Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Koraljka

    Nitko ne zna koliko nesreće može stati u jedan život.
    Najteže je pokapati svoje ljubavi, uvijek pokopaš dio sebe.....

    avatar

    09.04.2008. (07:12)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Nesreća ne pita za posljedice niti za mjesto podrijetla, ona samo dođe, oduzme nas, naše voljene i ostavi ono što nitko nikada ne zaboravi, a to je njen posjet koji u svakom trenutku ostavlja gorak okus boli i želje za proteklim vremenima u ustima. Nesreća je teška stvar, potpuno nas paralizira, ništa više ne ostaje osim siluete koja godinama pleše po pozornici života.....Smrću naše ljubavi ode dio nas, naših snova, i želja , a najgore je što nam ta osoba ode u trenutku kad mislimo da je najviše uz nas... Smrt je teška i snažna, to je vrlo širok pojam i svatko ga shvaća na svoj jedinstven, a opet ogorčen način... Puno sreće ostavljam

    avatar

    09.04.2008. (07:56)    -   -   -   -  

  • misko

    "Što je život." od Ernesta Schroedingera fizičara?
    Pročitao sam dvije njegove knjige, ali za ovu nisam čuo. Postoji li prijevod na hrvatskom jeziku?

    Siguran sam da ti je poznata misao, sa kojom se slažem, a koju je izrekao H. Thoreau:
    - Većina ljudi živi životom tihog očajanja.
    Na žalost, to je istina.
    Lijep pozdrav iz Rijeke!

    avatar

    09.04.2008. (08:17)    -   -   -   -  

  • rU

    smrt voljenih, jedan je od najvećih strahova ...

    a podići ruku na sebe, to je strašan čin. strašan po onoga tko ga čini, još strašniji po one koji ostaju ...

    avatar

    09.04.2008. (08:28)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Miško, ja sam knjigu čitala na njemačkom. Ta knjiga je 1945 postala nešto kao biblija prirodnih znanosti , pokušaj sjedinjenja bilogije i fizike. On fičar je pisao o životu i tvrdio da će se biologija razviti u pravu znanost kada se pronađe "genetski kod" što su par godina kasnije Crick i Watson dokazali otkrivanjem duploghelixa. Neznam je li prevedena na hrvatski....
    H Thoreau je rekao praviu istinu i rekao je još
    Ovdje trebao izrasti san kojeg je trebalo živjeti. Nažalost san se rasplinuo.
    Više od novca i slave mi poklanja istina..........
    Istina je.....................
    srdačan pozdrav .............

    avatar

    09.04.2008. (08:35)    -   -   -   -  

  • necutako

    strasno je kada umre netko tko je za nas tako poseban........pa ako jos k tome prvo sesualno iskustvo bude povezano sa smrcu ...osjecanjem krivice......pa smrt djeteta.... suvise mnogo isprepletenosti ....ljubav- smrt-krivica-plod ljuvbavi-smrt-krivica........
    huh, krivica za sve...samookrivljavanje, strah od toga da ce sve ponoviti....potreba za ljubavlju....strah....potreba...strah....potreba....strah......potreba...k rivica....strah..strah....krivica...strah...krivica.....
    ako je zivot satkan samo od straha i krivice onda je on vjecno umiranje....sto je logicnije nego pozeljeti umrijeti jednom do kraja i rijesiti se vjecnog mucenja...

    pozdravi sve jezeve iz svog susjedstva.....naravno i lisice i druge zvijerke...... iz kojeg si kantona...:)

    avatar

    09.04.2008. (08:53)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Može i uvijek može još malo više nego li je u ovom trenutku. A opet što je nesreća?

    avatar

    09.04.2008. (09:23)    -   -   -   -  

  • teuta

    Nad ovim bi se trebali svi zamisliti i onda dobro sagledati svoj život i postupke pa tako i svoje misli. Smatram da u svakom čovjeku se može pronaći neka osoba za koju nitko ne zna čak ni vlasnik. Često u mladosti maštamo a kroz život ne primijećujemo promjene koja nas polako uništavaju...a dok se događa taj proces mi i dalje maštamo i sanjamo. Tada kad postanemo toga svjesni, ako postanemo, zna biti već kasno.
    Hvala što si to s nama podijelila. Pozdravček draga...cmokkkk.

    avatar

    09.04.2008. (09:34)    -   -   -   -  

  • Decy

    jao, ja sam fascinirana ovim postom.
    ne sjećam se kad sam nešto ovako lijepo pročitala.
    šarmirana sam tečnim i bogatim rečenicama, u kojima nisam mogla naći ništa što bi mi nedostajalo, da bih do kraja mogla osjetiti tu silnu tugu i nesreću.
    da, netko se rodi, eto, pod takvom ugašenom zvijezdom i ne ide - pa ne ide.
    nadam se da je u svojoj smrti konačno našla svoj mir i predala se svojoj ljubavi.
    iako nije utješno da nas tamo čeka svjetlost koja smiruje i izgleda čarobno, moramo se nadati
    da se tamo konačno uživa u završnom postojanju boli i patnje.

    avatar

    09.04.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Baš sam jučer bila na ispraćaju čovjeku koji je sam na sebe digao ruku ... ne mogu još uvijek shvatiti, a ni prihvatiti toliku količinu muke koja te na to natjera i ne bih ni voljela upoznati je .
    Mislim da u tim trenutcima nastaje svojevrsno zamračenje uma, vakuum pa i ne vidiš i ne čuješ ... slažem se s Rusy... mislim da je njegovoj obitelji , osim strašnoga gubitka još strašnije pitanje zašto, a odgovor nitko ne može dati!
    Ne osuđujem , samo se čudim i pokušavam dokučiti ...
    Topli osmijeh i pozdrav

    avatar

    09.04.2008. (17:06)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    ja bih rekla da su naše misli naše vlastite kreacije, stoga nesretan život znači prizivanje negativnih misli i stvaranje, rađanje istih, ne znam ponekad se čini da je to doista samo to

    avatar

    09.04.2008. (17:13)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    p.s. baš sam se nasmijala na komentar kod Necutako :)) čujem da ću i ja biti jedan od malih mišića :)) počašćena sam nazivom heheheh hvala ti Dinajo :))
    A sad teško je to ovako objašnjavati, nesreća u životu, ne znam ponekad mi se čini da je mi prizivamo sami svojim mislima, jer naše su misli naša kreacija, kojima prizivamo nove u naš život, mnoge ljude neke nesretne okolnosti zadese, ali su sretni, ne znam to me sve ponekad malo previše zamisli, ali jedno je sigurno, sve što nam je dato, kakvo god to bilo, očito ima neki vraški dobar razlog svog postojanja!

    avatar

    09.04.2008. (17:24)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Ovo sve mi je ipak malo - pre -.
    Možda je nekima od nas pomalo i suđeno da budemo patnice po vokaciji, biti ću bezobrazna do kraja i upitati se, ne bi li tvoja prijateljica da se i udala za svoju prvu ljubav isto patila iz tih samo sebi znanih razloga.
    I ja sam ti fizioterapeutica, dušom i tijelom. Dobro, ajde, dušom malo više nesuđena arheologica, ali i ja imam mamu koja je usmjeravala. Ali nisam zbog toga odabrala patnju i "tiho očajanje". Odabrala sam život i disanje punim plućima, što god da mi to donese. Kakvo zadovoljstvo i smirenje nalazimo u očajavanju?
    Trudim se živjeti zahvalnost u svakom trenutku.
    Treba živjeti, disati, ljubiti, smijati se...
    Šaljem ti zagrljaj, draga kolegice, iz Rijeke. Srce umorno odmorit ću na tren kod tebe, ali prije spavanja, nasmijat ću se još jednom i reći svojim bližnjima koliko ih volim.

    avatar

    09.04.2008. (20:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @koraljka svaki odlazak "zauvjek", a smrt je doista nešto konačno, odnosi dio našeg života sa sobom.........
    @Barbara "nesreća" je još uvijek neobjašnjena energija koja izvire iz nekog nepoznatog izvora s kojega nažalost neki ljudi nesvjesno piju..............
    @Ru samoubistvo je doista filozofsko- psihološki problem. Da li ima ili nema smisla živjeti i suditi o tome je filozofsko pitanje koje je zanimalo Camus-a. Što je smisao života??????I to je pitanje koje ima odgovora točno toliko koliko ima ljudi.........
    @necutako da moja prijateljica je bila točno zapletena u krugu koji si nabrojala, vrtila se u u svom misaonom labirintu, ali nije uspjela pronaći njegovo središte i ubiti zvjer koja ju je nagrizala
    @Tražilice Što je nesreća????Filozofsko pitanje koje još uvijek nema konačni odgovor.
    @Teuta u svakome od nas postoji onaj Jungov arhetip, samodestruktivni dio nas. Kod nekih je nažalost jače izražen i oni nesvjesno srljaju nesreću
    @decembar hvala na pohvali teksta i tvom razmišljanju...............
    @Vitae užasan je osjećaj koji ostaje u nama kada nam netko blizak sam odluči prekinuti nit života, Camus kaže da se taj čin priprema u tišini srca kao i sva velika djela, a sam čovjek ne zna da se taj čin u njemu rađa..........a onda je dovoljan krivi pogled, neuzvaćeni osmjeh......
    @Uranova pikula negativne misli su najubojitije oružje............
    @Zmajka tvoje pitanje je na mjestu, ali ja na njega doista ne znam odgovor, upoznala sam ju poslije smrti njene prve ljubavi, koja na žalost u njoj nikada nije umrla.
    Ti kao fizioterapeut sigurno znaš da su fizioterapija i psihoterapija užasno blizu jedna drugoj da se dodiruju u svakoj boli koju liječimo kod pacijenata. Ti isto znaš da su fizičke boli vrlo često posljedice neke psihičke traume, da je naš posao vječni dijalog sa pacijentom, usmjeravanje njegovih misli i osjećaja prema izvoru boli, traženje njenog uzroka da bi na koncu uspjeli ponovo korigirati narušenu geometriju prostora njegova tijela iz koje onda proizlaze harmonični pokreti koji postaju lijek protiv boli.
    Ne moram ti govoriti o tome koliko mi svoje misaone energije utrošimo pri obradi pacijenta, koliko puteva moramo otvarati da bi zajedno s njim pronašli onaj pravi, konačni ka ozdravljenju.
    I ja se kao i ti navečer umorna, ali sretna vraćam kući i volim osmjehe dragih mi prijatelja i supruga, tada budim "ludu" u sebi i smijem se jer smijeh je nabolja terapija za brige i umor tijela, smijeh je kao ekspozija vulkana, oslobađanje pozitivne energije, punjenje baterija, da bih ujutro bila spremna za sljedeće dijaloge..........

    avatar

    10.04.2008. (04:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Odgovorila sam svima pojedinačno ali komentar nije prošao, možda će se iznenada u toku dana pojaviti

    avatar

    10.04.2008. (04:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...