Komentari

alkion.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing


  • Koraljka

    Svi smo jednako krvavi ispod kože, tko zna što bismo mi činili da smo među izabranima ?

    avatar

    21.04.2008. (16:50)    -   -   -   -  

  • bigg

    Baš sam jutros na TV klendaru (ranojutarnja emisija, dok se spremam za posao) vidio crticu o Crvenom Barunu. I baš mi je (kao i tebi) palo napamet, kako se mi svi sada divimo čovjeku koji je pobio bar 80 ljudi. Dodatno, učinio je to u zori ratne avijacije, znači pomogao je rađanju tehnologije koj je ubijanje dodatno depersonalizirala i olakšala. Osobno obožavam avione, njihovu tehnologiju i letenje kao takvo. Nikad nisam imao priliku naučiti pilotirati, ali zato jako guštam simulacije letenja. No, nekako se sve manje divim asevima, a sve više pilotima helikoptera gorske službe i pilotima kanadera, koji također vrlo hrabro lete, ali čine nešto korisno.

    avatar

    21.04.2008. (17:16)    -   -   -   -  

  • tvoj Kike

    Čitao sam dosta o Crvenom Barunu. Zanimljivo je baš ono što si rekao 1/1. Nikad nisam naišao na ništa kontra njega. RespeKt!
    (Takmičenje-poput sportske kladionice danas)

    avatar

    21.04.2008. (17:46)    -   -   -   -  

  • andjel

    uopće se ne divim takvim ljudima i to je meni hodanje po leševima...i općenito se ne divim onim ljudima kojima se većina divi...meni su divni ljudi koji me potiču na to da ja budem bolja...a bez obzira na moguću potrebitost takvih persona...smatram da je moguć život i bez njihove "gazipoleševima" filozofije
    čak sam ljuta na to što ljudi tako olako stavljaju na tron nekoga tko to uopće ne zaslužuje, ljuta sam na to što ne misle, što se kunu u jedan sustav vrijednosti a slave drugi, ljuta sam na to što vide takvo nešto i kopiraju, ne bi li i oni postali "netko i nešto"
    divim se inovativnim ljudima,divim se originalnim karakterima, divim se ljudima sa stavom ..a mislim da je sve to moguće biti...a ostati čist, čiste savjesti...

    avatar

    21.04.2008. (20:28)    -   -   -   -  

  • Katja

    Sve velike povijesne ličnosti imale su točno onoliko mana koliko i vrlina i točno istog intenziteta, što su bili veći, mane su im bile gore. Ravnoteža.

    avatar

    21.04.2008. (21:01)    -   -   -   -  

  • tvoj Kike

    Da nije sve u izbalansirano, ne bi nas ni bilo...

    avatar

    21.04.2008. (21:45)    -   -   -   -  

  • rilady

    Najiskrenije ti kažem, ja se ipak divim sama sebi... Što sve život nosi, dobro i loše, a ja ga sve više volim :)

    avatar

    21.04.2008. (22:53)    -   -   -   -  

  • Meta Woolf

    mene je tvoj tekst o Crvenom Barunu odveo u neki tijek razmišljanja o moći i kako mase
    ( kolektivni oblik) reagiraju na jakost . mislim da se na koletktivnoj razini MOĆ, SNAGA, JAKOST -usvaja kao nešto od čega treba strepiti pa u skladu s tim i dodvoravati, umiljavati, prilagođavati - pa je od tog principa i došlo do toga da se kroz povijest snaga,moć, jakost često umotana u okrutnost prihvaća i uči kao nešto što treba pamtiti i hvaliti.

    na individualnoj razini, ti pojmovi nisu toliko poželjni. u odnosu jedan na jedan snaga, moć, jakost izaziva snagu, moć, jakost na onoj drugoj strani i tu nastaje trajni sukob. ne govorim o onim oblicima koji rezultiraju najobičnijim nasiljem, govorim o onim drugim nijansama kada se za osobu sa jakim karakterom kaže da izazizva frke gdje god da se pojavi. na idividualnoj razini takvi ljudi nemaju takvu razinu prihvaćenost kao što je imaju kroz kolektivnu, a pogotovo kroz povijesnu dimenziju

    P.S. uh, ti me baš znaš potaknuti na razmišljanja, a valjda te zato i volim :))

    avatar

    22.04.2008. (08:59)    -   -   -   -  

  • strocker

    alkijone, a jesi ti gleda film "Partizanska eskadrila"? E to su umjetnici i junačine :-))

    avatar

    22.04.2008. (09:12)    -   -   -   -  

  • Elyca

    ajme.....ajme.....ajme.....moram ti priznat da mi je prvi put krivo štzo čitam tvoj post!.
    Znam za crvenog baruna i sve je to ok.....al ja sam sad upravo u razmišljanjima kako muškarci i ratuju zato što su kukavice...pa mi ovakva tema ne paše...
    samo sam ti došla reć da imamo novog Državnog tajnika :-))
    ...vratim se u boljem raspoloženju :-))))

    avatar

    22.04.2008. (09:44)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    Ne zaboravi da je on prvo bio plemić, drugo pasionirani lovac, a treće to su bila druga vremena. Kao da tebe danas netko optužuje jer jadnim ribama uskraćuješ bivstvo u moru. Ipak sve to klanje je na njega ostavilo posljedice. Danas bi to nazvali ptsp, ali onda se nije znalo. Na kraju ga je odradio puščani metak ako se dobro sjećam. Nego reci ti meni jel se ti nešto ljutiš ili imaš tajni pakt sa Bushom i Sanaderom ;)

    avatar

    22.04.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • alkion

    Koore: nažalost upravo je tako. Ponekad čovjek u određenim situacijama biva prinuđen reagirati i protiv svojih stavova i ubjeđenja, ponekad se tješi kako cilj opravdava sredstvo...
    Bigg: oduvijek sam smatrao da je zrakoplov najnehumanije oružije. Vidi izraza, kao da oružije može biti humano... Pilot nema pojma da se po njemu dejstvuje a oni dole umiru od straha jer nemaju pojma po kome će, kako će i kada će...
    Kike: najžalosnije je upravo to što su ga cijenili i poštivali s obje strane fronte. Još je vladalo neko viteštvo i tada se nije moglo desiti da se puca po pilotu koji iskoči iz zrakoplova i visi na gurtnama od padobrana...
    Andjel: ne ostaje mi drugo nego da se samo potpišem ispod tvog komentara. Nažalost stvarnost je još uvijek daleko od ovakvog pogleda na svijet i ljude...
    Kate: a da malo više konkretiziraš ovu priču? Znaš ono malo pikanterija i podilaženja publici, kruha i igara, gladijatorskih sukoba...

    avatar

    22.04.2008. (16:02)    -   -   -   -  

  • alkion

    Kike: sve izbalansirano? izgleda meni da se ja prečesto nalazim na pogrešnoj strani tog balansa...
    RiL: to ja zovem biti zaljubljen i voljeti bez granica ...
    Sekice: psihologija sve to svede na teoriju o velikim vođama i velikim ličnostima ili na ona tzv neprilagođena ponašanja. Koliko to daleko ide i koliko može zastraniti nije nam potrebni ići u daleku povjest. Najsvježiji primjeri su nam Hitler i Milošević...
    Stroki: da čito bolan? odo po njoj, odo...
    Veculjak raščepušani: muškarci kukavice? kuku tebi odakle ti samo i pomisao? I kavog novog Državnog tajnika i u čemu? ...:*)))

    avatar

    22.04.2008. (16:09)    -   -   -   -  

  • alkion

    Manga: da je bio i sam car ja se ne slažem da je zaslužio poštivanje. Usporedba ribljeg i ljudskog života ti ne stoji iako sam shvatio poantu. Ne stoji iz jednog prostog razloga - ja lovim hranu, a on je ubijao radi slave i radi osvajanja nečega što nije bilo njegovo - radi porobljavanja cijelog svijeta...Ja se iskreno nadam da je sve to sranje na njega ostavilo posljedice, ali mu ni to nije nako opravdanje. Ovo gore iz mene govori razum i realnost svijeta, a emocionalno skoro da mu se divim. Ipak je on bio PILOTČINA kakav se možda više ne ponovi u povjesti...O ostalom u komentaru odgovorih ti kod tebe...

    avatar

    22.04.2008. (16:15)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    Pročitah post još jučer i mislim se što da napišem kao komentar, jer tema posredno zadire u puno šire područje društvenih i ljudskih odnosa kao i osobnosti pojedinih ličnosti. Činjenica je također da mnoštvu ljudi trebaju nekakve vođe odnosno heroji sa kojima će se na neki način poistovjetiti jer sami nemaju dovoljno znanja, snage, hrabrosti, odlučnosti i sl. da se nose sa različitim teškoćama. Neukost i nagon za samoodržanjem izaziva strah. Poriv za samoodržanjem prisutan je kod svih samo nemaju svi iste sposobnosti i vještine. Taj isti poriv prati svih i onda kada se uspinju po ljestvici moći. Strah od gubitka moći znači gubitak života, ne nužno i fizički gubitak, ali gubitak svakako. Kako su ljudi satkani od mnoštva osjećaja koji tvore karakter tako pod određenim okolnostima kod različitih ljudi na površinu izbivaju i one osobine koje u njima projicira nagon za samoodržanjem.
    Ako govorimo o gubicima ljudskih života ili sudbinama mnoštva u vremenima rata, pa čak i u miru, onda je časnim ljudima sve isto sa koje se strane puca, svi su u istim govnima. Tvorci takovih sranja jako dobro znaju da ljubav otklanja strah, a mržnja pojačava, pa stoga ne čudi retorika vođa koji pobuđuju mržnju, jer također znaju da će mržnjom izazvati strah koji će pojačati nagon za samoodržanjem a time i efikasnost uništavanja. Slijedom toga u prvi plan izbijaju oni koji u takvim okolnostima imaju izraženu sposobnost održavanja na životu. O njihovom karakteru ovisi da li su time i zadovoljeni ili to žele unovčiti (slava se uvijek dala dobro unovčiti).
    Sam Crveni Barun (Manfred von Richthofen) je izdanak određene društvene klase i statusa te produkt jednog vremena, uz vještinu i umijeće koje su mu izvojevale te pobjede nije nikakvo čudo što je ušao u legendu, mada bi možda bilo interesantnije da je ostao živ.
    Lijep pozdrav :)))
    dodatak; bolje nasuprot sebi imati časnog neprijatelja nego varljivog prijatelja.

    avatar

    22.04.2008. (16:25)    -   -   -   -  

  • tvoj Kike

    Govorim o letećem balansu...znači ne izlazim iz okvira teme. Tako sam to zamislio!
    :))

    avatar

    22.04.2008. (16:31)    -   -   -   -  

  • tvoj Kike

    Apsolutno. Slažem se s tobom u potpunosti :))))))

    avatar

    22.04.2008. (17:25)    -   -   -   -  

  • alkion

    Prirodno_ćelav: kako rekoh i Wolfici gore malo zadiremo u teoriju velikih ličnosti. Čovjek je poput mnogih životinja društveno biće i mora živjeti u nekakvoj zajednici. Kad je već neka zajednica onda je neophodna i nekakva hijerarhija, neko stupnjevanje i po snaz i po sposobnostima i napokon po potrebama i njihovom zadovoljavanju. Time smo već utrli put za ostvarivanje nekakvih oblika moći i zadovoljavanju svojih potreba na osnovi tih moći (na osnovi tih hijerahijskih pozicija). Onda je i normalno da se ti moćnici razlikuju i da na različite načine vode svoju zajednicu a time i ostvaruju različite stupnjeve uspjeha i neuspjeha. Povjest i sociologija su pokazale da je najlakše do moći i pozicije vođe najlakše doćo po sistemu mržnje na bilo kojoj osnovi (danas je to međunacionalna mržnja i netrpeljivost). Iz tvog komentara primjećujem da ti ovo sve znaš (izgleda i bolje od mene) ali eto nije odoljela duša da se malo pravi važna ...

    avatar

    22.04.2008. (18:06)    -   -   -   -  

  • alkion

    Kike rode moj govorio ti o kom god hoćeš balansu ipak je dizbalans taj koji pokreće svijet. Od svega na ovin svitu mene ti najviše plaši spoznaja da je najveći broj ljudskih otkrića nastao u ratne dane i za ratne svrhe, a onda se tek udomaćio u "normalnoj" upotrebi...
    Lako ti se nama složit: jedna rič je premalo a dvi su već previše... :)))

    avatar

    22.04.2008. (18:11)    -   -   -   -  

  • Wish-master

    Iskreno govoreć taman si me uhvatio u gotovo identičnom razmišljnju.
    Ja sam se samo pitao - što to čini da su neki pojedinci uspješniji od drugih.što čini crvenog barona , što čini Aleksandra Makedonskog, što čini Hitlera, Tita, Džek d Riper-a, Bili d Kid-a,..
    U principu što čini one koji daleko odudaraju od nas "običnih" ljudi.
    Možda napišem post o tom.
    Ja ti uzimam stvari po sebi. Čovjek se dokazivao kao ratnik, fighter. I bio je odličan.
    Ništa manje loš nego Muhamed Ali ili Paton.

    avatar

    22.04.2008. (19:12)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    A ko bi čovika razumija, ženu pogotovo ? :)

    avatar

    22.04.2008. (20:53)    -   -   -   -  

  • alkion

    Viš: Prilika čini lopova, tako i ovdje stjecaj okolnosti, ukazane potrebe, a možda i ljudska glupost? Čopor traži vođu, stoka sitnog zuba traži ovna predvodnika. U slučaju baruna Manfreda von Richthofena bilo je podosta toga - imao je dovoljno novaca da si nabavi zrakoplov, bio je pravi pionir u akro-letenju, imao je ruku za letenje i vjerojatno ne baš preveliku grižnju savjesti...
    Koore: "Ćud je ženska smiješna rabota, stotinu će žena promjeniti vjerah da učini što joj srce žudi..." (Njegoš)...

    avatar

    22.04.2008. (21:51)    -   -   -   -  

  • Katja

    Nespretna san za pikanterije i podilaženja, osin kad se o meni radi. Onda se javno rugan sama sebi i naravno, za sve zaključin da je bilo od mene pametno jer drukčije ne može ni bit kad san ja, jelte, pametna :)))))))))))))))

    avatar

    22.04.2008. (22:34)    -   -   -   -  

  • greentea

    alkione mudri, sasvim je neprilično da mi se tako uporno uvlačiš u moj sasvim osobni unutranji svemir u kojem niču ideje koje mi se čine originalne i samo moje, a onda ih ti tako ispljuceš nonšalantno kao da se sve to podrazumjeva u obliku novog posta na tvom blogu.(dobro, dobro...znam ja da moje misli nisu samo moje, one i u drugima žive...ali, većina drugih šuti, a ti cvrkućeš)
    ljudi imaju čudnu potrebu za svojim herojima, pokušala sam reći ovako nešto kao ti: svaki tzv. veliki vojskovođa je u stvari krvoločni ubojica...ali, badava...ljudima je svejedno. oni i dalje veličaju napoleona, filipa, aleksandra i mnoge druge nama vremenski bliže junake. znam da tu postoje neke nerazmrsive filozofske zavrzlame, ali pogledaj situaciju sa distance, kad zamisliš da si alien i gledaš iz nekog ufo-a zemaljce: biti pobjednik u ratu znači biti bolji ubojica! biti general u vojsci znači biti visoko školovani i dobro plaćeni ubojica koji čeka (i ako ikako može stvara priliku za) rat u kojem će se iskazati-ubijajući. čudna smo mi vrsta...zgražamo se nad okrutnostima drugih koje smo sasvim spremni i sami činiti drugima. blesava smo vrsta...da sam alien (...mislim da jesam) i da imam svoj ufo (a nemam) pobjegla bih vorpom 10 mnogo svjetlosnih milja od nas. u nekim beskrajnim svemirskim razmjerima, lako je moguće da je onaj pakao kojeg se mnogi boje, u stvari ovo ovdje na zemlji. ostatak svemira ja mir i raj. moguće? moguće......pozdrav, o alkione!:))))

    avatar

    23.04.2008. (01:07)    -   -   -   -  

  • Meta Woolf

    Čovjek, kao individualac, je i do dan današnji sačuvao sve one osobine koje je nosio još u pećini, s tim da je netko više, a netko manje to asimilirao. Kad pomislim na odnos onog najjačeg ( najmoćnijeg) u pećini sa onim ostalima -opet-možeš prepoznati isti odnos koji je vladao i u pećini, i u rimskom Parlamentu, staroj Kini pa do danas. Velika većina ljudi, učestvuje u životu tek kao publika,plješće pobjednicima dok su gore, gazi ih kad su doli. Unutar te velike kaše koja se danas zove javnost, nailazimo uz one moćne, one koji će se gospodarima moćnicima namjestit kao sluge, kao savjetnici, kao izdajnici , kao ljubavnici, kao potrošaći, kao kler, kao njihova produžena ruka, kao onaj tko će im zabiti nož u leđa od puke zavisti .... No, uglavnom, pravila budu prilično jasna-SVE-dok se u nekom od organiziranih društva ( to može biti obitelj, poduzeće, država ili djećja grupa) ne nađu dvoje ili više njih koji pretendiraju biti moćnici . Tada nastaje kazalište u kojem malo pomalo -kroz igru-svak dobije svoju ulogu koja mu nepogrešivo pasuje -kao rukavica. Ne znam kako ti, dragi Alkione, ali ja isti taj igrokaz primjećujem i u blogovskom životu. Kroz neko vrijeme, kroz način pisanja, odn. ponašanja ti nepogrešivo vidiš s kim imaš posla. Iste su te crte ponašanja-naime- iste kao i u pravom životu . Sve je to odavno već opisao Šekspir :)

    avatar

    23.04.2008. (08:02)    -   -   -   -  

učitavam...