Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing

  • rU

    moliti za oprost se uopće ne isplati, majstorice.
    oni, oprostu skloni, oproste prije no što ih zamoliš. a oni drugi ...

    nikad nisam ženske časopise baš pretjerano listala, a dnevne sam novine zadnjih godina zamijenila časopisom moj lijepi vrt ... :-))

    kako napraviti klik? nemam recepta. meni se jednostavno dogodio, prije par godina.
    sad znanstvene tekstove pišem danju, a pjesme, priče i rose noću ...

    možda je recept - insomnia ... hihihi

    no, sve smo mi jedinstvene ... da parafraziram Beigbedera ...

    avatar

    19.04.2008. (20:19)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Draga moja Majstorice, uopće te ne doživljavam pretjerano realnom ili nemaštovitom. Dapače. Mislim da si kreativna, zanimljiva, duhovita i da nas ne dijele toliki kilometri, rado bih popila 'kavu' uživo s tobom, a uopće ne sumnjam da bi vrijeme proletjelo brže nego bi to željele.
    I da, suhoparni ljudi su dosadni, a ti to nikada nisi. I nemaš se zbog čega ispričavati.
    Pusa:))

    avatar

    19.04.2008. (20:24)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    kako možeš ne čitati ženske časopise?! ;))))))))

    avatar

    19.04.2008. (20:45)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ipak mali ispravak (Zona mi se zabrinula)-ženske časopise čitam u dva slučaja:
    - kod frizera (ako ne zaboravim naočale), i pod uvjetom da se ne farbam (jer ih onda ne mogu staviti)...
    -na plaži, jer su mi čak zanimljiviji od nekih knjiga domaćih pisaca koje sam uporno pokušavala provariti na plus 40

    avatar

    19.04.2008. (21:57)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    i ja ne znam više što bih rekla na poeziju....
    i inače sam ti slična, zar ne? :)
    a nedavno sam krenula na jogu i upoznala neku drugu sebe.i baš sam si fora! preporučam!

    avatar

    19.04.2008. (21:59)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    hahha a što sam ja onda :

    Oduvijek su me više zanimale dnevne novine nego ženski časopisi, rađe gledam utrke Formule negoli sapunice i izvještaje s modnih pisti…
    Nikad ne šijem odjeću, jer ne znam krojačici objasniti što bih željela,od biljaka mi najbolje uspijevaju kaktusi…
    Unatoč tome, ne mislim da sam muškobanjasta…

    Ne čitam ni dnevne novine ... nekad puno čitala knjige ( zbog sebe , ali i zahtjeva naobrazbe.... kolegija ) danas samo stručne , uglavnom pedagoške i to kad stignem, Tv uopće ne gledam... samo katkad koji dobar film i to po preporuci, nit ja šijem , nit odlazim šivati ( slavenska antiteza ..zamalo ) , ne kužim što je rukav, a što leđa, meni ne uspijevaju ni kaktusi ... mislim da nisam muškobanjasta i...

    PIŠEM POEZIJU ahahahahahahah

    Ne uzbuđuj se zbog komentara... ne prozivam , ali ako želiš stavi + ahahahahahah

    avatar

    19.04.2008. (23:58)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Eh , da , zamalo zaboravih... Tiramisu :-))))))

    avatar

    19.04.2008. (23:59)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Jednom rekoh kako tvoje teme imaju težinu suštine, kao i pitanja kojim ih rezimiraš, zaokružuješ. I sve što nam daješ, dubinom i težinom odjekne. Ti si znanstvenica, koja voli i osjeća ljude, pomaže im i « moli oprost» od onih koji su je «čekali». Divna si, i uvijek s nama. Postoji vrijeme u kojem se poezija ne čita, jer nema odjeka u nama, pa nema ni komentara. Razložila sam bezbroj pjesama na strofe i stihove, analizirajući značenja, smisao, stil, izražajna sredstva...i ništa od tog mi nije imalo onaj smisao i trag, koji je samo jedan stih mogao proizvesti pročitan u «pravo vrijeme». Vrijeme u kom imam «višak sreće ili bola», vrijeme u kom poeziju osjećam, razumijem i čak poželim izraziti se njom. U takvim vremenima joj se vraćam, naravno ćitajući, ono omiljeno i tražeći ljepotu u novom. Pokušat ću opričati svježe sjećanje: na koncert povratka «Bijelog dugmeta» pozvala sam svoje dvije dugogodišnje prijateljice, kolegice, cimerice...15.godina željeni susret, atmosfera uoči i na koncertu, sve naše priče, stare i nove, učinile su tri 50.godišnje žene lepršavim djevojčicama...Čitala se poezija, pisale poruke ljubavi, ispunjenja, ljepote prijeteljstva. Danas se smijemo, ali ponosno prepričavamo naš «let, podvig» i uspoređujemo ga sa stanjem zaljubljenosti. Posraćilo nam se.
    Šaljem ti tople pozdrave iz ozelenjele pitome Moslavine i želim ti da se odmoriš na Svom Suncu. Nastavljam niz nepročitanog, od tebe preporeučenog, i radujem se.
    A za «dobro jutro», iza kavice i cigarete...ostavlljam ti «malo» Saramago-a:
    Kao rijeka što svoje valove gleda,
    Tako ti posmatraj dane,
    Neizvjesnog toka,
    I ako vidiš da s njima protječeš i Ti,
    Šuti i pretvaraj se da to nije Ništa...

    avatar

    20.04.2008. (03:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    Draga majstorice ja to činim ovako kako sam napisala u tekstu "Filozofija djetinjstva"
    Tradicija nije klanjanje pepelu nego održanje prastarog plamena u nama. Iako Tango dolazi iz daleke Južne Amerike, to je ples koji me vraća u mladost i ja ga osjećam kao plamen koji želim održati u sebi, vatru kojoj ne dozvoljavam da se ugasi. Taj ples je za mene metafora za osjećajnost i ljepotu emocionalnog sazrijevanja.
    Pozivam vas na prvi Tango vašega života. Pokušaj te se prisjetili osjećaja koji se tada u vama rađao onda će vam biti puno lakše sada osjetiti i vatru o kojoj ovdje pišem.
    Tijelo u pokretu, tijelo nošeno osjećajem piše baladu o proživljenom i pretvara pokrete u stihove koji dotiču srca onih koji vas cijene, poštuju, vole.
    Argentinski Tango je priča o nama dalekom narodu, povijest jedne nacije koja je sve svoje tuge i sreće satkala u pokret koji je osvojio svijet. Za nas Europejce nije lako razbiti barijere intelektualnosti da bi uistinu doživjeli sjedinjenje s one tri minute, koliko jedan Tango traje. Kada bi nam to uspjelo, kada bi se uistinu sjedinili u jedno srce s četiri noge, tada bi osjetili čudesnost umijeća pokreta. Tada bi spoznali tajnu alkemijskog vjenčanja i u sebi samom naslutili izvor vječne mladosti.
    Vjerujte mi trenutak te spoznaje je vrijedniji od svih proživljenih godina neznanja, to je trenutak koji, kada ga osjetite, više nikada nesmijete zaboraviti jer on je neponovljiv. To je alkemija treptaja oka, neiskustveni i osjećajni čar Tanga.
    Pokušajmo sada u ovom trenutku stvoriti misaonu sliku i zaplesati još jednom. Pri plesanju Tanga nema onoga koji vodi i drugoga koji je vođen. Pokret, jedino pokret je onaj koji vodi i sljubljuje se i odvaja. Dva lijevo, jedan desno, korak postaje osjećaj koji rukama prenosite na partnera. Vaši dlanovi su otvoreni, prsti opušteni, u njima nema stiska ni snage.
    Zapamtite tu lakoću dodira, dlanovi žive sa vama i pamte sa vama. To je onaj osjećaj u rukama koji vam nedostaje kada uzrujano pokušavate otvoriti bocu mineralne vode, kada pišete na računalu, kada s borerom u ruci prodirete u dubinu oboljelog zuba, kada pokušavate dekorirati upravo pripremljeno predjelo za goste koje ste pozvali na večeru, kada podižete čašu za zdravicu, uzimate nož u desnu i vilicu u lijevu ruku i borite se sa najbolje pripremljenim delicijama s željom da pri tome ne stružete po tanjuru. Taj osjećaj će vam pomoći i kod pranja zubi, brijanja, nanošenja šminke na oči, dokazat će vam da s opuštenim mišićnim svodovm vaših dlanova i mišići vaših ramena i vrata ostaju opušteni. Dodir pri plesanju tanga polazi iz vašeg emocionalnog uma, on je prvo ljubav prema samome sebi, onaj plamen koji treba osjetiti da bi ljubav uistinu postala energija s kojim ćete naučiti voljeti dan u kojem se budite, posao koji radite, sport kojim se bavite i večeri u kojima se onda spokojni pripremate na počinak. Dlanovi su vaše druge oči, njima osjećate ljepotu zagrljaja, ali iz njih struji i energija kojom pri tenisu pogađate lopticu, a u golfu pokrećete željezo. Kada su dlanovi opušteni snaga potrebna za pokret ruke tada uistinu dolazi iz mišića ramenog zgloba, a ne iz ramenog pojasa i vrata.
    Zaplešite još jednom, probudite ritam u sebi i osjetit ćete da kada podignete ruke vaša glava lebdi ka nebu, a ne pada među ramena.
    Plešući svoj virtualni Tango, prisjećajući se alkemijskog trenutka, osjetit ćete da u njemu nema tehnike koja se uči napamet. Dva koraka lijevo, jedan desno nije dovoljno da bi uistinu osjetili ljepotu svojih pokreta, potrebno vam je vrijeme sazrijevanja u osjećaju koji se pri plesu u vama budi.

    avatar

    20.04.2008. (06:47)    -   -   -   -  

  • misko

    Ah, svi pišu o ljepoti življenjai duhovnim vrijednostima. Dosadili su mi sa time! Svi znaju tajnu dobrog života!
    Nema tajne. Istina je jednostavna, ali je svatko mora sam otkriti.
    Ne čitaj knjige o postizanju sreće. Umjesto toga šetaj uz more. To je sreća. Čitanje tih knjiga je gubljenje vremena!

    Dobro jutro, oblačno!
    Lori se trese i trčimo van. Izvedi Makija, raširi ruke prema nebu i vikni glasno:
    - Nikad neću umrijeti!

    avatar

    20.04.2008. (07:37)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Draga moja Majstorice meni si super baš ovakva kakva jesi, negdje na pola puta između realnosti i sna, muškog i ženskog časopisa...
    I sama se znam obuć u odijelo i zaliti muškim parfemom :)

    avatar

    20.04.2008. (09:39)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Evo, kako sam kliknula u subotu ujutro. Kćer se javila da je sretno stigla iz Zagreba u Veneziu, a ja sam pokupila ova moja dva muška i krenuli mi put Žminja.
    Prvih pet metara drva koje treba ispiliti, iscijepati i posložiti. Oko mene čista neiskvarena priroda (savršeno zeleno u mojim očima)
    Posao je sada dovršen, ručak je bio izvrstan, moja mama čita Gloriu, onaj čokoladni kolač iz zadnjeg broja je bio izvrstan (ni mrvica nije ostala), i sada idem natrag u Rijeku, umornoga tijela, ali dobro prozračene pameti.
    Ima za doći još pet metara, a ja se tome veselim.
    Mladima oko sebe stalno ponavljam, malo treba: svježi zrak, priroda i zdrava fizička aktivnost.
    Odjednom ti vlastiti smijeh zvuči iskrenije, grlenije i puno čistije i opuštenije!
    I tada, bar za vikend, budem ona koja zaista jesam, a ne ona koja sam postala, ili tamo neki drugi od mene očekuju da budem, (ali to je skroz druga tema!)
    Pozdrav iz Žminja!

    avatar

    20.04.2008. (15:38)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Ja stvarno ne znam kako ti to sebi zamišljaš muški mozak ... čuj, da realan! :)))))))))))))))

    avatar

    20.04.2008. (17:02)    -   -   -   -  

  • marinianis

    čitala sam Beigbederov roman Ljubav traje tri godine. Mislim da traje koliko je racionalni um velik. Može i dulje.
    Čeka me vruća pegla, zmazana kada koju moram oribati za večerašnje kupanje djece, suđe, osobna higijena i sex prije spavanja, ako ne vrisnem od umora.

    avatar

    20.04.2008. (17:52)    -   -   -   -  

  • greentea

    evo, vidiš, jedna tako pametna žena koja uvijek ima nešto zanimljivo za reći u svojim postovima, a ovako nepotkovana u nekim drugim stvarima...čudo jedno! nemoj da ti drugi svojim pogledima pomute tvoje stavove i odvlače te od onoga što jesi. vjerujem da je najveća lekcija koju treba savladati u tom nekom duhovnom području: prihvatiti sebe takvu kakva jesi! jer, znala ili ne, takva kakva jesi u ovom trenutku si najbolja što možeš biti i stoga savršena!
    pa, čak i ako imaš neke očigedne i neporecive mane...one će nestati kad ih prihvatiš kao dio sebe ....jer, zaista sam iskusila na svojoj koži da kad se nečemu opiremo,onda to jačamo i ono na što usmjerujemo svoju pažnju je također ono što jačamo ili dovodimo u svoj život.
    mi ti ništa ne zamjeramo , pa i nemamo što oprositi, ako ti sebi nešto zamjeraš-smjesta si oprosti! jer, taka kaka si super si!
    ta muška i ženska energija što postoje u svima nama mogu dolaziti naizmjence do izražaja, ali koristiš se onom koja ti je u nekom trenutku najpotrebnija...sviđaju mi se tvoje neostvarene želje-kao neke zvijezde vodilje ili ciljevi kojima se može težiti...super ako ih ostvariš...ali, ne brini ako i ne-život je tako i onako lijep! pozdrav:))))))
    p.s. sto ti škljoca, majstorice, pa nisi valjda žensko zato što čitaš ili ne čitaš priglupave časopise prikladne samo u frizerajima i na plaži? trebam li se osjećati muževno ako prelistam plejboj...joj!:)))))))

    avatar

    20.04.2008. (18:44)    -   -   -   -  

  • greentea

    p.p.s kako napraviti klik i odmak od realnosti? " -definiraj realnost.
    "

    avatar

    20.04.2008. (18:45)    -   -   -   -  

  • Decy

    da li sam ti jednom davno postavila pitanje: jesi li ti moja izgubljena sestra-blizanka:)
    i ja gledam formulu, i volim novine i...bla, bla...a nisam muškobanjasta.
    nego sa moja dva muškarca uvijek imam o čemu pričati.
    i znaš što me brine: to što je muški mozak tako ugodno jednostavan i
    da je tako lako funkcionirati na njihov način, zar ne!
    (ah, sapunice...bljak:((

    avatar

    20.04.2008. (18:46)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    nepotrebne su filozofije u reagiranju na iskrenost. dragi blogeri ti govore sve to, a ja ću pojednostaviti. sve lijepo što ikada izađe iz čovjekova srca, time i pitanje za oprost, bio on potreban ili ne, još je ljepše kada uđe u tuđe. naše glave i sjećanja u njima tebi daju zasluženo mjesto. činiš nezaobilazan i sasvim originalan dio ove sfere. pitanja koja postavljaš i odgovore koje tražiš pomažu nam da se upoznamo bolje nego ikoji drugi blog. ti nas združuješ u različitostima. i stoga, damn, uspjevaš u tome odlično;)

    avatar

    20.04.2008. (20:53)    -   -   -   -  

  • catcher

    tako se i ja nekako osjecam ovih dana...

    avatar

    20.04.2008. (21:50)    -   -   -   -  

  • andjel

    he...evo jučer sam napravila tako odbar odmak od realnosti..jedva se odvukla na jedan party...i tako se dobro provela,isplesala, naguštala dobre muzike,atmosfere...ma jednostavno mrak... satima nisam prestajala...i sad me malo bole noge...al odmakla sam totalno ;)))
    od svega..i baš je dobro ;))
    a to žensko,muško i te priče...pa mila moja..tko je to izmislio???
    ajde vrati se na početke...izmišljotina ;))
    jel? ;))
    boli te briga mila moja...sve dok god kompliciraš, ne znaš što hoćeš i istovremeno hoćeš sve...si žena 100 % ;))
    s kaktusima ili mimozama...;))

    avatar

    20.04.2008. (22:32)    -   -   -   -  

  • Tamoya Sanshal

    ja čitam sve ženske časopise i pratim sve sapunice na Tv. A nisam ni ženskobanjast. Zamisli čuda! A ti si prava genijalka koja toliko toga ima u toj svojoj glavi i uvijek zapitkuje prava pitanja na koja najčešće i nema jednostavnih odgovora. Što je realnost? Jel to ovaj život kojeg mislimo da živimo?

    avatar

    21.04.2008. (00:56)    -   -   -   -  

  • Irida

    ima nas više sličnih nego što misliš.....

    avatar

    21.04.2008. (11:17)    -   -   -   -  

  • walkingcloud

    Tvoja je realnost, Majstorice sva samo tvoja.., i u njoj je i emocija i kreativno napredovanje i sva duhovnost koju si do sada sakupila.,.i nikakav nam klik nije potreban da isključimo realnost, možda si samo veća nego što se vidiš:)?
    I tvoja je realnost veča nego što vidiš, onda , ? ,.....:))

    A opraštam ti. Cijelim srcem.
    jer si napisala sve što se ja osjećam, i što blogerima i ja želim reći..,
    hvala ti na tome,. i na pitanju o realnosti, također.
    .

    avatar

    21.04.2008. (14:17)    -   -   -   -  

  • walkingcloud

    ..i mene si navela da otkrivam svoju realnost ., danas intenzivnije., pa sam stoga pročitao i ove komentare , iako vremena za to nemam ili ga upravo kradem nekome bližemu;
    i našao jedan mali " odmor za umorno srce" i predivan istiniti tekst.
    Hvala, a da Tango nikada nisam plesao.
    Predivno!

    avatar

    21.04.2008. (14:26)    -   -   -   -  

  • Duliba

    Čini mi se da te svi oće takvu kakva jesi, a ne onakvu kakva nisi...
    Kako je život čudan, mnoge bi sve dale da imaju dio tih vrlina,
    ........ :)))))))))))))

    avatar

    21.04.2008. (15:03)    -   -   -   -  

učitavam...