Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Vitae...

    Uh, Rusy... obuzela me neka jeza... meni još treba vremena.
    Imam još posla ..jako, jako puno :-)))

    ali tko zna .... sve je relativno:-))

    avatar

    14.04.2008. (00:32)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    ah Ru, čitajući te doista imam ponekad osjećaj da nam se misli dodiruju. Dvije današnje priče tvoja i moja, potpuno različite ali iste u spoznaji........... Prekrasna ti je priča draga Ru.............

    avatar

    14.04.2008. (05:14)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Aiiiii stigli pramenovi........kako lijepoooo. Rekla bih ja da se sunce ne ogleda samo na površini vode nego i u Rusalkinoj vilinskoj kosi...hihihihihiihih.
    PS. Ma kako Pero i Đuro uspijevaju imati tako snježno bijelu dlaku? Šapice su im kao da nose cipele za vrt i papuče u kući...hihihihih.

    avatar

    14.04.2008. (07:19)    -   -   -   -  

  • Njofra

    veliki zagrljaj RU baš ti je super priča

    avatar

    14.04.2008. (07:24)    -   -   -   -  

  • boco san

    Fuuuuuuu d.jutrooo popili kavicu pročitali sve od Ru malo smo se(naježili) nabodljikali ,ali
    svanulo je prekrasno jutro ...mirujem..a Finći otišla nanati ..pozdravi Peru i Đureka fufuufuuuuuu pusa -)))))))

    avatar

    14.04.2008. (08:01)    -   -   -   -  

  • misko

    Aurora se prevarila.
    Što nije bilo ni čudno. Ali čudno je bilo svako to, što niti jedan od fizičara, blistavih umova, nije uzeo u mogućnost neki drugi scenarij. A on se odvijao, tiho, neprimjetno: Svemir je, kao i uvijek do sada, pripremao iznenađenje.
    Crne su se rupe širile i gutala materiju, ali morale su tu materiju i izbaciti, jer princip je Svemira, kako ništa nije zauvijek, ništa nije vječno, samo je promjena stalna. Crne su rupe počele neprimjetno od ljudi, jer ljudi nisu imali takve moćne mjerne instrumente, da bi mogli to zabilježitti, otkriti, zapanjujujća događanja koja su se odvijala: crne su rupe bremenite materijom počele porađati bijele rupe.
    I zbog toga se Aurora probudila u naručju svog dragog, a Sunce je sjalo još jače i još blistavije, a kad je izašla u svoj vrt, ne vjerujući ovom što se događa, dočeka je iznenađenje nad iznenađenjima.
    Visoko gore, na beskrajno plavom nebu, toliko plavom kakvog ga još nikad nije vidjela, Aurora ugleda dva Sunca jedno pored drugog, jedno nešto udaljenije od prvog, pa je odmah shvatila, kako je i to šala Svemira: Sunca nisu bila jedno pored drugog, jedno je od njih bilo mnogo dalje, ali su njegove zrake blagotvorno djelovale na Aurorino uplakano lice.
    Aurora teškom mukom skrene pogled i požuri probuditi svog Dragog, jer ...

    avatar

    14.04.2008. (08:08)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, misko, poljubac za završetak priče!

    dva sunca ... hihi ... aurori će danas trebati suncobran ...

    avatar

    14.04.2008. (08:13)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    ah kao i uvijek prekrasna priča pozdravljamo te (prva polovica u ime druge i obrnuto)

    avatar

    14.04.2008. (08:20)    -   -   -   -  

  • bespeljica

    priča koja te tjera da se zamisliš, da posložiš prioritete u životu i okreneš se ka onomu što je stvarno bitno, iskoristiš svaki trenutak...jer tko zna...sutra možda neće svanuti.

    avatar

    14.04.2008. (08:33)    -   -   -   -  

  • misko

    A sad, dobro jutro!
    Uz drugu kavu, dok čekam Lori...
    Zar nije čudno, da Rusalka piše pesimistički, a misko optimistički? U Svemiru se zbilja nešto događa...

    avatar

    14.04.2008. (08:48)    -   -   -   -  

  • Desperadosica

    Maznoj vili sunčani pozdrav :-))

    avatar

    14.04.2008. (08:56)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Lijepa priča, a sviđaju me se i miskove bijele rupe.

    avatar

    14.04.2008. (09:05)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, vitae, i meni vremena treba ... a sve ga je manje ..:-))

    dinaja, doista, baš smo se podudarile danas ....

    frulice, da ih vidiš kad padne kiša, a tek moju kuhinju istapkanu prljavim šapicama ...

    pozdrav, njofra ... i hvala na komplimentu

    b.d., pozdrav za obje polovice ... :-))))

    avatar

    14.04.2008. (11:02)    -   -   -   -  

  • rU

    bespeljica, e , da ....

    misko, umiranjem pojedinca uvijek umire čitav jedan svijet. stoga je propast svijeta u mojoj priči samo metafora. sunce će nastaviti izlaziti i kad mene ne bude. to je lijepa pomisao.
    sjećam se starica iz svojeg susjedstva koje su molile za 'lijepu smrt'. tada nisam shvaćala kako smrt može biti lijepa. a može, ako nije preuranjena i ako se nakon lijepog života uspiješ pozdraviti s onima koje voliš ...

    lijepo je imati prijatelja koji napiše optimistički nastavak priče ... hihihi

    pozdrav desperadosice, pokosila sam travnjak, a i ručak je pri kraju ...
    ipak, nisam stigla oprati prozor i zavjese, pa će propast svijeta morati pričekati ... hihihih

    avatar

    14.04.2008. (11:13)    -   -   -   -  

  • rU

    koraljka, i meni ...
    plavo nebo ... i dva sunca ... hihih ...
    kud' ćeš više!

    avatar

    14.04.2008. (11:14)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    budimo zajedno na klupici u tome trenu

    rukoljub

    ne do Bog posljednjem....

    avatar

    14.04.2008. (13:30)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, sjedokosi, sasvim sigurno bih, prije te 'daroge', bar na časak na klupicu sjela s dragim prijateljima ...

    no, za to još ima vremena, nadam se ... :-))
    a prije toga, nadam se, bit će vremena da zajedno sjednemo i na pravu klupicu, uz kavicu i dobro rashlađenu šljivu ... hihihi

    avatar

    14.04.2008. (13:51)    -   -   -   -  

  • Decy

    divno, divno, divno!!!
    pljes, pljes...

    Prozori su blistali a miris svježe oprane zavjese miješao se s mirisom pokošena travnjaka....mirisalo je čak dovdje...poželjeh ući u taj vrt i zagnjuriti lice u taj zeleni tepih....
    da, najljepši mogući konačan odlazak, tko ga ne bi poželio
    (kada dođe vrijeme)
    ja svoj tako zamišljam:))

    avatar

    14.04.2008. (14:13)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    zagrizem kad treba;) i začinim humorom, pa se smijem uz dvopek. ne sekiram se previše, svugdje ima cinika s tipkovnicom. vratim se poslije da pročitam, sad sam kod prijateljice.

    avatar

    14.04.2008. (14:42)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    bravo!

    pusa

    avatar

    14.04.2008. (15:25)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Jednom sam davno pročitala priču potpuno iste tematike, osim što svršetak nije bio tako točno definiran i onda me pogodila ta nježnost kojom je autor opisivao posljednji dan našega planeta... Samo, ova tvoja priča je puno ljepše i bogatije ispričana. Hvala ti, draga vilo, nadam se da ćeš jednom i ukoričiti te svoje prekrasne uratke. Pozdrav veliki! :)

    avatar

    14.04.2008. (17:37)    -   -   -   -  

  • misko

    Kažu da su samo geni važni: prema tome, ni pojedinac nije važan.
    A ja sam i svoje gene osudio ...he he...

    avatar

    14.04.2008. (18:27)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Čitam draga prijateljice da je i tebe uhvatila panika zbog crne rupe koja će se možda proizvesti u Švisarskoj. Na žalost i na sreći na čitavoj kugli zemaljskoj nema toliko energije sa je proizvede i najmanja crna rupa - sve je to novinska fantazija. Ipak, zanimljiva novela koja me pomalo podsjeća na jednu pjesmu od nekih tamo splitskih repera. mene pak u pogledu crnih rupa u životu više brinu crne rupe u glavama nekih ljudi al to je za drugu priču i neku drugu elaboraciju i nema veze sa nama.

    Još samo 004 dana do odlaska iz zemlje pregoleme. Dom je tako lijepa 'stvar',
    Bocaccio

    avatar

    14.04.2008. (18:44)    -   -   -   -  

  • borgman

    @bocacc... u četiri dimenzijskom svijetu, koji odgovara E=mc2 formuli, potpuno si u pravu. Samo, naš svijet, ako je vjerovati nauci je nastao iz onog famoznog razlomka, koji funkciju pretvara u "prekid"...a taj prekid (kada je v približno c) ima ekstreme u +-beskonačnosti.
    Ako je vjerovati teoriji Velikog praska, u početku nije bilo ni vremena ni prostora. Isto tako i elektroni Trenutno(?) mijenjaju svoje orbitale, postoji(?) i "kvantna pjena" (lijep opis za "mogućnost"), elektroni "tuneliraju"...
    Ovim eksperimentima se želi "simulirati" veliki prasak. Stvoriti energije koje mogu "pocijepati" tkanje prostor-vremena u sićušnom (atomskom) prostoru. Želja naučnika je "stvoriti mali Svemir".
    A tebi kao "malom" čovjeku, pred tom težnjom i tolikom željom za Spoznajom ostaje samo promotriti svijet kao : Svijet je= dopola puna čaša, ili = dopola prazna čaša...a čašu puni netko drugi :-)

    @Ru... ova me priča natjerala na razmišljanje :-)

    avatar

    14.04.2008. (20:20)    -   -   -   -  

  • Sillvanus

    Nije li Ru jednom rekla kako kada napravis prvo jezero nema zaustavljanja u izgradnji novih....e, tko joj nije vjerovao....uvjerite se sami...cetvrto po redu...od kutije 50x50 cm do bare 200x250 cm u koju stane nekih 3700 litara vode...(moram se malo pohvaliti, sorry) http://picasaweb.google.com/Sillvanus2/ZaRu

    Uglavnom, Ru je uvijek u pravu!

    (jesi zauzeta 28.04?, ne da mi se pisati mali kada vec pisem ovdje)

    avatar

    14.04.2008. (20:22)    -   -   -   -  

učitavam...