Nemanja, prijatelju, ustao si danas na lijevu nogu i još nisi obrisao naočale koje su ti se noćas zahukale. Zahvaljujem ti na trudu da pažljivo izčitaš što sam napisao, da to i zapišeš, ali tim više mi je žao jer znam da ti možeš i bolje. Nemam nažalost vremena posvetiti tvom komentaru vremena koliko zaslužuje, pa ću samo nešto:
…Šesti argument. Pogledaj prvo moj stari post "Površno očitavanje". Na taj način čitajući, Šimpraga zaista i ne ostavlja naročit dojam, ali to nije zbog nekog njegova nedostatka, već zbog onog "margaritas ante porcos". S druge strane, u nedavnom postu "Neopisiva hladnoća" trebao sam pisati lik koji leži zgrčen, a u postu "Lovac u Šlafroku", 8. rujna prošle godine, bavio sam se mrtvim osama. Hoću ti pokazati da sam se nosio s problemom koji je Šipraga tako savršeno riješio već u prvoj rečenici odlomka: "Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa". Ne izgleda ti ništa posebno, a? Samo onaj koji je podigao uteg od dvjesto kila zna kako je to podići uteg od dvjesto kila. Onaj koji je to gledao sa strane misli da je nema jednostavnijega - dođeš i podigneš ga. Tako je i Bach rekao da je vrlo jednostavno svirati orgulje: treba samo u pravom trenutku pritisnuti pravu tipku. Na taj način i Šipragino pisanje se može doimati kao ništa posebno: samo treba na pravo mjesto staviti pravu riječ.
Da, otvorio sam mnoge Matoševe, Ujevićeve i Krležine stranice…. i sad ću ti reći nešto što će te možda najediti i razgnjeviti, ali možda i otrijezniti od jučerašnjeg mamurluka. Krleža je bez dvojbe veliki pisac. Mnogi ga nisu ni čitali, mnogi koji su ga čitali nisu ga isčitali… ali on svejedno ostaje veliki pisac. No jesi li ikada razgovarao s nekom živom osobom koja je prevodila neki Krležin roman na neki strani jezik? Ti jadni ljudi pate i cvile da su mu tekstovi prepuni neprevedivih rečenica, neprevedivih ne zbog neke izuzetne kvalitete, već zato jer je pisac pri kraju rečenice zaboravio o čemu je počeo pisati, jer su nesuvisle, jer su gramatički nemoguće i u hrvatskom, a kamoli u prevodu… Možda nije kriv ni Krleža, možda se to može pripisati nepažljivim daktilografkinjama i umornim strojoslagarima, ali rezultat je takav. U tom smislu Šimpraga je bolji od Krleže. U cijeloj knjizi našao sam samo jednu jedinu - i to beznačajnu - grešku koja bi se mogla pripisati piščevu previdu! Takav Šipraga ne može slučajno napisati eliptičnu rečenicu "U bijelom hotelu", zato sam siguran u vezu s romanom "The White Hotel", tim više što sam pročitao taj roman i vidim veze između njega i "Anastasije". I u tom spominjanju se Šimpi odaje kao majstor. Ako nisi čitao "The White Hotel" (što ti od sveg srca preporučam, mislim, da pročitaš) rečenica besprijekorno funcionira, ima svoje opravdanje, nisi ni prevaren ni zakinut. Ali ako slučajno jesi, onda imaš bonus-nagradu. Na taj način i detalj s usminama i sluzi…. Ima ih koji jebu zatvorenih očiju, u mraku, pijani, nabrzinu, nikad pičku liznuli… Jebali jesu, ali bilo bi bolje da nisu, uzalud im trud. Da ne okolišamo - dam ti tisuću kuna za pronalazak svakog mjesta u literaturi gdje se to već spominje, pa ti koristi i Google i sve Jokere koje možeš pozvati, i nećeš to naći. Primaš okladu? Ako izgubiš, očekujem samo da se nakon razumnog vremena pospeš pepelom.
"Fulao si cijeli fuzbal." Nije pitanje je li Šipraga veliki majstor, već je pitanje naše kulture kako to da se takvog majstora ne prepoznaje i zašto mu se ne oda dostojno priznanje. Kao prvo, zašto ga se više ne čita… Kako oni koji ga nisu pročitali mogu da mu ne daju nagradu?
Nije velika mudrost prepoznati da je Krleža veliki pisac kada je to već općeusvojeno saznanje. Prepoznaj velikog pisca u mladiću koji donosi svoje pjesme na ogled!
15.04.2008. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa da, kad se napiše nešto afirmativno o bilo kome ili čemu, to u pravilu treba razrezati, rastegnuti i na stolu (patologa) pred publikom, u areni, argumentirano razobličiti. Dokazati da smo baš mi u pravu, a ne onaj drug i da ništa i nitko u nas nije dovoljno dobrar. Eto što smo ti mi mali Hrvati, ništa nam nije dobro ili tako dobro kao što mislimo da jest. Pa da, tko je taj Šimpraga, a i tko je taj Kvesić da ga hvali? Žalost.
15.04.2008. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hm, da... slažem se da je predočeni opis seksa neprijemjeren poredbi s konvecionalnom mehaničkom metodom podizanja nafte 'klackalicama', dubinskim sisaljkama za naftu s klipnim šipkama oliti sucker-rod pumping unit . s obzirom na režim iscrpka nafte u pomenutoj moslavini, konstrukciju, sidreno uporište, pumpni uređaj s balansirom (njihalica), klipne šipke i ostalu opremu postrojenja dubinske pumpe za eksplotaciju nafte, opis bi trebao odgovarati felatiu kojeg mlada, neiskusna i poprilično nezainteresirana djevojka vrši nad postarijim gospodinom koji je zbog bolova u kralježnici zalegao na škripavi parket radne sobe i utonuo u lagani, poslijepodnevni drijemež
15.04.2008. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s Bablom, Šimpraga je odličan. Osim Konstantina, Kavice su jedini jezično vješt tekst kojemu je jedina zamjerka da je još uvijek pomalo adolescentski tj. muško kvartovski, ali takvim se i predstavlja. Kada žena čita tekst u kojem nema niti pokušaja razumijevanja ili barem oponašanja ženskog glasa, a žensko je uvijek viđeno neautentično, kao rub muškog svijeta do karikature ili čak groteske, onda, ne kao žena, nego kao čitateljica ne može biti skroz zadovoljna/zadovoljena. Jučer sam počela čitati Anastaziju u čekaonici kod liječnika (najbolje mjesto) i pročitala sam prvih sto stranica u dahu. On piše suvereno i slike mu nisu banalne, čak ni kad su obične jer znalački vlada rečenicom, daje joj ritam i događanje preciznim i odmjerenim izborom riječi. Nikad ne pretjera, ali nikad nije običan. Jednostavno, vuče te da čitaš dalje, ne zato jer pripovjeda uzbudljive pustolovine, nego zato jer uzbudljivo pripovijeda. Naprosto, spreman si čitati o ljudima i iskustvima koja te uopće ne zanimaju, jer te Šimpraga prisili da se zainteresiraš.
15.04.2008. (12:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nek' se sa Šimpragom sladi tko god hoće - ja neću. Radije nešto gladovanja i tek jedan dobar obrok - recimo salata od hobotnica s finim vinom - nego stalna sitost made in McDonalds. Želim reći da radije čitam malo, a dobro, nego puno, a loše. Pumpe s konjskom glavom po Moslavini i MaDŽarskoj. Veri seksi! A tek to DŽ! Tako, naime, vele u Makedoniji. To je, ujedno, i znak da je riječ o tvrdoj jebačini. Također, autor nam daje naslutiti da je im'o cicmavke po Moslavini i MadDŽarskoj. Tuda je on bušio. Ili nije, pa je od nejebice i na crpke nostalgično pogledav'o. Tramvaj je morska neman sa škrgama - riba na suhom, veli on. Ta neman guta putnike. Ma zamislite. Kako svježe, kako originalno. Mislim da sam nešto slično napisao o autobusu u jednoj zadaćnici u prvom srednje. Znam, zvuči arogantno, ali što ćeš. Tramvaj je zapravo usnuli Mahavishnu, njegovi otvori njegove su pore kroz koje disanjem izbacuje čitave svjetove. Tramvaj je androgin. Tramvaj je mehanička matica. Tramvaj je jecanje grada, njegov križ. Tramvaj je kripl, ljubomoran na rođaka autobusa. Tramvaj katkad odluta u neki drugi grad. Tramvaj jest, a možda i nije. Lako je pisati. Ostvariti Pismo - to je već nešto sasvim drugo.
15.04.2008. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ak Jeremy Irons veli da je taj mladi Šimpraga ok onda je ok . mada ne volim romane natrpane " kao škrge , kao osa , kao pumpa,kao vršuljak u svoju dubodolinu ... mrzim te "kao" asocijacije ali kaj ja znam o tome , jel ustvari , dobar post NMNJ ,uvijek mi je zanimljivo kada nekog ili nešto režeš kao salamu. sad sam u velikoj dilemi , kome vjerovati tebi ili bablu
dubodolina ;)))
15.04.2008. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam na ti s vremenom, pa me nema u zadnje vrijeme. Sad sam ti malo čitao postove unazad, pa sam vidio da se Čadež pojavio. Čestitao bih mu za najružniji tekst o Dubrovniku u povijesti (što ga je pisao, para mi se prošlo ljeto, ili možda pretprošlo) i dodao da je čovjek napisao surovu istinu o biseru Jadrana.
15.04.2008. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odlično, Porto! Znao sam ja da me barem ti, i kao književnik i kao stručnjak i kao jebač, tim redom, nećeš iznevjeriti: kao književnik, jer tvoja je poredba kudikamo primjerenija; kao stručnjak, jer koji mi kurac zapravo znamo o suckers-rod pumping units!?; kao jebač, jer očito je da si u tiješnjem kontaktu s materijom nego Babl i Šimpraga. Oni se, kao što sam rekao, oslanjaju na nepouzdanu memoriju ili pripovjedača. Ah, ti fantasti! U svakom slučaju, drago mi je da si uočio ovag pušački potencijal spomenute prispodobe.
Jatogen, pa ovo je sjajno: Radije nešto gladovanja i tek jedan dobar obrok - recimo salata od hobotnica s finim vinom - nego stalna sitost made in McDonalds! E moj Babl, ovdje nema nikog tko ne piše bolje od Šimprage! Dobro, OK, možda ti, ali, to se ne računa.
Halter, sama si sebe sebe samu diskvalificirala: Jučer sam počela čitati Anastaziju u čekaonici kod liječnika. Sorry, zabrinuti smo za tvoje zdravlje: Kaj ti je? Jesi li rekla doktoru da si spremna čitati o ljudima i iskustvima koja te uopće ne zanimaju?
Presvjetli, nije taj Pero, rekao mi je Đuro. Ne, ne taj Đuro, nego Đuro "Pupak", koji te u šupak!
Je li ovo crni pesek, bormeš je to crni pesek...Sve si promašio. Ali, mi volimo životinje, bile one hijene ili crni psi. Samo ti laj i dalje.
Babl, idem sad anva, pa ću ti odgovoriti. Vidim da si ovo uzeo k srcu: te mamurluk, te rekvizitarij nekih davnih polemika (možeš ti i bolje...)! Čemu to? Pa vidiš da hvalim i tebe i Šimpragu, samo tvrdim da si pretjerao. To je moja teza. Što se tiče ove uvredljive uvodne napomene o površnom iščitavanju, Babl, pa tvoji su primjeri svi do reda probrani s početnik stranica Anastazije, tako da bi se moglo zaključiti da bi tvoje oduševljenje bilo neopisivo da si došao do 11 stranice! Ili možda opisivo, samo bi opis bio bitno uravnoteženiji. Argumentacija ti je svejednako besmislena: ja, kao što vidiš, na ponuđenom materijalu raspravljam o tvojojim argumentima, a ne o Šimpraginom romanu! Uočavaš li razliku? Ta, sam si rekao da analizu romana ostavimo, za sada, po strani, i da se posvetimo Šimpraginom pjesničkom umijeću. E, o tome dakle razgovaramo, i, moja je teza da je on dobar (zadnji moj pasus) ali ne briljantan književnik, kako ti tvrdiš.
A propos kraja tvoje ogorčene jututunske naricaljke nad neprepoznatim talentima, ja sam o Kravicama Andrije Popluna pisao mnogo, često i nadahnuto. O nepriznatim veličinama pišem stalno i uvijek: tako o Čadežu baš jučer, u polemici s Dr.Jatogenom. Uostalom, što bih onda ja trebao kazati na ovu žalopojku o Šimpragi, ja, koji sam mislim jedini pisao o velikom Stanku Andriću ili, da ne zazivam ime uzalud, o Vjekoslavu Boškoviću. Stari, čudi me da tu nisi prepoznao literaturu, a zaista ti je pod nosom, kao Šimpragina sluzava pičkica, samo mirisnija, zanosnija i erotičnija. Truliks? Ne, nisam pristran, ali Truliks je vrelo poezije, sljedeći upravo tvoje kriterije! Čudi me da to nisi vidio. Ne samo dakle da nisam promašio fuzbal, nego sam ga opizdio u rašlje, kao Zidane: naša kultura ne prepoznaje Šimpragu kao velemajstora, jer, kako to pokazujem, on to nije. Jednostavno, nije li? No, slažem se da je Šimpraga za Perišića, recimo, Joyce.
Babl, pokušavam otići na sastanak, ali, čitajući tvoje pasuse zapravo sam sada razljučen! Vidi zašto: ja napišem dobronamjernu provokaciju, nakon toga se čak i porazgovaramo o tome, sve u svrhu tvog nauma, konačno, da se malo potpomogne ta Šimpragina literatura, a ti počneš kenjati argumentima: samo onaj koji je podigao uteg od 200 kila, etc., sugerirajući što? Slušaj, Babl, a što da ti sad ja odgovorim da ste onda ti i Šimpraga pisarčići, jer, eto, mrtve se životinje, pa bile one i ose, ne savijaju! Kiš je, kao što znaš, od onih smrznutih vrana napravio cijelu literaturu, i što sada, zar bi trebalo i dalje inzistirati na jednoj u biti promašenoj, a irelevantnoj poredbi? Mrtve se ose, velim, ne savijaju, jer su mrtve. Pička mu materina. Sad si ti velik frajer i potežeš prvo autoritet Šimpijevog a onda svog golemog egzistencijalnog pa književnog iskustva, jer, eto, i ti si rješavo taj problem kako da životnu muku sabiješ u što manje riječi, kao mantru, i sve što ti je palo na pamet jest : Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa. Prijatelju, ne znam zakaj si toliko gnjevan, no sada prestajem, jer čemo se posvaditi iz nehata, prije no što popijemo tu Kavicu od cibetke (to je usporedba, to s kavicom koju probavlja cibetka!), a meni se, kao što vidiš, zapravo zabavlja, i s tobom i s Patolozima, usput mi se reklamira Šimpragu, a sve što o ovoj mrtvoj osi mogu kazati jest ono što sam već jednom napisao o plastičnoj patki na peći, koju u povodu jedne druge knjige spominje Jergović:
15.04.2008. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Mario Dominiković čudan je svat iz Metkovića, jedne od onih udaljenijih točaka Hrvatske koje, više zbog neobičnoga zemljopisnog izgleda ove zemlje nego zato što su stvarno daleke, funkcioniraju, svaka za sebe, kao Twin Peaks. Naime, kako mi službeno ne trpimo ono što nas čini drukčijima, ili što nas u kulturnom smislu širi preko granica Hrvatske, u naša susjedstva, tako će gradići poput Metkovića, koji su bliži svome susjedstvu, i u metaforičkome, i u stvarnome smislu te riječi nego bilo kojoj važnoj hrvatskoj varošici, živjeti kao da su sami po sebi izmišljeni i napisani, kao da u stvarnosti zapravo i ne postoje. Dok sam čitao "Babu od milijun kuna", neprestano mi se činilo da je Metković za nastanak "Babe" bio presudno važan, i kako se radi o važnoj i autentičnoj metkovskoj priči, o nekom neobičnom i iskrivljenom - kao plastična patka kada se ostavi na plinskoj peći - svijetu u kojemu je Dominiković važan kroničar i zapisivač. Ovaj pisac je duhovit i, reklo bi se, neobično izopačen u svojoj duhovitosti, vješt je, vrlo pismen u dubinskom smislu riječi, i izvanredno dobro koristi nešto od one, meni inače posve neprihvatljive, blogerske estetike. Ozbiljan pisac, ali koji doista podsjeća na blogera." Sad ću ti i ja nekaj kazati, o tvojoj literaturi: Mario, unatoč tome što te hvali Miljenko Jergović, ti nisi loš pisac. Jer, ti i sam znaš da nikada ne bi napisao ovako imbecilnu poredbu: iskrivljenom kao platična patka kada se ostavi na plinskoj peći. Znaš kako je pisao Kovač o Kišu i Miloradu Paviću:"Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova. Znao je baciti knjigu ako naiđe na lošu usporedbu, a proze Milorada Pavića vrve od besmislenih i blesavih usporedbi. Na Kišovu testu inteligencije Pavić je pao. Tek sam letimice i na preskok prelistao Pavićeve romane "Hazarski rečnik" i "Predeo slikan čajem" u kojima je upravo Danilo Kiš svojom rukom podcrtao nesuvisle i gotovo vulgarne usporedbe. Pavićev junak trepće "očima maljavim kao muda"; "nehotice oseti sise kao kompot od krušaka". "Mladić je mahao obrvama kao krilima", a neki čovjek "nije imao senku i nosio je plitke oči kao dve izgažene barice". Kod Pavića "peć šeta ko puštena s lanca"; "vetar je pegav kao dalmatinski pas"; "levo oko je kao viljuška, desno kao nož"; "osmeh je zarobljen u bradi kao kukac u ćilibaru"; "žena grize meso iz tanjira kao da ujeda ljubavnika"; "njena su dva oka crna ko jaja kuvana na jevrejski način", a neka je grofica "nosila napomađene brčiće ravne ko šiške i vrane ko zift, imala je dve pameti i tri uha", a "njena baba nosila je u kosi dve majušne ćele kao dukate"; "imala je jedno uho duboko kao puž, drugo plitko ko školjka"; "dupe joj je ko dukat"; "menjala je tabane kao zmija košulju"; "kao sve mudre žene imala je izuzetno glupu pičku"; "imala je sisa koliko guzica", itd., etc. Ne znam je li se Kiš tada zabavljao ili ljutio, ali nakon ovog kratkog listanja možda bih mu malo proturječio, jer sam naišao i na zgodne i otkačene usporedbe." Vidiš, kod Kiša Jergović, već zbog ove patke, ne bi prošao.
VIdiš, i tu tvrdim da nije riječ o lošem piscu, jedino, tvrdim što i Jatogen: bolje zgodimice kulen, nego stalna sitost hamburgera. Mrtve se ose ne grče, moj prijatelju, i to naprosto nije dobra usporedba: spustio se na krevet i savio kao mrtva osa. Ne znam zakaj to tebe toliko fascinira, ja čak ne želim sudjelovati u toj zadrtosti i nakon ovog kratkog objašnjenja prestajem s inzistiranjem, ali, ako Babl misliš da mi ostali nemamo svoje životne drame, da si ti rješavao ne znam kakav problem za koji je Šimpi pronašao pravu riječ, ja bih ti mogao odgovoriti da je osnovni problem Anastazije ispraznog tog života na koji se pozivaš! Upravo tako, ni manje ni više, no, to je već problem konteksta, a ne samo teksta: o tome pišem gotovo u svakom svom postu, i ta mi ispraznost života onih koji se ovdje laćaju pera zaista već ide na kurac! Izvrsno je to, povodom jednog dokazanog majstora, kazao moj frend jamrajući da ga 'već živcira taj Tarantino koji odlično piše zanimljive razgovore glupana, ali vrlo pažljivo izbjegava napisati dijalog pametnih likova'. Tako i hrvatska literatura: sva je u sakralizaciji trivijanog: pijemo, pijemo, pijemo, i onda otputujemo u zavičaj, tu smo malo sentimentalni suočeni s prolaznošću života kao takvom, jer, tu je naš rod, porijeklo i grobovi i jednog i drugog, i onda opet imamo razlog piti i piti i piti, pokušavajući ispuniti tu egzistencijalnu prazninu kao Barunica Glembay (nije ti trebao ovaj histerični ispad s Krležom i Šimpragom) onaj svoj tjelesni nedostatak. Vidiš, Babl, Šimpraga nikada nije, mada mu želim da barem jednom to učini, napisao nešto takvo, kao ovo o tjelesnom nedostatku jedne, valjda, nimfomanke, a da ne velim da je...
15.04.2008. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...životnu muku mogao liječiti jednom bijelom rukom na njegovoj tamnoj glavobolji.
Prijatelju, znam ja i što je ta muka i taj grč, nažalost, znam, i znam neke dobre riječi za taj loš život. Ako tebi ova mrtva osa život čini manje mučnim, moje isprike i moje zahvale Daliboru Šimpragi, za kojega, unatoč tvojim pohvalama, i dalje mislim da nije loš pisac.
A sad zaista idem, i to prvo te nazvati. Nabijemtenakurac! Ne znaš se igrati! Odrastao si. Pročitaj sa mnom Vaska:
Zažmuri se na jedno oko Zaviri se u sebe u svaki ugao Pogleda se da nema eksera da nema lopova Da nema kukavičijih jaja Zažmuri se i na drugo oko Čučne se pa se skoči Skoči se visoko visoko visoko visoko Do navrh samog sebe Odatle se padne svom težinom Danima se pada duboko duboko duboko Na dno svoga ponora Ko se ne razbije u paramparčad Ko ostane čitav i čitav ustane Taj igra.
Zna li Popa, prijatelju, nešto o mrtvim osama, što kažeš?
Voli te tvoj drug Nemanja.
15.04.2008. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, što se tiče ovoga: "Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova" - to je Kiš preuzeo od simbolista (Kišu je francuska literatura bila glavno napajalište), taj čistunski pjesmonazor koji ne trpi izlišne šumove, a koji pod genijalnim Mallarméovim perom doseže vrtoglave visine. Uistinu: riječi "kao", odnosno "poput" ili pak "nalik" valja upotrebljavati oprezno; ja ću uvijek radije reći "tramvaji su eritrociti gradskog krvotoka" negoli "tramvaji su poput eritrocita", i to jer je u prvom slučaju rezultat bliži metamorfozi negoli poredbi.
15.04.2008. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Babl, taj Šimpragin opis jebanja stvarno je bez veze. Ovaj vaš je sto puta sto puta bolji:
PORNOGRAFIJA
gola svučem do nagosti golotinja oslobađa. pičkici sisa uzbuđenom rastresenom stanju osjećam izvanrednu nadraženost, jebežljiva, mindžu zadovoljavati uguravanje prstiju. Pička pravi muški uspaljeni kurac crni trokut ukrućen kita u usta. Oh, tako... Liži ga... pičić sladostrašća jezikom. vrelu picu duboko i brzo ubadati. Naprći se! Dvije na jednoga! Svatko svakoga!
jebati. Naguzi. Isprejebi buzdovana jebati, tempom stidnicu. sise natezivao. klip znojne guzove, ruke oko vrata. noge iza glave! ženskog mesa.
zguza. butine dupencetu. orgazam.
Jeb'o pejsaže, scenografiju i psihologiju likova!
Aaaaaaaaah!
(Babl, prosinac 2005.)
15.04.2008. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne priznajem argument s hobotnicom i McDonaldsom, jer da ga slijepo slijedimo čitali bismo svega par pisaca na hrvatskom jeziku. Tj. osudili bismo se na prijevodnu literaturu ili na čitanje na stranim jezicima, jer ako slijedimo načelo hobotnice nećemo pristati ni na što manje od savršenstva, a savršen je jedino izvornik.
15.04.2008. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam 'Anastaziju' prije nekoliko dana i moj je dojam da Šimpraga umije pisati, vrlo je vješt, svaka mu dala, ali nema tu krvi i mesa, nema tu priče, nema drame; promatranje pupka jedne savršeno nezanimljive zagrebačke ekipe - unatoč (obećavajućoj) psihoanalizi, glavni junak ostaje dosadan, njegovi su motivi banalni, baš kao i njegova žena-himera za kojom traga pa je gubi i sad će se oni godinama tražiti po Zagrebu kao da je u najmanju ruku Šangaj. Nedorečeno, nezaokruženo, postavilo pitanja na koja odgovore nije ponudio, a najgore je što me odgovori čak ni ne zanimaju. Seks je seks, nije mi baš ostao u sjećanju kao nešto po čemu ću roman pamtiti, opisi mjesta su lijepi, puno se jede i pije. Nemam pojma koliko je Šimpraga star, ali 'Anastaziji' fali Život; ovo je roman koji je napisao vrlo vješt i pismen profesor književnosti, vrlo načitan, pristojno obrazovan, ali koji iz svog svijeta nije iskoračio ni pola metra. Ako sam u krivu, skuzajte. I da, 'Anastazija' jeste pri vrhu onog što je u hr književnosti napisano u zadnjih godinu dana, ali to valjda više govori o hr književnosti... ps. Babla volim zbog podrške kolegama i dobronamjernosti.
15.04.2008. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Jeboti, gdje si našao moju fotku? Do sada sam živio u uvjerenju da sam uspio sačuvati svoj lik od javnosti...
15.04.2008. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Jebate, Babl je Jeremy Irons??? JEDNOM je komentirao na mom blogu. Neću ga više prati. Mislim...blog, jel'te..
15.04.2008. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Nemanja, prijatelju, ustao si danas na lijevu nogu i još nisi obrisao naočale koje su ti se noćas zahukale. Zahvaljujem ti na trudu da pažljivo izčitaš što sam napisao, da to i zapišeš, ali tim više mi je žao jer znam da ti možeš i bolje. Nemam nažalost vremena posvetiti tvom komentaru vremena koliko zaslužuje, pa ću samo nešto:
…Šesti argument. Pogledaj prvo moj stari post "Površno očitavanje". Na taj način čitajući, Šimpraga zaista i ne ostavlja naročit dojam, ali to nije zbog nekog njegova nedostatka, već zbog onog "margaritas ante porcos". S druge strane, u nedavnom postu "Neopisiva hladnoća" trebao sam pisati lik koji leži zgrčen, a u postu "Lovac u Šlafroku", 8. rujna prošle godine, bavio sam se mrtvim osama. Hoću ti pokazati da sam se nosio s problemom koji je Šipraga tako savršeno riješio već u prvoj rečenici odlomka: "Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa". Ne izgleda ti ništa posebno, a? Samo onaj koji je podigao uteg od dvjesto kila zna kako je to podići uteg od dvjesto kila. Onaj koji je to gledao sa strane misli da je nema jednostavnijega - dođeš i podigneš ga. Tako je i Bach rekao da je vrlo jednostavno svirati orgulje: treba samo u pravom trenutku pritisnuti pravu tipku. Na taj način i Šipragino pisanje se može doimati kao ništa posebno: samo treba na pravo mjesto staviti pravu riječ.
Da, otvorio sam mnoge Matoševe, Ujevićeve i Krležine stranice…. i sad ću ti reći nešto što će te možda najediti i razgnjeviti, ali možda i otrijezniti od jučerašnjeg mamurluka. Krleža je bez dvojbe veliki pisac. Mnogi ga nisu ni čitali, mnogi koji su ga čitali nisu ga isčitali… ali on svejedno ostaje veliki pisac. No jesi li ikada razgovarao s nekom živom osobom koja je prevodila neki Krležin roman na neki strani jezik? Ti jadni ljudi pate i cvile da su mu tekstovi prepuni neprevedivih rečenica, neprevedivih ne zbog neke izuzetne kvalitete, već zato jer je pisac pri kraju rečenice zaboravio o čemu je počeo pisati, jer su nesuvisle, jer su gramatički nemoguće i u hrvatskom, a kamoli u prevodu… Možda nije kriv ni Krleža, možda se to može pripisati nepažljivim daktilografkinjama i umornim strojoslagarima, ali rezultat je takav. U tom smislu Šimpraga je bolji od Krleže. U cijeloj knjizi našao sam samo jednu jedinu - i to beznačajnu - grešku koja bi se mogla pripisati piščevu previdu! Takav Šipraga ne može slučajno napisati eliptičnu rečenicu "U bijelom hotelu", zato sam siguran u vezu s romanom "The White Hotel", tim više što sam pročitao taj roman i vidim veze između njega i "Anastasije". I u tom spominjanju se Šimpi odaje kao majstor. Ako nisi čitao "The White Hotel" (što ti od sveg srca preporučam, mislim, da pročitaš) rečenica besprijekorno funcionira, ima svoje opravdanje, nisi ni prevaren ni zakinut. Ali ako slučajno jesi, onda imaš bonus-nagradu. Na taj način i detalj s usminama i sluzi…. Ima ih koji jebu zatvorenih očiju, u mraku, pijani, nabrzinu, nikad pičku liznuli… Jebali jesu, ali bilo bi bolje da nisu, uzalud im trud. Da ne okolišamo - dam ti tisuću kuna za pronalazak svakog mjesta u literaturi gdje se to već spominje, pa ti koristi i Google i sve Jokere koje možeš pozvati, i nećeš to naći. Primaš okladu? Ako izgubiš, očekujem samo da se nakon razumnog vremena pospeš pepelom.
"Fulao si cijeli fuzbal." Nije pitanje je li Šipraga veliki majstor, već je pitanje naše kulture kako to da se takvog majstora ne prepoznaje i zašto mu se ne oda dostojno priznanje. Kao prvo, zašto ga se više ne čita… Kako oni koji ga nisu pročitali mogu da mu ne daju nagradu?
Nije velika mudrost prepoznati da je Krleža veliki pisac kada je to već općeusvojeno saznanje. Prepoznaj velikog pisca u mladiću koji donosi svoje pjesme na ogled!
15.04.2008. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crni pes s Cmroka
Pa da, kad se napiše nešto afirmativno o bilo kome ili čemu, to u pravilu treba razrezati, rastegnuti i na stolu (patologa) pred publikom, u areni, argumentirano razobličiti. Dokazati da smo baš mi u pravu, a ne onaj drug i da ništa i nitko u nas nije dovoljno dobrar. Eto što smo ti mi mali Hrvati, ništa nam nije dobro ili tako dobro kao što mislimo da jest. Pa da, tko je taj Šimpraga, a i tko je taj Kvesić da ga hvali? Žalost.
15.04.2008. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Koji sad Kvesić? Jel' Pero? Koji ti ga stjero! Ha, ha, ha! Nu zombija!
15.04.2008. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
hm, da... slažem se da je predočeni opis seksa neprijemjeren poredbi s konvecionalnom mehaničkom metodom podizanja nafte 'klackalicama', dubinskim sisaljkama za naftu s klipnim šipkama oliti sucker-rod pumping unit . s obzirom na režim iscrpka nafte u pomenutoj moslavini, konstrukciju, sidreno uporište, pumpni uređaj s balansirom (njihalica), klipne šipke i ostalu opremu postrojenja dubinske pumpe za eksplotaciju nafte, opis bi trebao odgovarati felatiu kojeg mlada, neiskusna i poprilično nezainteresirana djevojka vrši nad postarijim gospodinom koji je zbog bolova u kralježnici zalegao na škripavi parket radne sobe i utonuo u lagani, poslijepodnevni drijemež
15.04.2008. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Slažem se s Bablom, Šimpraga je odličan. Osim Konstantina, Kavice su jedini jezično vješt tekst kojemu je jedina zamjerka da je još uvijek pomalo adolescentski tj. muško kvartovski, ali takvim se i predstavlja. Kada žena čita tekst u kojem nema niti pokušaja razumijevanja ili barem oponašanja ženskog glasa, a žensko je uvijek viđeno neautentično, kao rub muškog svijeta do karikature ili čak groteske, onda, ne kao žena, nego kao čitateljica ne može biti skroz zadovoljna/zadovoljena.
Jučer sam počela čitati Anastaziju u čekaonici kod liječnika (najbolje mjesto) i pročitala sam prvih sto stranica u dahu. On piše suvereno i slike mu nisu banalne, čak ni kad su obične jer znalački vlada rečenicom, daje joj ritam i događanje preciznim i odmjerenim izborom riječi. Nikad ne pretjera, ali nikad nije običan. Jednostavno, vuče te da čitaš dalje, ne zato jer pripovjeda uzbudljive pustolovine, nego zato jer uzbudljivo pripovijeda. Naprosto, spreman si čitati o ljudima i iskustvima koja te uopće ne zanimaju, jer te Šimpraga prisili da se zainteresiraš.
15.04.2008. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nek' se sa Šimpragom sladi tko god hoće - ja neću. Radije nešto gladovanja i tek jedan dobar obrok - recimo salata od hobotnica s finim vinom - nego stalna sitost made in McDonalds. Želim reći da radije čitam malo, a dobro, nego puno, a loše.
Pumpe s konjskom glavom po Moslavini i MaDŽarskoj. Veri seksi! A tek to DŽ! Tako, naime, vele u Makedoniji. To je, ujedno, i znak da je riječ o tvrdoj jebačini. Također, autor nam daje naslutiti da je im'o cicmavke po Moslavini i MadDŽarskoj. Tuda je on bušio. Ili nije, pa je od nejebice i na crpke nostalgično pogledav'o.
Tramvaj je morska neman sa škrgama - riba na suhom, veli on. Ta neman guta putnike. Ma zamislite. Kako svježe, kako originalno. Mislim da sam nešto slično napisao o autobusu u jednoj zadaćnici u prvom srednje. Znam, zvuči arogantno, ali što ćeš.
Tramvaj je zapravo usnuli Mahavishnu, njegovi otvori njegove su pore kroz koje disanjem izbacuje čitave svjetove. Tramvaj je androgin. Tramvaj je mehanička matica. Tramvaj je jecanje grada, njegov križ. Tramvaj je kripl, ljubomoran na rođaka autobusa. Tramvaj katkad odluta u neki drugi grad. Tramvaj jest, a možda i nije.
Lako je pisati. Ostvariti Pismo - to je već nešto sasvim drugo.
15.04.2008. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
ak Jeremy Irons veli da je taj mladi Šimpraga ok onda je ok . mada ne volim romane natrpane " kao škrge , kao osa , kao pumpa,kao vršuljak u svoju dubodolinu ...
mrzim te "kao" asocijacije
ali kaj ja znam o tome , jel
ustvari , dobar post NMNJ ,uvijek mi je zanimljivo kada nekog ili nešto režeš kao salamu.
sad sam u velikoj dilemi , kome vjerovati tebi ili bablu
dubodolina ;)))
15.04.2008. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
ovdje nikad, ali baš nikad nije dosadno
15.04.2008. (16:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Nisam na ti s vremenom, pa me nema u zadnje vrijeme. Sad sam ti malo čitao postove unazad, pa sam vidio da se Čadež pojavio. Čestitao bih mu za najružniji tekst o Dubrovniku u povijesti (što ga je pisao, para mi se prošlo ljeto, ili možda pretprošlo) i dodao da je čovjek napisao surovu istinu o biseru Jadrana.
15.04.2008. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Odlično, Porto! Znao sam ja da me barem ti, i kao književnik i kao stručnjak i kao jebač, tim redom, nećeš iznevjeriti: kao književnik, jer tvoja je poredba kudikamo primjerenija; kao stručnjak, jer koji mi kurac zapravo znamo o suckers-rod pumping units!?; kao jebač, jer očito je da si u tiješnjem kontaktu s materijom nego Babl i Šimpraga. Oni se, kao što sam rekao, oslanjaju na nepouzdanu memoriju ili pripovjedača. Ah, ti fantasti! U svakom slučaju, drago mi je da si uočio ovag pušački potencijal spomenute prispodobe.
Jatogen, pa ovo je sjajno: Radije nešto gladovanja i tek jedan dobar obrok - recimo salata od hobotnica s finim vinom - nego stalna sitost made in McDonalds! E moj Babl, ovdje nema nikog tko ne piše bolje od Šimprage! Dobro, OK, možda ti, ali, to se ne računa.
Halter, sama si sebe sebe samu diskvalificirala: Jučer sam počela čitati Anastaziju u čekaonici kod liječnika. Sorry, zabrinuti smo za tvoje zdravlje: Kaj ti je? Jesi li rekla doktoru da si spremna čitati o ljudima i iskustvima koja te uopće ne zanimaju?
Presvjetli, nije taj Pero, rekao mi je Đuro. Ne, ne taj Đuro, nego Đuro "Pupak", koji te u šupak!
Je li ovo crni pesek, bormeš je to crni pesek...Sve si promašio. Ali, mi volimo životinje, bile one hijene ili crni psi. Samo ti laj i dalje.
Babl, idem sad anva, pa ću ti odgovoriti. Vidim da si ovo uzeo k srcu: te mamurluk, te rekvizitarij nekih davnih polemika (možeš ti i bolje...)! Čemu to? Pa vidiš da hvalim i tebe i Šimpragu, samo tvrdim da si pretjerao. To je moja teza.
Što se tiče ove uvredljive uvodne napomene o površnom iščitavanju, Babl, pa tvoji su primjeri svi do reda probrani s početnik stranica Anastazije, tako da bi se moglo zaključiti da bi tvoje oduševljenje bilo neopisivo da si došao do 11 stranice! Ili možda opisivo, samo bi opis bio bitno uravnoteženiji. Argumentacija ti je svejednako besmislena: ja, kao što vidiš, na ponuđenom materijalu raspravljam o tvojojim argumentima, a ne o Šimpraginom romanu! Uočavaš li razliku? Ta, sam si rekao da analizu romana ostavimo, za sada, po strani, i da se posvetimo Šimpraginom pjesničkom umijeću. E, o tome dakle razgovaramo, i, moja je teza da je on dobar (zadnji moj pasus) ali ne briljantan književnik, kako ti tvrdiš.
A propos kraja tvoje ogorčene jututunske naricaljke nad neprepoznatim talentima, ja sam o Kravicama Andrije Popluna pisao mnogo, često i nadahnuto. O nepriznatim veličinama pišem stalno i uvijek: tako o Čadežu baš jučer, u polemici s Dr.Jatogenom.
Uostalom, što bih onda ja trebao kazati na ovu žalopojku o Šimpragi, ja, koji sam mislim jedini pisao o velikom Stanku Andriću ili, da ne zazivam ime uzalud, o Vjekoslavu Boškoviću.
Stari, čudi me da tu nisi prepoznao literaturu, a zaista ti je pod nosom, kao Šimpragina sluzava pičkica, samo mirisnija, zanosnija i erotičnija. Truliks? Ne, nisam pristran, ali Truliks je vrelo poezije, sljedeći upravo tvoje kriterije! Čudi me da to nisi vidio.
Ne samo dakle da nisam promašio fuzbal, nego sam ga opizdio u rašlje, kao Zidane: naša kultura ne prepoznaje Šimpragu kao velemajstora, jer, kako to pokazujem, on to nije. Jednostavno, nije li? No, slažem se da je Šimpraga za Perišića, recimo, Joyce.
Babl, pokušavam otići na sastanak, ali, čitajući tvoje pasuse zapravo sam sada razljučen! Vidi zašto: ja napišem dobronamjernu provokaciju, nakon toga se čak i porazgovaramo o tome, sve u svrhu tvog nauma, konačno, da se malo potpomogne ta Šimpragina literatura, a ti počneš kenjati argumentima: samo onaj koji je podigao uteg od 200 kila, etc., sugerirajući što? Slušaj, Babl, a što da ti sad ja odgovorim da ste onda ti i Šimpraga pisarčići, jer, eto, mrtve se životinje, pa bile one i ose, ne savijaju! Kiš je, kao što znaš, od onih smrznutih vrana napravio cijelu literaturu, i što sada, zar bi trebalo i dalje inzistirati na jednoj u biti promašenoj, a irelevantnoj poredbi?
Mrtve se ose, velim, ne savijaju, jer su mrtve. Pička mu materina. Sad si ti velik frajer i potežeš prvo autoritet Šimpijevog a onda svog golemog egzistencijalnog pa književnog iskustva, jer, eto, i ti si rješavo taj problem kako da životnu muku sabiješ u što manje riječi, kao mantru, i sve što ti je palo na pamet jest : Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa. Prijatelju, ne znam zakaj si toliko gnjevan, no sada prestajem, jer čemo se posvaditi iz nehata, prije no što popijemo tu Kavicu od cibetke (to je usporedba, to s kavicom koju probavlja cibetka!), a meni se, kao što vidiš, zapravo zabavlja, i s tobom i s Patolozima, usput mi se reklamira Šimpragu, a sve što o ovoj mrtvoj osi mogu kazati jest ono što sam već jednom napisao o plastičnoj patki na peći, koju u povodu jedne druge knjige spominje Jergović:
15.04.2008. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
"Mario Dominiković čudan je svat iz Metkovića, jedne od onih udaljenijih točaka Hrvatske koje, više zbog neobičnoga zemljopisnog izgleda ove zemlje nego zato što su stvarno daleke, funkcioniraju, svaka za sebe, kao Twin Peaks. Naime, kako mi službeno ne trpimo ono što nas čini drukčijima, ili što nas u kulturnom smislu širi preko granica Hrvatske, u naša susjedstva, tako će gradići poput Metkovića, koji su bliži svome susjedstvu, i u metaforičkome, i u stvarnome smislu te riječi nego bilo kojoj važnoj hrvatskoj varošici, živjeti kao da su sami po sebi izmišljeni i napisani, kao da u stvarnosti zapravo i ne postoje. Dok sam čitao "Babu od milijun kuna", neprestano mi se činilo da je Metković za nastanak "Babe" bio presudno važan, i kako se radi o važnoj i autentičnoj metkovskoj priči, o nekom neobičnom i iskrivljenom - kao plastična patka kada se ostavi na plinskoj peći - svijetu u kojemu je Dominiković važan kroničar i zapisivač. Ovaj pisac je duhovit i, reklo bi se, neobično izopačen u svojoj duhovitosti, vješt je, vrlo pismen u dubinskom smislu riječi, i izvanredno dobro koristi nešto od one, meni inače posve neprihvatljive, blogerske estetike. Ozbiljan pisac, ali koji doista podsjeća na blogera."
Sad ću ti i ja nekaj kazati, o tvojoj literaturi: Mario, unatoč tome što te hvali Miljenko Jergović, ti nisi loš pisac. Jer, ti i sam znaš da nikada ne bi napisao ovako imbecilnu poredbu: iskrivljenom kao platična patka kada se ostavi na plinskoj peći. Znaš kako je pisao Kovač o Kišu i Miloradu Paviću:"Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova. Znao je baciti knjigu ako naiđe na lošu usporedbu, a proze Milorada Pavića vrve od besmislenih i blesavih usporedbi. Na Kišovu testu inteligencije Pavić je pao. Tek sam letimice i na preskok prelistao Pavićeve romane "Hazarski rečnik" i "Predeo slikan čajem" u kojima je upravo Danilo Kiš svojom rukom podcrtao nesuvisle i gotovo vulgarne usporedbe. Pavićev junak trepće "očima maljavim kao muda"; "nehotice oseti sise kao kompot od krušaka". "Mladić je mahao obrvama kao krilima", a neki čovjek "nije imao senku i nosio je plitke oči kao dve izgažene barice". Kod Pavića "peć šeta ko puštena s lanca"; "vetar je pegav kao dalmatinski pas"; "levo oko je kao viljuška, desno kao nož"; "osmeh je zarobljen u bradi kao kukac u ćilibaru"; "žena grize meso iz tanjira kao da ujeda ljubavnika"; "njena su dva oka crna ko jaja kuvana na jevrejski način", a neka je grofica "nosila napomađene brčiće ravne ko šiške i vrane ko zift, imala je dve pameti i tri uha", a "njena baba nosila je u kosi dve majušne ćele kao dukate"; "imala je jedno uho duboko kao puž, drugo plitko ko školjka"; "dupe joj je ko dukat"; "menjala je tabane kao zmija košulju"; "kao sve mudre žene imala je izuzetno glupu pičku"; "imala je sisa koliko guzica", itd., etc. Ne znam je li se Kiš tada zabavljao ili ljutio, ali nakon ovog kratkog listanja možda bih mu malo proturječio, jer sam naišao i na zgodne i otkačene usporedbe."
Vidiš, kod Kiša Jergović, već zbog ove patke, ne bi prošao.
VIdiš, i tu tvrdim da nije riječ o lošem piscu, jedino, tvrdim što i Jatogen: bolje zgodimice kulen, nego stalna sitost hamburgera.
Mrtve se ose ne grče, moj prijatelju, i to naprosto nije dobra usporedba: spustio se na krevet i savio kao mrtva osa. Ne znam zakaj to tebe toliko fascinira, ja čak ne želim sudjelovati u toj zadrtosti i nakon ovog kratkog objašnjenja prestajem s inzistiranjem, ali, ako Babl misliš da mi ostali nemamo svoje životne drame, da si ti rješavao ne znam kakav problem za koji je Šimpi pronašao pravu riječ, ja bih ti mogao odgovoriti da je osnovni problem Anastazije ispraznog tog života na koji se pozivaš! Upravo tako, ni manje ni više, no, to je već problem konteksta, a ne samo teksta: o tome pišem gotovo u svakom svom postu, i ta mi ispraznost života onih koji se ovdje laćaju pera zaista već ide na kurac!
Izvrsno je to, povodom jednog dokazanog majstora, kazao moj frend jamrajući da ga 'već živcira taj Tarantino koji odlično piše zanimljive razgovore glupana, ali vrlo pažljivo izbjegava napisati dijalog pametnih likova'. Tako i hrvatska literatura: sva je u sakralizaciji trivijanog: pijemo, pijemo, pijemo, i onda otputujemo u zavičaj, tu smo malo sentimentalni suočeni s prolaznošću života kao takvom, jer, tu je naš rod, porijeklo i grobovi i jednog i drugog, i onda opet imamo razlog piti i piti i piti, pokušavajući ispuniti tu egzistencijalnu prazninu kao Barunica Glembay (nije ti trebao ovaj histerični ispad s Krležom i Šimpragom) onaj svoj tjelesni nedostatak. Vidiš, Babl, Šimpraga nikada nije, mada mu želim da barem jednom to učini, napisao nešto takvo, kao ovo o tjelesnom nedostatku jedne, valjda, nimfomanke, a da ne velim da je...
15.04.2008. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
...životnu muku mogao liječiti jednom bijelom rukom na njegovoj tamnoj glavobolji.
Prijatelju, znam ja i što je ta muka i taj grč, nažalost, znam, i znam neke dobre riječi za taj loš život. Ako tebi ova mrtva osa život čini manje mučnim, moje isprike i moje zahvale Daliboru Šimpragi, za kojega, unatoč tvojim pohvalama, i dalje mislim da nije loš pisac.
A sad zaista idem, i to prvo te nazvati. Nabijemtenakurac! Ne znaš se igrati! Odrastao si.
Pročitaj sa mnom Vaska:
Zažmuri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavičijih jaja
Zažmuri se i na drugo oko
Čučne se pa se skoči
Skoči se visoko visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom težinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčad
Ko ostane čitav i čitav ustane
Taj igra.
Zna li Popa, prijatelju, nešto o mrtvim osama, što kažeš?
Voli te tvoj drug Nemanja.
15.04.2008. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jatogen: Tramvaj je stonoga.
Leger bi kazao: mehanička stonoga.
Eto, Babl, to je bolje od ribe kroz čije se škrge ulazi u utrobu.
15.04.2008. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Tramvaj je gudalo, grad je gudački orkestar.
Remiza je tonska proba, uštimavanje, tuning up.
15.04.2008. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nemanja, što se tiče ovoga: "Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova" - to je Kiš preuzeo od simbolista (Kišu je francuska literatura bila glavno napajalište), taj čistunski pjesmonazor koji ne trpi izlišne šumove, a koji pod genijalnim Mallarméovim perom doseže vrtoglave visine.
Uistinu: riječi "kao", odnosno "poput" ili pak "nalik" valja upotrebljavati oprezno; ja ću uvijek radije reći "tramvaji su eritrociti gradskog krvotoka" negoli "tramvaji su poput eritrocita", i to jer je u prvom slučaju rezultat bliži metamorfozi negoli poredbi.
15.04.2008. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šlagerpevač
Tramvaj je opasan!
Što se tiče opisa seksa, svakako je zaslužio nagradu koju britanci dijele za tako divne opise snošaja.
15.04.2008. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..ooo..ooo..ooo. tramvaj sto je tooo ?
To je ona stvar.
Sto moze da te zgazi,
i zato kad prelazish : pazi ( mala ) nemoj da te predjem ...itd.
P.S. dam vam sad odma casnu rijec da si bum toga Popluna procitala kad dojdem vu Agram, momentalno sam malo zaposlena sluzbenim dokumentima.
15.04.2008. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šlagerpevač
Ja sam gori od tramvajaaa i ljući samo od ljutog zmajaaaa.
Cvebo, kako si znala da mi je baš to bilo na pameti...?
15.04.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Babl, taj Šimpragin opis jebanja stvarno je bez veze. Ovaj vaš je sto puta sto puta bolji:
PORNOGRAFIJA
gola svučem do nagosti golotinja oslobađa. pičkici sisa uzbuđenom rastresenom stanju osjećam izvanrednu nadraženost, jebežljiva, mindžu zadovoljavati uguravanje prstiju. Pička pravi muški uspaljeni kurac crni trokut ukrućen kita u usta. Oh, tako... Liži ga... pičić sladostrašća jezikom. vrelu picu duboko i brzo ubadati. Naprći se! Dvije na jednoga! Svatko svakoga!
jebati. Naguzi. Isprejebi buzdovana jebati, tempom stidnicu. sise natezivao. klip znojne guzove, ruke oko vrata. noge iza glave! ženskog mesa.
zguza. butine dupencetu. orgazam.
Jeb'o pejsaže, scenografiju i psihologiju likova!
Aaaaaaaaah!
(Babl, prosinac 2005.)
15.04.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Ne priznajem argument s hobotnicom i McDonaldsom, jer da ga slijepo slijedimo čitali bismo svega par pisaca na hrvatskom jeziku. Tj. osudili bismo se na prijevodnu literaturu ili na čitanje na stranim jezicima, jer ako slijedimo načelo hobotnice nećemo pristati ni na što manje od savršenstva, a savršen je jedino izvornik.
15.04.2008. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
A savršen je jedino izvornik.
Halter Skelterić, 4.d
o.š."Na kukalo"
15.04.2008. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
enci benci na kamenci
tri su brata u kredenci
jedan drugom viče
pomozi mi striče
kako ću ti pomoći
kad i mene tuku
i za noge vuku
15.04.2008. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Virtuela
Pročitala sam 'Anastaziju' prije nekoliko dana i moj je dojam da Šimpraga umije pisati, vrlo je vješt, svaka mu dala, ali nema tu krvi i mesa, nema tu priče, nema drame; promatranje pupka jedne savršeno nezanimljive zagrebačke ekipe - unatoč (obećavajućoj) psihoanalizi, glavni junak ostaje dosadan, njegovi su motivi banalni, baš kao i njegova žena-himera za kojom traga pa je gubi i sad će se oni godinama tražiti po Zagrebu kao da je u najmanju ruku Šangaj. Nedorečeno, nezaokruženo, postavilo pitanja na koja odgovore nije ponudio, a najgore je što me odgovori čak ni ne zanimaju.
Seks je seks, nije mi baš ostao u sjećanju kao nešto po čemu ću roman pamtiti, opisi mjesta su lijepi, puno se jede i pije.
Nemam pojma koliko je Šimpraga star, ali 'Anastaziji' fali Život; ovo je roman koji je napisao vrlo vješt i pismen profesor književnosti, vrlo načitan, pristojno obrazovan, ali koji iz svog svijeta nije iskoračio ni pola metra. Ako sam u krivu, skuzajte.
I da, 'Anastazija' jeste pri vrhu onog što je u hr književnosti napisano u zadnjih godinu dana, ali to valjda više govori o hr književnosti...
ps. Babla volim zbog podrške kolegama i dobronamjernosti.
15.04.2008. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...