Ono što nas odredi, obilježi za vječnost jest upravo naša prošlost. Rijetki su oni koji sve boli prošlosti ubiru kao darove sa stabla mudrosti, koji ih kraj svojega uzglavlja čuvaju da ih mirisom podsjete na ono što su bili, ili pak ono što više ne smiju biti - sebe radi. Više je onih koji od prošlosti tkaju sag po kojemu hodaju sadašnjost, onih koji previdjevši sitne ljepote zapravo najčešće previđaju i sam život.
Toplinu osmjeha ostavljam ti, draga Dinajo.
R.
15.05.2008. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moze li se uopce izaci iz zacaranog kruga tako jakih dogadjaja na samom pocetku zivota.... smrt voljenog/voljene nakon prve intimnosti..... ali oni su bili jedno drugom i vise od prve ljubavi....bili su cio svijet..... od ranog djetinjstva on je bio njena sloboda....onj otok sa kojim je ona bila ona....svi ostali su odredjivali on je sa njiom sanjao, bio podrska, nada, druga polovina sna....
pozdrav Dinajo!
15.05.2008. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prošlost nas proganja u sadašnjosti, pogotovo onda kad nismo izašli iz nje cjeloviti. Anin dio je ostao u prošlosti, nažalost onaj najvažniji dio i strašno mi je žao kad vidim koliko pati za time. Ona jednostavno živi u snu, snu koji je nekoć smatrala javom, koji je dapače i bio java. Prvi poljubac se ne zaboravlja, mislim na onaj pravi poljubac iz snova, onaj koji je Ana opisala i takav se ne zaboravlja. Anina ljubav ostala je gorko sjećanje, a njen život je samo predstava koju ona glumi dijelom svoga srca ne bi li preživjela. Tako je bilo prije i možda kad je umrla je olakšala svoju dušu. Znaš Dinajo, današnja priča me se jako dojmila. Imaš toliku moć ulaska u tuđa srca da je to nevjerojatno. Jednostavno ne znam što da kažem osim da je ljubav koja živi u prošlosti san koji će zaljubljenici dovijeka sanjati. Ana sad sanja zajedno s Rolandom i nijedna prepreka nije toliko teška kad su zajedno, pa makar se držali za ruke dovijeka u tom neprestanom snu. Ljubav boli, ali san o lijepim trenutcima ponekad ne želimo ispustiti iz ruku, jednostavno ga želimo što duže zadržati kako bi osjetili sadašnjost prošlog vremena. Dinajo, tvoje sposobnosti i tvoji osjećaji su nešto predivno i svakoga puta me sve više i više iznenade. Nadam se da ćeš opet susreti Anu, makar u onom tajnovitom prolazu zvanom snovi, ali vjerujem da je tamo susrećeš svakoga dana, u svojim riječima, zar ne draga prijateljice? Srdačan i topao pozdrav ti ostavljam.
15.05.2008. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo čitanje na preskok ... jednostavno nisam mogla dočekati kraj pa onda polako ...
Tvoji tekstovi, priče mi otmu uzdah, osmjeh ... Toliko osjećaja, isprepletenih, nježnih ... odgledala sam jedan lijepi, tužni ljubavni film ! A svi lijepi su tužni, ljubavni ...
Poklanjam ti jedan večernji pozdrav.
15.05.2008. (20:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prošlost je sjala jačim sjajem od diamanta. Ta dva sjaja, Ana nije uspjela pomiriti...te su se pretvorili u njenu tamu. A ti si nam sve to pekrasno ispričala. Toplo te pozdravljam.
16.05.2008. (01:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Umjesto odgovora opis Anine metmorfoze kao most ka današnjem tekstu:
Ana i njen suprug su bili na odmoru u Lombardiji igrajući golf. Deset dana kasnije je Ana dobro raspoložena došla u terapiju. Dok je ležala na krevetu s glavom u mojim rukama, njeni mišići su se pri svakom mom dodiru opuštali i dozvoljavali sve željene pokrete. Zatvorenih očiju mi je pričala o feriju, tih za nju nezaboravnih tjedan dana. Do u detalje je opisivala dvorac, freske su se pojavljivale i pred mojim očima. To su bila naga tijela žena i muškaraca koji su u različitim pozama ulazili u izvore ljekovite vode. "U našoj kupaoni je bila freska ljubavnog para koji se je držeći se za ruke zrcalio u nekom ljekovitom izvoru. Ležeći u kadi osjećala sam se kao dio te freske i počinjala sam pjevušiti od sreće. Toplina vode i osjećaj njegove blizine su otvarali moje pore i ja sam nestajala iz stvarnosti i svako jutro ulazila u san." "Čije blizine?" ponadah da je muškarac bio Rudloff. "Ako misliš na Rudloffa, on nije sudjelovao u tom jutarnjem ritualu. Prije doručka je već bio na terenu i studirao rupe koje je onda kasnije osvajao. Ja sam ostajala sama i voljela tu jutarnju samoću. Blizina sna me budila i ja sam odlazila na doručak oprana vodom sa Kastalskog izvora. Muze su me vodile u dan i ja sam umjesto da igram golf pisala na terasi hotela. Rečenice su izlazile iz dubine duše i slagale se u poeziju moga sna. Ispred terase, na padinama igrališta su članovi kluba vukli kolica sa štapovima, Rudloff je satima stajao pred jednom rupom i pokušavao iz svog nezgrapnog tijela izvući elegantan pokret, a ja sam voljela tišinu i mirise koji su se širili oko mene. Ni jedan jedini dan me nije zabolila glava." Njeno lice je blještalo nekim tajanstvenim osmjehom. Grč oko usta je nestao i dok je stajala pred ogledalom s lakoćom je izvodila pokrete koji su prije deset dana bili skoro nemogući. Pokazivala mi je poze figura sa freski i igrala scene koje su se usjekle duboko u njeno sjećanje. "U ovih tjedan dana se dogodilo čudo s tvojim tijelom i tvojim mislima." "Odživjela sam još jednom svih ovih osamnaest godina u drugim kulisama i strahote su nestale. Jednog dana sam šetala obalom jezera. Prvi puta sam osjetila širinu svjetleće kugle iz mojih snova. Sunce je bilo u zenitu i ja sam u njegovom sjaju prepoznala ljubav koja se zrcalila na površini velike vode. Odjednom nisam bila sama, Rolandov lik se smješio u kapljicama pored mene." Odnos između osjećaja i spoznaje je u povijesti filozofzofije uvijek bila tema puna napetosti. Od dualizma, stoičke mirnoće, kritikama zdravog razuma i željom za moć do spoznaje svjesti u novije vrijeme. No slika filozofije nije izrastala iz okvira srca, nego je uvijek bila u okvirima razuma. Anna je studirajući povijest filozofije svih ovih osamnaest godina živjela dualizmom svog ranjenog bića. Često je govorila da su zanosi akademski škodljivi za razvoj intelekta, skrivala svoje srce u maglovitom oblaku svojih snova i prezentirala lažno sretnu ženu u svijetu čistog razuma. Migrenino carstvo je bilo njen bjeg u kritike čistog uma, tamo je podnoseći bol živjela ono nedohvatljivo u svakodnevici. Sve što je pokušala ostvariti u ovih osamnaest godina je uvijek završavalo bijegom u poznato stanje sna. Tjedan dana Lombardije je u njoj spojilo san i javu. Promatrala sam sretnu ženu preplanula lica i očiju u kojima se prvi puta od kako je poznam zrcalio život. Činilo mi se da je konačno istinski ušla u područje fenomenologije sna i svoje dugogodišnje predođbe o životu počela istinski živjeti. To je potvrđivalo i moju teoriju o lječenju glavobolje i mišićnih napetosti bez kliničkih dokaza. "Zanos uopće nije akademski štetan, jer kada pređe u herojski zanos svjesne spoznaje problema on otvara put akademskim dokazima." reče mi oblačeći se. "Moram se požuriti jer danas imam važno predavanje na institutu. Mentor će govoriti o fenomenologiji emocionalnog života." Otišla je lepršajući i puna meni da tada u njoj nepoznatog poleta.
16.05.2008. (07:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Eh te priče o nekom koga više nema
a neznam što reći o tome.
I ja se prisjećam nekoga koga više nema mada nemam
toliko podataka o njoj.
15.05.2008. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Sretni ljudi imaju prošlost, laku i nasmijanu, a nesretni od prošlosti grade tvrđavu iz koje ne žele izaći u grubu stvarnost.
15.05.2008. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Ono što nas odredi, obilježi za vječnost jest upravo
naša prošlost.
Rijetki su oni koji sve boli prošlosti ubiru kao darove
sa stabla mudrosti, koji ih kraj svojega uzglavlja čuvaju
da ih mirisom podsjete na ono što su bili, ili pak ono što
više ne smiju biti - sebe radi.
Više je onih koji od prošlosti tkaju sag po kojemu hodaju
sadašnjost, onih koji previdjevši sitne ljepote zapravo
najčešće previđaju i sam život.
Toplinu osmjeha ostavljam ti, draga Dinajo.
R.
15.05.2008. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
moze li se uopce izaci iz zacaranog kruga tako jakih dogadjaja na samom pocetku zivota.... smrt voljenog/voljene nakon prve intimnosti..... ali oni su bili jedno drugom i vise od prve ljubavi....bili su cio svijet..... od ranog djetinjstva on je bio njena sloboda....onj otok sa kojim je ona bila ona....svi ostali su odredjivali on je sa njiom sanjao, bio podrska, nada, druga polovina sna....
pozdrav Dinajo!
15.05.2008. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
tužna sam...jako tužna...ana je tako odana žena...inače bih bila ljuta.
ne podnosim život na prošlosti.
ali, ova ana je posebna.
15.05.2008. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Prošlost nas proganja u sadašnjosti, pogotovo onda kad nismo izašli iz nje cjeloviti. Anin dio je ostao u prošlosti, nažalost onaj najvažniji dio i strašno mi je žao kad vidim koliko pati za time. Ona jednostavno živi u snu, snu koji je nekoć smatrala javom, koji je dapače i bio java. Prvi poljubac se ne zaboravlja, mislim na onaj pravi poljubac iz snova, onaj koji je Ana opisala i takav se ne zaboravlja. Anina ljubav ostala je gorko sjećanje, a njen život je samo predstava koju ona glumi dijelom svoga srca ne bi li preživjela. Tako je bilo prije i možda kad je umrla je olakšala svoju dušu. Znaš Dinajo, današnja priča me se jako dojmila. Imaš toliku moć ulaska u tuđa srca da je to nevjerojatno. Jednostavno ne znam što da kažem osim da je ljubav koja živi u prošlosti san koji će zaljubljenici dovijeka sanjati. Ana sad sanja zajedno s Rolandom i nijedna prepreka nije toliko teška kad su zajedno, pa makar se držali za ruke dovijeka u tom neprestanom snu. Ljubav boli, ali san o lijepim trenutcima ponekad ne želimo ispustiti iz ruku, jednostavno ga želimo što duže zadržati kako bi osjetili sadašnjost prošlog vremena. Dinajo, tvoje sposobnosti i tvoji osjećaji su nešto predivno i svakoga puta me sve više i više iznenade. Nadam se da ćeš opet susreti Anu, makar u onom tajnovitom prolazu zvanom snovi, ali vjerujem da je tamo susrećeš svakoga dana, u svojim riječima, zar ne draga prijateljice? Srdačan i topao pozdrav ti ostavljam.
15.05.2008. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
"Krv mi se ledila dok sam čitala." Bez rijeci sam!
15.05.2008. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Ljubav ... nije čudo , ali čini čuda...
rekli su i doista je tako...
Ljubav s velikim LJ izvire iz svake rečenice
svih tvojih postova ...
uživam čitajući i dijeleći tvoja sjećanja , misli...
Toplo te pozdravljam i mada me neko vrijeem ne će biti , nadoknadit ću
kad se opet vratim ...
topli osmijeh , Dinajo!
15.05.2008. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
bol joj je postala uzlaznica u prošlost koju je željela zadržati u sadašnjosti?
u staro smo doba naricale, zarezivale obraze i trgale odjeću ... sad smo mnogo kultiviranije, patimo od migrene, tiho i neprimjetno .. .
15.05.2008. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Prvo čitanje na preskok ... jednostavno nisam mogla dočekati kraj pa onda polako ...
Tvoji tekstovi, priče mi otmu uzdah, osmjeh ...
Toliko osjećaja, isprepletenih, nježnih ... odgledala sam jedan lijepi, tužni ljubavni film !
A svi lijepi su tužni, ljubavni ...
Poklanjam ti jedan večernji pozdrav.
15.05.2008. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji dani i noći
Prošlost je sjala jačim sjajem od diamanta. Ta dva sjaja, Ana nije uspjela pomiriti...te su se pretvorili u njenu tamu. A ti si nam sve to pekrasno ispričala. Toplo te pozdravljam.
16.05.2008. (01:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Umjesto odgovora opis Anine metmorfoze kao most ka današnjem tekstu:
Ana i njen suprug su bili na odmoru u Lombardiji igrajući golf. Deset dana kasnije je Ana dobro raspoložena došla u terapiju. Dok je ležala na krevetu s glavom u mojim rukama, njeni mišići su se pri svakom mom dodiru opuštali i dozvoljavali sve željene pokrete. Zatvorenih očiju mi je pričala o feriju, tih za nju nezaboravnih tjedan dana. Do u detalje je opisivala dvorac, freske su se pojavljivale i pred mojim očima. To su bila naga tijela žena i muškaraca koji su u različitim pozama ulazili u izvore ljekovite vode.
"U našoj kupaoni je bila freska ljubavnog para koji se je držeći se za ruke zrcalio u nekom ljekovitom izvoru. Ležeći u kadi osjećala sam se kao dio te freske i počinjala sam pjevušiti od sreće. Toplina vode i osjećaj njegove blizine su otvarali moje pore i ja sam nestajala iz stvarnosti i svako jutro ulazila u san."
"Čije blizine?" ponadah da je muškarac bio Rudloff.
"Ako misliš na Rudloffa, on nije sudjelovao u tom jutarnjem ritualu. Prije doručka je već bio na terenu i studirao rupe koje je onda kasnije osvajao. Ja sam ostajala sama i voljela tu jutarnju samoću. Blizina sna me budila i ja sam odlazila na doručak oprana vodom sa Kastalskog izvora. Muze su me vodile u dan i ja sam umjesto da igram golf pisala na terasi hotela. Rečenice su izlazile iz dubine duše i slagale se u poeziju moga sna. Ispred terase, na padinama igrališta su članovi kluba vukli kolica sa štapovima, Rudloff je satima stajao pred jednom rupom i pokušavao iz svog nezgrapnog tijela izvući elegantan pokret, a ja sam voljela tišinu i mirise koji su se širili oko mene. Ni jedan jedini dan me nije zabolila glava."
Njeno lice je blještalo nekim tajanstvenim osmjehom. Grč oko usta je nestao i dok je stajala pred ogledalom s lakoćom je izvodila pokrete koji su prije deset dana bili skoro nemogući.
Pokazivala mi je poze figura sa freski i igrala scene koje su se usjekle duboko u njeno sjećanje.
"U ovih tjedan dana se dogodilo čudo s tvojim tijelom i tvojim mislima."
"Odživjela sam još jednom svih ovih osamnaest godina u drugim kulisama i strahote su nestale. Jednog dana sam šetala obalom jezera. Prvi puta sam osjetila širinu svjetleće kugle iz mojih snova. Sunce je bilo u zenitu i ja sam u njegovom sjaju prepoznala ljubav koja se zrcalila na površini velike vode. Odjednom nisam bila sama, Rolandov lik se smješio u kapljicama pored mene."
Odnos između osjećaja i spoznaje je u povijesti filozofzofije uvijek bila tema puna napetosti. Od dualizma, stoičke mirnoće, kritikama zdravog razuma i željom za moć do spoznaje svjesti u novije vrijeme. No slika filozofije nije izrastala iz okvira srca, nego je uvijek bila u okvirima razuma. Anna je studirajući povijest filozofije svih ovih osamnaest godina živjela dualizmom svog ranjenog bića. Često je govorila da su zanosi akademski škodljivi za razvoj intelekta, skrivala svoje srce u maglovitom oblaku svojih snova i prezentirala lažno sretnu ženu u svijetu čistog razuma. Migrenino carstvo je bilo njen bjeg u kritike čistog uma, tamo je podnoseći bol živjela ono nedohvatljivo u svakodnevici. Sve što je pokušala ostvariti u ovih osamnaest godina je uvijek završavalo bijegom u poznato stanje sna. Tjedan dana Lombardije je u njoj spojilo san i javu. Promatrala sam sretnu ženu preplanula lica i očiju u kojima se prvi puta od kako je poznam zrcalio život. Činilo mi se da je konačno istinski ušla u područje fenomenologije sna i svoje dugogodišnje predođbe o životu počela istinski živjeti. To je potvrđivalo i moju teoriju o lječenju glavobolje i mišićnih napetosti bez kliničkih dokaza.
"Zanos uopće nije akademski štetan, jer kada pređe u herojski zanos svjesne spoznaje problema on otvara put akademskim dokazima." reče mi oblačeći se. "Moram se požuriti jer danas imam važno predavanje na institutu. Mentor će govoriti o fenomenologiji emocionalnog života." Otišla je lepršajući i puna meni da tada u njoj nepoznatog poleta.
16.05.2008. (07:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...