Puno je suza isplakala Mira dok je prebirala po svojim bolnim uspomenama i pisala ovo pismo. Ako joj netko želi uputiti kakvu poruku, molim vas da napišete komentar. To će ju sigurno razveseliti. Kako ona nema ni kompjutor ni internet, sve ću joj to kopirati ( sva tri posta o njoj i njenom sinu i vaše komentare) i poslati joj. Hvala svima!
15.04.2008. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog živi! E da sam znaš da sam pola sata prije nego što je nastao tekst za moj post zapravo aktivno sudjelovala na satu, ali.... Kako je profa i sama filozofija dosadna, malo sam se uspavala, pa udri brigu na veselje. Filozofiju imamo prva dva sata, pa obično svi spavamo pod satom, a kad profa prozove---pravo veselje, ni ne znaš gdje se nalaziš!!!! Heheheheh! A sad komentar: Potresno. Shvatiš neke stvari tek kad se dogode, a ne možeš učiniti ništa da ih popraviš i onda osjećaš samo gorku tugu...
pozz! BTB :)
15.04.2008. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga majko! Majka sam kao i ti. Moja djeca su, kao i svi mi, u rukama našeg Oca. Njihov put je zacrtan u Njegovu planu. Danas su tu, sa mnom, sutra mi nije dano znati, ni imati.Nemam kontrolu života ni smrti, ne mogu upraviti, promijeniti, odabrati put njihov. Ja sam majka, i razumijem te. Znam da bih i ja preispitivala sebe, tražila gdje sam mogla drugačije, što sam trebala učiniti da zaštitim dijete, da ostane tu. Međutim, nema toga što si ti mogla učiniti da promijeniš put svog djeteta. Bog ga je pozvao k sebi. To je tako. I sama si rekla da nije ništa izgubio on, nego vi koji ste ostali. Ali, ti imaš vjeru i znaš da ćeš opet imati svog sina u zagrljaju. On sigurno pozna sve one riječi koje si mu htjela reći, a nisi stigla, on sigurno prima svu onu ljubav koju si nosila i nosiš u sebi, za njega. Molimo Boga da stignemo tamo gdje je tvoj sin, da budemo u slavi nebeskog Oca, da ga gledamo i ljubimo kao što ga on gleda i ljubi. A tvoj sin je branio svoju vjeru već u đačkim klupama, ne stideći se Krista. Nasljedujmo takvu vjeru. Kad je najteže, nosi u sebi sliku Marije pod križem, kako drži Isusa mrtva u naručju, i znaj da nosiš isti teret koji je nosila Ona, da si joj po tome slična i da te Ona razumije bolje od ikog. On je uskrsnuo, uskrsnut ćemo i mi vjerujući u Njega, trpeći svoje boli, noseći svoje križeve, kao što i ti nosiš svoj, hrabra majko. Mir Božji bio s tobom....
15.04.2008. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš preksinoć sam vraćajući se sa susreta molitvene zajednice naišla na pogibiju jednog mladića na motoru. Bio je star samo 22 godine. Gledajući onu masu ljudi koji su se skupili oko njegova mrtvog tijela, prva pomisao mi je bila: "Jadna njegova majka." Užasno me pogađaju smrti tako mladih ljudi vjerojatno i zato što je moj sin star 20 godina. Molim za tog mladića od njegove pogibije, ali isto tako molim i za njegove roditelje, da im Gospodin udjeli snagu prihvatiti taj rastanak. Pročitavši sada ovo pismo, divim se toj majci na njezinoj dubokoj vjeri i molit ću za nju da ju Gospodin nagradi trajnim mirom u srcu. Ujedno joj zahvaljujem što nas podsjeća u pismu na važnosti u našim svakodnevnicama. I ja kao i svi drugi roditelji često zaboravim reći svojoj djeci da ih volim, pa me ovo podsjetilo da to trebam češće činiti. Trebalo je puno snage za napisati takvo pismo, pa zato ti "majko" zahvaljujem. Pozdrav ostavljam i BB
16.04.2008. (11:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitah ovaj post na poslu....i tisuću....riječi uputih toj majci...mislima... ...rekoh si...kad dođem kući...napisat ću sve to... ...a sad sjedoh ovdje...i pročitah i prethodna dva posta o njoj... ...i pismo me tako snažno potrese....da ništa od svega onog što poželih napisati... više nema značaj...
Majko...Ženo......tebi ne treba utjeha...ti si utješena... Tvoj život ....odnosno plodovi tvog života tako su narasli...i ništa ne može uništiti korijene ..duboko zarasle .... ....jedina stvar...koju ti nakon svega želim reći....je ono što ionako znaš.... ne krivi se...za ništa se ne krivi... Srce koje može oprostiti ubojici sina...ne treba tražiti kamenčiće u prošlosti... jer...jesu li oni bili uzrokom ičijeg spoticanja...ili rasta...to samo zna Onaj .. u kom je svaki naš trenutak upisan... ...i kako kaže naš velečasni Sudac...stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju... ...samo Bog zna...što je u suštini svega...
Ja sam majka...i daleko... daleko teže osude o sebi bih mogla ovdje napisati no što si ti... Prođoh fazu sa svojim sinom....gdje sam gledala nesretno dijete...i krivila sebe... ..i to me spuštalo sve niže....i to mi zaustavljalo prodor svjetla...vuklo me u tamu... blokiralo je svaki moj šapat Bogu...i zato te razumijem...i zato ti ovo govorim...
...Ti si samo Njegovo dijete...i On te razumije....i ljubi te takvu.....no ti si okupana svjetlom... ...i nema straha za tebe... ...jesi li mogla ili nisi izvršiti te zavjete...osjećam da Njemu to nije toliko važno... ...čitajući ove retke....o tvom sinu...dala si daleko više od obećanog... dala si Bogu nešto najvrednije...dala si mu zdravu dušu...koju je dočekao raširenih ruku... i on te Majko sad čuva...i moli za tvoje srce koje je njegovu darovalo sve što se moglo darovati....da se oslobodi i najmanje krivice...svakog pitanja suvišnog... ...i još samo na kraju... ...prebirući na poslu mislima o tome...okrenuh se ....iza mene jedna majka... divna žena...blaga...puna ljubavi... ...sin joj na odvikavanju....iza nje godine očaja ...nade....traženja...preispitivanja... gdje je pogriješila.... ...sigurna sam da nema majke koja bi učinila išta što bi njeno dijete odvelo na krivi put... ...i sigurna sam...da Bog razumije itekako srca majki...i sve razloge ...i sva predbacivanja...što si je ponekad dopustila biti samo čovjek...što si je dopustila trenutak u kom nije uspjela....što je ponekad bila slaba...i krhka...nedosljedna...ili površna... ...On sve zna...i prije nego misao svoju oblikujemo...ona je već zapisana u Njegovu vremenu... ...Zato Majko...budi i dalje svijetlo...koje obasjava oko sebe... puno je pred tobom još povjerenih talenata.... ...puno je zadaća pred tobom...da bi ijedan trenutak više potrošila na preispitivanje... ...sigurna sam da ćeš uspjeti....jer samo duša ispunjena Duhom Svetim...može napisati onakvo pismo...samo duša uronjena u Boga gleda dalje od svojih rana... ...i više od ičega...budi radosna...što si roditeljica života koji nije umro...već koji živi... Tebi je bio povjeren....i ti si zaslužna za to... Neka te doista ...Gospodin ispuni Mirom svojim....i neka Te Ona koja je prošla takvu istu bol, utješi...zaogrne svojim plaštem...i neka te vodi ovom stazom...kojom ti je proći ...da bi se susrela sa svojim sinom....koji te čeka s druge strane ....u vječnosti...
16.04.2008. (17:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moram priznati da se usuđujem potpisati komentar iznad od Magdalene samo stom razlikom da ja nisam majka, ali sam starija sestra koja se postavila kao majka.. nije isto znam... ali mislim da mogu razumijeti... bar malo ako ništa drugo... Neka vas sve Bog blagoslovi da hodate u Njegovoj milosti... prenesi joj moje pozdrave i neka zna da se molim za njih kao i za sve ...
17.04.2008. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepa gesta od vas.... @Miro: sad si ne mojte predbacivati, zvuči surou, ali Bogu se prohtije uzeti sina k sebi, ne kako bi Vas ražaloszio, ne kako bi vama predbacivao, već kako bi Vam prosvijetlio stazu, kako bi prema unucima mogli drukčije i bolje, jer rijetko tko uči na svojim grješkama, sve dok one nisu tolike da ih ne možemo popraviti, ali ih zato više ne ponavljamo... Bog je uz Vas, koliko Vam god bilo teško... u našim ste mislima i molitvama
23.04.2008. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razumijem te donekle, ja sam prije 10mj. izgubila sestru... Znam da sam joj toliko toga još imala za reći... Znam da vrijeme prolazi-ali ne liječi!!! Liječi ON, Bog koji nam daje snage za dalje...
02.05.2008. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
za Miru: Tko sam ja da sudim... Kažu da se na pogreškama uči. Međutim, ovo ovdje nije klasična pogreška. Ovo je jednostavno život. Svatko od nas pokatkada napravi koji propust. To je jednostavno tako. Nemojte sada sebe razdirati iznutra i mučiti pitanjima tipa "šta bi bilo da sam drugačije postupila" i slično. Sin Vam sigurno ne bi želio da se time mučite. Iskreno i od srca Vam želim da zadržite mir te da u molitvi svakodnevno pronalazite snagu za dalje. Lijep Vam pozdrav iz Sarajeva!
16.05.2008. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo sam tek sada pročitala, ali ne mogu ne napisati: dragi Bog je htio da to dijete studira elektrotehniku, a ne da ide k Franjevcima. Bez Božje volje na ovom svijetu ništa se ne događa. Zato se ne treba pitati ni mučiti oko te stvari! Treba vjerovati, a te dvojbe su kušnja naše vjere! Ova žalost samo je prolazno stanje, jednog dana svi ćemo tamo, nitko neće biti izuzet od toga! Zato vjere, ufanja i nade! A ovaj život, koji je nama dragi Bog stavio na raspolaganje, treba proživjeti na način kako bi on htio, molitvom i vjerom! Život je samo križni put, koji se prolazi od jedne do druge postaje. Pa kako vidimo da u životu stvarno nailaze križne postaje, tako treba vjerovati i u onu zadnju: Uskrsnuće! Naša nas vjera tome uči.
31.05.2008. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Puno je suza isplakala Mira dok je prebirala po svojim bolnim uspomenama i pisala ovo pismo. Ako joj netko želi uputiti kakvu poruku, molim vas da napišete komentar. To će ju sigurno razveseliti. Kako ona nema ni kompjutor ni internet, sve ću joj to kopirati ( sva tri posta o njoj i njenom sinu i vaše komentare) i poslati joj. Hvala svima!
15.04.2008. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana
Bog živi! E da sam znaš da sam pola sata prije nego što je nastao tekst za moj post zapravo aktivno sudjelovala na satu, ali.... Kako je profa i sama filozofija dosadna, malo sam se uspavala, pa udri brigu na veselje. Filozofiju imamo prva dva sata, pa obično svi spavamo pod satom, a kad profa prozove---pravo veselje, ni ne znaš gdje se nalaziš!!!! Heheheheh!
A sad komentar: Potresno. Shvatiš neke stvari tek kad se dogode, a ne možeš učiniti ništa da ih popraviš i onda osjećaš samo gorku tugu...
pozz! BTB :)
15.04.2008. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Draga majko!
Majka sam kao i ti. Moja djeca su, kao i svi mi, u rukama našeg Oca. Njihov put je zacrtan u Njegovu planu. Danas su tu, sa mnom, sutra mi nije dano znati, ni imati.Nemam kontrolu života ni smrti, ne mogu upraviti, promijeniti, odabrati put njihov. Ja sam majka, i razumijem te. Znam da bih i ja preispitivala sebe, tražila gdje sam mogla drugačije, što sam trebala učiniti da zaštitim dijete, da ostane tu. Međutim, nema toga što si ti mogla učiniti da promijeniš put svog djeteta. Bog ga je pozvao k sebi. To je tako. I sama si rekla da nije ništa izgubio on, nego vi koji ste ostali. Ali, ti imaš vjeru i znaš da ćeš opet imati svog sina u zagrljaju. On sigurno pozna sve one riječi koje si mu htjela reći, a nisi stigla, on sigurno prima svu onu ljubav koju si nosila i nosiš u sebi, za njega. Molimo Boga da stignemo tamo gdje je tvoj sin, da budemo u slavi nebeskog Oca, da ga gledamo i ljubimo kao što ga on gleda i ljubi. A tvoj sin je branio svoju vjeru već u đačkim klupama, ne stideći se Krista. Nasljedujmo takvu vjeru.
Kad je najteže, nosi u sebi sliku Marije pod križem, kako drži Isusa mrtva u naručju, i znaj da nosiš isti teret koji je nosila Ona, da si joj po tome slična i da te Ona razumije bolje od ikog. On je uskrsnuo, uskrsnut ćemo i mi vjerujući u Njega, trpeći svoje boli, noseći svoje križeve, kao što i ti nosiš svoj, hrabra majko. Mir Božji bio s tobom....
15.04.2008. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Baš preksinoć sam vraćajući se sa susreta molitvene zajednice naišla na pogibiju jednog mladića na motoru. Bio je star samo 22 godine. Gledajući onu masu ljudi koji su se skupili oko njegova mrtvog tijela, prva pomisao mi je bila: "Jadna njegova majka." Užasno me pogađaju smrti tako mladih ljudi vjerojatno i zato što je moj sin star 20 godina. Molim za tog mladića od njegove pogibije, ali isto tako molim i za njegove roditelje, da im Gospodin udjeli snagu prihvatiti taj rastanak. Pročitavši sada ovo pismo, divim se toj majci na njezinoj dubokoj vjeri i molit ću za nju da ju Gospodin nagradi trajnim mirom u srcu. Ujedno joj zahvaljujem što nas podsjeća u pismu na važnosti u našim svakodnevnicama. I ja kao i svi drugi roditelji često zaboravim reći svojoj djeci da ih volim, pa me ovo podsjetilo da to trebam češće činiti. Trebalo je puno snage za napisati takvo pismo, pa zato ti "majko" zahvaljujem. Pozdrav ostavljam i BB
16.04.2008. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
predvečerje PROLJEĆA
...pomolit ćemo se....
16.04.2008. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
Pročitah ovaj post na poslu....i tisuću....riječi uputih toj majci...mislima...
...rekoh si...kad dođem kući...napisat ću sve to...
...a sad sjedoh ovdje...i pročitah i prethodna dva posta o njoj...
...i pismo me tako snažno potrese....da ništa od svega onog što poželih napisati...
više nema značaj...
Majko...Ženo......tebi ne treba utjeha...ti si utješena...
Tvoj život ....odnosno plodovi tvog života tako su narasli...i ništa ne može uništiti korijene ..duboko zarasle ....
....jedina stvar...koju ti nakon svega želim reći....je ono što ionako znaš....
ne krivi se...za ništa se ne krivi...
Srce koje može oprostiti ubojici sina...ne treba tražiti kamenčiće u prošlosti...
jer...jesu li oni bili uzrokom ičijeg spoticanja...ili rasta...to samo zna Onaj ..
u kom je svaki naš trenutak upisan...
...i kako kaže naš velečasni Sudac...stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju...
...samo Bog zna...što je u suštini svega...
Ja sam majka...i daleko... daleko teže osude o sebi bih mogla ovdje napisati no što si ti...
Prođoh fazu sa svojim sinom....gdje sam gledala nesretno dijete...i krivila sebe...
..i to me spuštalo sve niže....i to mi zaustavljalo prodor svjetla...vuklo me u tamu...
blokiralo je svaki moj šapat Bogu...i zato te razumijem...i zato ti ovo govorim...
...Ti si samo Njegovo dijete...i On te razumije....i ljubi te takvu.....no ti si okupana svjetlom...
...i nema straha za tebe...
...jesi li mogla ili nisi izvršiti te zavjete...osjećam da Njemu to nije toliko važno...
...čitajući ove retke....o tvom sinu...dala si daleko više od obećanog...
dala si Bogu nešto najvrednije...dala si mu zdravu dušu...koju je dočekao raširenih ruku...
i on te Majko sad čuva...i moli za tvoje srce koje je njegovu darovalo sve što se moglo darovati....da se oslobodi i najmanje krivice...svakog pitanja suvišnog...
...i još samo na kraju...
...prebirući na poslu mislima o tome...okrenuh se ....iza mene jedna majka...
divna žena...blaga...puna ljubavi...
...sin joj na odvikavanju....iza nje godine očaja ...nade....traženja...preispitivanja...
gdje je pogriješila....
...sigurna sam da nema majke koja bi učinila išta što bi njeno dijete odvelo na krivi put...
...i sigurna sam...da Bog razumije itekako srca majki...i sve razloge ...i sva predbacivanja...što si je ponekad dopustila biti samo čovjek...što si je dopustila trenutak u kom nije uspjela....što je ponekad bila slaba...i krhka...nedosljedna...ili površna...
...On sve zna...i prije nego misao svoju oblikujemo...ona je već zapisana u Njegovu vremenu...
...Zato Majko...budi i dalje svijetlo...koje obasjava oko sebe...
puno je pred tobom još povjerenih talenata....
...puno je zadaća pred tobom...da bi ijedan trenutak više potrošila na preispitivanje...
...sigurna sam da ćeš uspjeti....jer samo duša ispunjena Duhom Svetim...može napisati onakvo pismo...samo duša uronjena u Boga gleda dalje od svojih rana...
...i više od ičega...budi radosna...što si roditeljica života koji nije umro...već koji živi...
Tebi je bio povjeren....i ti si zaslužna za to...
Neka te doista ...Gospodin ispuni Mirom svojim....i neka Te Ona koja je prošla takvu istu bol, utješi...zaogrne svojim plaštem...i neka te vodi ovom stazom...kojom ti je proći ...da bi se susrela sa svojim sinom....koji te čeka s druge strane ....u vječnosti...
16.04.2008. (17:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kutak za rasterećenje
moram priznati da se usuđujem potpisati komentar iznad od Magdalene samo stom razlikom da ja nisam majka, ali sam starija sestra koja se postavila kao majka.. nije isto znam... ali mislim da mogu razumijeti... bar malo ako ništa drugo... Neka vas sve Bog blagoslovi da hodate u Njegovoj milosti... prenesi joj moje pozdrave i neka zna da se molim za njih kao i za sve ...
17.04.2008. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skolastika
Moje pismo za Miru je predugačko pa sam ti ga poslala mailom. Nadam se da adresa sa strane funkcionira! :-)
21.04.2008. (01:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wiseguy
lijepa gesta od vas....
@Miro: sad si ne mojte predbacivati, zvuči surou, ali Bogu se prohtije uzeti sina k sebi, ne kako bi Vas ražaloszio, ne kako bi vama predbacivao, već kako bi Vam prosvijetlio stazu, kako bi prema unucima mogli drukčije i bolje, jer rijetko tko uči na svojim grješkama, sve dok one nisu tolike da ih ne možemo popraviti, ali ih zato više ne ponavljamo... Bog je uz Vas, koliko Vam god bilo teško... u našim ste mislima i molitvama
23.04.2008. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zrno gorušice
Razumijem te donekle, ja sam prije 10mj. izgubila sestru... Znam da sam joj toliko toga još imala za reći... Znam da vrijeme prolazi-ali ne liječi!!! Liječi ON, Bog koji nam daje snage za dalje...
02.05.2008. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CARSTVO SRCA
Prekrasna priča, za dobro se zamisliti... ostavljam veliki pozdrav i trag i svrati.. kiss
03.05.2008. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cruce
za Miru: Tko sam ja da sudim... Kažu da se na pogreškama uči. Međutim, ovo ovdje nije klasična pogreška. Ovo je jednostavno život. Svatko od nas pokatkada napravi koji propust. To je jednostavno tako. Nemojte sada sebe razdirati iznutra i mučiti pitanjima tipa "šta bi bilo da sam drugačije postupila" i slično. Sin Vam sigurno ne bi želio da se time mučite. Iskreno i od srca Vam želim da zadržite mir te da u molitvi svakodnevno pronalazite snagu za dalje. Lijep Vam pozdrav iz Sarajeva!
16.05.2008. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Ovo sam tek sada pročitala, ali ne mogu ne napisati: dragi Bog je htio da to dijete studira elektrotehniku, a ne da ide k Franjevcima. Bez Božje volje na ovom svijetu ništa se ne događa. Zato se ne treba pitati ni mučiti oko te stvari! Treba vjerovati, a te dvojbe su kušnja naše vjere! Ova žalost samo je prolazno stanje, jednog dana svi ćemo tamo, nitko neće biti izuzet od toga! Zato vjere, ufanja i nade! A ovaj život, koji je nama dragi Bog stavio na raspolaganje, treba proživjeti na način kako bi on htio, molitvom i vjerom! Život je samo križni put, koji se prolazi od jedne do druge postaje. Pa kako vidimo da u životu stvarno nailaze križne postaje, tako treba vjerovati i u onu zadnju: Uskrsnuće! Naša nas vjera tome uči.
31.05.2008. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...