Prekrasno napisano draga moja, i jako tužno kao i sve što mi osjećamo prema našoj mrtvoj dječici... Drži mi se draga moja, i piši kad god trebaš... Ja sada idem do trgovine, pa probati nekako zaokupiti misli... Da nešto radim da nemam vremena pustiti bijedi... Pozdravi i zagrljaji... D.
22.04.2008. (10:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Predivna pjesma. Puno Vas volim. Držite mi se! Pozdrav!!!
22.04.2008. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinjanka
žao mi je...svima nam je..svima nam fali i svi smo ju zavoljeli preko ovog bloga...svi često mislimo na nju i za njenu dobru dušicu svi se molimo...u mislima smo s vama...i da znamo kako vam ju vratiti,učinili bi sve...sve... ne mogu zamisliti kako vam je teško kad trebate samo jedan zagrljaj od svoje male kćeri,svog malog sunca,a on je tako daleko od vas...možda je duhom uz vas,sigurno jest....i sigurno vas duhom i dušom svojom voli...ali dušu ne možete zagrliti,duši ne možete reći da ju volite...nem ožete vratiti ono što vam Bog oduzme....i tako nepravedno...uz vas smo.... ne mogu zamisliti kako je u jednoj sekundi nestao vaš život,ono što volite,što obožavate svakim djelom svog bića...uz nju ste bili kad je napravila prve korake,kad je rekla prve riječi...kad je krenula u školu i kad je kupila prvu torbu....cijeli život...i jedna sekunda...odnijela je ono što ste stvarali,ono što ste odgajali i čemu ste se divili...divili bismo joj se i svi mi da smo ju poznavali..volimo vas i držite se... pozdrav iz Sinja
22.04.2008. (15:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JOSIPA
joj kako mi se samo srce para kad ju vidim ovako malu, sičušnu, krhku u Vašem naručju gospođo Sandra.To je toliko teško gledati, a kamoli svaki dan kroz toliku patnju prolaziti.Ja ne znam više dali da napišem nešto jer nisam sigurna dali imate snage čitati.Držite se.Volim vas Josipa Šimić.
22.04.2008. (17:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DRAGA TETA SANDRA, VIDIM DA SU NEKI OVDJE DOŠLI SA LOŠIM NAMJERAMA NA OVAJ BLOG,ILI SU SVOJU DOBRU NAMJERU IZRAZILI LAŽIMA I OPĆENITO NA KRIVI NAČIN... ŽELIM VAM SAMO REĆI DA SAM JA TU ZA VAS STVARNO...MOJ NOVI POST SE TIČE KONKRETNO VAS,I AKO VAS ON VRIJEĐA ILI VAM SMETA NA BILO KOJI NAČIN RECITE MI I JA ĆU GA ODMAH POBRISATI..POZDRAV
22.04.2008. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucija
Tako je grozno izgubiti tako predivno djete...ali držite nam se...
22.04.2008. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, znam ja za to. Rekla mi je čim je došla doma.
A možda bi bilo zaista bolje da to ne stoji kao post na tvom blogu. Ne zbog mene, ne smeta meni, već zbog Tine. Uvijek mi možeš pisati na mail ako mi želiš nešto reći: malenazvijezdice@net.hr
Sandra
23.04.2008. (00:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo napisano,ljubičastu boju obožavam i ja,sjećam se jedne majice ljubičaste boje koju sam dobila od mame,ne nosim ju više,ali čuvati ću ju zauvijek...Ostavljam topli pozdrav iz tmurnog Os.....
23.04.2008. (15:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinna
Prekrasan post... osjećaji i samo osjećaji... pršte i nema im kraja... samo rastu i uzdižu se u visine u srce vaše kćeri.. u njenu malu nevinu dušu... prekrasan post... pozdrav...
23.04.2008. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga gospodo Sandra drzite mi se i znajte da smo uvijek s Vama u mislima,moja mala ali topla obitelj Bistrovic.......evo Josip Mattheo Vama salje ali i cijeloj vasoj obitelji veliku pusu....drzite se
24.04.2008. (07:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
Opet sam došla, a već dok sam ukucavala adresu suze su u mojim očima bile spremne na dug put prema dolje. Divan post. Divne pjesmice. Evo i od mene još dvije:
MALENA ZVJEZDICE: bila jednom jedna zvijezda mala, sedam je godina ona sretno sjala. Sve dok nije sjati stala, jer s neba je velikog, plavog pala.
NA TEBE ME PODSJEĆA... Na tvoj me smijeh ljuljanjem podsjeća drvo u parku. Na tvoju me toplinu podsjeća zvijezda mala u mrklome mraku. Na tvoju me, pak, nježnost podsjeća tulipan crveni u vrtu mom, a na ljubav tvoju podsjeća me moj divan, topli dom. Ipak, najviše me na tebe podsjeća ni dopola dogorjela, a već ugasla svijeća.
24.04.2008. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
stelice, moj lipi anđele... volim te, volim te iako te nikad nisam poznavala. samo čitajući ovaj blog, ove retke, slova i stihove pune ljubavi i topline koji su napisani baš za tebe, uspjela sam te zavoljeti. kao da si mi sekica.kao da si tu, da te poznajem, da se svaki dan igramo zajedno. ovaj je komentar namijenjen tebi, iako znam da možda baš stojiš iza mene čitajući ga. ponosno nosiš svoju tek zarađenu aureolu koju ti je isusek podario gore na nebu kad je pogledao film tvog života. bila si dobra, lijepa, pametna! zaslužuješ vijenac od čistog zlata. kad malo narasteš, dobit ćeš i diplomu jer si završila školu za anđele čuvare. čuvat ćeš možda mog bratića koji će se, nadam se, uskoro roditi, a možda i neko drugo dijete koje neće znati koliko si ti bila dobra. a kad naraste, ti ćeš mu pokazati ovaj blog i ove slike. htjela bih te nešto pitati. kako su moji, tamo gore? baka, deda i ostali? imaju li oni aureole? promatraju li nas svaki dan? reci im da ih volim, da mi nedostaju! sigurno si ih ti već upoznala gore a nebu. dobri su, zar ne? baka zna pričati jako lijepe priče, reci joj da ti ispriča neku, ako već nije. lijepo je tebi gore, ali tvojoj obitelji nije. nedostaješ im, vidi se. tvoja mama čini mi se jako simpatičnom. i dragom. željela bih ju jednog dana upoznati. a ti bi mi isto mogla poslati adresu svog grobića koji ti je nažalost sada stan, pa da ti tamo i ja dođem i ostavim pokoji cvjetić. ako uopće ima mjesta. koliko te tvoja obitelj voli, vjerovatno od cvijeća i svijeća nema mjesta ni za jednu malu ružu. ali, svejedno. voljela bih te posjetiti. još jednom za kraj, stela, volim te. i koliko god ateistima i ljudima druge vjere to čudno zvučalo, ja vjerujem da si ti tu, u obliku anđela. da čitaš ovo pismo i da pratiš svaki naš pokret. a sada idem u školu. na mjesto gdje ti nikad nisi uspjela doći. voli te Paula.
24.04.2008. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sara
Nikad nisam čitala blogove ali ovo je stvarno pretužno.. tužno je kad izgubiš osobu koju najviše voliš. ipak imali smo sreću što smo bar jedan dio života poznavali naše male anđele..
24.04.2008. (13:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petra
prestrašno... nemogu i ne želim se staviti u vašu situaciju.... moja iskrena sućut.... i podržavam u potpunosti vašu peticiju za ubojice na cesti...
24.04.2008. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danijela
Draga Sandra evo dosla sam s posla i kao i obicno sjela da vidim sta ima novoga u Hrvatskoj. Otvorivsi starnicu www.dnevnik.hr ugledala sam sliku vas i vase Stelice. Prvo sam pomislila Boze sta se desilo? Tako sam se uplasila ali sam ubrzo shvatila o cemu se radi. Iako vec sve o vasoj tragediji znam citajuci blogg ipak sam pocela citati sta je tamo pisalo. Nemogu vam opisati koliko tuge se u meni pojavilo kad sam pocela gledati slike s mjesta nesrece, Boze zasto se to moralo desiti. Suze same teku draga Sandra i srce puca od tuge iako vas i vasu Stelicu nisam osobno upoznala znajte da ste u mojim mislima svaki dan. Draga Sandra znam da nitko na ovom svijetu nemoze ublaziti vasu bol i tugu koju osjecate odkako je Stelica postala mali andeo ali znajte da sam u mislima uvjek s vama i da cu uvijek biti. Veliki zagrljaj utjehe vama i vasoj obitelji salje Danijela.
24.04.2008. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
24.04.2008. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemesis
Ovo je za doživotni zatvor, sijećam se kada je prije nekog vremena, traktorom jedan idiot pregazio djevojčicu na nogostupu, djevojčica se vraćala iz škole a ovaj luđak je vidno pripit vozeći se na asfaltiranoj cesti širine 6 metera, prešao u suprotni kolni trak, prešao preko 3 metra kanala i ubio djevojčicu, to je sve za doživotnu robiju, iako osobno mislim da je i za smrtnu kaznu, nažalost takva ekipa dobije od 1 i po do 3 godine zatvora... Nem utjehe za vas roditelje u ovakvim i sličnim slučajevima... Ne dogodilo se nikom više.
24.04.2008. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moram napisati jedan komentar....nema rijeci kojima bih vam se obratila...potresena i u velikoj boli nisam niti mogla citati post do kraja, ali nema gore nego izgubiti voljenu osobu. kazu da je dijete najteze izgubiti, nisam to dozivjela, nisam niti majka, ne mogu to ni zamisliti....ne mogu osjetiti to sto vi prozivljavate, znam samo da je tesko.jako tesko. ja sam izgubila oca nedavno, vrlo iznenada i mislila sam da se to nama nikada ne moze desiti. pri tom mislim na sebe i moju obitelj. imam 24 godine, i otac mi je jos itekako potreban...ali nema ga vise...ne znam kako bi vam pomogla...ali zelim vam svu srecu svijeta i da se drzite ( koliko god to glupo zvucalo jer i meni to stalno govore...pogotovo kad mi to kaze netko tko ne znam sta znaci izgubiti voljenu osobu...) zato ponavljam i vjerujem da je vama jos teze jer izgubiti voljeno dijete........ne mogu niti nastaviti recenicu...pa vas lijepo pozdravljam!
24.04.2008. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna
Draga gospodjo,
nisam bila upoznata sa Vasom tragedijom, ali sada sam slucajno na dnevnik.hr vidjela Vas blog. Toliko sam tuzna, i iako sam na poslu placem kao godina. Ne poznajem Vas, niti Vasu obitelj, a nisam poznavala ni Vaseg andjela, ali Vam iz srca izrazavam saucesce. Nadam se da ce jednog dana bar malo manje boljeti. I sama sam mama, i dok sam citala Vase postove u mislima mi je bio samo moj mali sincic (ima 4 godine). Volim ga najvise na svijetu, zivot bih dala za njega ni trepnula ne bih. Ali, nakon sto sam kroz Vase tekstove osjetila (samo malu mrvicu) Vase boli, nesrece i tuge, shvatila sam da ga volim neopisivo. Divim se Vasoj hrabrosti, snazi i ustrajnosti. Ni najgorem neprijatelju ne bih pozeljela gubitak djeteta. Molim Vas, zanemarite te idiotske komentare (poput onog sto ste obrisali), ljudi koji pisu takve stvari ne zasluzuju da se nazivaju ljudima. Znam da ne postoji nista na svijetu sto Vas moze utjesiti i ublaziti Vasu bol, ali znajte da imate podrsku u svakom normalnom covjeku na planeti zemlji, a njih je (na nasu srecu) jos uvijek vise nego onih ludih. Zelim Vam sve najbolje u zivotu. Dok Vam ovo pisem, mojih 45 kolega i kolegica sa maramicama smrckaju oko mene, i pridruzuju se pozdravima. Naravno, peticiju smo svi potpisali iako se nas direktno ne tice, jer u BiH su drugaciji zakoni. Ali, nadam se da ce peticija imati velik uspjeh i rezultat. Puno toplih pozdrava od cijelog GIN kolektiva, BiH.
24.04.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suzana iz Poreča
Poštovana gospođo Sandra, znam da će komentara biti bezbroj, sada kada su nam i na drugim portalima skrenuli pažnju na vaš blog. Ovaj moj komentar će se vjerojatno izgubiti u masi ostalih.... Sjećam se toga dana kada je stradala vaša mila djevojčica. Znam da me je jako potreslo jer moja je curica tada bila 1. razred i zamislila sam si kako bih se ja osjećala da se, ne daj bože, njoj nešto takvo dogodi....ne želim ni izgovoriti riječ "smrt" jer previše me rastužuje......Strašno! Gospođo ja vam se divim, jer gurate dalje, jer imate dovoljno hrabrosti i snage živjeti dalje i govoriti o Steli, o svoj drugoj dječici koja su stradala zbog nečije neopreznosti i bahatosti.....Zadnjih dva sata čitala sam vaš blog, od početka do kraja, i jako sam dirnuta.....Stela je bila predivna djevojčica, i bila je okružena velikom ljubavi, mame, tate, seke i baka koje sam vidjela i na fotkama i na filmićima.....bila je sretnica što ima toliko ljubavi oko nje, a vi ste bili sretnici što ste mogli uživati u njenom osmjehu premda se je ugasio tako rano, prerano... Ne znam što vam bilo tko još može reči, da vas utješi, ja kao mama, znam da ne postoji takva rečenica koja bi vas mogla utješiti.....Vaša malena zvjezdica je sada na nebu, zajedno sa drugim malenim zvjezdicama i ja želim samo jedno: da takvih zvjezdica bude što manje, i da mi odrasli koji vozimo automobile konačno shvatimo da ponašajuči se neodgovorno na cesti nosimo i tuđe živote na savjesti... želim vam mir u srcu, želim vam svu snagu ovog svijeta da budete uz svoju Tinu i uz svoje bližnje....
24.04.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neznanac
Žao mi je.Žao mi je zbog vaše kćeri. Nikad nikom nebi poželjela da se dogodi tako velik užaš. Pjesma je predivna. Ja nikad nisam nikog jako voljenog izgubila, ali znam da vam je jako teško. Znam da će te je zauvjek voljeti i da joj to mnogo znaći. Možda više nije među vama ali vjerujem da će u vašim srcima uvjek ostat zapamćena kao vedro i veselo djete.
24.04.2008. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Sandra, otvorila sam blog danas dok čekam da mi se završi ručak čekajući svoju djecu iz škole. Vidjela sam Stelicu, koja ima iste prekrasne plave oči kao moje mlađe dijete, moj sin Marin (11).Želudac mi se zgrčio, i suze su mi krenule na oči. Zamislila sam se na Vašam mjestu, jer nema veće tuge nego kad majka i otac pokopaju svoje dijete. Djeca nebi trebala umirati, i strašno je kolko mi roditeji upozoravamo svoju djecu da paze kad su na cesti, a nisam još čula da je netko upozorio vozača kad odlazi iz kuće "Pazi kako voziš!". Ljudi su postali bahati i ne misle na druge, a pogotovo na djecu u prometu. I sama sam vozač, ali sam i majka, pa kad vidim dijete pored ceste, usporim misleći....bolje da vozim sporije, jer nikad neznaš kada će potrčati ili se trgnuti pa ću stići zakočiti. Na pješačkom prijelazu ih vidim kako su mali i nesigurni s torbama na leđima, pa im stanem i pokažem rukom da prijeđu cestu. Zamislim tako svoju djecu, i tiho se nadam da će mi bog to vratiti i na isti način sačuvati i moje dijete..... Draga Sandra, ne mogu Vam pomoći osim susjećati sa Vama. Budite jaka i hrabra, i ako postoji život poslije života, želim Vam da se u njemu susretnete ponovo sa svojom malom ljepoticom.Šaljem Vam najljepši pozdrav.
24.04.2008. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neznam sto bi rekla osim ...da je to nepravedno... Pogledala sam i procitala vise od pola bloga i mogu reci da je pretuzno..... Nisam dalje mogla ni citati... Ali shvatila sam jednu stvar.... Da ste uistinu jaka mama..... i svaka vam cast.... Suze su oblile moje lice,iako vasu Stelu nisam poznavala, iako neznam tko ste..... suosjecam s vama... i nakon citanja ovog bloga... mogu samo reci STELA VOLIM TE!
24.04.2008. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Prekrasno napisano draga moja,
i jako tužno kao i sve što mi osjećamo prema našoj mrtvoj dječici...
Drži mi se draga moja, i piši kad god trebaš...
Ja sada idem do trgovine, pa probati nekako zaokupiti misli... Da nešto radim da nemam vremena pustiti bijedi...
Pozdravi i zagrljaji...
D.
22.04.2008. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Predivna pjesma. Puno Vas volim. Držite mi se! Pozdrav!!!
22.04.2008. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinjanka
žao mi je...svima nam je..svima nam fali i svi smo ju zavoljeli preko ovog bloga...svi često mislimo na nju i za njenu dobru dušicu svi se molimo...u mislima smo s vama...i da znamo kako vam ju vratiti,učinili bi sve...sve...
ne mogu zamisliti kako vam je teško kad trebate samo jedan zagrljaj od svoje male kćeri,svog malog sunca,a on je tako daleko od vas...možda je duhom uz vas,sigurno jest....i sigurno vas duhom i dušom svojom voli...ali dušu ne možete zagrliti,duši ne možete reći da ju volite...nem ožete vratiti ono što vam Bog oduzme....i tako nepravedno...uz vas smo....
ne mogu zamisliti kako je u jednoj sekundi nestao vaš život,ono što volite,što obožavate svakim djelom svog bića...uz nju ste bili kad je napravila prve korake,kad je rekla prve riječi...kad je krenula u školu i kad je kupila prvu torbu....cijeli život...i jedna sekunda...odnijela je ono što ste stvarali,ono što ste odgajali i čemu ste se divili...divili bismo joj se i svi mi da smo ju poznavali..volimo vas i držite se...
pozdrav iz Sinja
22.04.2008. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JOSIPA
joj kako mi se samo srce para kad ju vidim ovako malu, sičušnu, krhku u Vašem naručju gospođo Sandra.To je toliko teško gledati, a kamoli svaki dan kroz toliku patnju prolaziti.Ja ne znam više dali da napišem nešto jer nisam sigurna dali imate snage čitati.Držite se.Volim vas Josipa Šimić.
22.04.2008. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
loše se stvari događaju dobrim ljudima
DRAGA TETA SANDRA,
VIDIM DA SU NEKI OVDJE DOŠLI SA LOŠIM NAMJERAMA NA OVAJ BLOG,ILI
SU SVOJU DOBRU NAMJERU IZRAZILI LAŽIMA I OPĆENITO NA KRIVI NAČIN...
ŽELIM VAM SAMO REĆI DA SAM JA TU ZA VAS STVARNO...MOJ NOVI POST SE TIČE KONKRETNO VAS,I AKO VAS ON VRIJEĐA ILI VAM SMETA NA BILO KOJI NAČIN RECITE MI I JA ĆU GA ODMAH POBRISATI..POZDRAV
22.04.2008. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucija
Tako je grozno izgubiti tako predivno djete...ali držite nam se...
22.04.2008. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Za: "loše se stvari...."
Draga moja, znam ja za to. Rekla mi je čim je došla doma.
A možda bi bilo zaista bolje da to ne stoji kao post na tvom blogu.
Ne zbog mene, ne smeta meni, već zbog Tine.
Uvijek mi možeš pisati na mail ako mi želiš nešto reći:
malenazvijezdice@net.hr
Sandra
23.04.2008. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Lijepo napisano,ljubičastu boju obožavam i ja,sjećam se jedne majice ljubičaste boje koju sam dobila od mame,ne nosim ju više,ali čuvati ću ju zauvijek...Ostavljam topli pozdrav iz tmurnog Os.....
23.04.2008. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinna
Prekrasan post...
osjećaji i samo osjećaji...
pršte i nema im kraja... samo
rastu i uzdižu se u visine
u srce vaše kćeri..
u njenu malu nevinu dušu...
prekrasan post...
pozdrav...
23.04.2008. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
7 dana
sanjala sam svoju anđelinu i u tome snu me je nasmijala.
poželjela sam s tobom to podijelit.
i sad mi je smješak na licu
grlim te!
24.04.2008. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obitelj Bistrovic
draga gospodo Sandra drzite mi se i znajte da smo uvijek s Vama u mislima,moja mala ali topla obitelj Bistrovic.......evo Josip Mattheo Vama salje ali i cijeloj vasoj obitelji veliku pusu....drzite se
24.04.2008. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
Opet sam došla, a već dok sam ukucavala adresu suze su u mojim očima bile spremne na dug put prema dolje. Divan post. Divne pjesmice. Evo i od mene još dvije:
MALENA ZVJEZDICE:
bila jednom jedna zvijezda mala,
sedam je godina ona sretno sjala.
Sve dok nije sjati stala,
jer s neba je velikog, plavog pala.
NA TEBE ME PODSJEĆA...
Na tvoj me smijeh
ljuljanjem podsjeća drvo u parku.
Na tvoju me toplinu podsjeća
zvijezda mala u mrklome mraku.
Na tvoju me, pak, nježnost podsjeća
tulipan crveni u vrtu mom,
a na ljubav tvoju podsjeća me
moj divan, topli dom.
Ipak, najviše me na tebe podsjeća
ni dopola dogorjela, a već ugasla svijeća.
24.04.2008. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
stelice, moj lipi anđele... volim te, volim te iako te nikad nisam poznavala. samo čitajući ovaj blog, ove retke, slova i stihove pune ljubavi i topline koji su napisani baš za tebe, uspjela sam te zavoljeti. kao da si mi sekica.kao da si tu, da te poznajem, da se svaki dan igramo zajedno. ovaj je komentar namijenjen tebi, iako znam da možda baš stojiš iza mene čitajući ga. ponosno nosiš svoju tek zarađenu aureolu koju ti je isusek podario gore na nebu kad je pogledao film tvog života. bila si dobra, lijepa, pametna! zaslužuješ vijenac od čistog zlata. kad malo narasteš, dobit ćeš i diplomu jer si završila školu za anđele čuvare. čuvat ćeš možda mog bratića koji će se, nadam se, uskoro roditi, a možda i neko drugo dijete koje neće znati koliko si ti bila dobra. a kad naraste, ti ćeš mu pokazati ovaj blog i ove slike. htjela bih te nešto pitati. kako su moji, tamo gore? baka, deda i ostali? imaju li oni aureole? promatraju li nas svaki dan? reci im da ih volim, da mi nedostaju! sigurno si ih ti već upoznala gore a nebu. dobri su, zar ne? baka zna pričati jako lijepe priče, reci joj da ti ispriča neku, ako već nije. lijepo je tebi gore, ali tvojoj obitelji nije. nedostaješ im, vidi se. tvoja mama čini mi se jako simpatičnom. i dragom. željela bih ju jednog dana upoznati. a ti bi mi isto mogla poslati adresu svog grobića koji ti je nažalost sada stan, pa da ti tamo i ja dođem i ostavim pokoji cvjetić. ako uopće ima mjesta. koliko te tvoja obitelj voli, vjerovatno od cvijeća i svijeća nema mjesta ni za jednu malu ružu. ali, svejedno. voljela bih te posjetiti. još jednom za kraj, stela, volim te. i koliko god ateistima i ljudima druge vjere to čudno zvučalo, ja vjerujem da si ti tu, u obliku anđela. da čitaš ovo pismo i da pratiš svaki naš pokret. a sada idem u školu. na mjesto gdje ti nikad nisi uspjela doći. voli te Paula.
24.04.2008. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sara
Nikad nisam čitala blogove ali ovo je stvarno pretužno.. tužno je kad izgubiš osobu koju najviše voliš. ipak imali smo sreću što smo bar jedan dio života poznavali naše male anđele..
24.04.2008. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petra
prestrašno... nemogu i ne želim se staviti u vašu situaciju.... moja iskrena sućut.... i podržavam u potpunosti vašu peticiju za ubojice na cesti...
24.04.2008. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danijela
Draga Sandra evo dosla sam s posla i kao i obicno sjela da vidim sta ima novoga u Hrvatskoj. Otvorivsi starnicu www.dnevnik.hr ugledala sam sliku vas i vase Stelice. Prvo sam pomislila Boze sta se desilo? Tako sam se uplasila ali sam ubrzo shvatila o cemu se radi. Iako vec sve o vasoj tragediji znam citajuci blogg ipak sam pocela citati sta je tamo pisalo. Nemogu vam opisati koliko tuge se u meni pojavilo kad sam pocela gledati slike s mjesta nesrece, Boze zasto se to moralo desiti. Suze same teku draga Sandra i srce puca od tuge iako vas i vasu Stelicu nisam osobno upoznala znajte da ste u mojim mislima svaki dan.
Draga Sandra znam da nitko na ovom svijetu nemoze ublaziti vasu bol i tugu koju osjecate odkako je Stelica postala mali andeo ali znajte da sam u mislima uvjek s vama i da cu uvijek biti.
Veliki zagrljaj utjehe vama i vasoj obitelji salje Danijela.
24.04.2008. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cool girl...
hyy...jako mi je žao...sada sam tek vidla tu trgičnost...nadam se da ćete se brzo oporaviti....swratite...pozz....
VELIKI POZDRAV OD VAŠE LUCIJE....
24.04.2008. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
mali andjelak...
lijep pozdrav
24.04.2008. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemesis
Ovo je za doživotni zatvor, sijećam se kada je prije nekog vremena, traktorom jedan idiot pregazio djevojčicu na nogostupu, djevojčica se vraćala iz škole a ovaj luđak je vidno pripit vozeći se na asfaltiranoj cesti širine 6 metera, prešao u suprotni kolni trak, prešao preko 3 metra kanala i ubio djevojčicu, to je sve za doživotnu robiju, iako osobno mislim da je i za smrtnu kaznu, nažalost takva ekipa dobije od 1 i po do 3 godine zatvora...
Nem utjehe za vas roditelje u ovakvim i sličnim slučajevima... Ne dogodilo se nikom više.
24.04.2008. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tanja
moram napisati jedan komentar....nema rijeci kojima bih vam se obratila...potresena i u velikoj boli nisam niti mogla citati post do kraja, ali nema gore nego izgubiti voljenu osobu. kazu da je dijete najteze izgubiti, nisam to dozivjela, nisam niti majka, ne mogu to ni zamisliti....ne mogu osjetiti to sto vi prozivljavate, znam samo da je tesko.jako tesko. ja sam izgubila oca nedavno, vrlo iznenada i mislila sam da se to nama nikada ne moze desiti. pri tom mislim na sebe i moju obitelj. imam 24 godine, i otac mi je jos itekako potreban...ali nema ga vise...ne znam kako bi vam pomogla...ali zelim vam svu srecu svijeta i da se drzite ( koliko god to glupo zvucalo jer i meni to stalno govore...pogotovo kad mi to kaze netko tko ne znam sta znaci izgubiti voljenu osobu...) zato ponavljam i vjerujem da je vama jos teze jer izgubiti voljeno dijete........ne mogu niti nastaviti recenicu...pa vas lijepo pozdravljam!
24.04.2008. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna
Draga gospodjo,
nisam bila upoznata sa Vasom tragedijom, ali sada sam slucajno na dnevnik.hr vidjela Vas blog. Toliko sam tuzna, i iako sam na poslu placem kao godina. Ne poznajem Vas, niti Vasu obitelj, a nisam poznavala ni Vaseg andjela, ali Vam iz srca izrazavam saucesce. Nadam se da ce jednog dana bar malo manje boljeti. I sama sam mama, i dok sam citala Vase postove u mislima mi je bio samo moj mali sincic (ima 4 godine). Volim ga najvise na svijetu, zivot bih dala za njega ni trepnula ne bih. Ali, nakon sto sam kroz Vase tekstove osjetila (samo malu mrvicu) Vase boli, nesrece i tuge, shvatila sam da ga volim neopisivo. Divim se Vasoj hrabrosti, snazi i ustrajnosti. Ni najgorem neprijatelju ne bih pozeljela gubitak djeteta. Molim Vas, zanemarite te idiotske komentare (poput onog sto ste obrisali), ljudi koji pisu takve stvari ne zasluzuju da se nazivaju ljudima. Znam da ne postoji nista na svijetu sto Vas moze utjesiti i ublaziti Vasu bol, ali znajte da imate podrsku u svakom normalnom covjeku na planeti zemlji, a njih je (na nasu srecu) jos uvijek vise nego onih ludih. Zelim Vam sve najbolje u zivotu. Dok Vam ovo pisem, mojih 45 kolega i kolegica sa maramicama smrckaju oko mene, i pridruzuju se pozdravima. Naravno, peticiju smo svi potpisali iako se nas direktno ne tice, jer u BiH su drugaciji zakoni. Ali, nadam se da ce peticija imati velik uspjeh i rezultat. Puno toplih pozdrava od cijelog GIN kolektiva, BiH.
24.04.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suzana iz Poreča
Poštovana gospođo Sandra,
znam da će komentara biti bezbroj, sada kada su nam i na drugim portalima skrenuli pažnju na vaš blog. Ovaj moj komentar će se vjerojatno izgubiti u masi ostalih....
Sjećam se toga dana kada je stradala vaša mila djevojčica. Znam da me je jako potreslo jer moja je curica tada bila 1. razred i zamislila sam si kako bih se ja osjećala da se, ne daj bože, njoj nešto takvo dogodi....ne želim ni izgovoriti riječ "smrt" jer previše me rastužuje......Strašno!
Gospođo ja vam se divim, jer gurate dalje, jer imate dovoljno hrabrosti i snage živjeti dalje i govoriti o Steli, o svoj drugoj dječici koja su stradala zbog nečije neopreznosti i bahatosti.....Zadnjih dva sata čitala sam vaš blog, od početka do kraja, i jako sam dirnuta.....Stela je bila predivna djevojčica, i bila je okružena velikom ljubavi, mame, tate, seke i baka koje sam vidjela i na fotkama i na filmićima.....bila je sretnica što ima toliko ljubavi oko nje, a vi ste bili sretnici što ste mogli uživati u njenom osmjehu premda se je ugasio tako rano, prerano...
Ne znam što vam bilo tko još može reči, da vas utješi, ja kao mama, znam da ne postoji takva rečenica koja bi vas mogla utješiti.....Vaša malena zvjezdica je sada na nebu, zajedno sa drugim malenim zvjezdicama i ja želim samo jedno: da takvih zvjezdica bude što manje, i da mi odrasli koji vozimo automobile konačno shvatimo da ponašajuči se neodgovorno na cesti nosimo i tuđe živote na savjesti...
želim vam mir u srcu, želim vam svu snagu ovog svijeta da budete uz svoju Tinu i uz svoje bližnje....
24.04.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neznanac
Žao mi je.Žao mi je zbog vaše kćeri. Nikad nikom nebi poželjela da se dogodi tako velik užaš.
Pjesma je predivna. Ja nikad nisam nikog jako voljenog izgubila, ali znam da vam je jako teško. Znam da će te je zauvjek voljeti i da joj to mnogo znaći. Možda više nije među vama ali vjerujem da će u vašim srcima uvjek ostat zapamćena kao vedro i veselo djete.
24.04.2008. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik nas 2 2
Draga Sandra, otvorila sam blog danas dok čekam da mi se završi ručak čekajući svoju djecu iz škole. Vidjela sam Stelicu, koja ima iste prekrasne plave oči kao moje mlađe dijete, moj sin Marin (11).Želudac mi se zgrčio, i suze su mi krenule na oči. Zamislila sam se na Vašam mjestu, jer nema veće tuge nego kad majka i otac pokopaju svoje dijete. Djeca nebi trebala umirati, i strašno je kolko mi roditeji upozoravamo svoju djecu da paze kad su na cesti, a nisam još čula da je netko upozorio vozača kad odlazi iz kuće "Pazi kako voziš!".
Ljudi su postali bahati i ne misle na druge, a pogotovo na djecu u prometu. I sama sam vozač, ali sam i majka, pa kad vidim dijete pored ceste, usporim misleći....bolje da vozim sporije, jer nikad neznaš kada će potrčati ili se trgnuti pa ću stići zakočiti. Na pješačkom prijelazu ih vidim kako su mali i nesigurni s torbama na leđima, pa im stanem i pokažem rukom da prijeđu cestu. Zamislim tako svoju djecu, i tiho se nadam da će mi bog to vratiti i na isti način sačuvati i moje dijete.....
Draga Sandra, ne mogu Vam pomoći osim susjećati sa Vama. Budite jaka i hrabra, i ako postoji život poslije života, želim Vam da se u njemu susretnete ponovo sa svojom malom ljepoticom.Šaljem Vam najljepši pozdrav.
24.04.2008. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..pruzila sam mu rubac..
Neznam sto bi rekla osim ...da je to nepravedno...
Pogledala sam i procitala vise od pola bloga
i mogu reci da je pretuzno.....
Nisam dalje mogla ni citati...
Ali shvatila sam jednu stvar....
Da ste uistinu jaka mama.....
i svaka vam cast....
Suze su oblile moje lice,iako vasu
Stelu nisam poznavala,
iako neznam tko ste.....
suosjecam s vama...
i nakon citanja ovog bloga...
mogu samo reci
STELA VOLIM TE!
24.04.2008. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...