Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (48)

Marketing

  • posoljeni zrak

    zanimljivo si ovo napisala i s istim takvim zanimanjem pročitah... doslovno si me uvukla u događaj iako sam mislila čitati drugi puta. za taj drugi puta ostavila sam stihove :)) da ipak ne bi bilo previše..

    jako mi se svidjelo to što si opisala sve nas i stvarnost u kojoj i s kojom živimo.

    želim ti ugodan vikend!

    sve dobro, draga :))

    avatar

    11.04.2008. (22:22)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    želim ti da se danas, nakon buđenja, protegneš - od peta do vrhova prstiju i onako- izbutra ;)

    miran i lijep san :)

    avatar

    12.04.2008. (01:47)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Lijepo, svjeze zeleno!

    avatar

    12.04.2008. (02:58)    -   -   -   -  

  • obična duša

    Bok, nažalost, iako me primami baš na to, nema mi vremena za čitanje...

    Za Tomislava Miletića (rođen 1971.g.) koji je iznenada obolio od leukemije hitno se traži krvna grupa AB +. Na Rebru gdje je hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije baš podesna jer je u lošem stanju i doktori traže baš njegovu krvnu grupu koja je najrijeđa. S obzirom da je već u tretmanu, HITNO je preblaga riječ, stoga Vas molim da ovaj mail proslijedite svojim prijateljima i poznanicima ili ako netko ima tu grupu i voljan je dati krv, neka se javi gospođi Jasminki Dugandžiji Mašović na broj 098/288 945 ili mail: jasminka.dugandzija-masovic@zg.htnet.hr i pošalje svoje podatke i telefonski broj radi kontakta.

    S poštovanjem,
    Dubravka Miladinović Tajnica člana Uprave KONČAR-ELEKTROINDUSTRIJA d.d. Fallerovo šetalište 22, 10000 Zagreb tel:+385 1 3667 198, mob: 098 9828 023 fax:+385 1 3667 601 e-mail: dubravka.miladinovic@koncar.hr web: www.koncar.hr

    avatar

    12.04.2008. (03:07)    -   -   -   -  

  • Vinci

    lijepo napisano, da svakoga može potaknuti na razmišljanje. doduše i sam sam jednom zgodom zaspao u tramvaju, ali iz sasvim drugih razloga :))

    avatar

    12.04.2008. (08:21)    -   -   -   -  

  • misko

    Nekima smetamo i dok spavamo i nikome zlo ne činimo...poznajem ih poprilično takvih... uvijek me kopkalo, zašto su takvi kakvi jesu, što ih je oblikovalo?
    Lijep pozdrav u kišovitom jutru!

    avatar

    12.04.2008. (09:23)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    to je to što moderno društvo radi mitološkim bićima: prvo ih izbace iz ravnoteže, zatim natjera na prosjačenje da bi ih na kraju pretvorilo u turističku atrakciju. inače, po tramvajima se mogu sresti razna mitološka bića, to im je posljednje utočište

    avatar

    12.04.2008. (11:33)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, draga aquaria. ne čudim se što srećeš patuljke u zelenom šeširići.
    jer, ti si od onih koji znaju pronaći svoje srce, umjesto ćupa zlatnika, tamo na kraju duge.

    nad jezercima je, unatoč tamnim oblacima, načas zasjala duga.
    eto,mila, kako je čaroban učinak tvoje lijepe priče.

    avatar

    12.04.2008. (11:39)    -   -   -   -  

  • rU

    svrati do jezeraca, ako imaš vremena.
    imam nešto za Tebe ... :-))

    avatar

    12.04.2008. (11:58)    -   -   -   -  

  • chieko

    Drago mi je da sam te obradovala, meni je to omiljena izreka kad nešto onak slučajno
    pogodim ničim izazvana, hahahahha, a i draga mi je Lunja.
    Sad sam malo u gužvi, pa ne stignem pogledati blog ali sigurno se vratim i pročitam.
    Pozdrav veliki šaljem!

    avatar

    12.04.2008. (12:09)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Živeći i prolazeći gradom, na ulicama, autobusima (tramvajima), susrećemo neobićne ljude, mimoilazimo se s njima, ponekad ih primjetimo, ponekad ne. O mnogima mogle bi se napisati zamišljene priče njihovih života i sigurna sam da ne bi bile obične, svakodnevne. Kratki životopis može biti stvarnost, ili ne - to zapravo i nije toliko bitno. Bitan je onaj osjećaj u čovjeku kojeg osjeti kada se mimoiđe s takvim ljudima, osjećaj da vidiš i gledaš čovjeka. Tvoj osjećaj je taj pravi osjećaj i prekrasno si nam prepričala svoj doživljaj i osjećaj.
    Kažu da među nama, po svijetu, hodaju anđeli (možemo ih nazivati i patuljcima, vilenjacima, leprihornima) . U tvojoj priči vidim da si ti bila anđeo za tog malog čovjeka, a možda u nekoj drugoj priči, anđeo će biti ili je bio on.
    Puno pozdrava i volim kad dođeš s ovako lijepim postovima. :-))

    avatar

    12.04.2008. (13:24)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Zaboravih - Lorcu već godinama imam, ovi stihovi su mi dobro poznati. :-))
    Vratim se doma i nađem tvoj komentar. Lijepo je znati da smo blizu. :-)))

    avatar

    12.04.2008. (13:26)    -   -   -   -  

  • predvečerje PROLJEĆA

    ....dobro odrađena tema!

    avatar

    12.04.2008. (18:16)    -   -   -   -  

  • @pple

    Samo da ti se javim i malo pojasnim zašto me nema. Unutar tvrtke došlo je do nekih promjena pa sam sada na drugom radnom mjestu na kojem mi se između ostalog promijenilo i radno vrijeme i ne ostavlja mi baš puno slobodnog vremena. Osim toga ima strašno puno učenja, novih aplikacija koje treba savladati u relativno kratkom vremenu. Trudim se maksimalno, nadam se da će se trud isplatiti, ali prave rezultate neću baš tako brzo vidjeti, ali nema odustajanja.
    Želim ti samo ostaviti jedan veliki pozdrav tako da znaš da i kada ne ostavim komentar, malo provirim da vidim što kod tebe ima novog.

    avatar

    12.04.2008. (19:09)    -   -   -   -  

  • detalj

    Prelijepo si opisala jednu od svagdanjih situacija u zg. utkavši sebe. Izvrsno!!! Želim ti liejpu nedjelju!Veliki pozdrav!

    avatar

    12.04.2008. (22:10)    -   -   -   -  

  • MENTINA

    stvarno neobican dozivljaj sa jos neuobicajenijim glavnim protagonistom :) stvarno si to vrlo vjerno i slikovito opisala tako da je lako predociti si cijelu situaciju :)))) a dusobriznickih savjesnih gradjanki ima posvuda koje u svojim ukalupljenim umovima sigurno nemaju mjesta za jednog malca sa zelenim sesirom :) do skorog vidjenja :))))))

    avatar

    13.04.2008. (00:04)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    uistinu interesantna priča,a i komentar na hagakure blogu
    mi se svidio

    lijepi pozdrav

    avatar

    13.04.2008. (00:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    na kraju duge je uvijek otvoren put ka beskraju sna, tamo dospjevaju samo oni koji gledaju u slušaju srcem kao ti......................trenutke koje si tako živo opisala doživljavamo svakodnevno, starije gospođe koje nisu svjesne da zaustvaljaju tijek tuđih života, koje čine svoju građansku dužnost neće nikada dosegnuti do kraja duge. one neznaju sanjati..........

    avatar

    13.04.2008. (08:13)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    a Lorka, on je sigurno naüao svoje mjesto u beskraju zelenog sna..............

    avatar

    13.04.2008. (08:15)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    na kraju duge je uvijek otvoren put ka beskraju sna, tamo dospjevaju samo oni koji gledaju u slušaju srcem kao ti......................trenutke koje si tako živo opisala doživljavamo svakodnevno, starije gospođe koje nisu svjesne da zaustvaljaju tijek tuđih života, koje čine svoju građansku dužnost neće nikada dosegnuti do kraja duge. one neznaju sanjati..........

    ovaj komentar je trebao biti prije predhodnoga....

    avatar

    13.04.2008. (08:16)    -   -   -   -  

  • odgoj s osmijehom

    tako si lijepo opisala sebe... divna si! pusa

    avatar

    13.04.2008. (09:08)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    sa užitkom sam pročitao post, kao i svaki dosadašnji. osim što obiluju detaljnim opisima onoga o čemu pišeš tako da se onaj tko ga čita može u potpunosti uživiti i smjestiti u radnju zbivanja, pažnju više plijeni duh tvoje osobnosti koji je kroz njega protkan. pored svakog prolazi puno patuljaka u zelenom šeširu samo ih neki zamjete onda kada primjete da ih nadvisuju pa imaju potrebu skrenuti pažnju na sebe kao npr. ona "gospođa".
    svi se ponekad osjetimo skućeni u svom svakodnevnom "oklopu" i poželimo napraviti iskorak koji će nam udahnuti svježinu planinskih proplanaka i morskih prostranstava. veliki pozdrav!!

    avatar

    13.04.2008. (09:52)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Dijete u nama poznaje špatuljke, odrasli čovjek ih se stidi. Evo, nakon što pročitah naizust sve do kraja novelu o zelenom patuljku ponovo su se probudile ptice i navlaći se sunce. Život je čudnovat.

    Pozdrav,
    Bocaccio

    avatar

    13.04.2008. (10:45)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Poželjela sam se protegnuti onako dubinski nakon tvog sjajnog opisa i ovog svakodnevnonesvakidašnjeg događaja :)))))

    avatar

    13.04.2008. (10:53)    -   -   -   -  

  • Elyca

    pa on je i spavao na mjestu gdje započima pruga (tramvajska)...a u ruksaku mu je vjerojatno bilo nešto jako vrijedno ....volja za životom...npr...
    sram bilo gospođu što ga je prijavila....možda bi i ona pronašla zlatni čup da je šutila :-))

    avatar

    13.04.2008. (11:36)    -   -   -   -  

učitavam...