Čitao davno Kavice i imao istovjetnu reakciju - sadržajno savršeno lapidarno i obuzdano, jezički savršeno kolokvijalno i stvarno - prst u oko svim poznatijim "urbanim" piscima čiji je "urbani" jezik neuvjerljiv kao dramski program HTV-a, a sadržaj navučen kao... pa, isto..
Znam da je, međutim, Šimpraga patio od toga da postane 'ozbiljan' pisac i skine etiketu komedijaša pa sam se bojao kakav će taj 'ozbiljan' roman biti. Očito, bespotrebno. Posuđujem.
13.04.2008. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Babl, znaš li možda zašto je na Šimpraginom blogu uz Kavice upozorenje koje glasi: Ovo je ipak književnost, a ne pamflet. Mislim, ono, kuiš, ipak se frajer ne bi češal tam gdje ga ne svrbi! Jebiga, veli, nisam ja napisal prvu rečenicu kavica: Mislim kurac, ko je mene pital jel mi se bori il mi se ne bori. Da nisam otišel u gardu, ionak bi me pozvali prije ili kasnije. I onda još veli da se na tim stranicama nalaze sadržaji koji mogu uzrokovati neželjene reakcije kod osoba pozitivnih na etnomoralistički virus. Genijalan kit! Počne s etnomoralističkom prodikom o tome da njega nitko ništa nije pitao pozivajući ga u rat, da bi završio upozorenjem da je tu ipak riječ o književnosti a ne pamfletu! Vrlo postmoderan prosede, u smislu autorefleksivnosti teksta (to se tak veli, kaj ne?)
Čuj, prijatelju, mislim da pretjeruješ. Nemam sada potrebu kazati da Šimpraga NIJE dobar književnik, ali, NIJE takav majstor kakvim ti se, iz nekog neobičnog razloga, čini. Pogledajmo tvoju argumentaciju, tipološki ali i sadržajno: 1. Prvi argument: Šimpraga govori ono što nam je na vrhu jezika i što bismo i sami kazali, kad bismo znali i mogli. Babl, prijatelju (ne oslovljavam te ovako kurtoazno!), tu počinje naivnost tvoje argumentacije: književnici ne govore ono što bismo svi kazali, kad bismo mogli, znali, smjeli, umjeli! Književnici stvaraju dojam da je to što izriču svima nama tu negdje, u predjezičkoj sferi, kao nekakva arhetipska slika koja ulazi u svijet, i samo je pitanje tko će je prvi uobličiti! Taj dojam post festum stvara osjećaj, kao Kafka predšasnike, da smo i mi imali tu sliku, ali nam je eto nekako izmicala verbalizaciji! Pogledaj dakle tvoj primjer: tramvaj kao kakvo morsko čudovište! Ponajprije, slika je sasvim neprecizna i istini za volju ja ne znam nikoga tko je tako ikada vidio tramvaj - posve proizvoljno, arbitrarno, nategnuto, i, ako baš hoćeš, anakrono: možda bi se mogao oduševiti kakav futurist, koji pozdravlja s iskrenim oduševljenjem motocikla, ali već ne povijesničar avangarde! Da je slika neprecizna i proizvoljna dokazuje već i nered izazvan škrgama kroz koje se uskače u - utrobu! Jebiga, jesu li vrata škrge ili nisu? Ako jesu, kakve su to škrge koje vode u utrobu? Ako pak nisu, onda imamo vrata koja jesu škrge, i ona koja to nisu, nego su vrata od utrobe, da posegenem za jednom starijom metaforom. Što dakle? Gdje se izgubila odjednom apostrofirana preciznost riječi koja je slika? Zapravo, varaš svog čitatelja kad kažeš: Sve jasno, vizualno upečatljivo. Ništa nije jasno, niti je upečatljivo, jer se kroz škrge ne dospjeva ni do kakve utrobe, osim neke groteskne nemani, a efekat smiješnog zadnje je što je Šimpi ovom rečenicom htio postići! 2. Drugi argument: Ovaj se efekt zove minimum sredstava, maksimum efekta, i tu spiku prodaju učiteljice kusthistorije dječici prve srednjoškolske godine. Ponovno savršeno ekonomiziranje riječima: sve je rečeno najmanjim dovoljnim brojem riječi da je sve jasno, a sadržajno toliko bogato da se ne doživljava kao lakonski govor, ti kažeš. Čuj, Babl, savršeno ekonomiziranje riječima jest: Ono istinito je ono cijelo. Nakon toga slijedi čitav jedan sustav. Ili, ako baš želiš literarni primjer, onda je savršen primjer ekonomije stila onaj genijalni izbor ne samo riječi, nego i osobe koja će je razdjevičiti, u priči Emma Zunz: ...pa se odlučila zd drugoga, koj je, po svoj prilici, bio niži rastom od nje i prostačina, da ne okalja čistoću strahote. Tu se naime zaista o nečemu govori. O čemu je riječ kod Šimprage? "Nisu se baš mirisali. Kao hijena i bradavičasto prase: iako nisu prirodni neprijatelji, bolje da se drže podalje." Da ne velim da se hijena i badavičasto prase i opet javljaju kao sasvim mutna i vrlo nes(p)retna alegorija osoba koje sasvim laodicejske (rekao bi Nabokov), pa se niti mrze, niti vole, ali ako baš želiš ovakve usporedbe, onda je daleko genijalnija ona Pervanova o tapiru: niti koga jede, niti ga tko jede! To je ekonomija stila, to je bogatstvo značenja, a ovo Šimpragino, to bi bila tautologija, da su u prirodi hijena i bradavičasto prase zaista tako sudbinski povezani kao u njegovoj rečenici. No, nisu. Gledaj dokumentarce. Ili pitaj klince. Djeca to znaju, to o egzotičnim životinjama. Dakle: banalnu istinu o ljudima koji dijele stol iako se ne šmekaju Šimpraga je zapravo izrekao i opet sasvim proizvoljnom, i sasvim nategnutom prispodobom koja je, sad već možda sasvim namjerno, zapravo komična: spomen bodljikavoga praseta, dopusti, prevršio je mjeru i natjerao nas u smijeh! Kakvo sad prase, pobogu, Babl!? 3. Treći argument: Neologizam: niste to čuli nikada ranije, a odamah vam je jasno što znači! Ona se mazila Šimpi prevodi u: Ona se macila! E, stvarno je bilo teško shvatiti što je književnik htio kazati! A da ne velim da je to bilo nevjerojatno teško skovati (kovkost je jezika omiljen izraz kad je o neologizmima riječ, je li?). Lijepo zvuči, i nemam potrebu umanjiti dražesnost izraza, ali, velim, pretjeruješ!
15.04.2008. (05:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Macila se po zagrljaju, mazila se cura, i, kaj sad? 4. Četvrti argument: Toliki su već opisivali ševu, i taman misliš da su svi opisi iscrpljeni, a Šimpi opiše pičku kao nitko prije! U, stvarno si pretjerao! Prvo, ne znam Babl koga si ti to karao i kako su se ševile cure vaše generacije, ali ja zaista ne znam niti jednu jebačicu koja se kreće kao naftne crpke MOL-a i Ine! Da ga jebeš (slabo divanim mađarski), pa i njega a ne samo nju, niti jedna se ne diže niti spušta kao one pumpe s konjskom glavom! Zapravo, trebalo bi pitati Šimpragu kad je zadnji put karal, jer, vidim da citira po sjećanju ili, možda, čak po pričanju nepouzdanih pripovjedača. No, ti pretjeruješ: sjajna usporedba! Žene koja se po kurcu kreće gore - dolje (o Michelangelu govore, što li?) kao one pumpe s konjskom glavom! Jebate, jesi nastran. I, onda veliš, oooooo, kakvo svršavanje:"...kako ona prisjedne, tako joj se usmine šire, a kako se odigne, tako se, zalijepljene za njegov kurčić, vuku uza nj i ostavljaju sluzav trag." Čuj, Babli, zaista nitko nikada prije nije opisao pičkicu koja se vuče uz kurčić ostavljajući sluzav trag? Isuse, Babl, sram te bilo! Lažeš! Čuj, to je tako banalno, to s pičkom i sluzavim tragom, da čak ako to nitko nikada i nije napisao, onda to nitko nikada nije napisao jer je - banalno! A ne zanosno i autentično, kao prvo svitanje, u praskozorje Geneze: i kada se već činilo da nema toga što nije zabilježeno, pojavi se Šipraga i kaže nam nešto što je svima bilo pred nosom, a nitko se nije sjetio spomenuti, i to još da mu uspije izreći tako savršeno. Tako se to radi! Ma daj, molim te! Nemoj se zajebavati. Čovjek konstatira da mu usmine po kurcu ostavljaju sluzav trag, a ti padneš u afan kao da je kazao ružoprsta zora! Zaista pretjeruješ i sad je to već sumnjivo: ne bih htio biti nepošten sumnjičeći te za prijateljstvo i pristranost, ali, euforično si neobjektivan! Da nisi, ne bi tako olako posizao za riječima poput "savršeno". Osim toga, opet taj tvoj argument: svima nam je to bilo pred nosom! Jest Babl, pička nam je svima bila pred nosom, ali, znaš kak se veli: poza 69 bila je in samo '69.! Jer, moraš prizanti da ti je s pičkom pred nosom nos uglavnom u guzici. A to i nije neki doživljaj, kaj ne? (Vidiš, ovih mojih par redaka puno su bolje štivo od ovog klizanja po kurčiću našeg Šimprage, unatoč sluzavom tragu kojim ga tako opčinjeno pratiš.) 5. Peti argument: Šimpraga govori tako da se čini kako to drukčije nije moguće kazati! Ili, kako ti kažeš: "Savršenstvo njegova stila ogleda se upravo u onome što će nevješti i površni ljudi najteže uočiti. Kada on nešto kaže, čini se da se to i mora reći upravo tako jer na drugi način to ni nije moguće izreći, kao da bi upravo tako rekao svatko, no to je zabluda ignoranata. Uvijek je moguće šeprtljavo, a majstorski mogu samo majstori." Babl, pretjeruješ: Opaska da su Pascalove misli stvorene da misle ima formu poslovice, misli koja je izražena tako da se čini kako je nije moguće drukčije izreći, a da se ne promijeni smisao kazanog; kad bismo sad smišljali prispodobu, onda bismo mogli kazati da je takva rečenica poput oblutka, uglačana bezbrojnim naraštajima govornika. Takav je stil, primjerice, Meše Selimovića: 40 godna, ružno doba, itd.itd., kako to već ide. Šimpragin - nije. Naprosto nije. Ovo je najslabije mjesto tvoje argumentacije: postoji cijeli niz autora koji pišu tako kako tvrdiš da piše Šimpraga, ali Šimpraga nije jedan od njih. I on bi se s time složio. Pitaj ga. 6. Šesti arugment: Eruditske asocijacije! Ti kažeš: . Citiram kao primjer cijeli odlomak s pretposljednje stranice: "Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa. Tresu ga slike života. Boli ga u krvi za onim danima na jezeru. U bijelom hotelu." Sve je naizgled savršeno jasno i pregledno, nema tu nikakve mudrosti koja bi nadilazila izrečeno. Naizgled. Zašto je tako jasno, iako diskretno, naznačio da je hotel bio upravo bijeli? Može se očitati samo kao poetski izričaj, ali onome tko je pročitao "The White Hotel" D. M. Thomasa, nedvojben je homage knjizi koju Šimpraga mora da je imao na umu pišući "Anastasiju", što sa svega tri kratke riječi svaljuje lavinu asocijacija. E, to je stvarno nategnuto - i opet je tebi sve savršeno jasno i pregledno, unatoč ovoj bombastičnoj usporedbi: savio se kao mrtva osa, ali, to je zapravo nevažno u usporedbi s ovom opaskom o bijelom hotelu. Što ako je to sasvim privatna idiosinkrazija naratora! Autora? Kao kod Melvillea. Ili, što ako je riječ o albofiliji, kao kod Felbingera? Ne šalim se, zaista, što ako je tome tako? Otkud ti znaš da je baš riječ o Thomasovom "Bijelom hotelu"? I, ako zaista jest, ako je riječ o posveti toj knjizi, zašto tvrdiš da se na nas svaljuje lavina asocijacija? Ta, zar nije sasvim obratno: zar se značenjski ili asocijacijski horizont ne sužuje, samim time što je riječ o sasvim određenom znaku koji upućuje na sasvim određeni kvantum značenja, a nikako se ne radi, kao isprava sugeriraš, o poetskom izričaju!?
15.04.2008. (06:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ti si zasigurno u pravu u pogledu tog jasnog naputka na Thomasovo djelo, ali, oprosti, zašto misliš da je to tako genijalno, taj prosede nonšalantnog, usputnog spominjanja jednog djela koje, očito, i opet sasvim proizvoljno biva korišteno kao intimna autorova igrarija referencama? Pridonosi li ta fus-nota smislenosti teksta? Njegovom značenjskom bogatstvu? Itd.itd.itd.
Ja mislim da je Šimpraga dobar pisac, da ga nije potrebno uniziti e da bi se čovjek suprotstavio tvojoj apoteozi njegova imena, lika i djela, ali, jednostavno, prijatelju, mislim da si pretjerao! Ja naime mislim da Šimpraga nije majstor riječi kakvim ga želiš prikazati. Dopusti mali, nezantni test: Molim te, Babl, otvori bilo koju stranicu Matoševog, Ujevićevog, Krležinog proznog teksta, da ne govorim o poeziji, i onda pročitaj bilo koji Šimpragin pasus. Eto.
15.04.2008. (06:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, prijatelju, ustao si danas na lijevu nogu i još nisi obrisao naočale koje su ti se noćas zahukale. Zahvaljujem ti na trudu da pažljivo izčitaš što sam napisao, da to i zapišeš, ali tim više mi je žao jer znam da ti možeš i bolje. Nemam nažalost vremena posvetiti tvom komentaru vremena koliko zaslužuje, pa ću samo nešto:
…Šesti argument. Pogledaj prvo moj stari post "Površno očitavanje". Na taj način čitajući, Šimpraga zaista i ne ostavlja naročit dojam, ali to nije zbog nekog njegova nedostatka, već zbog onog "margaritas ante porcos". S druge strane, u nedavnom postu "Neopisiva hladnoća" trebao sam pisati lik koji leži zgrčen, a u postu "Lovac u Šlafroku", 8. rujna prošle godine, bavio sam se mrtvim osama. Hoću ti pokazati da sam se nosio s problemom koji je Šipraga tako savršeno riješio već u prvoj rečenici odlomka: "Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa". Ne izgleda ti ništa posebno, a? Samo onaj koji je podigao uteg od dvjesto kila zna kako je to podići uteg od dvjesto kila. Onaj koji je to gledao sa strane misli da je nema jednostavnijega - dođeš i podigneš ga. Tako je i Bach rekao da je vrlo jednostavno svirati orgulje: treba samo u pravom trenutku pritisnuti pravu tipku. Na taj način i Šipragino pisanje se može doimati kao ništa posebno: samo treba na pravo mjesto staviti pravu riječ.
Da, otvorio sam mnoge Matoševe, Ujevićeve i Krležine stranice…. i sad ću ti reći nešto što će te možda najediti i razgnjeviti, ali možda i otrijezniti od jučerašnjeg mamurluka. Krleža je bez dvojbe veliki pisac. Mnogi ga nisu ni čitali, mnogi koji su ga čitali nisu ga isčitali… ali on svejedno ostaje veliki pisac. No jesi li ikada razgovarao s nekom živom osobom koja je prevodila neki Krležin roman na neki strani jezik? Ti jadni ljudi pate i cvile da su mu tekstovi prepuni neprevedivih rečenica, neprevedivih ne zbog neke izuzetne kvalitete, već zato jer je pisac pri kraju rečenice zaboravio o čemu je počeo pisati, jer su nesuvisle, jer su gramatički nemoguće i u hrvatskom, a kamoli u prevodu… Možda nije kriv ni Krleža, možda se to može pripisati nepažljivim daktilografkinjama i umornim strojoslagarima, ali rezultat je takav. U tom smislu Šimpraga je bolji od Krleže. U cijeloj knjizi našao sam samo jednu jedinu - i to beznačajnu - grešku koja bi se mogla pripisati piščevu previdu!
"Fulao si cijeli fuzbal." Nije pitanje je li Šipraga veliki majstor, već je pitanje naše kulture kako to da se takvog majstora ne prepoznaje i zašto mu se ne oda dostojno priznanje. Kao prvo, zašto ga se više ne čita… Kako oni koji ga nisu pročitali mogu da mu ne daju nagradu?
Nije velika mudrost prepoznati da je Krleža veliki pisac kada je to već općeusvojeno saznanje. Prepoznaj velikog pisca u mladiću koji donosi svoje pjesme na ogled!
15.04.2008. (11:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
očito još nitko nije pročitao, pa ni ja... sviđa mi se ta eksplozivnost + suzdržanost u metaforama, kavice sam čitao još u Godinama Novima
13.04.2008. (17:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žavijer
Čitao davno Kavice i imao istovjetnu reakciju - sadržajno savršeno lapidarno i obuzdano, jezički savršeno kolokvijalno i stvarno -
prst u oko svim poznatijim "urbanim" piscima čiji je "urbani" jezik neuvjerljiv kao dramski program HTV-a, a sadržaj navučen kao... pa, isto..
Znam da je, međutim, Šimpraga patio od toga da postane 'ozbiljan' pisac i skine etiketu
komedijaša pa sam se bojao kakav će taj 'ozbiljan' roman biti.
Očito, bespotrebno.
Posuđujem.
13.04.2008. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Babl, znaš li možda zašto je na Šimpraginom blogu uz Kavice upozorenje koje glasi:
Ovo je ipak književnost, a ne pamflet.
Mislim, ono, kuiš, ipak se frajer ne bi češal tam gdje ga ne svrbi! Jebiga, veli, nisam ja napisal prvu rečenicu kavica: Mislim kurac, ko je mene pital jel mi se bori il mi se ne bori. Da nisam otišel u gardu, ionak bi me pozvali prije ili kasnije.
I onda još veli da se na tim stranicama nalaze sadržaji koji mogu uzrokovati neželjene reakcije kod osoba pozitivnih na etnomoralistički virus.
Genijalan kit!
Počne s etnomoralističkom prodikom o tome da njega nitko ništa nije pitao pozivajući ga u rat, da bi završio upozorenjem da je tu ipak riječ o književnosti a ne pamfletu!
Vrlo postmoderan prosede, u smislu autorefleksivnosti teksta (to se tak veli, kaj ne?)
Čuj, prijatelju, mislim da pretjeruješ. Nemam sada potrebu kazati da Šimpraga NIJE dobar književnik, ali, NIJE takav majstor kakvim ti se, iz nekog neobičnog razloga, čini. Pogledajmo tvoju argumentaciju, tipološki ali i sadržajno:
1. Prvi argument: Šimpraga govori ono što nam je na vrhu jezika i što bismo i sami kazali, kad bismo znali i mogli. Babl, prijatelju (ne oslovljavam te ovako kurtoazno!), tu počinje naivnost tvoje argumentacije: književnici ne govore ono što bismo svi kazali, kad bismo mogli, znali, smjeli, umjeli! Književnici stvaraju dojam da je to što izriču svima nama tu negdje, u predjezičkoj sferi, kao nekakva arhetipska slika koja ulazi u svijet, i samo je pitanje tko će je prvi uobličiti! Taj dojam post festum stvara osjećaj, kao Kafka predšasnike, da smo i mi imali tu sliku, ali nam je eto nekako izmicala verbalizaciji! Pogledaj dakle tvoj primjer: tramvaj kao kakvo morsko čudovište! Ponajprije, slika je sasvim neprecizna i istini za volju ja ne znam nikoga tko je tako ikada vidio tramvaj - posve proizvoljno, arbitrarno, nategnuto, i, ako baš hoćeš, anakrono: možda bi se mogao oduševiti kakav futurist, koji pozdravlja s iskrenim oduševljenjem motocikla, ali već ne povijesničar avangarde! Da je slika neprecizna i proizvoljna dokazuje već i nered izazvan škrgama kroz koje se uskače u - utrobu! Jebiga, jesu li vrata škrge ili nisu? Ako jesu, kakve su to škrge koje vode u utrobu? Ako pak nisu, onda imamo vrata koja jesu škrge, i ona koja to nisu, nego su vrata od utrobe, da posegenem za jednom starijom metaforom. Što dakle? Gdje se izgubila odjednom apostrofirana preciznost riječi koja je slika? Zapravo, varaš svog čitatelja kad kažeš: Sve jasno, vizualno upečatljivo. Ništa nije jasno, niti je upečatljivo, jer se kroz škrge ne dospjeva ni do kakve utrobe, osim neke groteskne nemani, a efekat smiješnog zadnje je što je Šimpi ovom rečenicom htio postići!
2. Drugi argument: Ovaj se efekt zove minimum sredstava, maksimum efekta, i tu spiku prodaju učiteljice kusthistorije dječici prve srednjoškolske godine. Ponovno savršeno ekonomiziranje riječima: sve je rečeno najmanjim dovoljnim brojem riječi da je sve jasno, a sadržajno toliko bogato da se ne doživljava kao lakonski govor, ti kažeš. Čuj, Babl, savršeno ekonomiziranje riječima jest: Ono istinito je ono cijelo. Nakon toga slijedi čitav jedan sustav. Ili, ako baš želiš literarni primjer, onda je savršen primjer ekonomije stila onaj genijalni izbor ne samo riječi, nego i osobe koja će je razdjevičiti, u priči Emma Zunz: ...pa se odlučila zd drugoga, koj je, po svoj prilici, bio niži rastom od nje i prostačina, da ne okalja čistoću strahote. Tu se naime zaista o nečemu govori. O čemu je riječ kod Šimprage? "Nisu se baš mirisali. Kao hijena i bradavičasto prase: iako nisu prirodni neprijatelji, bolje da se drže podalje." Da ne velim da se hijena i badavičasto prase i opet javljaju kao sasvim mutna i vrlo nes(p)retna alegorija osoba koje sasvim laodicejske (rekao bi Nabokov), pa se niti mrze, niti vole, ali ako baš želiš ovakve usporedbe, onda je daleko genijalnija ona Pervanova o tapiru: niti koga jede, niti ga tko jede! To je ekonomija stila, to je bogatstvo značenja, a ovo Šimpragino, to bi bila tautologija, da su u prirodi hijena i bradavičasto prase zaista tako sudbinski povezani kao u njegovoj rečenici. No, nisu. Gledaj dokumentarce. Ili pitaj klince. Djeca to znaju, to o egzotičnim životinjama. Dakle: banalnu istinu o ljudima koji dijele stol iako se ne šmekaju Šimpraga je zapravo izrekao i opet sasvim proizvoljnom, i sasvim nategnutom prispodobom koja je, sad već možda sasvim namjerno, zapravo komična: spomen bodljikavoga praseta, dopusti, prevršio je mjeru i natjerao nas u smijeh! Kakvo sad prase, pobogu, Babl!?
3. Treći argument: Neologizam: niste to čuli nikada ranije, a odamah vam je jasno što znači! Ona se mazila Šimpi prevodi u: Ona se macila! E, stvarno je bilo teško shvatiti što je književnik htio kazati! A da ne velim da je to bilo nevjerojatno teško skovati (kovkost je jezika omiljen izraz kad je o neologizmima riječ, je li?). Lijepo zvuči, i nemam potrebu umanjiti dražesnost izraza, ali, velim, pretjeruješ!
15.04.2008. (05:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Macila se po zagrljaju, mazila se cura, i, kaj sad?
4. Četvrti argument: Toliki su već opisivali ševu, i taman misliš da su svi opisi iscrpljeni, a Šimpi opiše pičku kao nitko prije! U, stvarno si pretjerao! Prvo, ne znam Babl koga si ti to karao i kako su se ševile cure vaše generacije, ali ja zaista ne znam niti jednu jebačicu koja se kreće kao naftne crpke MOL-a i Ine! Da ga jebeš (slabo divanim mađarski), pa i njega a ne samo nju, niti jedna se ne diže niti spušta kao one pumpe s konjskom glavom! Zapravo, trebalo bi pitati Šimpragu kad je zadnji put karal, jer, vidim da citira po sjećanju ili, možda, čak po pričanju nepouzdanih pripovjedača. No, ti pretjeruješ: sjajna usporedba! Žene koja se po kurcu kreće gore - dolje (o Michelangelu govore, što li?) kao one pumpe s konjskom glavom! Jebate, jesi nastran. I, onda veliš, oooooo, kakvo svršavanje:"...kako ona prisjedne, tako joj se usmine šire, a kako se odigne, tako se, zalijepljene za njegov kurčić, vuku uza nj i ostavljaju sluzav trag." Čuj, Babli, zaista nitko nikada prije nije opisao pičkicu koja se vuče uz kurčić ostavljajući sluzav trag? Isuse, Babl, sram te bilo! Lažeš! Čuj, to je tako banalno, to s pičkom i sluzavim tragom, da čak ako to nitko nikada i nije napisao, onda to nitko nikada nije napisao jer je - banalno! A ne zanosno i autentično, kao prvo svitanje, u praskozorje Geneze: i kada se već činilo da nema toga što nije zabilježeno, pojavi se Šipraga i kaže nam nešto što je svima bilo pred nosom, a nitko se nije sjetio spomenuti, i to još da mu uspije izreći tako savršeno. Tako se to radi! Ma daj, molim te! Nemoj se zajebavati. Čovjek konstatira da mu usmine po kurcu ostavljaju sluzav trag, a ti padneš u afan kao da je kazao ružoprsta zora! Zaista pretjeruješ i sad je to već sumnjivo: ne bih htio biti nepošten sumnjičeći te za prijateljstvo i pristranost, ali, euforično si neobjektivan! Da nisi, ne bi tako olako posizao za riječima poput "savršeno". Osim toga, opet taj tvoj argument: svima nam je to bilo pred nosom! Jest Babl, pička nam je svima bila pred nosom, ali, znaš kak se veli: poza 69 bila je in samo '69.! Jer, moraš prizanti da ti je s pičkom pred nosom nos uglavnom u guzici. A to i nije neki doživljaj, kaj ne? (Vidiš, ovih mojih par redaka puno su bolje štivo od ovog klizanja po kurčiću našeg Šimprage, unatoč sluzavom tragu kojim ga tako opčinjeno pratiš.)
5. Peti argument: Šimpraga govori tako da se čini kako to drukčije nije moguće kazati! Ili, kako ti kažeš: "Savršenstvo njegova stila ogleda se upravo u onome što će nevješti i površni ljudi najteže uočiti. Kada on nešto kaže, čini se da se to i mora reći upravo tako jer na drugi način to ni nije moguće izreći, kao da bi upravo tako rekao svatko, no to je zabluda ignoranata. Uvijek je moguće šeprtljavo, a majstorski mogu samo majstori." Babl, pretjeruješ: Opaska da su Pascalove misli stvorene da misle ima formu poslovice, misli koja je izražena tako da se čini kako je nije moguće drukčije izreći, a da se ne promijeni smisao kazanog; kad bismo sad smišljali prispodobu, onda bismo mogli kazati da je takva rečenica poput oblutka, uglačana bezbrojnim naraštajima govornika. Takav je stil, primjerice, Meše Selimovića: 40 godna, ružno doba, itd.itd., kako to već ide. Šimpragin - nije. Naprosto nije. Ovo je najslabije mjesto tvoje argumentacije: postoji cijeli niz autora koji pišu tako kako tvrdiš da piše Šimpraga, ali Šimpraga nije jedan od njih. I on bi se s time složio. Pitaj ga.
6. Šesti arugment: Eruditske asocijacije! Ti kažeš: . Citiram kao primjer cijeli odlomak s pretposljednje stranice: "Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa. Tresu ga slike života. Boli ga u krvi za onim danima na jezeru. U bijelom hotelu." Sve je naizgled savršeno jasno i pregledno, nema tu nikakve mudrosti koja bi nadilazila izrečeno. Naizgled. Zašto je tako jasno, iako diskretno, naznačio da je hotel bio upravo bijeli? Može se očitati samo kao poetski izričaj, ali onome tko je pročitao "The White Hotel" D. M. Thomasa, nedvojben je homage knjizi koju Šimpraga mora da je imao na umu pišući "Anastasiju", što sa svega tri kratke riječi svaljuje lavinu asocijacija.
E, to je stvarno nategnuto - i opet je tebi sve savršeno jasno i pregledno, unatoč ovoj bombastičnoj usporedbi: savio se kao mrtva osa, ali, to je zapravo nevažno u usporedbi s ovom opaskom o bijelom hotelu. Što ako je to sasvim privatna idiosinkrazija naratora! Autora? Kao kod Melvillea. Ili, što ako je riječ o albofiliji, kao kod Felbingera? Ne šalim se, zaista, što ako je tome tako? Otkud ti znaš da je baš riječ o Thomasovom "Bijelom hotelu"? I, ako zaista jest, ako je riječ o posveti toj knjizi, zašto tvrdiš da se na nas svaljuje lavina asocijacija? Ta, zar nije sasvim obratno: zar se značenjski ili asocijacijski horizont ne sužuje, samim time što je riječ o sasvim određenom znaku koji upućuje na sasvim određeni kvantum značenja, a nikako se ne radi, kao isprava sugeriraš, o poetskom izričaju!?
15.04.2008. (06:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ti si zasigurno u pravu u pogledu tog jasnog naputka na Thomasovo djelo, ali, oprosti, zašto misliš da je to tako genijalno, taj prosede nonšalantnog, usputnog spominjanja jednog djela koje, očito, i opet sasvim proizvoljno biva korišteno kao intimna autorova igrarija referencama? Pridonosi li ta fus-nota smislenosti teksta? Njegovom značenjskom bogatstvu? Itd.itd.itd.
Ja mislim da je Šimpraga dobar pisac, da ga nije potrebno uniziti e da bi se čovjek suprotstavio tvojoj apoteozi njegova imena, lika i djela, ali, jednostavno, prijatelju, mislim da si pretjerao!
Ja naime mislim da Šimpraga nije majstor riječi kakvim ga želiš prikazati. Dopusti mali, nezantni test: Molim te, Babl, otvori bilo koju stranicu Matoševog, Ujevićevog, Krležinog proznog teksta, da ne govorim o poeziji, i onda pročitaj bilo koji Šimpragin pasus.
Eto.
15.04.2008. (06:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Nemanja, prijatelju, ustao si danas na lijevu nogu i još nisi obrisao naočale koje su ti se noćas zahukale. Zahvaljujem ti na trudu da pažljivo izčitaš što sam napisao, da to i zapišeš, ali tim više mi je žao jer znam da ti možeš i bolje. Nemam nažalost vremena posvetiti tvom komentaru vremena koliko zaslužuje, pa ću samo nešto:
…Šesti argument. Pogledaj prvo moj stari post "Površno očitavanje". Na taj način čitajući, Šimpraga zaista i ne ostavlja naročit dojam, ali to nije zbog nekog njegova nedostatka, već zbog onog "margaritas ante porcos". S druge strane, u nedavnom postu "Neopisiva hladnoća" trebao sam pisati lik koji leži zgrčen, a u postu "Lovac u Šlafroku", 8. rujna prošle godine, bavio sam se mrtvim osama. Hoću ti pokazati da sam se nosio s problemom koji je Šipraga tako savršeno riješio već u prvoj rečenici odlomka: "Spustio se na krevet i savio kao mrtva osa". Ne izgleda ti ništa posebno, a? Samo onaj koji je podigao uteg od dvjesto kila zna kako je to podići uteg od dvjesto kila. Onaj koji je to gledao sa strane misli da je nema jednostavnijega - dođeš i podigneš ga. Tako je i Bach rekao da je vrlo jednostavno svirati orgulje: treba samo u pravom trenutku pritisnuti pravu tipku. Na taj način i Šipragino pisanje se može doimati kao ništa posebno: samo treba na pravo mjesto staviti pravu riječ.
Da, otvorio sam mnoge Matoševe, Ujevićeve i Krležine stranice…. i sad ću ti reći nešto što će te možda najediti i razgnjeviti, ali možda i otrijezniti od jučerašnjeg mamurluka. Krleža je bez dvojbe veliki pisac. Mnogi ga nisu ni čitali, mnogi koji su ga čitali nisu ga isčitali… ali on svejedno ostaje veliki pisac. No jesi li ikada razgovarao s nekom živom osobom koja je prevodila neki Krležin roman na neki strani jezik? Ti jadni ljudi pate i cvile da su mu tekstovi prepuni neprevedivih rečenica, neprevedivih ne zbog neke izuzetne kvalitete, već zato jer je pisac pri kraju rečenice zaboravio o čemu je počeo pisati, jer su nesuvisle, jer su gramatički nemoguće i u hrvatskom, a kamoli u prevodu… Možda nije kriv ni Krleža, možda se to može pripisati nepažljivim daktilografkinjama i umornim strojoslagarima, ali rezultat je takav. U tom smislu Šimpraga je bolji od Krleže. U cijeloj knjizi našao sam samo jednu jedinu - i to beznačajnu - grešku koja bi se mogla pripisati piščevu previdu!
"Fulao si cijeli fuzbal." Nije pitanje je li Šipraga veliki majstor, već je pitanje naše kulture kako to da se takvog majstora ne prepoznaje i zašto mu se ne oda dostojno priznanje. Kao prvo, zašto ga se više ne čita… Kako oni koji ga nisu pročitali mogu da mu ne daju nagradu?
Nije velika mudrost prepoznati da je Krleža veliki pisac kada je to već općeusvojeno saznanje. Prepoznaj velikog pisca u mladiću koji donosi svoje pjesme na ogled!
15.04.2008. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvone Radikalni
Nakon ove vrlo zanimljive razmjene mišljenja, doista mi ne preostaje ništa drugo nego put knjižare i "za sve ostalo, tu je Mastercard" ;-)
Čak bi se moglo reći da jedva čekam ...
15.04.2008. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Antipasiv
Znači li možda "maciti" - neko vrijeme donositi na svijet mačiće? Pa nakon zagrljaja ostanu ruke pune mačića.
16.04.2008. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SadisticoShy
jedva čekam!
Kavice mi još i danas stoje na počasnom mjestu na stalaži s knjigama!
17.04.2008. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...