniju?"
    "Ona je u tebi, to je tvoj bezvremenski svijet iz kojeg proizlazi tvoje vrijeme. Nalazi se u kugli tvog postojanja i izgleda kao mnogodimenzionalna piramida u čijem se vrhu, na jednom jedinom mjestu, susreću svi djelići univerzuma. U tom carstvu tvoje svijesti najsitnije čestice plešu svoje nijemo kolo i nikada se ne nalaze na mjestu gdje ih očekuješ. U tom bezbroju mogućnosti ćeš pronaći ritam svog života. Poslušaj kako izvire vrijeme iz tvog bezvremenskog svijeta."
    Osluškujem tonove vremena u sebi, svaki tren odzvanja drugačije i stapa se u tišinu proteklog vremena. Ulazim u unutrašnjost piramide i pričinja mi se da s njenog vrha čujem pokrete zupčanika starog sata sa crkvenog zvonika. U meni živi muzika vremena, njeni tonovi me nose u život i ja čujem veliko crkveno zvono i moje misli plešu u ritmu njegovih konopa za potezanje. Osjećam podne u sebi, trenutci prolaze i ja uživam u onima koji slijede pa nanovo u sljedećim dok ne uđem u trenutak beskonačnosti. Oko mene se zatvara opna vremena, trenutak traje i ja trajem u njemu.
    "Vrijeme je samo iluzija moga mozga" pomislih slušajući kako odzvanja podne u meni
    "Ti si dio te iluzije koja traje već milijardama godina" zvona utihnuše i ja ponovo začuh tišinu mojih ćelija.
    Gluho kolo me ponese u krug stvarnog postojanja. Sada spoznajem da tradicija ne znači uzdizanje iz pepela, nego ponovno paljenje unutarnje vatre. Najbolja muzika ne leži u već napisanim notama, nego izrasta iz pravog osjećaja. Tonovi i nijanse boja se sjedinjuju u doživljaj i postajem poetom novonastajućih zvukova. Moj untarnji dijalog prelazi u srebrenkaste bisere tonova i ja čujem smijeh, blješteći dragulj obrazovanog razgovora. Nema ljepšeg osjećaja od sklada iz kojeg se rađa unutarnje veselje. Sve unutarnje napetosti nestaju, prešla sam granice sazananja, ušla u još neotkriveni svijet nastajanja.
    Rijeka moje krvi se razlijeva milijardama delti u more mog postojanja. Osjećam plimu i oseku mojih stanja. Slutim ponornice koje se slijevaju u deltu i ponovo vraćaju izvoru. Čujem žubor rijeke života, buku slapova i romor vrulje. Osluškujem i u zrcalnim neuronima vidim kako moje srce vodi gluho kolo mojih ćelija. Tu odustajem od potrage za vremenom i u maglovitom oblaku mojih misli osjećam kako se u meni budi ritam.

    avatar

    24.04.2008. (05:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Barbara, Miško, Ru, poezija duše, Koraljka, Dream, Mendula, decembar, Vitae, morska zvijezda, Zmajka,
    Hvala vam na komentarima hvala na sudjelovanju u trenutku. Svima vama želim lijep današnji dan, pun sretnih trenutaka i smijeha.............

    Dinaja

    avatar

    24.04.2008. (05:59)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Kasnim, ali nisam zakasnila...za riječi ljubavi i za ljubav uvijek je "pravi trenutak". Moram se nadovezati na "trenutak" čuperka plavog ...neka traje čarolija:
    LJUBAV
    Ovo je pesma za tvoja usta od višanja i
    pogled crni.
    Zavoli me kad jesen duva u pijane
    mehove
    ja umem u svakoj kapiji da napravim
    juni,
    i nemam obične sreće i nemam obične
    grehove.
    Podeliću sa tobom sve bolesti i zdravlja.
    Zavoli moju priliku što se tetura niz dan.
    Sutra nas mogu sresti ponori ili
    uzglavlja.
    --Svejedno lepo je nemati plan.
    Lepo je ne biti ni činovnik ni doktor.
    Uputi
    telegram mom ocu: "Postoji tužna
    divota
    vaš sin ne ume ljude da spasava od smrti,
    on, znate, spasava od --života..."
    Zavoli trag moga osmeha na rubu čaše,
    na cigareti,
    i blatnjav hod duž ulica koje sigurno
    nekuda vode.
    Bićemo suviše voljeni ili suviše
    prokleti.
    Budi uz mene kad odem.
    (M.Antić)

    avatar

    24.04.2008. (14:19)    -   -   -   -  

  • necutako

    priznajem samo ljubav kojoj se srce puni dajuci...
    prizivam smijeh sto dobrotu mnozi uz srebrne zvekete iz dubine duse...
    pozdravljam onog tko nikad ne zajase vjetar okrecuci ledja svojoj izrecenoj rijeci.....
    ljubav je nase pripadanje svijetu....svijet je nasa istina o sebi....

    kako je lako smijesiti se uz Antica...carobnjaka koji izvlaci sve nase golubove njeznosti ispod izguzvanih kosulja s mirisom ciste mladosti.....:)

    avatar

    24.04.2008. (14:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...