jednom ....jako, jako davno....povrijedila am padom nogu u kuku......i jos uvijek ponekada osjetim nelagodu ....blagu, potmulu bol...u tom dijelu.......a samo sam malo pala na stepenicama..... kako li jaka mora biti njena bol.... bol koja je izlomila nju na tisuce malih komadica....kako li mora tek dugo trajati zacjeljivanje........ koji li vrsni strucnjaci moraju pomoci..... i toliko toga je van ljudske spoznaje.... ...pa ipak....ako nas nauce od malena da se smijesimo i da nas vple takve kakvi jesmo....i da imamo podrsku.... da smo dovoljno jaki za sve borbe........ to je najbolja preventiva za buduce padove.....i boli... zelim ti lijep dan..:)
16.05.2008. (08:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda je pitanje koje ostaje neriješeno, ali često to Možda dođe do rješenja u pravom trenutku. Znaš, Dinajo, Ana je doista bila pronašla sebe i svoje želje je iskristalizirala u svom umu. To znači da je tvoja terapija imala smisla. Svi se mi nalazimo u staklu nas samih, ali kod nekih je slatko tanko,a kod nekih neprobojno. Možda je ljepše uživati gledajući svijet kroz staklo, a možda i nije. Ovo možda je ključna riječ kod svih nas i mislim da bi bilo najbolje kad je ne bi bilo zar ne? Ali, ipak onda ne bi mogli izraziti onu našu nedoumicu koja je uvijek tu. Opisivajući Anu i dane provedene s njom, nas uključuješ u svoje misli i svoje želje i to je doista divan osjećaj prepun zadovoljstva. Netko sigurno zna, ali čak i onaj tko je 100% siguran u sebi čuva jedno veliko MOŽDA, možda zaboravljenih večeri, možda starih misli, možda tuge i svijet bez tog tajanstvenog MOŽDA bio bi samo crno- bijel dok je šaren puno primamljiviji:)..
16.05.2008. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjećam se posta o Aninoj smrti koji me iskreno dirnuo. možda Ana nije ni očekivala da joj pomogneš. možda je smatrala da je konačno pronašla sebe i da joj pomoć nije ni potrebna. (previše je tih možda u svim našim komentarima, no, kako drugačije ostaviti prostora brojnim pitanjima i mogućim odgovorima, do tim vječno neizvjesnim možda?) možda je Ana spoznala koja je cijena života u staklenom svijetu sazdanom od neispunjenih želja i tajnama obavijenih snova. čemu sanjati ako svoje snove skrivamo, čemu željeti ako se svoja najiskrenja nadanja ne usudimo niti priznati ljudima s kojima dijelimo stol i postelju. možda je Ana pronašla svoje more i svoju obalu... tamo gdje je otišla... zagrljaj ostavljam, draga Dinaja...
ps. moram priznati da me fascinira Jung. jedno vrijeme nisam znala što raditi sa svojim nevjerojatno zamršenim snovima prepunim zadivljujuće simbolike. striček Jung uvelike je pomogao u odgonetavanju čudnovatih čvorova moje podsvijesti...
16.05.2008. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fascinantan je taj pokušaj jednog dijela našeg sveukupnog bića da spozna cjelinu. Ponekad nam se čini nemogućom misijom, a ponekad imamo osjećaj da smo na domak cilja. Razne psihologijske, sociologijske, parapsihologijske, antropologijske i ine nauke bave se fenomenom ljudske svijesti i dubljih, nesvjesnih slojeva ljudskog bića i to individualno i kolektivno; koliko da bi rasvijetlile pojedina "tamna područja", toliko i da bi pružile ljudskim bićima nužne alate za krčenje putova kroz džunglu neznanaja, kako bi se moglo doći do čistine osnovnog samorazumijevanja i moglo odlučiti što će se, kako i kojim putem dalje...
Doktor C.G. Jung je vjerovao u individuaciju, postizanje cjelovitosti, integraciju nesvjesnog i svjesnog u jedno biće, oslobođeno nesuglasja i svojih unutarnjih sukoba. Moram priznati, meni se Jungova individualna psihologija jako dopala svojevremeno. Kao mladić gutao sam s manje ili više razumijevanja Jungova sabrana djela. To je jedno toliko široko područje istraživanja, koje postavlja pred pojedinca visoke zahtjeve: poznavanje kultura... prošlih i sadašnjih... njihovog simbolizma, pa čak i misticizma, okultizma, parapsiholoških fenomena...Uglavnom, vrlo klizav teren u svakom smislu te riječi.
Modernoj civilizaciji nije potrebna Jungova "Psihologija i religija". Od kakve je koristi nama "Psihologija i alkemija"? Psihoanaliza općenito, napušta se kao metoda osvješćivanja "unutarnjih sukoba" kod modernog čovjeka. Možda se još ponegdje koriste metodama Jungove individualne psihologije, ali farmakologija je zapravo, nažalost, ponajviše u igri. Snažni psihofarmaci danas u nekoliko tjedana "rješavaju probleme" i to kod onih nesretnih pripadnika vrste homo, koji pristaju na terapiju. Vi to vjerojatno znate bolje od mene.
Ipak, meni se postavlja pitanje da li je to put? Mislim da nje dobar.
Kada duševno obole i stradavaju nama bliske osobe, kao što je Vama bila bliska Ana i kad na njima liječnici primjenjuju "vatrogasne metode", a mi to gledamo, onda i nas duša počinje boljeti...i mi bivamo izbačeni iz svoje ravnoteže, osjećajući pojačan nemir u svom psiholabirintu...jer, ruku na srce, danas su rijetki dobri poznavatelji ljudske psihe...rijetki mogu stvarno pomoći...
Muči li Vas još uvijek ono da ste Ani MOŽDA mogli pomoći? Vi ste vjerojatno dali koliko ste mogli i koliko Vam je Ana dopustila.
Zapravo je dirljivo koliko Vam je bilo stalo do nje i koliko ste ju voljeli. Čestitam! Svaka čast!
17.05.2008. (00:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bol je osjećaj i stanje u kojem se nalazimo. Iz aktivnog osjećajnog stanja, spoznavanja boli, obično prelazimo u pasivno stanje podnošenja boli. Nepokretnost našega tijela i pasivnost našeg uma je najbolji medij u kojem se osjećaj boli može nesmetano širiti. Očigledno je da se čulo boli na neki način pravilno rasporedilo cijelim tijelom, bez posebnog mjesta boravišta na koje bi se moglo djelovati. U medicini je danas poznat fenomen reflektiranja boli, što znači da je njen uzrok, često udaljen od mjesta na kojemu je osjećamo. Tako bol, kao pojam, postaje dio fenomenologije samosvjesti pa o njoj možemo misliti i pisati, ona postaje osjećaj, istinska svjesna spoznaja, osobni doživljaj, u znanosti objašnjena kao filozofska qualia. Fenomenologija svijesti je filozofska disciplina koja proučava qualiu, pojavnosti u ljudskoj svijesnoj spoznaji. Spoznavajući svjesno pojavnosti u nama samima mi otvaramo direktan put do samospoznaje, poimanja samoga sebe, a da pri tom ne moramo sebi samome taj doživljaj ili osjećaj definirati ili objašnjati. Mi to jednostavno osjećamo. Kada me nešto zaboli, ja znam, bez velikog objašnjavanja i traženja definicije, da me boli. Fenomenološku kakvoću boli, opisujemo: bridi, imam okus limuna u ustima, peče kao vatra, svrdla mi po kostima, jednostavno rečeno, boli me. Svi ti subjektivni izričaji nisu dokazivi niti uporedivi, oni su samo deskriptivni- opisni, ali su najintimniji i samo naši. To je naša Qualia.
Uzmimo kao primjer Proustov doživljaj tjelesnog stanja u kojem se nalazi o kojem je poetski pisao u svom romanu "Traženje izgubljenog vremena".
Što su madeleine, zna svaki čitalac, ali okus koji su ostavljale u Proustovom sjećanju je samo Proustov. Okus madeleine u jedno prozračno, ljetnje jutro, uz topli čaj i miris cvjetnog vrta obiteljske kuće, poetično i dinamično opisan je, ipak, samo Qualija Prostovog osjećaja okusa. Dok pišem, pored mene na stolu je čaša mlijeka, a kroz prozor ulazi jutarnje sunce u moju sobu. Qualia mog vizuelnog doživljaja je nedjeljiva, a isto tako niti qualia okusa mlijeka niti qualia šuma koji nastaje u mom grlu pri gutanju. To je ono najsubjektivnije u meni, ali i u vama ako se pokušate sjetiti okusa jabuke u ustima ili mirisa dunja s bakina ormara. To su naša osobna duševna svojstava. Jedno takvo svojstvo je i osjećaj boli. U tom kontekstu, bol postaje veza između naše svjesti i mjesta gdje ju osjećamo, objašnjiva samo nama samima, našim misaonim i emotivnim umom. Qualija boli je, privatno, unutarnje, neposredno svjesno spoznato duševno stanje. To stanje poznaje svatko od nas iz osobnog iskustva. To je stanje puno intrinsiških kvaliteta, dakle, doživljavanja posljedica procesa uzrokovanog "nečim" unutar organizma u kojem nastaje. Ako me nešto boli, na primjer glava, tada postajem svijesna boli, u boli koju spoznajem, svjesna njenih unutarnjih svojstava koja su osjetilni oblik tog doživljavanja, bez obzira na moguće vanjske uzroke tog procesa, kao napr. promjena vremena, udarac u glavu i slično. Svijest i svojstva boli se ne daju iskazati čistom fizikalnom definicijom. Ta svojstva su odnos između mog duševnog stanja i vanjskog pokazatelja tog stanja, obično, ukočenost mišića i nepokretnost zglobova. Kad tako govorim o boli isključujem pri tome njene subjektivne, pa čak i njenu fizikalnu i kemijsku kakvoću. Po toj definiciji, bol postaje ipso facto bol, to jest, bol sama po sebi. Bol tako iz osjećaja postaje moje svjesno spoznatljivo emocionalno stanje. Taj dobro poznati, ali često nepodnošljivi, osjećaj postaje dominantan i upravlja svim našim raspoloženjima: gubimo apetit, postajemo razdražljivi, agresivni ili potpuno apatični, šutljivi što na koncu, može završiti depresivnim stanjem duha.
17.05.2008. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaše sudjelovanje u "slučaju" Ana mi olakšava bol zbog gubitka prijateljice, pomaže mi u sređivanju misli i osjećaja koji su još uvijek, deset godina kasnije uzburkani kao rijek poslije obilne kiše..............ja se još uvijek pitam, da li smo mogli ja i njen psihoterapeut spriječiti tu SMRT......... ali to je pitanje koje će zauvjek ostati bez odgovora. Pišući o "slučaju" Ana, nadam se da ću možda nekome od čitatelja pomoći da odkrije sjaj svog unutarnjeg dijamanta, kako je dušu nazvao dragi prijatelj Vedran....
hvala vam i želim vam sunačanu nedelju
Dinaja
17.05.2008. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
možda bi vjetar, možda bi voda,
možda bi svjetlo, možda bi tama ...
nema veće neizvjesnosti
nema veći izvjesnosti,
od toga - možda ...
16.05.2008. (07:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Svaki je pacijent drugačiji- to s lijepo napisala isto kao i ono da ako se vrati da ćeš joj reći da.
16.05.2008. (08:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
jednom ....jako, jako davno....povrijedila am padom nogu u kuku......i jos uvijek ponekada osjetim nelagodu ....blagu, potmulu bol...u tom dijelu.......a samo sam malo pala na stepenicama..... kako li jaka mora biti njena bol.... bol koja je izlomila nju na tisuce malih komadica....kako li mora tek dugo trajati zacjeljivanje........ koji li vrsni strucnjaci moraju pomoci..... i toliko toga je van ljudske spoznaje....
...pa ipak....ako nas nauce od malena da se smijesimo i da nas vple takve kakvi jesmo....i da imamo podrsku.... da smo dovoljno jaki za sve borbe........ to je najbolja preventiva za buduce padove.....i boli...
zelim ti lijep dan..:)
16.05.2008. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Duše su nam beskrajne, stoga uvijek neko možda visi nad našim glavama.
16.05.2008. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
još jednom ta ana me tako rastužila u svom staklenom svijetu tišine....
16.05.2008. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
(nisi li ovu priču već objavila?)
16.05.2008. (10:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bellarte
...možda je sjekira...možda je vrat...a možda i giljotina...možda : -D) pozZ..
16.05.2008. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... "Možda mi je vjerovala, a možda ne, možda bi vjetar prerije, možda bi morska bura, možda bi netko negdje mogao znati. ...
Koji smisao za zaintrigirati čitatelja ... i kad očekujem još, ono, kraj, nema više !
Stvarnost isprepletena maštom ili ...
Ugodan ti želim ovaj tihi svibanjski dan.
16.05.2008. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Stihovi su samo trenutak inspiracije :):):)
16.05.2008. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Možda je pitanje koje ostaje neriješeno, ali često to Možda dođe do rješenja u pravom trenutku. Znaš, Dinajo, Ana je doista bila pronašla sebe i svoje želje je iskristalizirala u svom umu. To znači da je tvoja terapija imala smisla. Svi se mi nalazimo u staklu nas samih, ali kod nekih je slatko tanko,a kod nekih neprobojno. Možda je ljepše uživati gledajući svijet kroz staklo, a možda i nije. Ovo možda je ključna riječ kod svih nas i mislim da bi bilo najbolje kad je ne bi bilo zar ne? Ali, ipak onda ne bi mogli izraziti onu našu nedoumicu koja je uvijek tu. Opisivajući Anu i dane provedene s njom, nas uključuješ u svoje misli i svoje želje i to je doista divan osjećaj prepun zadovoljstva. Netko sigurno zna, ali čak i onaj tko je 100% siguran u sebi čuva jedno veliko MOŽDA, možda zaboravljenih večeri, možda starih misli, možda tuge i svijet bez tog tajanstvenog MOŽDA bio bi samo crno- bijel dok je šaren puno primamljiviji:)..
16.05.2008. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen2
Vjerujem da je Ana pronašla veći stakleni svijet i malom rupicom.....da diše, onako punim plućima......i neka joj!
16.05.2008. (20:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
sjećam se posta o Aninoj smrti koji me iskreno dirnuo. možda Ana nije ni očekivala da joj pomogneš. možda je smatrala da je konačno pronašla sebe i da joj pomoć nije ni potrebna. (previše je tih možda u svim našim komentarima, no, kako drugačije ostaviti prostora brojnim pitanjima i mogućim odgovorima, do tim vječno neizvjesnim možda?) možda je Ana spoznala koja je cijena života u staklenom svijetu sazdanom od neispunjenih želja i tajnama obavijenih snova. čemu sanjati ako svoje snove skrivamo, čemu željeti ako se svoja najiskrenja nadanja ne usudimo niti priznati ljudima s kojima dijelimo stol i postelju. možda je Ana pronašla svoje more i svoju obalu... tamo gdje je otišla...
zagrljaj ostavljam, draga Dinaja...
ps. moram priznati da me fascinira Jung. jedno vrijeme nisam znala što raditi sa svojim nevjerojatno zamršenim snovima prepunim zadivljujuće simbolike. striček Jung uvelike je pomogao u odgonetavanju čudnovatih čvorova moje podsvijesti...
16.05.2008. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Fascinantan je taj pokušaj jednog dijela našeg sveukupnog bića da spozna cjelinu. Ponekad nam se čini nemogućom misijom, a ponekad imamo osjećaj da smo na domak cilja. Razne psihologijske, sociologijske, parapsihologijske, antropologijske i ine nauke bave se fenomenom ljudske svijesti i dubljih, nesvjesnih slojeva ljudskog bića i to individualno i kolektivno; koliko da bi rasvijetlile pojedina "tamna područja", toliko i da bi pružile ljudskim bićima nužne alate za krčenje putova kroz džunglu neznanaja, kako bi se moglo doći do čistine osnovnog samorazumijevanja i moglo odlučiti što će se, kako i kojim putem dalje...
Doktor C.G. Jung je vjerovao u individuaciju, postizanje cjelovitosti, integraciju nesvjesnog i svjesnog u jedno biće, oslobođeno nesuglasja i svojih unutarnjih sukoba. Moram priznati, meni se Jungova individualna psihologija jako dopala svojevremeno. Kao mladić gutao sam s manje ili više razumijevanja Jungova sabrana djela. To je jedno toliko široko područje istraživanja, koje postavlja pred pojedinca visoke zahtjeve: poznavanje kultura... prošlih i sadašnjih... njihovog simbolizma, pa čak i misticizma, okultizma, parapsiholoških fenomena...Uglavnom, vrlo klizav teren u svakom smislu te riječi.
Modernoj civilizaciji nije potrebna Jungova "Psihologija i religija". Od kakve je koristi nama "Psihologija i alkemija"? Psihoanaliza općenito, napušta se kao metoda osvješćivanja "unutarnjih sukoba" kod modernog čovjeka. Možda se još ponegdje koriste metodama Jungove individualne psihologije, ali farmakologija je zapravo, nažalost, ponajviše u igri. Snažni psihofarmaci danas u nekoliko tjedana "rješavaju probleme" i to kod onih nesretnih pripadnika vrste homo, koji pristaju na terapiju. Vi to vjerojatno znate bolje od mene.
Ipak, meni se postavlja pitanje da li je to put? Mislim da nje dobar.
Kada duševno obole i stradavaju nama bliske osobe, kao što je Vama bila bliska Ana i kad na njima liječnici primjenjuju "vatrogasne metode", a mi to gledamo, onda i nas duša počinje boljeti...i mi bivamo izbačeni iz svoje ravnoteže, osjećajući pojačan nemir u svom psiholabirintu...jer, ruku na srce, danas su rijetki dobri poznavatelji ljudske psihe...rijetki mogu stvarno pomoći...
Muči li Vas još uvijek ono da ste Ani MOŽDA mogli pomoći? Vi ste vjerojatno dali koliko ste mogli i koliko Vam je Ana dopustila.
Zapravo je dirljivo koliko Vam je bilo stalo do nje i koliko ste ju voljeli. Čestitam! Svaka čast!
17.05.2008. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Halo ja sam počeo dan veselo
pozivam na proslavu rođendana :):)
17.05.2008. (06:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duh jedinstva
Zanimljivi su ti opisi ;:-) )))
KISS
17.05.2008. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Umjesto odgovore evo mog razmišljanja o boli:
Bol je osjećaj i stanje u kojem se nalazimo. Iz aktivnog osjećajnog stanja, spoznavanja boli, obično prelazimo u pasivno stanje podnošenja boli. Nepokretnost našega tijela i pasivnost našeg uma je najbolji medij u kojem se osjećaj boli može nesmetano širiti.
Očigledno je da se čulo boli na neki način pravilno rasporedilo cijelim tijelom, bez posebnog mjesta boravišta na koje bi se moglo djelovati. U medicini je danas poznat fenomen reflektiranja boli, što znači da je njen uzrok, često udaljen od mjesta na kojemu je osjećamo.
Tako bol, kao pojam, postaje dio fenomenologije samosvjesti pa o njoj možemo misliti i pisati, ona postaje osjećaj, istinska svjesna spoznaja, osobni doživljaj, u znanosti objašnjena kao filozofska qualia.
Fenomenologija svijesti je filozofska disciplina koja proučava qualiu, pojavnosti u ljudskoj svijesnoj spoznaji. Spoznavajući svjesno pojavnosti u nama samima mi otvaramo direktan put do samospoznaje, poimanja samoga sebe, a da pri tom ne moramo sebi samome taj doživljaj ili osjećaj definirati ili objašnjati. Mi to jednostavno osjećamo.
Kada me nešto zaboli, ja znam, bez velikog objašnjavanja i traženja definicije, da me boli.
Fenomenološku kakvoću boli, opisujemo:
bridi, imam okus limuna u ustima, peče kao vatra, svrdla mi po kostima, jednostavno rečeno, boli me.
Svi ti subjektivni izričaji nisu dokazivi niti uporedivi, oni su samo deskriptivni- opisni, ali su najintimniji i samo naši. To je naša Qualia.
Uzmimo kao primjer Proustov doživljaj tjelesnog stanja u kojem se nalazi o kojem je poetski pisao u svom romanu "Traženje izgubljenog vremena".
Što su madeleine, zna svaki čitalac, ali okus koji su ostavljale u Proustovom sjećanju je samo Proustov. Okus madeleine u jedno prozračno, ljetnje jutro, uz topli čaj i miris cvjetnog vrta obiteljske kuće, poetično i dinamično opisan je, ipak, samo Qualija Prostovog osjećaja okusa.
Dok pišem, pored mene na stolu je čaša mlijeka, a kroz prozor ulazi jutarnje sunce u moju sobu. Qualia mog vizuelnog doživljaja je nedjeljiva, a isto tako niti qualia okusa mlijeka niti qualia šuma koji nastaje u mom grlu pri gutanju. To je ono najsubjektivnije u meni, ali i u vama ako se pokušate sjetiti okusa jabuke u ustima ili mirisa dunja s bakina ormara. To su naša osobna duševna svojstava.
Jedno takvo svojstvo je i osjećaj boli. U tom kontekstu, bol postaje veza između naše svjesti i mjesta gdje ju osjećamo, objašnjiva samo nama samima, našim misaonim i emotivnim umom.
Qualija boli je, privatno, unutarnje, neposredno svjesno spoznato duševno stanje. To stanje poznaje svatko od nas iz osobnog iskustva. To je stanje puno intrinsiških kvaliteta, dakle, doživljavanja posljedica procesa uzrokovanog "nečim" unutar organizma u kojem nastaje.
Ako me nešto boli, na primjer glava, tada postajem svijesna boli, u boli koju spoznajem, svjesna njenih unutarnjih svojstava koja su osjetilni oblik tog doživljavanja, bez obzira na moguće vanjske uzroke tog procesa, kao napr. promjena vremena, udarac u glavu i slično. Svijest i svojstva boli se ne daju iskazati čistom fizikalnom definicijom. Ta svojstva su odnos između mog duševnog stanja i vanjskog pokazatelja tog stanja, obično, ukočenost mišića i nepokretnost zglobova.
Kad tako govorim o boli isključujem pri tome njene subjektivne, pa čak i njenu fizikalnu i kemijsku kakvoću. Po toj definiciji, bol postaje ipso facto bol, to jest, bol sama po sebi. Bol tako iz osjećaja postaje moje svjesno spoznatljivo emocionalno stanje.
Taj dobro poznati, ali često nepodnošljivi, osjećaj postaje dominantan i upravlja svim našim raspoloženjima:
gubimo apetit,
postajemo razdražljivi, agresivni
ili potpuno apatični, šutljivi
što na koncu, može završiti depresivnim stanjem duha.
17.05.2008. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Vaše sudjelovanje u "slučaju" Ana mi olakšava bol zbog gubitka prijateljice, pomaže mi u sređivanju misli i osjećaja koji su još uvijek, deset godina kasnije uzburkani kao rijek poslije obilne kiše..............ja se još uvijek pitam, da li smo mogli ja i njen psihoterapeut spriječiti tu SMRT......... ali to je pitanje koje će zauvjek ostati bez odgovora. Pišući o "slučaju" Ana, nadam se da ću možda nekome od čitatelja pomoći da odkrije sjaj svog unutarnjeg dijamanta, kako je dušu nazvao dragi prijatelj Vedran....
hvala vam i želim vam sunačanu nedelju
Dinaja
17.05.2008. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...