Komentari

kenguur.blog.hr

Dodaj komentar (84)

Marketing

  • don branko

    pozdrav prijatelju vračen mi je blog rktkarizma
    trebam vašu pomoč oko dizama bloga
    dob sam novu loz od bloga
    ali neznam kako to trebam net je sve donbranko

    avatar

    14.04.2008. (08:04)    -   -   -   -  

  • NF

    baš sam skupio neke materijale o akademicima klošarima, otkako sam upoznao jednog rusa u berlinu ta me tema zaokuplja...

    avatar

    14.04.2008. (08:07)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    Da, tesko je cuti kad ti je dobar prijatelj u nevolji, no jos je lijepse cuti kada taj prijatelj ima prijatelje koji su mu spremni pomoc. Svaka cast kengi.Lijep pozdrav od ekipe iz Zagreba.

    avatar

    14.04.2008. (09:17)    -   -   -   -  

  • greentea

    pa,, kengure, a o čemu sam ja ono pisala u prošlom postu? eto, vidiš! to je to! nikad ne znaš što te čeka. ali, zbilja je lijepo i ljudski što ćete mu pokušati pomoći -iako ja bez namjere da budem zloguki prorok, mislim da to neće biti tako lako, nije stvar u novcu...to je samo ono što se izvana vidi...ako mogu čime pridonijeti, javi. ali,..ne ispravlja se to novcem...ne kažem da je novac nebitan, ali nije rješenje....želim vam puno sreće i uspjeh u ovom pokušaju da učinite dobro djelo....dobro ti jutro i sretan ti ponedjebljak....

    avatar

    14.04.2008. (09:25)    -   -   -   -  

  • tomus

    Ova gesta je za svaku pohvalu pogotovo kad u današnje vrijeme ljudi okreću glave nad tuđim problemima , a svakodnevno se naslađuju tračevima žutog tiska o problemima Pukanića, Ivaniševića i dr. BRAVO KENGI. Vračaš mi vjeru u ljude. Pozdrav tebi , prijateljima i prijatelju. Blago onom tko vas ima.

    avatar

    14.04.2008. (09:40)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    i ja sam ostala sokirana, sva sam se najezila. uzasna uzasna prica. lijepo da si odlucio pomoci prijatelju. zato se i kaze da se pravi prijatelj u nevolji poznaje.
    nadam se da tvoj prijatelj nije alkoholicar i da nece novac zapiti. bilo bi dobro kada bi mu se moglo nekako naci neki posao, bilo kakav, i mali stancic u kojem bi zivio a kako bi se ponovno osjetio covjekom. sigurno je gadno kada se dotakne samo dno a tada radi i depresija i utucenost svoje. ...
    a bilo bi dobro i kad bi se djeca ukljucila nekako i mozda pomogla toj majci a i njemu.

    u stvari je danasnje drustvo vrlo okrutno i ljudi se brinu samo za sebe. s jedne strane je to dobro jer ne trpaju nos u svaciji zivot ali s druge strane je okrutno jer nisu svi jaki pojedinci i nisu se u stanju boriti sa zivotom.
    zanimljivo je kako se ljudi ograde jedni od drugih ako dodje do rastave, siromastva, bogatstva ili bolesti...a do jucer su bili dobri prijatelji.
    ali moram kao i greentea, nikad ne mozemo znati sto ce nam se slijedece dogoditi u zivotu i isto tako ne treba biti bezobrazan, agresivan i otresit prema prosjacima, kao sto to vecina ljudi cini. jer i nama se nekim cudom sudbine moze dogoditi isto. zasto ne pomoci ako ikako mozemo. ja sam vec jednom htjela pisati o poznanici od prijatelja, koja je bila alkoholicarka i kojoj su oduzeli djecu nakon smrti muza. zena je pravnica, bogata.....ali ju je alkohol odveo na dno. spasili su ju upravo ti prijatelji i sad ponovno ima djecu i donekle normalan zivot.

    ne treba ignorirati niti invalide i bolesne i pokusavati ih kao manje vrijedne strpati u neki kut gdje nam ne smetaju i gdje ih ne vidimo. trebamo ih ukljuciti u zivot jer i sami mozemo jednog dana dozivjeti istu sudbinu a sami ne bismo zeljeli biti osudjeni npr. na boravak u kuci jer npr. u kolicima ne mozemo u tramvaj, autobus, niz stubiste bez lifta. itd itd.... takodjer ne treba zaboraviti niti stare ljude, prema kojima se neki odnose kao da imaju kugu.....i mi cemo jednog dana (dao b(l)og) ostarjeti i biti mozda nemocni.
    oprosti na dugom komentaru ....

    avatar

    14.04.2008. (09:43)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Srećom, nitko od mojih poznatih nije doživio takvu sudbinu, ali znam da bih postupila isto kao i ti - nastojala bih pomoći. Kao prijatelj, što uključuje i nematerijalni dio priče; tu smo najtanji.
    Nema se vremena, ima se obaveza...no u ovakvim slučajevima, nikakve ispričnice nam ne važe...

    avatar

    14.04.2008. (10:02)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Strašno.....što to dođe među obitelj da završi na takav način?! Užas....

    avatar

    14.04.2008. (10:03)    -   -   -   -  

  • *****

    Tome prijatelji služe- da pomažu u nevolji...

    avatar

    14.04.2008. (10:10)    -   -   -   -  

  • blogomoljac

    Znam ja vise takvih slucajeva, i sam nekima pomazem. Kod nas je manje poznato da je Njemacka zadnjih godina prosla najvecu krizu u svojoj povijesti od 2. svj. rata. Masa je ostala bez posla, a bankroti su jos i danas na dnevnom redu, ne samo firmi, nego i obitelji. Ako k tome jos dodju obiteljski problemi i trzavice, sve ode k vragu. Narocito ako je netko blizu 50, jer posla tesko da ce vise naci, ako ga u tim godinama jednom izgubi. Nagomilaju se dugovi i brige, dolazi do pljenidbe i izbacivanja iz stana i zbog toga padne u depresije iz kojih se tesko izvlaci. Njemacka isto vise nije sto je bila. Mozes radit cijeli zivot i preko noci past na prosjacki stap. Generacije koje misle da ce za desetak-petnaest godina moc zivit od penzije, malo ce se iznenadit. Valda gledas televiziju i znas sto vec danas govore.

    avatar

    14.04.2008. (12:28)    -   -   -   -  

  • fulvus

    često se dogodi da naizgled savršena obitelj se raspadne, a svak nosi dio krivice. Svakako pomogni svom prijatelju, da se domogne posla, očito mu je samopouzdanje na nuli. I popričat s njime, što ga je dovelo do toga...Sa 49 godina ne može se prepustiti stihiji. Mora misliti i na djecu!

    avatar

    14.04.2008. (12:29)    -   -   -   -  

  • Đus

    najprije sam samo mislio čestitati na novom dizajnu i pohvaliti, ali tema je preozbiljna da bi se tu stalo. mogu li kako pomoći? mail je na blogu, posluži se pa mi javi.

    avatar

    14.04.2008. (12:50)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Moram na žalost reći da kupujući karticu za mobitel, malo hrane, dajući nešto novaca prijatelju ne pomažeš mu.
    Tako rade NAŠI u pučkim kuhinjama !
    Niču pučke kuhinje kao pečurke poslije kiše-
    I priliv ljudi u pučke kuhinje sve veći.
    To je strašno !
    Zašto bi radili kad imaju obrok u pučkoj kuhinji, prespavaju u raznim konačištima oni koji nemaju stan ili kuću a a po danu, po danu se doslovno smucaju ili prose.
    Od prošnje kratkoročno mogu živjeti ali nitko od njih ne koristi razum, na žalost.
    Ne razmišljaju da SUTRA to neće moći.
    Uhvati ih kolotečina i tako, dan za danom, vrijeme curi !

    Ovo sve sam napisala jer sam jedan period svog života bila u jednoj skupini kad smo prikupljali hranu i garderobu obilazeći siromašne obitelji. U kućama i stanovima gdje su živjeli bilo je strašno a dobili stanove, neki kuće, opremljene relativno dobro ali to je netko trebao održavati. Neki od takvih obitelji uništili sve, ne samo te stanove i kuće, okućnice, vrtove, uništili sebe kao osobe, bili na ulici od jutra do mraka.
    Reći ću ti još ovo, djeca od nekoliko takvih obitelji imali mobitele kada meni još nije padalo na um kupovati mobitel !
    Ne, nije to zavist !
    Takvim osobama treba pomoći razgovorom i pronalaskom posla !
    U svakom slučaju sklonija sam načinu za pronalaženje posla !

    Umjesto da se ulaže npr. u gradnju ili osposobljavanje pučkih kuhinja, zašto se ne bi otvorio neki obrt, neko poduzeće i zaposli takve osobe a imalo bi posla jer, kod nas, primjera radi, šume zarasle, gradovi imaju malo cvjetnjaka, ulice prljave a puno ima starih, nemoćnih koji ne mogu brinuti o sebi, kojima treba pomoć u kući kao i odlazak u dućan, tržnicu i da ne nabrajam što bi se još moglo organizirati uz malo volje !

    Došla sam do zaključka da sve što se lako dobije, još lakše se i izgubi !

    Nije uložen osobni trud i neke osobe nije briga.
    Naviknu se i sami počnu vjerovati da im je netko drugi kriv, počev od članova obitelji do države.
    Pomozi prijatelju ali mu pomozi što ćeš mu biti pravi prijatelj i pomoći mu da se VRATI u vrijeme kao kad je bio sposoban raditi i zaraditi !

    Malo više truda ... vjerujem da bi se trud mogao isplatiti !

    avatar

    14.04.2008. (13:00)    -   -   -   -  

  • Metafizičarka

    ...tužna tema, ali nažalost, takva je naša stvarnost...lijepo je da barem ima prijatelja poput tebe, takvih je malo...danas svatko gleda kako da drugome učini nešto nažao, a onih koji su spremni pomoći jako je malo...Glupo je davati savjete, ali ne bi bilo loše kada bi mu uspjeli naći barem nekakav posao, da malo stane na svoje noge i oporavi se...ako ništa barem budite uz njega, nekada i lijepa riječ mnogo znači...kako sam glupi idealist i vječni optimist, uvijek vjerujem da postoji nada u bolje sutra...pogotovo uz takve prijatelje kao što si ti... Pozdrav od Metafizičarke...is samo nastavi tako... :-)

    avatar

    14.04.2008. (13:45)    -   -   -   -  

  • kikicarodjkica

    Teško je ovako nešto pročitati, ali opet je ljepo pročitati to da ga nisu ostavili prijetelji!!! Život je totalno nepredvidiv, prije dvije godine sam imala sasvim normalnu vezu i sretan život sa čovjekom kojega volim svim srcem i dan danas, a danas..... banana.... da mi je itko rekao da ćemo nas dvoje tako završiti nebi vjerovala!!! Život- neznaš šta te čeka sutra!!!

    avatar

    14.04.2008. (14:34)    -   -   -   -  

  • Simona

    pozdravljam u prolazu
    danas ništa više od toha ne mogu napisati, znat ćeš zašto kad dođeš na moj blog

    avatar

    14.04.2008. (15:00)    -   -   -   -  

  • Štambukica

    Blago mu se šta ima tako dobre prijatelje....

    avatar

    14.04.2008. (15:17)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Ne kažeš kako je njegova žena...kako se ona snašla...?Žao mi ga je, ali bojim se da mu možete pomoći samo trenutno...na dulje staze može si pomoći samo on sam...znam to iz porodičnog iskustva...prvi korak je samosažaljenje, slijedi rezignacija, a poslije potpuna ravnodušnost...doći će do toga da će mu pomoć biti kao nešto normalno, nešto što su svi dužni njemu činiti...zatim tko će pomoći njegovoj djeci? Hoće li djeca pomoći? Kengi, lijepo je što brineš,ali pazi...nemoj se boriti sa vjetrenjačama...pozdrav...

    avatar

    14.04.2008. (15:24)    -   -   -   -  

  • Simona

    od srca ti hvala na podršci

    avatar

    14.04.2008. (17:40)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Život je težak, nitko ne zna šta ga iza ugla čeka.
    Drago mi je da ćete pomoći nesretnom čovjeku.

    avatar

    14.04.2008. (18:02)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Lijepo, Kengy, da pomažeš prijatelju - da, tanka je linija od sreće do tuge - i nikada, baš nikada ne znamo koja će nam sekunda potpuno promijeniti život...
    Posao je jako važna stavka - bez njega ništa...Razmišljala sam što bih bez posla - strašno....:((( Mislim da bi borba bila jako, jako teška....
    Problem je što u Hrvatskoj jednostavno ne možeš štedjeti - sve "popapaju" režije i običan život, bez luksuza i nekih posebnosti....:(((
    Teško, teško - no ipak se treba boriti...:)))
    Pusa, vole Te Luki+Goldie

    avatar

    14.04.2008. (18:09)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    između čvrstog oslonca i ponora uvijek stoji samo jedan korak,no priča je poučna tim više da se podsjetimo koliko vremena traje od smiješka do suza,od sreće do bola...čovjek hoda ulicom sretan a tisuću okolnosti ga može načiniti jadnikom,bogaljom,invalidom...ito samo u jednoj sekundi,,ovaj primjer je tim više teži jer koliko vidim sami su skrenuli s utabane staze i krenuli nizbrdo,,,pomoći treba no po meni ne s karticom od mobitela nego nečim jačim-savjetima,a ako se čovjek sam neupne i svim silama nepokuša isčupati iz tame-onda je i stotine tisuća eura uzaludno,,neki jednostavno upadnu u apatiju i neće dalje uz jedino objašnjenje-nemoćan sam,,,,nemoćni nepostoje,do zadnjeg atoma snage treba se boriti kako bi se vratilo na stari utabani put,,,

    avatar

    14.04.2008. (18:10)    -   -   -   -  

  • bombonina28

    koma..ali istina je takva.. zanm akademika koji je postao lokalni klošar...
    razočaran u život nije vidio smisao...

    avatar

    14.04.2008. (18:27)    -   -   -   -  

  • kriza srednjih godina?

    nazalost, danas zivimo u drustvu koje ne mari za pojedinca i takve stvari koje smo nekad viđali samo u američkim filmovima, danas su i naša stvarnost.
    ali, sva sreća da ima i dobrih ljudi voljnih pomoći :))

    avatar

    14.04.2008. (18:31)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    e lipi moj, ja ne branim slatkise ali branim da se slatkisi jedu kao glavno jelo a normalna hrana kao desert. i branim da se jedu svaki dan jer se onda nista drugo niti ne bi jelo :)))
    inace je svako zabranjeno voce odmah sladje tako da pokusavam samo naci jednu uravnotezenu mjeru i za slatko i za zdravo i za televiziju....

    avatar

    14.04.2008. (18:44)    -   -   -   -  

učitavam...