Svi smo dragocjeni, nitko nije zaboravljen...Svi smo ljubljeni. Meni je to otkriće-da sam ljubljena zaista od Boga, da sam mu važna, to otkriće mi je otvorilo srce i promijenilo život.
15.04.2008. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Na ove podulje komentare me nije izazvala ova pjesma, i meni ugodna, već Wilhelm Friedemann Bach, sin oca Bacha, i nepoštedna borba čiji smo i mi sudionici.
15.04.2008. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina, komentare poput ova dva koja sam obrisao sačuvaj za svoj blog. Kojeg ćeš morati otvoriti ako misliš i dalje komentirati moj. Jer uvodim zabranu komentiranja anonimnim korisnicima - na neodređeno vrijeme.
Tri su razloga zašto sam ih pobrisao: 1. predugi su; 2. neprikladno skrećeš u neku svoju tematiku; 3. po svom starom (i lošem) običaju nisi potpisala autora.
Pozdrav!
15.04.2008. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednom sam osjetio tešak križ i tjeskobu. Osjećao sam se samim, bez izlaza, bez utjehe, bez prijatelja. Osjetio sam se samim jer nisam imao temelj vjere. Pod tim križem razočarao sam se u Boga. misleći da me napustio. Ali naprotiv On je bio sa menom. Baš tada. U plaču. Ali mu nisam dozvoljavao da uđe u moje srce. Toliko me je boljelo da sam posustao u svojoj vjeri korz minutu, dane. Dani su postajali mjeseci, Mjesecima sam nakupljao slabost, nemir i bijes u svoje srce... Bio sam ono sjeme koje nema korjena. Ne želim to više biti. Osjećam strah. I taj strah me mnogo puta udaljuje od Boga. Neka čuje Gospodin ovaj moj vapaj, neka me usliša, da izgna taj strah da uvijek budem pravedan i istinit pred Njim... Tebi želim da to znaš... I želim ti mir i dobro
16.04.2008. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strah je jedno od najjačih neprijateljevih oružja, pogotovo ona vrsta straha koja pomračuje dušu i vodi u malodušje/očaj... Zato nam Bog putem Svetog pisma 365 puta i na razne načine poručuje: Ne bojte se! Za svaki dan u godini po jednom. ;-)
Ljubav je ta koja izgoni strah (usp. 1 Iv 4,18), otvorimo joj se i sve će biti dobro! :-)
16.04.2008. (14:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Svi smo dragocjeni, nitko nije zaboravljen...Svi smo ljubljeni. Meni je to otkriće-da sam ljubljena zaista od Boga, da sam mu važna, to otkriće mi je otvorilo srce i promijenilo život.
15.04.2008. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Na ove podulje komentare me nije izazvala ova pjesma, i meni ugodna, već Wilhelm Friedemann Bach, sin oca Bacha, i nepoštedna borba čiji smo i mi sudionici.
15.04.2008. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Valentina, komentare poput ova dva koja sam obrisao sačuvaj za svoj blog. Kojeg ćeš morati otvoriti ako misliš i dalje komentirati moj. Jer uvodim zabranu komentiranja anonimnim korisnicima - na neodređeno vrijeme.
Tri su razloga zašto sam ih pobrisao: 1. predugi su; 2. neprikladno skrećeš u neku svoju tematiku; 3. po svom starom (i lošem) običaju nisi potpisala autora.
Pozdrav!
15.04.2008. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Apstraktna misao
Jednom sam osjetio tešak križ i tjeskobu. Osjećao sam se samim, bez izlaza, bez utjehe, bez prijatelja. Osjetio sam se samim jer nisam imao temelj vjere. Pod tim križem razočarao sam se u Boga. misleći da me napustio. Ali naprotiv On je bio sa menom. Baš tada. U plaču. Ali mu nisam dozvoljavao da uđe u moje srce. Toliko me je boljelo da sam posustao u svojoj vjeri korz minutu, dane. Dani su postajali mjeseci, Mjesecima sam nakupljao slabost, nemir i bijes u svoje srce... Bio sam ono sjeme koje nema korjena.
Ne želim to više biti. Osjećam strah. I taj strah me mnogo puta udaljuje od Boga.
Neka čuje Gospodin ovaj moj vapaj, neka me usliša, da izgna taj strah da uvijek budem pravedan i istinit pred Njim...
Tebi želim da to znaš... I želim ti mir i dobro
16.04.2008. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Strah je jedno od najjačih neprijateljevih oružja, pogotovo ona vrsta straha koja pomračuje dušu i vodi u malodušje/očaj... Zato nam Bog putem Svetog pisma 365 puta i na razne načine poručuje: Ne bojte se! Za svaki dan u godini po jednom. ;-)
Ljubav je ta koja izgoni strah (usp. 1 Iv 4,18), otvorimo joj se i sve će biti dobro! :-)
16.04.2008. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubljena
Divna pjesma...
"Nijedna stvar zaboravljena nije
Svakoj dođe dan cvjetanja."
Za cvjetanje smo stvoreni.
17.04.2008. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...