Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (43)

Marketing


  • lolina

    ahh nebitno , ja sada uživam u ovo malo preostalog vremena u kojem se nekome diže na meneMrs.Robinson

    avatar

    22.04.2008. (01:22)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Počni predavati u srednjoj. Enjoy!

    avatar

    22.04.2008. (03:13)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    meni se dizao kad su mi spuštali

    avatar

    22.04.2008. (07:03)    -   -   -   -  

  • skaska

    diže mi se bijela boja

    avatar

    22.04.2008. (09:29)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    te je boje radost tvoja.
    Tvoje lice, duša, tijelo
    Sve je bijelo, bijelo!
    (ovo je vrlo popularna pjesma u današnjem Zagrebu)

    avatar

    22.04.2008. (10:07)    -   -   -   -  

  • svjetioničarka

    Javna je tajna da se ovdje da iščitati ponajbolja literatura, uopće. Ali ova izjava "halter skelter" toliko me oborila s nogu da ne mogu to prešutjeti.

    avatar

    22.04.2008. (11:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Volem kad se žene obore s nogu!
    Ja pak mislim, a na to mi je nedvosmisleno ukazala Halter, da nas dvoje, ona i ja, ovime iscrpljujemo tematski krug muškoženskih odnosa uopšte! Toliko može biti kazano, i toliko neka bude kazano o tome!
    Ta, njen je stav prirodan stav žene - svaki drugi stav društvena je, protuprirodna aberacija.
    Moj je stav prirodno držanje muškaraca: muškarci vole lepe, žene vole pametne, pa to ti je.
    Više od toga nema.

    avatar

    22.04.2008. (11:29)    -   -   -   -  

  • lolina

    moj je dovoljno pametan da mi bar jednom tjedno kaže koliko sam mu lijepa;)))

    avatar

    22.04.2008. (11:56)    -   -   -   -  

  • svjetioničarka

    Amen. Nego, kad je već ta tematika u zraku, htjela bi Vas, care Nemanja, zamoliti za jedan kratak komentar. Naime, radi se o jednoj općeprihvaćenoj tezi kako je "najopasnija" kombinacija u ženske vrste "pametna i lijepa" (ne uzimajući u obzir kombinacije ostalih mogućih kategorija kojima bi se dala opisati). Čini mi se kako je to jedna veelika zabluda, jer "ružne i pametne" su se iskazale pogibeljnijim od prvotno spomenute kombinacije (ili si to ja samo utvaram?!). Ako možete tu relaciju malo prokomentirati...

    avatar

    22.04.2008. (11:57)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    "Muškarci vole lepe, žene vole pametne, pa to ti je."

    avatar

    22.04.2008. (12:15)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dottore, odličan primer! Špeksir kudnt put it betr!
    Strina, savršeno tačno! Još tome valja pribrojati napredak suvremene neurologije koji ide ženskom rodu savršeno na ruku. Evo šta se dogodilo nekidan, za poseta Zvonka Makovića i Roberta Perišića dalekom Japanu. Perišić je iskoristio priliku da u glavnom gradu te dalekoistočne prijateljske otočke zemlje na tamošnjem sveučilištu u svojstvu pacijenta prisustvuje pacijenta prvoj transplataciji mozga na svetu! Pod suverenim vodstvom prof.dr.Takate, u bolci "Kod japanskog cara" Perišiću je čas posla zamenjen mozak. Ugrađen mu je mozak Vlade Bulića, jer se on sasvim dobro oseća kao Denis Lalić. Bivši se Perišić sasvim dobro oseća, jedino, tvrdi da je on Dalibor Šimpraga, što je slučaj koliko-toliko podnošljiv u stvarnosti, ali sasvim neprikladan u suvremenoj stvarnosnoj hrvatskoj prozi. Naime, postavlja se opravdano pitanje: Čije su ondak avice, oprostite: Čije su onda kavice?
    Dakle, možete da zamislite šta će sada da bude kad žene lepe k'o greh počnu da ugrađuju mozgove kao što je Žižekov ili dr.Jatogena mozak!? Pa to nema ni u Špišić Bukovici!
    S druge pak strane, vaša teza ne ide baš u prilog žemskom rodu: u prirodi je, izuzev u čovečanstva, mužjak daleko lepše biće: recimo, uporedite petla i kokoš! Ili lava i lavicu! Da ne govorim o kitu i ulješuri! Jedino su gotovo beziznimno - neću ovde sebe da mešam - u ljudskoj rasi žene lepše od muškaraca, gledano iz perspektive tradicionalnog muškarca, ili suvremene žene. To govori da ljudi, kao rod, nisu prirodni! Ljudski je rod bre mnogo neprirodan, protuprirodan, neka prirodna aberacija, degeneracija, jebem li ga, šta ja znam. Šta sam teo da kažem...Da, to sam teo da kažem da žene, samim time što su u ljudskome rodu evolucijom morale da se prirodno prilagode društvenoj funkciji mamca, tj. da svojim vanjskim likom, kao neko amazonsko cveće, privlače mužjake da ih dobro opraše, pokazuju gde im je u svetu mesto: žene su mimikrične, mnogo se bre trude da nas zaintersuju, što isprva, očito, nije bio slučaj: isprva je u Rajsko stanje čovek bio mlogo lepši, kao što svedoči slučaj Adama Kadmona, jeste. U ovo stanje bačenosti u svet, u ovom infernalnom stanju u kakvom se nalazimo već cijelu jednu povijest dolaženja k sebi, da se tako izrazim, žena je postajala sve ljepša i ljepša, što je protuprirodna tendenca, dapače mjera alijenacije čovjeka kao čovjeka: ljudska se emancipacija od izvorne prirode čovjekove dapače može mjeriti indeksom ženske uljepšanosti. Kozmetika, kao nauka o ženi, uči nas da ova samosvršna djelatnost urešavanja u žena nema granice: kosmos je žene bez mere i granice, njena je večnost loša beskonačnost. Hegel je imao pravo: nema prirodno lepog! Ova neprirodna lepota žene, paradoskalno, svedoči o njenoj posvemašnjoj bezidejnosti: nije lepa ona sama, nego to kroz nju, u osetilnom, sija sama ideja. Koja? E, u tome je problem: žena o tome pojma nema!
    Tu može da odgovorimo i Svjetioničarki: Nema lepih a pametnih žena! Izuzeci, kao Šeron Ston, a i ona je apšisala, dokazuju ovo pravilo. U pravilu pamet nagrđuje ženu. Misaoni napor čoveka prolepšava, ženu poružnjuje. Znate li neku lepojku iz osnovne škole koja se isticala matematičkim darom? Znate li miss razreda koja je postala čuvena fizičarka? Jeste, ima atraktivnih doktorica, ali one nisu lepe, one su bre fetiš: njih čovek taslači zbog uniforme, jeste, u najgorem slučaju usled dijalektike lekarske uniforme i svega što ona simbolizuje, bolesničke akutne nemoći čovečanstva i činjenice o kojoj se tako malo i retko razmišlja: lekarska uniforma i nije tradicionalna odeća, njoj kao da nešto nedostaje, a opet, ispod nje kao da se prenaglo nalazi sve ono što spada u rekvizitarij i kostimografiju intime: donje je rublje nekako neposrednije nagovešteno kod lekarke, pod njenom belom odorom, nego kod, recimo, onih kurvi iz korporativnih komunikacija! O tome tek treba da se održi jedan simpozij pa će da raspravimo taj neobičan fenomen. Da se vratim na temu: nema lepih a pametnih žena! Ima lukavih, pokvarenih, perfidnih, ali, znate kako je, to onda nije njihova pamet, to je tada participacija žene na onome što je Separatna Inteligencija, u ovom slučaju logika Zla: perfidna žena deluje vođena koruptivnim umom Nečastivog, i njena su lukavstva nadosobna, nimalo subjektivna! Kad tako misli, ona biva mišljena zlomišlju Zlog. Uopšte, jeste li primetili da žena kad misli izgleda kao od/buzeta!? E, to ti je! Ženi je mišljenje neprirodno, nekako nesvojstveno. Šta ona ima da misli, znam ja šta ona misli, ima tu tko j/će da misli. A i napor im je bre, de će ona da misli, pored sve te brige za vlastiti izgled i potomstvo. I tako...Šta je ono bilo u pitanju, a, jeste, pametna i lepa ili ružna a pametna. E, tu je zaista nemoguće odgovoriti bilo šta. Jer, ja moram da priznam da nisam sreo ružnu a pametnu ženu. Ne znam, možda neko zna koju, ali ja zaista nisam do danas upoznao ružnu ženu koja bi bila pametna! Ove vučine što ogovaraju ljude po frizerajima -

    avatar

    22.04.2008. (13:05)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    to je bre boranija! Mogu one neko vreme da laju, ali onda naiđu na svog kamionđiju, koji ih dobro bije i ubija što od kurca što s ostalim raspoloživim sredstvima (his dark materials, Milton)pa se smire i rade kvar tu i tamo po komšiluku. To je sve sitno, bre, nema tu šta da se kaže. Ove dve tri kučke koje su napravile nereda, kao nosata Kleopatra, već su opisate; evo šta sam o tome rekao pre mesec, dva, poslovično dalekovidno:
    To sa ženama i muškarcima stara je stvar. Još od pamtivijeka. Pogotovo taj navodni muški strah, to je starodrevna legenda. Ustvari, reč je o alibiju. Na primeru Marka Antonija i Kleopatre najbolje je uočiti kako funkcionira navodni strah od ženskog podsmijeha i radiji izbor bojnoga polja:
    Marko je s alibijem dužnosti spram Patrije napuštao Kleopatrinu ložnicu, a pod izgovorom ljubavnoga zova bojno polje! Prividno razapet između (lažne) ljubavi spram žene i domovine, Antonije je karao za bitaka, odlazeći (za primirja) u rat čim bi ga Cleo spopala bračnim dužnostima!
    Kao što vidiš, Zubić-vilo, ovaj međuprostor, između pičke i Kurukšetre, prostor je slobode.
    Sve u svemu, da zaključim, lepih a pametnih žena nema, jer pamet ženu nagrđuje. Ružnih a pametnih nema, jer čak i u ovom svetu u kojem je time out of joint, a s njime i trancendentali, pa se svežanj lepog, dobrog i istinitog razasuo, ipak stvari nisu otišle toliko daleko da lepota i ideja ne bi išle ruku pod ruku: ono lepo, sjaj je ideje u osjetilnosti, i stoga ima pravo Nietzsche kad ružnoću shvata kao opovrgavanje (lepog).
    Time što je ružna, žena nažalost pokazuje da nije preterano ni pametna.
    Da jeste, pa zar ne bi zaradila barem za plastičnoga hirurga?
    Q.E.D.
    Inače, Svjetioničarko, drago mi je da si se pridružila našoj maloj komuni. O ostatku procedure može da se uputiš kod starijih devojaka. Opusti se i - enjoy!
    P.S.
    Pri pomenu frizeraja: frizeraj je ženska web.2 kultura, to je ženin Internet! Žena pod haubom, antropološka je činjenica, njeno autentično žensko stanje: nikoga ne bi iznenadilo kad bi žene iz frizeraja izašle s haubom na glavi, kad bi hauba bila sastavni deo ženskog outfita, kao torbica ili ruž (na usnama, u torbici). Žena pod haubom, posebno je biće: čovek se kao čovek određuje sposobnošću komunikacije, a ona pretpostavlja da čujemo govor kao glasno očitovanje umske prirode čovekove (čovek kao zoon logon ehon); žena je derivacija te definicije: zoon logon ehoton, jer, žena pod haubom teško može da čuje, tačnije: teško može da sluša! Žena pod haubom čuje jedino subliminalne poruke trača, onaj logos koji putuje nadzvučnom brzinom, frekvencijom o-govo/aranja. Trač, ljubav za daljnjeg svoga, specifičan je vid komunikacije žena kao bića.
    Frizeraji su perverzna metafora kozmosa: mesta neprirodno urešavanja žena, uljepšavanja koje je dodatno, i kao takvo vidljivo, od žene osamostaljeno urešavanje - ures je na savremenoj ženi od nje odvojena, zasebična lepota. Otuda potreba žene da ima toliko detalja u svojoj torbici, koja je jedini predmet na svetu koji je poput House of leaves veći iznutra nego izvana: iz nje žena uspeva da izvadi taman za predmet više no što bi u nju objektivno stvari stalo! To je zakon postojaniji od Arhimedovog. Ženska tašna tako nije nešto proizvoljno, neki arbitraran predmet: žena ima dve ruke uglavnom zato da u jednoj nosi tašku, tu metafizičko oruđe žena: spravu koja omogućava da žena u nju spremi sve ono što, kao kozmetika, spada u njen kosmos, a što, nekim čudom, taj kozmos umnaža!
    Imam još mnogih lepih zapažanja o ženama koja ću s tobom da podelim, ali sad idem nešto da prezalogajim, pa da odspavam, a onda, pre no što odem do lože, mora nešto i da karam, je l' tako. Uzdravlje!

    avatar

    22.04.2008. (13:09)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dottore, slovenski naslov kaže: Filozof Žižek je ujel krasotico!

    avatar

    22.04.2008. (14:22)    -   -   -   -  

  • lolina

    no, da , samo sam čekala da spomeneš Kleopatru.baš si predvidljiv
    ;))
    a, kaj je Žižek fakat zašprehal onak mladog komada. Uzet će joj mladost i ljepotu , a kaj bu ona
    njemu?pamet baš i nje prelazna , jel. Teško da je bogat i čini mi se da je malo puknut

    avatar

    22.04.2008. (14:22)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    To je kao da Dostojevskom (ili meni) predbaciš spomen idiota! Kako da ih/je ne spomenem?
    Nego, ako ovako zvocaš i mužu kao meni - Isuse, drugi, treći put spomenem Kleopatru (a nosati vrag zaslužuje da je se češće sjetim), a ti odmah skačeš: Baš si predvidljiv! - nije čudno da ti jadan, svakoga petka, točno u 15.30, po povratku s posla kaže: Draga, baš si ti meni lijepa! Djeco, je li, je l' da je lijepa ova naša sta..., bože mene, naša draga mama?
    :o))

    avatar

    22.04.2008. (14:30)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Lo: Kako Žižek nije bogat? Pa objavio je više od pedeset knjiga na više od dvadeset jezika! To je ono što imponira kod Slavoja: može živjeti od vlastite pameti! Idealna situacija, vjeruj mi!
    100: Nema pametni muškarci? Kako nema? A Pierre Curie?

    avatar

    22.04.2008. (14:46)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Idem sada stvarno da odremuckam, pa ću docnije ponovo da se zevzečim. Ćao!

    avatar

    22.04.2008. (14:48)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Nemanja, varaš se, ima lepih i pametnih žena, ali, baš zato što su pametne, uopšte ne pokazuju svoju pamet, jer pamet androginizira. Ponekad puste da im pobjegne koja zgodna fora, ko sisa iz pretijesnog grudnjaka, ali i to ponajviše radi subliminalnog nadražaja onog homoerotskog u muškarcu koji većma traži muško društvo.
    Pametna se žena oslanja na onoliko lepote s koliko raspolaže i makes the best of it, jer to je jednostavno biološki imperativ. Žena, da bi bila oplođena, što joj je ovozemaljsko poslanje, mora postati seksualni objekt muškarcu kao subjektu, jer je, eto, njegova spolnost subjektna. On mora da se iz sebe projicira u objekt, a objekt ima samo da prima. Žena koja odbija biti objektom mnogo se zajebala.

    avatar

    22.04.2008. (15:08)    -   -   -   -  

  • vjetrasta

    Prosto ovako: da je meni 5 minuta vlasti, tj. da sam muškarac, imala bih najljepše tradicionalan ukus za žene. Vjerojatno bi mi se dizao i na lijepe ali to ne bi bilo nimalo važno jer bi moja žena, vlastita, bila idealna, a to u tri riječi znači: dobra, vedra i svježa; kao žemička iz Heidi. Ih, što bih s takvom bila zadovoljan muškarac; sve bih joj dala, sve, ne bi ona meni, zlato moje, ništa prala na ruke.
    U svojoj ženskoj stvarnosti ipak preferiram ponešto drugačiji tip ali danas naša tema nisu žensko-ženski odnosi pa o tome drugi puta. Kod muškog volim da je duhovit, muževan, vjeran i funkcionalan. (Pritom je ovaj zadnji pridjev, priznajem, grozan gotovo kao atraktivna za ženu.) Takvom kad dođe umoran donosim papuče; ako je pas zauzet i ako sam sama uopće doma, bien sur.
    Žižek je, recimo, sladak, ali, po vlastitim riječima, još uvijek nastoji pobjeći od svojih roditelja, a to ga, nažalost, diskvalificira. Žena mu je baš krasna ljepotica.

    avatar

    22.04.2008. (17:52)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja najviše volim svježe žene. Gotovo da bolujem od neofilije, koliko volim nove, kako ti kažeš: svježe žene. Ne inzistiram na tome da su vedre i dobre. Dobre su one ako su svježe, a vedrima ih ubrzo učinim i sam.
    Vjetrasta, neki se od tvojih uvjeta isključuju, a drugi su logična posljedica gotovo nemogućeg zahtjeva: mora biti duhovit muževan, funkcionalan muškarac koji je pri svemu tome i vjeran! Naprosto je svako njegovo objašnjenje te kontradikcije nužno smiješno.

    avatar

    22.04.2008. (18:20)    -   -   -   -  

  • vjetrasta

    Zanimljivo bi bilo saznati kakvim pravog muškarca vide ovdje prisutni muškarci, a ako može da se pritom izbjegne klasično šaljivo Taj sam! koje umah poništava razradu ideje, ako to ideja uopće jest, i ako ista može i treba da se razrađuje.
    Ok, osim što je pametan... treba li biti i još kakav ili je sve u tome sadržano, kao kod pametne žene, koja stvarno ne postoji, a koja je pameću zaradila ljepotu iz ordinacije?
    Da, ovi moji uvjeti ne valjaju, sad vidim. Jel' može samo da je dobar, da je živ i da me voli? Evo, to mi se čini boljim.
    i da, naravno da nisam na tu svježinu mislila, ti zločesti Nešo koji znaš uzeti baš ono što ti najbolje odgovara..

    avatar

    22.04.2008. (19:56)    -   -   -   -  

  • nema me

    imao sam najbolje i najljepše žene nakon što sam osiromašio, oćelavio, pustio trbušinu i prešao četrdesetu

    avatar

    22.04.2008. (20:07)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Žena iscrpljuje mjesec: svoje je oči pretvorila u spremnike svjetla. Dok je čekam, ulica bubri od tajne; primam se za kandelabar da ne otkliznem u ulubljen kolnik. Ulubile su se i fasade, ulubljuje se i zvjezdani svod nad nabreklom ulicom. Zaprepaštena muzika ostaje bez daha, sabita u prozorima; svjetlo se prorjeđuje, kandelabri padaju u nesvijest, ulica prijeti prsnuti. Dograbljujem ručku tajne, izljubljujem iz sebe njezin korijen, žurno: možda će ona koju čekam doći prekasno.

    avatar

    22.04.2008. (20:28)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..samo vi '' cherechite '', ja sam danas dokrajcila citati biografiju stanovitoga Johna Lawa, bio je glavni financmaher kod vojvode Orleanskog / Regenta, mnogo dobar frajer, idealan za sve zene, bile one lijepe ili druge !

    avatar

    22.04.2008. (22:20)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Uz prstohvat metafizike ili tko je Androgin?

    7. Muški i ženski rod nisu cjeloviti rodovi, nego su razbijenost jednog cjelovitog roda. I muški je poluspolan i ženski je poluspolan. Ime cjelovitog i potpunog roda jest androgin.

    Porastom kvarenja bitka izgubio se i razmjer zlatnog reza i omjer muškog i ženskog u jednom čovjeku postao je posve nepravilan. Linija reza neujednačena je i od osobe do osobe je drukčija. Međusobno pristajanje muškog i ženskog isključena je mogućnost. Od tada je usklađivanje muškarca i žene postalo ljudska zadaća, i to jedna od najvećih i najtežih.

    «Bitak postaje savršen onda ako se uzajamno prožimaju nebo i zemlja, duh i priroda, stvaralačko i prijemčivo biće, jer se tada ozbiljuje vječni red univerzuma.» ( konfucije, komentar Ji Kinga)

    Cijeli je svijet žena, sve do jedne jedine nevidljive, krajnje nedohvatljive matematičke točke koja je središte svijeta, koja sve prožima, prosvjetljuje, shvaća i uređuje.

    Da bi čovjek u sebi mogao ujediniti muško i žensko, mora u sebi otopiti cijeli postojeći svijet, životinje i biljke, atome i zvijezde, demone i anđele, duhove i moći – mora u sebe vratiti sve što postoji i, kao krajnji korak, mora u sebi stopiti i oba spola.

    23. To što čovjek zbiljski živi nije život, nego vlastiti ideal besmrtnosti. Ako čovjek vjeruje – kao što to danas misle- da živi samo svoj život i ništa više, a i ne želi više,ni onda mu život nije poput života drugih živih bića. Život prvo treba učiniti idealom i postaviti ga iznad sebe. Samo tako ga se uspijeva živjeti kao viši stupanj konkretne elementarne stvarnosti, nešto što je od te stvarnosti dragocjenije i više i bogatije nadasve radosnije. Za čovjeka vjerojatno uopće ne postoji puki i pusti život. Konačno, život bi trebao biti med i blaženstvo da bi ga uopće vrijedilo živjeti, to jest trebao bi biti besmrtan da bi čovjek tu htio proživjeti samo i jedan trenutak, i trebao bi biti konačan i beskonačan da bi ga čovjek uopće započeo. Čovjek ne želi živjeti život, nego svoj ideal besmrtnosti, i ako bi htio živjeti samo svoj puki život, i to bi činio u svijesti o svojoj besmrtnosti.

    24. O idealu besmrtnosti muškarca ne treba mnogo govoriti. Dovoljno o tome govore piramide i metafizike, vojni pohodi i simfonije.Uvijek nešto što prodire u bezvremeno ili bar hoće prodrijeti. To što produžuje životnu liniju ljudskog bića u beskraj, što ostaje kao Jedino Ja. Čovjek postiže svoje oslobođenje na temelju inicijacije onda ako prije nje savlada dva otpora, ako umije rastvoriti osjetilni oblik svijeta, isprazniti ga i izaći iz vremena. Osloboditi se znači razračunati s otjelovljenjem i vratiti se u primordjalno postojanje. Što muškarac živi iskrivljena je analogija izvornog oslobađanja. Umjesto da sebe prenese u bezvremeni bitak, stvara djelo, i njega prenosi ne u bezvremeno, nego samo u produženo vrijeme. Jer u bezvremenosti samo biće ima mjesto, a ne djelo. Umjesto da rastopi egzistenciju, sebi diže spomenik. Vječnost želi postići u monumentu. Ne briše sve svoje tragove i ne spašava se, nego se ugrađuje u djelo i tu postane taj koji ne iščezava.

    25. Ženin ideal besmrtnosti je točna suprotnost toj slavohlepnosti i častoljublju. Žena je priroda, u kontrastu s muškarcem konkretna je, prisna, uvijek intimna, uvijek ostaje u vremenu i na zemlji. Ženina besmrtnost je u prolaznosti. Događa se što izgleda nemoguće, što je nonsens i što je apsurd, biti besmrtan u svatu koji išćezne već do večeri, u neopozivom nestanku trenutka, u jednom jedinom bljesku, u utonuću i nestajanju, a u monumentu. Zato je žensko sve što je pjesma, ples, plod, cvijet, hrana i odjeća, godišnje doba, raspoloženje, emocija i misao, društvo i tijelo. Sve što nestaje, i to bez traga. Vječno i neprolazno je u prolaznosti, u neuhvatljivosti, ali uvijek konkretno i blisko, jednom i nikad više, i tu je i nigdje ga nema i ne može ni biti i neponovljivo je, jednostavno poput snježne pahuljice koja se topi na zraku.

    avatar

    22.04.2008. (23:32)    -   -   -   -  

učitavam...