Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • zmajka

    Ovu bi tvoju priču smjestila negdje između mojih ispunjenih i neispunjenih snova.
    Pozitivno ti zavidim na vremenu kojeg pronalaziš i daruješ nas svojim pričama iz života, koje uvijek isprepleteš s nekim piscem ili filozofom.
    Mogu te nazvati kolegicom, ali samo po struci, jer ti si i umjetnica.
    Tvoji su tekstovi zaista odmor za umorno srce. Moje je uglavnom umorno od potrage za vremenom...

    avatar

    12.04.2008. (09:23)    -   -   -   -  

  • rU

    zlatni prag ... i proljeća ...
    kakav tekst, draga dinaja!
    lijepa su i sjetna ta tvoja sjećanja na proljeća ...

    praha, zlatá ulička ...prilično davno sam tuda zadnji put prošetala.

    pisma mileni ... i tajna mileninih pisama ...
    je li ih ikad napisala, je li napisala: Polovicnost je van tvog sistema, a ja sam shvatila da nasa sudbina nije nasa, vec da ona traje u nama, te stoga njome ne mozemo upravljati. Ja cu ti ipak ostati vecni pratilac i ti ces jednom otkriti moju vernost negde na drugoj strani sveta.

    vjerujem da sad su zajedno, s one strane svijeta ...

    avatar

    12.04.2008. (09:25)    -   -   -   -  

  • misko

    Sjećam se tog dalekog proljeća...
    Sjećam se kako se proljeće gušilo u tom gradu...
    Kafka kao da je imao pravo: neki čine što žele, a da uopće ne osjećaju objasniti zašto se tako ponašaju. Osim pravom jačeg, naravno. Baš kao kod Kafke!

    A ljubavi ...ahhhh....

    avatar

    12.04.2008. (09:31)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Zlatni Prag, Kafka i tvoje riječi kao da su me osvijetlili i odveli k meni samoj, negdje unutra.

    avatar

    12.04.2008. (09:49)    -   -   -   -  

  • necutako

    lijepo napisano...

    da li mi nedostaje slavonija, podravina, zagorje, dalmacija......ili svicarska....ili berlin...ili budimpesta..... ne, Dinaja......
    nema nostalgije..... sjetim se ....zeljela bih vidjeti...doci cu jednom.... nedostaju mi neki dragi ljudi pozelim ih pokraj sebe...pozelim im nesto reci,....pricati do kasno u noc.......zagrliti..... ali gdje god dosla uvijek ce nesto ostati negdje drugdje.....nemam te zarke zelje koju ljudi tako cesto imaju.......da se vrate u rodni kraj....ja se osjecam dobro svugdje i nigdje ne osjecam da je samo tamo moj dom......moj dom je u meni samoj....u nekim osjecajima koji nahrupe na samu pomisao na neke junake iz prica.... neke ideje....ideale.......navikla sam se na takav zivot...tj. to je moj zivot.... ja neznam za drugi.... i uvijek mi se negdje ide.... bas planiram da slijedece godine odem negdje dalje...u neki drugi dio ovog kontinenta......ili mozda negdje dalje.... voljela bih prozivjeti jesen u kanadi.... barem jednu jesen....

    avatar

    12.04.2008. (10:29)    -   -   -   -  

  • misko

    Slutim da će te zanimati:
    Kraj fizike ili kraj svijeta

    avatar

    12.04.2008. (13:33)    -   -   -   -  

  • Decy

    oh, kako si me samo vratila u onu zoru, dok se moj grad budio iz sna, a ja završavala čitanje 'Procesa', jer je taj dan bila lektira. i već tada je u meni ona mračna strana maloga spisatelja proradila, pa sam u toj svojoj mladalačkoj naivnosti pronašla sebe. oh, kako sam samo uživala u toj knjizi.

    divno napisano.
    a kraj? : nakon tako teške i mračne priče, pojavile su se oči boje sna.
    i taj prelijepi zagrljaj sigurnosti.
    vratilo me u prošlo ljeto i trenutak podigutoga pogleda prema svodovima stare crkve i riječi vodića:)

    avatar

    12.04.2008. (13:34)    -   -   -   -  

  • rU

    traga me miskova linka odvede do malih crnih rupa ...

    kad samo pomislim kako sam se jučer, predajući o probabilističkim i neprobabilističkim uzorcima, anegdotski našalila da ništa nije apsolutno sigurno, pa ni da će svanuti sutrašnje jutro ...

    mislim kako ne se ne bismo smjeli poigravati s vjerojatnošću sutrašnjeg svanuća ...

    avatar

    12.04.2008. (14:18)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    u srednjoj me Kafka oduševio, dok su se sve drugi zgražali izborom lektire i smatrali da sam "pomalo udarena" glede književnosti...
    par godina zreliji, odjednom su moji prijatelji "otkrili" Kafu, a meni j postao dosadan...
    i opet sam prozvana "fakat čudnom"...
    poslije sam ga ponovno poželjela pročitati, i čitala ga opet sa sinovima kad su oni imali lektiru...
    i ponovno ga otkrivala i pronalazila se u njegovim riječima...
    i dan danas sam tsko ostala "čudakinja" jer se čitanje većine mojih prijatelja (čast izuzecima!)
    svodi na dnevni tisak ili tračerske časopise...
    stoga, veliki pozdrav svima koji čitaju Kafku, pogotovo onima koji ga razumiju...

    ps. nažalost, nisam nikada bila u Pragu... stignem još...

    avatar

    12.04.2008. (14:44)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Draga Dinaja, ispričavam se što nisi prije primila moj odgovor na tvoj predivan komentar, ali jednostavno nisam našla vremena da skoknem u virtualni svijet. Strašno mi se sviđa tvoj tekst i samo bih htjela napomenuti da su tvoja opisivanja i doživljaji vrhunac onoga što čovjek zapravo može osjetiti svim svojim osjetilima. Naprosto me svaki put ostavljaju bez daha i daju nadu u nekakva bolja i ljepša vremena koja se čine tako blizu čitajući tvoje plemenite riječi. Snovi su zaista lijepi kad voliš osobu koja te drži za ruku i s tobom ih sanja. Želim ti puno sreće i zahvaljujem na svemu što si možda nesvjesno činila za mene i činiš za sve nas. Pozdrav

    avatar

    12.04.2008. (20:55)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Postoje uvijek i proljeća u kojima netko ili nešto umire.Sjećam se da sam jedina u rezradu rekla kako je Proces izuzetan roman pokušavajući ga,bezuspješno,približiti i drugima.Ali sjećam se i da sam jedina u razredu bila bez oca, koji je umro u 44-oj godini , jednog ožujka, dolskom proljeća. Sjećam se i svojih crvenih lakiranih cipelica koje sam dobila za 15-ti rođendan, nekoliko dana prije očeve smrti, koje su ostale neobuvene na polici. Ali se sjećam i svog zadovoljstva kad sam pročitala Pisma Mileni... jednu od najljepših priča o ljubavi...još jednu od priča "pisca straha" ,Kafke. Borges reče: "U mojoj biblioteci ima knjiga koje više nikad neću otvoriti. Navršio sam 50-tu i smrt me nagriza neprestano." Ipak ti hvala što si me navela da malo zavirim u "knjige iz bunkera".

    avatar

    12.04.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Volim Kafku i Die Verwandlung....
    i uvijek se zapitam u što bih se voljela preobraziti...
    u pliskavicu ... da , to bi baš bilo ono pravo!
    Osmijeh

    avatar

    12.04.2008. (23:19)    -   -   -   -  

  • °i opet je tako-zbunjeno°

    ljubav me u zadnje vrijeme opsjeda.
    =)
    lijep post zbilja.
    navrati.
    pozdrav.

    avatar

    12.04.2008. (23:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Zmajka drago mi je ako se doista odmaraš na mom "otoku", ako te uspijem na tren zaustaviti u tvojoj potrazi za vremenom. Tvoj život je očito kompletan i ispunjen ljepotom svakodnevice, a tvoji tekstovi to i potvrđuju. Vać davno nisam jela palačinke, jednostavno ih neznam napraviti onako kako je to znala moja nona...........
    @Ru doista je šteta što su Milenina pisma izgubljena, ja nekako vjerujem da ih je bilo isto toliko koliko i Franzovih.........Ona je to dokazala kasnije svojom ljubavi prema žutim zvjezdama i svojom smrti................Da sigurno su se sreli tamo gdje se uvijek sreću duše onih koji su doista voljeli..... Živjeti, da živjeti trenutak kao da sljedeći neće doći to je istina koju bi trebali prihvatiti kao moto života.........
    @Miško Kafka je ostao vječni sin i buntonvnik sna, njegove misli su procvale onog davnog proljeća.hvala na linku, odličan je, ali ja mislim da se natjecanje izmešu instituta nastavlja, još već reaktor, još snažniji reaktor sve doke se ne osvoji brzina svjetlosti a onda dalje do.........................
    @Koraljka hvala ti da si taj osjećaj podjelila sa mnom
    @necutako hvala ti lutalice. Divno je biti sudionik vremena i univerzuma i to doista znati živjeti, težiti ka novom trenutka, imati želje, ostvarivati snove, želim ti prekrasnu kanadsku jesen.........
    @decembar na svodu kapele sam vidjela nastajanje svijeta i osjetila onaj sudbonosni dodir ruku koji je značio rađanje ljubavi...................
    @poezija duše Kafka je izazov koji me uvijek iznova poziva u pustolovinu čitanja. I svaki puta doživim neki novi zreliji osjećaj...........
    @Barbara jednostavno sam u jednom treptaju oka osjetila želju da svoje misli podjelim s ljudima koji slično misle, da izgradim most do drugih istina, da otvarajući sebe uđem i u vaše svjetove u kojima ja isto mnogo toga učim........
    @moji dani i noći iako su proljeća znakovi rađanja u njima mnogi umiru, odlaze zauvjek iz naših života, ali proljeća su znak i rađanja novih ideja................ tvoje neobuvene crvene cipelice suostale sjećanje na veliku bol, gubitak oca u petnaestoj godini života je doista tužan osjećaj koji ostaje zatomljen u sjećanju..............Borges je isto tako pisac koji me uvijek iznova poziva na čitanje pa se ja čitajući njega ponekad vraćam knjigama koje sam poželjela više ne otvoriti.....
    @Vitae probražavanja, ti u delfina, da oni su znak ljubavi uvijek u dvoje i spremni pomoći onima koji se utapljaju u moru života, lepršaju u tvom svijetu i svaki put kada pokucamo na tvoja vrata nas pozdravljaju
    @I opet je tako zbunjeno hvala na posjeti, navratih kod tebe i ostavih komentar. tvoja priča je lijepa..........

    avatar

    13.04.2008. (06:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    još jednom pročitah sve vaše komentare i ovo svitanje mi se ukaza u svom zlaćanom sjaju istine. Proljeće me poziva na novo vrednovanje vrednosti i ja poželjeh napisati novi manifest LJUBAVI.............Vaše misli su doista uzburkale već uzburkanu želju u meni da pišem dalje o najsnažnijoj i najvrednijoj energiji koju posjedujemo o LJUBAVI.........Hvala vam na tome...

    avatar

    15.04.2008. (05:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    kuc, kuc, kuc, ljubav, ah ta ljubav i ona se teško probija kroz neke prepreke, ali na koncu ipak pobjeđuje.................

    avatar

    15.04.2008. (06:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...