Hehe, dobro da ti još nije Sekica rekla kako moraš kupovati specijalni čaj koji samo možeš naći preko granice... Sad bih ja imala još sto komentara, ali bojim se da se ne bih mogla zaustaviti... Imao si pravo, priča me stvarno oraspoložila, pogotovo što sam se s Makijem vratila od veterinara i nije ništa slomljeno.
17.04.2008. (19:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za svaku vezu treba dvoje (minimalno). Trenutak kad bez imalo bola, grižje savijesti ili prigovora pustim majku da Sekici odnese kolač.. Kad je pazim jer to želim (a ne jer moram ili se nadam da će se nešto promijeniti) Kad me apsolutno ne pogađa Sekicin odnos prema meni E onda sam slobodna od sebe A to je teško postići Miško kao i uvijek divno ispričaš važne priče- uživala sam!
17.04.2008. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo me neobično podsjeća na onu biblijsku priču o razmetnom sinu (On uzme dio svoga bogatstva, potroši ga na kurve, razonodu, piće... Onda se vraća kući osiromašen, na što otac prikolje janje, dok za onog drugog sina što je naporno radio kod njega, nikada ništa nije napravio...). Nikad nisam uspjela dokraja dokučiti poantu te priče, možda sam je znala, ali nikad je nisam razumijela... Logiku "starih" ljudi, tek nisam nikad shvaćala! (primjer... ja, samo zbog svog spola, dužna sam odlaziti svojoj baki u posjetu, a moja braća jer su, eto muškarci, odriješeni su toga.) Zbog svog spola, često sam u bakinim očima kriva i zbog nekih stvari s kojima uopće nemam veze, jedino što ja nisam poput tvoga lika... Ja ne mogu pregristi jezik tek tako. =) Ali volim ja svoju baku... Čini se da bi za svakog morali u ovoj priči imati razumijevanja, za staricu jer je stara?, za kćer jer ipak ima svoju obitelj, posao i očito pametnije/korisnije stvari na pameti... A gdje je razumijevanje (i zahvalnost) za sina? Opet... U želji za nečim drugim, promakne nam ono što imamo... P.S. Zanimljivo je kako, kada se stigne u staračke godine, umjesto da se postaje sve zreliji, postaje se sve djetinjastiji. (Taj si detalj, odlično ukomponirao) Pozdrav. =)
17.04.2008. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hm... znala sam da tu nema happy enda... osim ako ga sam ne napravis; das najbolje od sebe, a drugi kako ih volja... oni nek' se nose sa svojim odabirom; ti si veci i visi od toga... :)
17.04.2008. (23:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jao, mško, tako me dirnulo. nemam rijči. ti si sve rekao. i ostani takav kakav jesi. ako je utješno, isto bi ona i za tobom tako hodala i nosila pitu od sira.... lijepo spavaj:)
18.04.2008. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako dobra prica.....tema za cistu peticu......... uvijek je to tako.....tko najvise problema pravi.....tko najmanje daje .........za tog se nekako najvise vezu...... oni imaju svoj zivot ....... a oni drugi....duznosti....i to se tako fino podrazumjeva....)
18.04.2008. (03:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to su situacije s kojima moramo naučiti živjeti....zahvalnost je osobina velikih, a mi ništa ne činimo da za nekoga bi nam se taj netko zahvaljivao............ljubav nas vodi i potiće na čin........ja se u mom poslu surećem svakodnevno s tom spoznajom..............fizička bol dovodi pacijente k meni......tražim puteve kako bi ga oslobodila od nje.............redaju se tjedno mog "požrtvovnog rada", bol se smanjuje, ja zadovoljna, pacijent još uvijek pun nepovjerenja u sbeb samoga, ali to je teško priznati sebi samome.............kada bol prestane, "veliki" kažu da pomoglo je, a ostatak kaže: "ah znate neki dan mi je moja susjeda dala dobar savjet i čini mi se da mi je to pomoglo" naučena na to ja nisam pogođena, nisam uvrijeđena jer znam da u nekim mozgovima proces ozdravljenja ne ostavlja sjećanja, oni pamte samo trenutak nestanka boli, a to se doista često dogodi poslije razgovora sa susjedom................
18.04.2008. (07:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Majstorica s mora he he... Ostavio sam nešto za drugi put: ima toga.... Radujem se što sam te uspio raspoložiti! @ Auroraisa Jednima rad, drugima pohvale! @ Vitae... Ozbiljno? :) @ Tražeći sebe Hvala... I ja sam uživao pišući...:) @ vedjak Ne. Ljudska glupost! @ Ru Ah, Rusalka sve i svakom prašta... Još nisam uspio doseći te nebeske visine... Ali nadam se, da će me veliki Tao jednom pomilovati svojih dahom. @ Lily Krasno si to uočila! Mudra malecka! Sve mi se više dopadaš! :):):) @ *Ohana*: Tok misli... Happy end? Što je to? :):):) @ decembar2001 Hvala! Lijepo sam spavao...:):):) @ necutako Jednima život, drugima dužnosti... Lijepo si to rekla! :)
18.04.2008. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opraštati u hodu, sačuvati svoju zdravu pamet. Ili se utopiti u ogorčenosti i zamjeranju? Tu negdje između - živimo, više ili manje zadovoljni. Svatko od nas rastao je u nekom svom specifičnom okruženju i nosi neki svoj križ na ramenu, težak ili lak, velik ili malen. Možda te svoje križeve stvaramo i sami. Što nam drugi rade, pa bila to i vlastita majka, na to ne možemo utjecati. Ali kako ćemo na to reagirati i koliko će nas boljeti, to biramo sami. Filozofiram, uz kišu i južinu. A pos'o čeka, neće uteć'!
18.04.2008. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kora
Ha, ha! Moram priznati da si terapiju dobro odredio. Nisi fulao ni najmanje. A nisi fulao ni u postupcima. Dapače. Sad baš razmišljam ima li svaka majka mezimce. Smije li ih imati? Topla priča. U ovom sumornom danu.
18.04.2008. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je stvar u navici, naviknu se svi oko nas da dajemo i dajemo pa to drže normalnim, a kad im neko drugi dobaci samo mrvicu pažnje to im se čini najvećim događajem na svijetu.
18.04.2008. (10:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samozavaravanjem je lakše probaviti i objasniti neke stvari... Znaš, dragi Misko, s ovom si mi pričom malo objasnio neke slične odonse koji imaju ljudi oko mene. Uvijek sam se pitala kako to ti stariji ljudi više vole one s kojima nisu, nego one koji se o njima brinu, ali vjerojatno nekako slično ovoj starici razmišljaju... Lijep pozdrav tebi i Lorici :))
18.04.2008. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvin čaj je grozan. Jadna žena. Priča mi je možda najbolja od svih tvojih koje sam pročitala, nema greške. Tako sam ja 6 mjeseci čuvala jednu gospođu gdje je bio obrnut slučaj. Kćer se u svemu brinula za nju, a žena je samo hvalila sina koji je rijetko kada zvao. Kada je jednom došao, u tih 6 mjeseci, kao da je kralj došao. Izgleda da je to čest slučaj. Lijepi pozdrav!
18.04.2008. (12:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam osjećaj da si prevido moj kemntar ili se samo sakrio u vremenu kada si pisao odgovore, evo ga još jednom: "to su situacije s kojima moramo naučiti živjeti....zahvalnost je osobina velikih, a mi ništa ne činimo da za nekoga bi nam se taj netko zahvaljivao............ljubav nas vodi i potiće na čin........ja se u mom poslu surećem svakodnevno s tom spoznajom..............fizička bol dovodi pacijente k meni......tražim puteve kako bi ga oslobodila od nje.............redaju se tjedno mog "požrtvovnog rada", bol se smanjuje, ja zadovoljna, pacijent još uvijek pun nepovjerenja u sbeb samoga, ali to je teško priznati sebi samome.............kada bol prestane, "veliki" kažu da pomoglo je, a ostatak kaže: "ah znate neki dan mi je moja susjeda dala dobar savjet i čini mi se da mi je to pomoglo" naučena na to ja nisam pogođena, nisam uvrijeđena jer znam da u nekim mozgovima proces ozdravljenja ne ostavlja sjećanja, oni pamte samo trenutak nestanka boli, a to se doista često dogodi poslije razgovora sa susjedom................ "
18.04.2008. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čudno mi je to... imam troje djece i nikad ne bih mogla mjeriti ljubav prema njima, sve su najjačeg intenziteta, a svaka ljubav posebna, jedinstvena... jednako su mi bliski i oni uz mene i oni što su daleko... ne znam, ne razumijem takve ljude koji imaju samo jednu ljubav pa ju onda razdjele, ovako nepravedno, nekom cijeli kolač a drugom tek mrvice slučajno ispale s tanjura...
18.04.2008. (13:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ odmor za umorna srca Nisam predvidio tvoj kmentar...ali morao sam otići na oralnu kirurgiju... Uvijek sve tumače onako kako ne bi trebali tumačiti: bit je svega, čini mi se. Iskrivljena percepcija... @ zmajka A gdje je njihova zdrava pamet? Zanimljivo pitanje, je li...he he...
Kad će prestati kišurine? :) @ Kora Pravi dr.Miško, je li? :):):) @ Koraljka Savršeno si u pravu! Toliko se naviknu, da se silno iznenade kad jednom ne daš komića sebe. I naravno, odmah postaješ homos vulgaris...he he... @ Trill Radujem se, ako ti je ovo pomoglo... Lijep pozdrav šaljem! @ gogoo Neki uoće ne primaju savjete! :) @ Mendula Eh, najbolja...ne bih rekao... Ali je iskrena! Lijep pozdrav! @ odmor za umorna srca Pisali smo u isto vrijeme, da...događa se, a onda sam morao izjuriti iz stana... @ maslackica Je li? Njima sad, a nama...kad? :):):)
18.04.2008. (14:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, dug je poput dok umorno ne uzdahnemo i shvatimo da vodimo bitku u kojoj nitko,a pogotovo mi nismo pobjednici..i umorno se odmaknemo us tranu. Nešto je perverzno u tom činu..namjerni slom volje.
18.04.2008. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedna od gorih stvari koje bi mi se mogle u životu dogoditi je to da me draga Rusalka precrta :) Zato moram strogo paziti kak se ponašam :) Molitva: "Oče naš koji jesi na nebesi, ne daj da me Ru precrta! Ne daj Gospodine, da mi se to zlo desi !
18.04.2008. (15:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto šapnut ću ti: pa moram priznat ide vrlo dobro.....skupa smo dva tjedna i super je. Isplatilo se ipak s njima ic 2mj. na treninge odbojke mislim tamo sam ga i upoznala bolje tako da...isplatilo se.......jedino mi je najdraže što odkad smo skupa nisam dobila niti jednu jedinicu što je za mene čudno ali.......hm...... ato dobivam trojke ali i petice pa sam ja danas došla doma s tri petice i tri trojke hehe svega je po tri
18.04.2008. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Hehe, dobro da ti još nije Sekica rekla kako moraš kupovati specijalni čaj koji samo možeš naći preko granice...
Sad bih ja imala još sto komentara, ali bojim se da se ne bih mogla zaustaviti...
Imao si pravo, priča me stvarno oraspoložila, pogotovo što sam se s Makijem vratila od veterinara i nije ništa slomljeno.
17.04.2008. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Auroraisa
neki od nas (djece) uvijek ostanu nevidljivi,ma što god za njih činili...
17.04.2008. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Ne znam zašto , ali zvuči poznato :-))
17.04.2008. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Za svaku vezu treba dvoje (minimalno).
Trenutak kad bez imalo bola, grižje savijesti ili prigovora pustim majku da Sekici odnese kolač..
Kad je pazim jer to želim (a ne jer moram ili se nadam da će se nešto promijeniti)
Kad me apsolutno ne pogađa Sekicin odnos prema meni
E onda sam slobodna od sebe
A to je teško postići
Miško kao i uvijek divno ispričaš važne priče- uživala sam!
17.04.2008. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Da, to je naprosto tako. Možemo li reći sudbina?
17.04.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
starci znaju postati sebični poput male djece. poneki izgube ne samo osjećaj žeđi, već i sposobnost vidjeti i tuđe potrebe.
no, znaš, misko, istina je ono što vele da se mrvice ljubavi i pažnje više cijene ...
to je naprosto tako, kako veli drano.
zato se treba naoružati strpljenjem ... i oprostiti starosti i nemoći ...
17.04.2008. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lily
Ovo me neobično podsjeća na onu biblijsku priču o razmetnom sinu (On uzme dio svoga bogatstva, potroši ga na kurve, razonodu, piće... Onda se vraća kući osiromašen, na što otac prikolje janje, dok za onog drugog sina što je naporno radio kod njega, nikada ništa nije napravio...). Nikad nisam uspjela dokraja dokučiti poantu te priče, možda sam je znala, ali nikad je nisam razumijela...
Logiku "starih" ljudi, tek nisam nikad shvaćala! (primjer... ja, samo zbog svog spola, dužna sam odlaziti svojoj baki u posjetu, a moja braća jer su, eto muškarci, odriješeni su toga.)
Zbog svog spola, često sam u bakinim očima kriva i zbog nekih stvari s kojima uopće nemam veze, jedino što ja nisam poput tvoga lika... Ja ne mogu pregristi jezik tek tako. =)
Ali volim ja svoju baku...
Čini se da bi za svakog morali u ovoj priči imati razumijevanja, za staricu jer je stara?, za kćer jer ipak ima svoju obitelj, posao i očito pametnije/korisnije stvari na pameti... A gdje je razumijevanje (i zahvalnost) za sina?
Opet... U želji za nečim drugim, promakne nam ono što imamo...
P.S. Zanimljivo je kako, kada se stigne u staračke godine, umjesto da se postaje sve zreliji, postaje se sve djetinjastiji. (Taj si detalj, odlično ukomponirao)
Pozdrav. =)
17.04.2008. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Ohana*
hm... znala sam da tu nema happy enda... osim ako ga sam ne napravis; das najbolje od sebe, a drugi kako ih volja... oni nek' se nose sa svojim odabirom; ti si veci i visi od toga... :)
17.04.2008. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
jao, mško, tako me dirnulo.
nemam rijči.
ti si sve rekao.
i ostani takav kakav jesi.
ako je utješno, isto bi ona i za tobom tako
hodala i nosila pitu od sira....
lijepo spavaj:)
18.04.2008. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
jako dobra prica.....tema za cistu peticu......... uvijek je to tako.....tko najvise problema pravi.....tko najmanje daje .........za tog se nekako najvise vezu...... oni imaju svoj zivot ....... a oni drugi....duznosti....i to se tako fino podrazumjeva....)
18.04.2008. (03:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
to su situacije s kojima moramo naučiti živjeti....zahvalnost je osobina velikih, a mi ništa ne činimo da za nekoga bi nam se taj netko zahvaljivao............ljubav nas vodi i potiće na čin........ja se u mom poslu surećem svakodnevno s tom spoznajom..............fizička bol dovodi pacijente k meni......tražim puteve kako bi ga oslobodila od nje.............redaju se tjedno mog "požrtvovnog rada", bol se smanjuje, ja zadovoljna, pacijent još uvijek pun nepovjerenja u sbeb samoga, ali to je teško priznati sebi samome.............kada bol prestane, "veliki" kažu da pomoglo je, a ostatak kaže: "ah znate neki dan mi je moja susjeda dala dobar savjet i čini mi se da mi je to pomoglo" naučena na to ja nisam pogođena, nisam uvrijeđena jer znam da u nekim mozgovima proces ozdravljenja ne ostavlja sjećanja, oni pamte samo trenutak nestanka boli, a to se doista često dogodi poslije razgovora sa susjedom................
18.04.2008. (07:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
@ Majstorica s mora
he he...
Ostavio sam nešto za drugi put: ima toga....
Radujem se što sam te uspio raspoložiti!
@ Auroraisa
Jednima rad, drugima pohvale!
@ Vitae...
Ozbiljno? :)
@ Tražeći sebe
Hvala...
I ja sam uživao pišući...:)
@ vedjak
Ne.
Ljudska glupost!
@ Ru
Ah, Rusalka sve i svakom prašta...
Još nisam uspio doseći te nebeske visine...
Ali nadam se, da će me veliki Tao jednom pomilovati svojih dahom.
@ Lily
Krasno si to uočila!
Mudra malecka! Sve mi se više dopadaš! :):):)
@ *Ohana*: Tok misli...
Happy end?
Što je to? :):):)
@ decembar2001
Hvala!
Lijepo sam spavao...:):):)
@ necutako
Jednima život, drugima dužnosti...
Lijepo si to rekla! :)
18.04.2008. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Opraštati u hodu, sačuvati svoju zdravu pamet.
Ili se utopiti u ogorčenosti i zamjeranju?
Tu negdje između - živimo, više ili manje zadovoljni.
Svatko od nas rastao je u nekom svom specifičnom okruženju i nosi neki svoj križ na ramenu, težak ili lak, velik ili malen.
Možda te svoje križeve stvaramo i sami.
Što nam drugi rade, pa bila to i vlastita majka, na to ne možemo utjecati.
Ali kako ćemo na to reagirati i koliko će nas boljeti, to biramo sami.
Filozofiram, uz kišu i južinu.
A pos'o čeka, neće uteć'!
18.04.2008. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kora
Ha, ha!
Moram priznati da si terapiju dobro odredio. Nisi fulao ni najmanje.
A nisi fulao ni u postupcima. Dapače. Sad baš razmišljam ima li svaka majka mezimce. Smije li ih imati?
Topla priča. U ovom sumornom danu.
18.04.2008. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Mislim da je stvar u navici, naviknu se svi oko nas da dajemo i dajemo pa to drže normalnim, a kad im neko drugi dobaci samo mrvicu pažnje to im se čini najvećim događajem na svijetu.
18.04.2008. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Samozavaravanjem je lakše probaviti i objasniti neke stvari...
Znaš, dragi Misko, s ovom si mi pričom malo objasnio neke slične odonse koji imaju ljudi oko mene. Uvijek sam se pitala kako to ti stariji ljudi više vole one s kojima nisu, nego one koji se o njima brinu, ali vjerojatno nekako slično ovoj starici razmišljaju...
Lijep pozdrav tebi i Lorici :))
18.04.2008. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Lijepa priča. Tako to obično biva, a starenjem sve više ličimo djeci, samo teže primamo savjete.
18.04.2008. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
Uvin čaj je grozan. Jadna žena. Priča mi je možda najbolja od svih tvojih koje sam pročitala, nema greške. Tako sam ja 6 mjeseci čuvala jednu gospođu gdje je bio obrnut slučaj. Kćer se u svemu brinula za nju, a žena je samo hvalila sina koji je rijetko kada zvao. Kada je jednom došao, u tih 6 mjeseci, kao da je kralj došao. Izgleda da je to čest slučaj. Lijepi pozdrav!
18.04.2008. (12:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Imam osjećaj da si prevido moj kemntar ili se samo sakrio u vremenu kada si pisao odgovore, evo ga još jednom:
"to su situacije s kojima moramo naučiti živjeti....zahvalnost je osobina velikih, a mi ništa ne činimo da za nekoga bi nam se taj netko zahvaljivao............ljubav nas vodi i potiće na čin........ja se u mom poslu surećem svakodnevno s tom spoznajom..............fizička bol dovodi pacijente k meni......tražim puteve kako bi ga oslobodila od nje.............redaju se tjedno mog "požrtvovnog rada", bol se smanjuje, ja zadovoljna, pacijent još uvijek pun nepovjerenja u sbeb samoga, ali to je teško priznati sebi samome.............kada bol prestane, "veliki" kažu da pomoglo je, a ostatak kaže: "ah znate neki dan mi je moja susjeda dala dobar savjet i čini mi se da mi je to pomoglo" naučena na to ja nisam pogođena, nisam uvrijeđena jer znam da u nekim mozgovima proces ozdravljenja ne ostavlja sjećanja, oni pamte samo trenutak nestanka boli, a to se doista često dogodi poslije razgovora sa susjedom................ "
18.04.2008. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
život... uvijek vrhnje ostane onim drugima...
čudno mi je to... imam troje djece i nikad ne bih mogla mjeriti ljubav prema njima, sve su najjačeg intenziteta, a svaka ljubav posebna, jedinstvena... jednako su mi bliski i oni uz mene i oni što su daleko...
ne znam, ne razumijem takve ljude koji imaju samo jednu ljubav pa ju onda razdjele, ovako nepravedno, nekom cijeli kolač a drugom tek mrvice slučajno ispale s tanjura...
18.04.2008. (13:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
@ odmor za umorna srca
Nisam predvidio tvoj kmentar...ali morao sam otići na oralnu kirurgiju...
Uvijek sve tumače onako kako ne bi trebali tumačiti: bit je svega, čini mi se. Iskrivljena percepcija...
@ zmajka
A gdje je njihova zdrava pamet?
Zanimljivo pitanje, je li...he he...
Kad će prestati kišurine? :)
@ Kora
Pravi dr.Miško, je li? :):):)
@ Koraljka
Savršeno si u pravu!
Toliko se naviknu, da se silno iznenade kad jednom ne daš komića sebe.
I naravno, odmah postaješ homos vulgaris...he he...
@ Trill
Radujem se, ako ti je ovo pomoglo...
Lijep pozdrav šaljem!
@ gogoo
Neki uoće ne primaju savjete! :)
@ Mendula
Eh, najbolja...ne bih rekao...
Ali je iskrena!
Lijep pozdrav!
@ odmor za umorna srca
Pisali smo u isto vrijeme, da...događa se, a onda sam morao izjuriti iz stana...
@ maslackica
Je li?
Njima sad, a nama...kad? :):):)
18.04.2008. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihi, misko, ne radi se o praštanju. samo o nastojanju da razumijem drugog čovjeka ...
a ja sam ustvari ... teško zlopamtilo.
iako, rijetko se osvećujem, samo dotičnu osobu 'precrtam', pa za mene više ne postoji ...
18.04.2008. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ringišpil
da, dug je poput dok umorno ne uzdahnemo i shvatimo da vodimo bitku u kojoj nitko,a pogotovo mi nismo pobjednici..i umorno se odmaknemo us tranu. Nešto je perverzno u tom činu..namjerni slom volje.
18.04.2008. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Jedna od gorih stvari koje bi mi se mogle u životu dogoditi je to da me draga Rusalka precrta :)
Zato moram strogo paziti kak se ponašam :) Molitva: "Oče naš koji jesi na nebesi, ne daj da me Ru precrta! Ne daj Gospodine, da mi se to zlo desi !
18.04.2008. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RANCH BUBAČ
eto šapnut ću ti: pa moram priznat ide vrlo dobro.....skupa smo dva tjedna i super je. Isplatilo se ipak s njima ic 2mj. na treninge odbojke mislim tamo sam ga i upoznala bolje tako da...isplatilo se.......jedino mi je najdraže što odkad smo skupa nisam dobila niti jednu jedinicu što je za mene čudno ali.......hm...... ato dobivam trojke ali i petice pa sam ja danas došla doma s tri petice i tri trojke hehe svega je po tri
18.04.2008. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...