Znaš Nemanja, koji je glavni problem Vaseljene? To što je blog, ali ne blog bilo gdje nego na internetu. Pitate se gdje drugo blog može biti? E pa u tome jeste problem. Problem Vaseljene je u tome što je na internetu, a Vaseljena sama time kakva jest, pametna i duhovita, gubi na smislu. Naime, čitanje pametnih i duhovitih tekstova (posebno dugih) je na internetu puno teže nego u nekom starom mediju (knjizi ili novinama). Ovdje govorim u svoje ime, ali mislim da je ista stvar s drugima. Zašto je to tako? Iskreno ne znam, ali činjenica je da ja još uvijek kupujem novine, uza sve blagodati portala, brzine i jeftinoće posebice. Nekako to bolje shvaćam na papiru, možda sam glup, ali Vaseljena bi mi savršeno legla kao papir koji se ispunjava interaktivno, nekim Matrix načinom. Pogotovo mi je teško sve ovo pročitat na brzinu i u ove ure, i žalim poradi toga. Možda bi stari McLuhan imao odgovora na ove moje probleme, preko svjetlosti-koja-prolazi i svjetlosti-koja-obasjava ili nečeg trećeg, ali činjenica je da se ni fotografije na internetu ne primjećuju tako dobro kao u "starim" medijima. Pitate se zašto ovo pišem i u kojem kontekstu? Zato jer mi je žao što propuštam sve pametne i duhovite stvari, kako ovog, tako i drugih blogova. Mislim da do kraja života neću uspjeti pročitati knjigu na internetu. Stari Marshall je imao pravo u vezi medija, njega bih pitao, šteta što je crko i to na pragu digitalnog doba. I što se blogova tiče imao je pravo: Danas je svatko izdavač!
21.04.2008. (00:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha, ha, ha, sve to dakle zato jer ti je žao što propuštaš sve pametne i duhovite stvari, kako ovog, tako i drugih blogova! Moj dobri dragi Maro! A zamisli što tek propuštaš čitajući bilo koji od ovih ili drugih blogova: zamisli samo koliko je u ovom trenutku miss i prvih i drugih pratilja svih zemalja svijeta koje nikada nećeš poševiti, zamisli koliko je upravo otvorenih boca Chateaua ovog ili onog koje nikada nećeš popiti, zamisli koliko se upravo Ferarrija FXX Evolution i Aston Martin Vanquisha mimoišlo koje nikada nećeš voziti, zamisli koliko je prašnjavih stranica Vatikanske biblioteke koje nikada nećeš otvoriti, zamisli koliko ih je tek izgorilo u požaru Aleksandrijske knjižnice da ih nikada više nitko ne pročita, zamisli koliko ćeš puta proći pored Fenomenologije duha da je nikad ne dočitaš, zamisli što se zbivalo u umu eteričkog Jamyang Khyentse Chökyi Lodröa u meditaciji ili u duši Pape Ivana Pavla II u molitvi (nad Mehmetom Ali Agcom), zamisli da odjednom shvatiš raspored kamenja u Ryoanjiju ili da možeš donijet hljeb na stol Posljednje večere, zamisli da u neko firentinsko ili rimsko veče razgovaraš s Leonardom ili Michelangelom, zamisli da uz obalu ženevskog jezera šećeš s Borgesom i da ti on tumači paleografiju teksta priče "Tajno čudo", zamisli da možeš posjetiti podrum kuće Beatriz Viterbo i u donjem dijelu 19 stube, s desne strane, ugledati Aleph, i u njemu, odvojeno, viđena sa svih strana, sva mjesta na zemaljskoj kugli na kojima nikada nećeš biti! I da vidiš da each thing (a mirror's face, let us say) was infinite things, since I distinctly saw it from every angle of the universe. I saw the teeming sea; I saw daybreak and nightfall; I saw the multitudes of America; I saw a silvery cobweb in the center of a black pyramid; I saw a splintered labyrinth (it was London); I saw, close up, unending eyes watching themselves in me as in a mirror; I saw all the mirrors on earth and none of them reflected me; I saw in a backyard of Soler Street the same tiles that thirty years before I'd seen in the entrance of a house in Fray Bentos; I saw bunches of grapes, snow, tobacco, lodes of metal, steam; I saw convex equatorial deserts and each one of their grains of sand; I saw a woman in Inverness whom I shall never forget; I saw her tangled hair, her tall figure, I saw the cancer in her breast; I saw a ring of baked mud in a sidewalk, where before there had been a tree; I saw a summer house in Adrogué and a copy of the first English translation of Pliny -- Philemon Holland's -- and all at the same time saw each letter on each page (as a boy, I used to marvel that the letters in a closed book did not get scrambled and lost overnight); I saw a sunset in Querétaro that seemed to reflect the colour of a rose in Bengal; I saw my empty bedroom; I saw in a closet in Alkmaar a terrestrial globe between two mirrors that multiplied it endlessly; I saw horses with flowing manes on a shore of the Caspian Sea at dawn; I saw the delicate bone structure of a hand; I saw the survivors of a battle sending out picture postcards; I saw in a showcase in Mirzapur a pack of Spanish playing cards; I saw the slanting shadows of ferns on a greenhouse floor; I saw tigers, pistons, bison, tides, and armies; I saw all the ants on the planet; I saw a Persian astrolabe; I saw in the drawer of a writing table (and the handwriting made me tremble) unbelievable, obscene, detailed letters, which Beatriz had written to Carlos Argentino; I saw a monument I worshipped in the Chacarita cemetery; I saw the rotted dust and bones that had once deliciously been Beatriz Viterbo; I saw the circulation of my own dark blood; I saw the coupling of love and the modification of death; I saw the Aleph from every point and angle, and in the Aleph I saw the earth and in the earth the Aleph and in the Aleph the earth; I saw my own face and my own bowels; I saw your face; and I felt dizzy and wept, for my eyes had seen that secret and conjectured object whose name is common to all men but which no man has looked upon -- the unimaginable universe. Bi li i tebe u tom vrtoglavom trenu obuzelo beskrajno udivljenje, beskrajna žalost?
21.04.2008. (01:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole je u pravu; baš ću ja u 7 ujutro čitati Wakefielda na engleskom s ekrana kompa. S obzirom da sam ga čitao ranije, mislim da je očito kako je Wakefieldova namjera bila otvoriti blog, što mu nije pošlo za rukom jer su u prvoj polovici 19. stoljeća internetske veze bile relativno slabe. (Tek Kafkin misaoni proboj najavljuje doba internetskih veza dovoljno brzih za multiplikaciju bića u socijalno prihvatljive sjene od sjena .) Inače Wakefield mi ne vuče toliko na Kafku koliko na Nabokovljev Očaj. Wakefield želi sa strane promatrati svoju egzistenciju ili barem njezine ruševine, dok glavni lik Očaja (?), umišlja (!) da je pronašao idealnog dvojnika pa režira njegovu (a simbolički svoju vlastitu) smrt.
21.04.2008. (07:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije istina, ovo o Kafki i Internetu, lažeš! Prije Kafke pojavu Interneta anticipirao je Rudolf Steiner. Dokazuje to i nedavni dvodjelni film "Rudolf Steiner - Modus vivendi" o utemeljitelju antropozofije. Za tebe i tvog jonskog prijatelja Marula, adorante kulta hlada - Duše mirišu u hladu, Heraklit, fr. 98A; vidi: "O hladu kao metodološkoj pretpostavci filosofiranja", Boško Zenić, 1984., Kaštel Gomilica - hladnjaka, hladetine i hladovine, lijenguze, ukratko, imam divnu ideju: isprintajte svaki moj post i, poput Kenka, nakon čitanja oblijepite papirom kao tapetom zidove svoje izbe! Nothing is more refreshing than to make friends with those who are no longer to be seen in this life by means of an open book, a lamp, and solitude., kaže se u Zapisima u dokolici, koji, kao što znaš, već u prvoj rečenici otkrivaju osnovnu ideju: Tsurezurenaru mama ni, hikurashi, suzuri ni mukaite, kokoro ni utsuriyuku yoshinashigoto wo, sokowakatonaku kakitsukureba, ayashu koso monoguruoshikere. O tome smo pisali: upiši Tsurezuregusa, Nemanja, i, enjoy!
21.04.2008. (07:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, to što si nabrojao je nedohvatno, i da sam kojim slučajem, kako ti kažeš AB (anoniman i bogat), isto bih radije čitao, nego guzio pratilje (osim ako nije baš velika kriza - totalni zagoritis). Ove godine nisam pročitao nijednu knjigu, čak ni Geo, jebo ti to sve. Životni san mi je iznajmljivat apartmane, čitat i guzit. A para mi se ništa od toga.
21.04.2008. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pohvala ljenivcu O, troprsti brate Što visiš sa ruba tropa Dok život ti visi o prstu Odoljevaš iskušenju Da padneš u mladu travu I kreneš za povorkom mrava U rad u rat u postignuće Kakvo još nitko nikad Nigdje nikom nikamo Nikamo. Ostaj tu.
21.04.2008. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha, ha, odlično, odlično je to s troprstim bratom linčinom, što visi s ruba tropa! Maro, a tko veli da se to dvoje isključuje, čitanje i guženje? Napisat ću ja veliku raspravu o tome, a, vjeruj, i meni je cilj ne raditi ništa, samo uzest wu-lo fureštiman u boguhvala cijenjenoj Istri, u kojoj, zbog ovog idiotskog vremena, četvrti mjesec nije već dugo godina bio tako loš! Ali, da se vratimo temi: jednom mi je jedna iskusna i atraktivna gospođica, jedna od bivših djevojaka Dede Malnara, kazala vrlo pametnu, iako ne nužno i istinitu životnu mudrost: Žene ti, rekla mi je u povjerenju, do dvadesete vole zgodne, do dvadesetpet pametne, a nakon toga bogate frajere; one koje mogu birati, izaberu frajera koji je svo troje, one manje atraktivne itd.itd.! Možda za dobar dio ženskoga roda to i vrijedi, jedino, dobna se granica spustila, što svjedoči o barbarizaciji naše kulture. Klinke su u moje vrijeme zaista do konca osnovne voljele zgođušne dečke. Onda je počelo s pametovanjem, u srednjoj, pa su mnoge promijenile fokus: u žarište su došli kenjatori s pepeljarama na očima. Nako dvadesete, otprilike, kad već izgube iluzije na prvoj, drugoj godini faksa o vlastitim intelektualnim snagama i znanstvenoj karijeri, žene se preorijentiraju na sponzoraj (kako čujem danas to rade već u osnovnoj, gdje je cijena - po osnovnim školama Grada Zagreba! - pušenja spala na bon za mobitel!). Hoću kazati, ako pravilno izabereš ciljnu skupinu, a Dubrovnik je zahvalan za tipove s kulturnim pretenzijama (ako ga nisu izlovili nebrojeni ljetni kazalištarci i njihova pijana ponoćna patetika), mogao bi i guziti i čitati, tj. guziti jer čitaš: čitam, dakle guzim!, mogla bi ti biti maksima, za koju bi ti Pooka doskora mogao izdati potvrdu da je i kategorički aperitiv.
21.04.2008. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro, dobro rečeno. Obožavam tvoju sposobnost jezgrovitog, znanstvenog, ekonomičnog, a lijepog izraza. Uopće mi pritom nije važno govoriš li istinu ili ne. Uostalom, meni se uvijek dizao na lijepe, na bogate ako su lijepe, a na pametne samo ako su lijepe i bogate.
21.04.2008. (16:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Znaš Nemanja, koji je glavni problem Vaseljene? To što je blog, ali ne blog bilo gdje nego na internetu. Pitate se gdje drugo blog može biti? E pa u tome jeste problem. Problem Vaseljene je u tome što je na internetu, a Vaseljena sama time kakva jest, pametna i duhovita, gubi na smislu.
Naime, čitanje pametnih i duhovitih tekstova (posebno dugih) je na internetu puno teže nego u nekom starom mediju (knjizi ili novinama). Ovdje govorim u svoje ime, ali mislim da je ista stvar s drugima. Zašto je to tako? Iskreno ne znam, ali činjenica je da ja još uvijek kupujem novine, uza sve blagodati portala, brzine i jeftinoće posebice. Nekako to bolje shvaćam na papiru, možda sam glup, ali Vaseljena bi mi savršeno legla kao papir koji se ispunjava interaktivno, nekim Matrix načinom.
Pogotovo mi je teško sve ovo pročitat na brzinu i u ove ure, i žalim poradi toga.
Možda bi stari McLuhan imao odgovora na ove moje probleme, preko svjetlosti-koja-prolazi i svjetlosti-koja-obasjava ili nečeg trećeg, ali činjenica je da se ni fotografije na internetu ne primjećuju tako dobro kao u "starim" medijima.
Pitate se zašto ovo pišem i u kojem kontekstu? Zato jer mi je žao što propuštam sve pametne i duhovite stvari, kako ovog, tako i drugih blogova.
Mislim da do kraja života neću uspjeti pročitati knjigu na internetu.
Stari Marshall je imao pravo u vezi medija, njega bih pitao, šteta što je crko i to na pragu digitalnog doba. I što se blogova tiče imao je pravo: Danas je svatko izdavač!
21.04.2008. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ha, ha, ha, sve to dakle zato jer ti je žao što propuštaš sve pametne i duhovite stvari, kako ovog, tako i drugih blogova!
Moj dobri dragi Maro!
A zamisli što tek propuštaš čitajući bilo koji od ovih ili drugih blogova: zamisli samo koliko je u ovom trenutku miss i prvih i drugih pratilja svih zemalja svijeta koje nikada nećeš poševiti, zamisli koliko je upravo otvorenih boca Chateaua ovog ili onog koje nikada nećeš popiti, zamisli koliko se upravo Ferarrija FXX Evolution i Aston Martin Vanquisha mimoišlo koje nikada nećeš voziti, zamisli koliko je prašnjavih stranica Vatikanske biblioteke koje nikada nećeš otvoriti, zamisli koliko ih je tek izgorilo u požaru Aleksandrijske knjižnice da ih nikada više nitko ne pročita, zamisli koliko ćeš puta proći pored Fenomenologije duha da je nikad ne dočitaš, zamisli što se zbivalo u umu eteričkog Jamyang Khyentse Chökyi Lodröa u meditaciji ili u duši Pape Ivana Pavla II u molitvi (nad Mehmetom Ali Agcom), zamisli da odjednom shvatiš raspored kamenja u Ryoanjiju ili da možeš donijet hljeb na stol Posljednje večere, zamisli da u neko firentinsko ili rimsko veče razgovaraš s Leonardom ili Michelangelom, zamisli da uz obalu ženevskog jezera šećeš s Borgesom i da ti on tumači paleografiju teksta priče "Tajno čudo", zamisli da možeš posjetiti podrum kuće Beatriz Viterbo i u donjem dijelu 19 stube, s desne strane, ugledati Aleph, i u njemu, odvojeno, viđena sa svih strana, sva mjesta na zemaljskoj kugli na kojima nikada nećeš biti! I da vidiš da each thing (a mirror's face, let us say) was infinite things, since I distinctly saw it from every angle of the universe. I saw the teeming sea; I saw daybreak and nightfall; I saw the multitudes of America; I saw a silvery cobweb in the center of a black pyramid; I saw a splintered labyrinth (it was London); I saw, close up, unending eyes watching themselves in me as in a mirror; I saw all the mirrors on earth and none of them reflected me; I saw in a backyard of Soler Street the same tiles that thirty years before I'd seen in the entrance of a house in Fray Bentos; I saw bunches of grapes, snow, tobacco, lodes of metal, steam; I saw convex equatorial deserts and each one of their grains of sand; I saw a woman in Inverness whom I shall never forget; I saw her tangled hair, her tall figure, I saw the cancer in her breast; I saw a ring of baked mud in a sidewalk, where before there had been a tree; I saw a summer house in Adrogué and a copy of the first English translation of Pliny -- Philemon Holland's -- and all at the same time saw each letter on each page (as a boy, I used to marvel that the letters in a closed book did not get scrambled and lost overnight); I saw a sunset in Querétaro that seemed to reflect the colour of a rose in Bengal; I saw my empty bedroom; I saw in a closet in Alkmaar a terrestrial globe between two mirrors that multiplied it endlessly; I saw horses with flowing manes on a shore of the Caspian Sea at dawn; I saw the delicate bone structure of a hand; I saw the survivors of a battle sending out picture postcards; I saw in a showcase in Mirzapur a pack of Spanish playing cards; I saw the slanting shadows of ferns on a greenhouse floor; I saw tigers, pistons, bison, tides, and armies; I saw all the ants on the planet; I saw a Persian astrolabe; I saw in the drawer of a writing table (and the handwriting made me tremble) unbelievable, obscene, detailed letters, which Beatriz had written to Carlos Argentino; I saw a monument I worshipped in the Chacarita cemetery; I saw the rotted dust and bones that had once deliciously been Beatriz Viterbo; I saw the circulation of my own dark blood; I saw the coupling of love and the modification of death; I saw the Aleph from every point and angle, and in the Aleph I saw the earth and in the earth the Aleph and in the Aleph the earth; I saw my own face and my own bowels; I saw your face; and I felt dizzy and wept, for my eyes had seen that secret and conjectured object whose name is common to all men but which no man has looked upon -- the unimaginable universe.
Bi li i tebe u tom vrtoglavom trenu obuzelo beskrajno udivljenje, beskrajna žalost?
21.04.2008. (01:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Marole je u pravu; baš ću ja u 7 ujutro čitati Wakefielda na engleskom s ekrana kompa. S obzirom da sam ga čitao ranije, mislim da je očito kako je Wakefieldova namjera bila otvoriti blog, što mu nije pošlo za rukom jer su u prvoj polovici 19. stoljeća internetske veze bile relativno slabe. (Tek Kafkin misaoni proboj najavljuje doba internetskih veza dovoljno brzih za multiplikaciju bića u socijalno prihvatljive sjene od sjena .)
Inače Wakefield mi ne vuče toliko na Kafku koliko na Nabokovljev Očaj. Wakefield želi sa strane promatrati svoju egzistenciju ili barem njezine ruševine, dok glavni lik Očaja (?), umišlja (!) da je pronašao idealnog dvojnika pa režira njegovu (a simbolički svoju vlastitu) smrt.
21.04.2008. (07:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nije istina, ovo o Kafki i Internetu, lažeš! Prije Kafke pojavu Interneta anticipirao je Rudolf Steiner. Dokazuje to i nedavni dvodjelni film "Rudolf Steiner - Modus vivendi" o utemeljitelju antropozofije.
Za tebe i tvog jonskog prijatelja Marula, adorante kulta hlada - Duše mirišu u hladu, Heraklit, fr. 98A; vidi: "O hladu kao metodološkoj pretpostavci filosofiranja", Boško Zenić, 1984., Kaštel Gomilica - hladnjaka, hladetine i hladovine, lijenguze, ukratko, imam divnu ideju: isprintajte svaki moj post i, poput Kenka, nakon čitanja oblijepite papirom kao tapetom zidove svoje izbe!
Nothing is more refreshing than to make friends with those who are no longer to be seen in this life by means of an open book, a lamp, and solitude., kaže se u Zapisima u dokolici, koji, kao što znaš, već u prvoj rečenici otkrivaju osnovnu ideju: Tsurezurenaru mama ni, hikurashi, suzuri ni mukaite, kokoro ni utsuriyuku yoshinashigoto wo, sokowakatonaku kakitsukureba, ayashu koso monoguruoshikere.
O tome smo pisali: upiši Tsurezuregusa, Nemanja, i, enjoy!
21.04.2008. (07:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Nemanja, to što si nabrojao je nedohvatno, i da sam kojim slučajem, kako ti kažeš AB (anoniman i bogat), isto bih radije čitao, nego guzio pratilje (osim ako nije baš velika kriza - totalni zagoritis).
Ove godine nisam pročitao nijednu knjigu, čak ni Geo, jebo ti to sve. Životni san mi je iznajmljivat apartmane, čitat i guzit.
A para mi se ništa od toga.
21.04.2008. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Pohvala ljenivcu
O, troprsti brate
Što visiš sa ruba tropa
Dok život ti visi o prstu
Odoljevaš iskušenju
Da padneš u mladu travu
I kreneš za povorkom mrava
U rad u rat u postignuće
Kakvo još nitko nikad
Nigdje nikom nikamo
Nikamo. Ostaj tu.
21.04.2008. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ha, ha, odlično, odlično je to s troprstim bratom linčinom, što visi s ruba tropa!
Maro, a tko veli da se to dvoje isključuje, čitanje i guženje? Napisat ću ja veliku raspravu o tome, a, vjeruj, i meni je cilj ne raditi ništa, samo uzest wu-lo fureštiman u boguhvala cijenjenoj Istri, u kojoj, zbog ovog idiotskog vremena, četvrti mjesec nije već dugo godina bio tako loš! Ali, da se vratimo temi: jednom mi je jedna iskusna i atraktivna gospođica, jedna od bivših djevojaka Dede Malnara, kazala vrlo pametnu, iako ne nužno i istinitu životnu mudrost: Žene ti, rekla mi je u povjerenju, do dvadesete vole zgodne, do dvadesetpet pametne, a nakon toga bogate frajere; one koje mogu birati, izaberu frajera koji je svo troje, one manje atraktivne itd.itd.!
Možda za dobar dio ženskoga roda to i vrijedi, jedino, dobna se granica spustila, što svjedoči o barbarizaciji naše kulture. Klinke su u moje vrijeme zaista do konca osnovne voljele zgođušne dečke. Onda je počelo s pametovanjem, u srednjoj, pa su mnoge promijenile fokus: u žarište su došli kenjatori s pepeljarama na očima. Nako dvadesete, otprilike, kad već izgube iluzije na prvoj, drugoj godini faksa o vlastitim intelektualnim snagama i znanstvenoj karijeri, žene se preorijentiraju na sponzoraj (kako čujem danas to rade već u osnovnoj, gdje je cijena - po osnovnim školama Grada Zagreba! - pušenja spala na bon za mobitel!).
Hoću kazati, ako pravilno izabereš ciljnu skupinu, a Dubrovnik je zahvalan za tipove s kulturnim pretenzijama (ako ga nisu izlovili nebrojeni ljetni kazalištarci i njihova pijana ponoćna patetika), mogao bi i guziti i čitati, tj. guziti jer čitaš: čitam, dakle guzim!, mogla bi ti biti maksima, za koju bi ti Pooka doskora mogao izdati potvrdu da je i kategorički aperitiv.
21.04.2008. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Odlična Zube, odlična Nemanja. Imam katatonu šizofreniju, čitam Smokvin list - dakle guzim.
21.04.2008. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Ja sam, valjda, blago mentalno retardirana jer mi se oduvijek diže na pametne, na zgodne ako su pametni, a na bogate samo ako su pametni i zgodni.
21.04.2008. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dobro, dobro rečeno. Obožavam tvoju sposobnost jezgrovitog, znanstvenog, ekonomičnog, a lijepog izraza. Uopće mi pritom nije važno govoriš li istinu ili ne. Uostalom, meni se uvijek dizao na lijepe, na bogate ako su lijepe, a na pametne samo ako su lijepe i bogate.
21.04.2008. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
U izričaj te ljubim!
21.04.2008. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...