Komentari

svjetloisjena.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • tvoj Kike

    Evo mene kao prvog komentatora:))
    Lijepo je pročitati o svijetlosti i tami. Ali, stare mudrosti su stare, one nam kažu ne trči uz pokretne stepenice. Znači, za mene ništa novo;)

    avatar

    12.04.2008. (20:19)    -   -   -   -  

  • greentea

    da bi riječ rekla. sasvim se slažem. ja volim reći da svaka ptica može letjeti samo svojim krilima...nikakav drugačiji let nije vrijedan spomena.
    ovo me podsjetilo na neke teorije koje sam čula i u koje s vremnom sve više vjerujem, psebno od kada se kao i mnogi drugi sve više oslanjam u životu na informatičku opremu u obavljanju koječega....kažu neki da nas izum pisane riječi nije unaprijedio, već unazadio jer je pogodovao našem oslanjanju na ono vanjsko oko nas umjesto da razvijamo svoje unutarnje sposobnosti...nekada su plemenski pripovjedači mogli ispričati povjest cijelog plemena, velika djela ljudskog duha kao što su vede bila su umemorirana u ljudsko sjećanje i prenošena generacijama usmenim putem...sad sve možemo zapisati i sve manje pamtimo i sve manje razumijemo ono malo što uspijemo upamtiti, a ni ono što čitamo često ne razumijemo onako kako je pisac imao na umu....pa, je veliko pitanje koliko je čovječanstvu zaista koristan taj štap koji zovemo pismo....sve je u stvari dvosjekli mač....sve ima svoje lice i naličje....možda je upravo zato ova igra koju zovemo život tako interesantna....ne uvijek laka, ali svakako interesantna....pozdrav, vilin konjicu!:)))))))

    avatar

    12.04.2008. (20:30)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Dobrodošla! Odlična priča i vrlo istinita. Poznavati sebe i svoje sposobnosti, i nadasve vjerovati u sebe i njih je nadasve bitno za život. Hvala što si me posjetila i pokazala put do svog bloga i ove poučne priče. :-))

    avatar

    12.04.2008. (21:21)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Dobrodošla!
    Uživala sam u priči! :-))

    avatar

    12.04.2008. (21:25)    -   -   -   -  

  • primakka

    da, ono smo što jesmo, i s time se trebamo nositi kroz život. zato nam je svakome drugačiji - jer nismo isti. samo to trebamo u sebi prepoznati.
    dobrodošla, baš si osvježenje.

    avatar

    12.04.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • andjel

    i ja ti želim dobrodošlicu...
    lijepa poučna priča..
    osobno sam uvjerenja da je mrak,mrak...pa makar i znali hodati po njemu
    makar se nitko i ne zaletio u nas...
    ali ono što nudi svjetlo se ne može ničim zamijeniti

    pa ni potpunom sigurnošću hodanja po mraku

    lijepi pozdrav ti ostavljam ;)

    avatar

    12.04.2008. (22:09)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Baš poučno. Naravno, pomoć ne treba odbaciti, ali isto tako ne zanemariti vlastite mogućnosti i sposobnosti. :-) Dobrodošla u blogosferu!. :-)

    avatar

    12.04.2008. (22:12)    -   -   -   -  

  • Decy

    mislim da pomoć treba što dulje odgađati.
    jer, moglo bi prijeći u naviku
    pa se tako gubi imunitet.

    avatar

    13.04.2008. (00:27)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    priču sam već čuo prije samo sam je putem negdje zametnuo. lijepo je podsjetiti se je. hm, da, nameće se pitanje kakva nam je pomoć zaista potrebna? općenito smatram da se čovjek treba osloniti na sebe, ali da se ne treba ustručavati zatražiti pomoć onda kada je svoje mogućnosti i sposobnosti iscrpio. također je veliko pitanje kakvu pomoć traži i od koga. nije isto od nekog tražiti da umjesto nas nešto napravi ili da nas pouči kako to napraviti. priću se može razmatrati i iz drugog ugla. slijepcu nije bila potrebna svjetiljka jer je tama njegov dom, ali drugima je od velike pomoći da u njega ne udare, prema tome ona ne pomaže slijepcu nego slučajnim prolaznicima. takvu pomoć ne treba odbaciti.
    dobro došla u blogosferu :))

    avatar

    13.04.2008. (09:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...