Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • blues sveženski

    iman tri sestre i nijihovih četvero dice, i malo je reć da sam luda za njima. i moja dica ih obožavaju i one moju dicu i njihova dica moja dicu i moja dica njihovu. ma mi smo ti hrpa obožavatelja jedno drugih. a malo je to i prošireno..pa imamo od teta dicu, koju volimo i oni nas! pa smo ti svi međusobno kumovi.... kršteni, krizmani , ma više se ne zna šta je ko kome haha..... ma ima nas ko u priči...jedino mi je ža šta smo razasuti svuda po bilom svitu!!

    avatar

    09.04.2008. (08:08)    -   -   -   -  

  • EA

    Imam brata. Široka su mu ramena, ruke snažne, a strpljenje beskrajno. I naša su djeca vrlo povezana. Ima jedno ali. Rasli smo u zabludi da smo jedina djeca našega oca. Ali nismo bili jedini. Naš je tata bio otac još jednoga djeteta, koje je rođeno prije braka s našom mamom. Upoznala sam polusestru prekasno, uskoro je umrla. Kao i moj otac.
    Mnogo godina kasnije, prilikom sređivanja nasljedstva, u jednoj nimalo ugodnoj situaciji za mene i mojega brata, upoznala sam nećaka, sina moje pokojne polusestre.
    Imam nećaka. Drag je. Priča mi o majci, mojoj sestri, sve one lijepe stvari koje sam propustila znati.
    Dona, jako boli...
    EA

    avatar

    09.04.2008. (09:12)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Uh, bolne li teme draga Dona.
    Moja Tina je tako potisnula svoju tugu da mjesecima ja ne znam što se u njoj zbiva, ne želim ju mučiti s razgovorima na koje ona očito još nije spremna. Na grob svojoj seki uopće ne može odlaziti, a i kada ode jedva izdrži biti koju minutu.
    I tako ju puštam, radim s njom sve ono što bi radile i inače, učimo zajedno, šetamo, gledamo filmove, slušamo glazbu.....ali ja se stalno pitam kako joj je u duši. I onda jedan dan dođe lektira. Zadatak je izabrati 5 pjesama od Dragutina Tadijanovića i obraditi ih. Tri od pet pjesama koje je izabrala bile su o smrti. Prva je bila ova:

    Lutanje
    Samotan lutam večernjim ulicama,
    Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
    Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
    Al nigdje nema tebe...Tebe nema.Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
    Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
    Al nigdje nema tebe...Tebe nema

    Ovako ju je ona u kratkim crtama obrazložila:

    Odabrala sam ovu pjesmu jer je jako lijepa, opisuje ono kako se ja osjećam i podsjeća me na izgubljenu voljenu osobu.
    "Ali nigdje nema tebe......Tebe nema."
    Ovaj stih sam odabrala jer sam jer sam u njemu prepoznala dubok osjećaj tuge koji mi je tako blizak.
    ................................................................... ........................................................................... ......................
    Znam da je ona još jako mlada. Znam da će tu tugu nositi zauvijek u svom srcu, ali ja se beskrajno trudim da joj trauma bude što manja. Da odraste u ženu koja će uživati u svom vlastitom životu, pronaći svoj vlastiti smisao tog života. Ona to tako zaslužuje. Ali u mom srcu je bol prevelika. Naravno zbog gubitka Stele to je ono što je najstrašnije, a onda i zato što je i moje drugo dijete moralo doživjeti u svojim mladim godinama takovu tragediju. Opet je sama. Opet je jedinica.....a imala je sestru. Svoju mlađu sestricu koju je obožavala, koju je svemu učila, s kojom se družila, koju bi za cijeli život imala......Sada je ponovo sama....

    avatar

    09.04.2008. (13:12)    -   -   -   -  

  • nanaR

    Draga moja, imam gorko iskustvo. Probat ću ukratko ispričati prilog tvojoj temi. Imam jedinog brata - starijeg s kojim sam bila vezana - što se ono kaže - k'o prst i nokat. Odjednom (kako to obično i biva), došli smo u konflikt - nije imovina bila posrijedi, ali smo oboje mislili da smo u pravu. Svejedno, jer u toj tvrdoglavosti nismo razgovarali više od 8(osam) godina. Prolazili jedno pored drugog, živjeli u neposrednoj blizini - i ljutili se. Sve dok jednog ljeta, nismo sjedili na prepunoj terasi kafića, udaljeni par stolova - ja pogledam prema njemu i zapazim da od svih ljudi - možda pedesetak ili više - samo on i ja imamo identično držanje, isti položaj glave, jednako presavijene noge, jednako se lijevom rukom držimo za rukohvat. Jedva sam se suzdržala da se ne rasplačem - nitko mi na svijetu nije bliži od mog brata, a on je jedina osoba s kojom ne razgovaram. Ta večer je bila jedna od mnogih u suzama, ali sam odlučila napraviti prvi korak - zar je važno tko je kriv?- i napravila - ne jedan, nego nekoliko prvih koraka, ali sam uspjela. Uglavnom, sad smo već dvije i pol godine O.K. Nije kao nekad. Nismo ni mi oni od nekad, ali ja se trudim svim silama i brižljivo čuvam i pazim naš odnos. Koliko vidim i on. Sretna sam zbog toga, žalim za propuštenim vremenom i kajem se što sam bila tako glupa i tvrdoglava - čemu ponos kad je čovjek duboko u duši nesretan.

    avatar

    09.04.2008. (14:50)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Jedinica sam...voljela sam zato rođake, jako. Sad nikog ne viđam.
    Imam troje malih...jednog iz prvog braka i drugo dvoje iz drugog. Rastu skupa, meni isti, ali netko ih stalno uči onome -polu-, i to me boli, Jako.

    avatar

    09.04.2008. (16:07)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Sretnica sam po tom pitanju, kod nas troje ima ljubavi na tone.

    avatar

    09.04.2008. (19:20)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Imam samo brata.Kao djeca smo se stalno svađali,ali nismo mogli jedno bez drugog.On je mlađi 3 i po godine od mene.Oženjen je i ima samo jedno dijete i već dugo živi u Kanadi.
    Moja ga djeca obožavaju i uvjek jedva čekamo kad će doći.
    Povrijedio me je više puta i uvjek je u pitanju bila materijalna korist.Nisam se svađala,niti prigovarala,jer smatram da sve možemo izgubiti preko noći ,a mi smo uvijek brat i sestra.

    avatar

    09.04.2008. (20:38)    -   -   -   -  

  • Katja

    Ljubavi i sloge u nas bilo, ima napretek. Mama je jedinica, njoj je najveće veselje vidjeti nas tako snažno povezane. A meni je najveće veselje što je moja troglava banda ista, nema trunčice ljubomore ili svađa ili bilo kakve napetosti, samo ljubav, vole se više međusobno nego što vole svoju Kraljicu majku :)))

    avatar

    09.04.2008. (21:38)    -   -   -   -  

  • bespeljica

    Imam puno braće i sestara. S nekima sam više povezana s nekima manje...uglavnom s onima s kojima sam odrastala sam i najpovezanija (stariji su se oženili, udali prije i otišli od kuće) iako smo se kao mali stalno tukli i zadirkivali. Sada svi živimo razdvojeno, ali kad god se skupi nas dvoje, troje, četvero ili više :-)....postao je običaj da barem jednu cijelu noć prosjedimo pričajući....prisjećajući se svega....nadoknađujući praznine...Puno mi znače ti naši trenuci. Čak iako me uvrijedi brat ili sestra volim ih jer ....jednostavno oni su mi rod i nemoguće ih je mrziti. Njihovu djecu volim...nemam svoju, ali ne znam da li bi i svoju mogla više voljeti nego što volim svoje nećake i nećakinje. Drago mi je vidjeti da se i oni međusobno vole, iako žive u različitim krajevima i kulturama....neki se čak nisu niti vidjeli (ili su se vidjeli kao jako mali pa se ne sjećaju), ali ipak održavaju međusobne kontakte preko telefona....to me posebno veseli.

    avatar

    09.04.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Bez svog brata, danas ne bi bila ovo što jesam.
    Općenito ne volim svađe, a one bratske mi najteže padaju.
    Taj odnos je jedinstven i treba ga čuvati i njegovati. :-)))

    avatar

    09.04.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  • nitko nije otok

    Imam brata, jako mi je važan, pravi oslonac i podrška u bilo kojoj situaciji, nema toga što bi nas moglo posvađati, moj stariji braco ! Tebi pusa, ja se lagano opuštam.

    avatar

    09.04.2008. (23:42)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Imam mlađeg brata. Kao u svakom bratsko-sestrinskom suživotu - imamo uspone i padove, ali ništa spektakularno, sitnice koje dođu i prođu. Budući da je on mlađi, ja uvijek imam neki pokroviteljski osjećaj iako je on već odrastao i samostalan. :-)

    avatar

    10.04.2008. (22:34)    -   -   -   -  

  • Srdjan

    Uf...... evo ovako. Imam dvije polusestre sa oceve strane i polubrata sa majcine strane, svi su mladji od mene, 3,5 i 10 godina. S polusestrama i ocem sam zivio par mjeseci u istom stanu, pomenulo se, ne ponovilo se, doduse uglavnom krivicom oca. Sa djevojkama nisam uspio da ostvarim bilo kakav odnos, dobar ili los.
    Sa bratom se dobro slazem, on zivi sa nasom mamom. Nas dvojica smo se glozili i svadjali dok smo odrastali, ali sad je sve OK.
    Doma imam dva sina, 6 i 3 godine. Slazu se kao braca, sto ce reci da se stalno svadjaju oko svega, ali da zajednicki brane jedan drugoga od mame i mene. Daniil je rodjen u jednom gradicu blizu Moskve, a Ruslan na sjeveru Kazakstana. Obojica su usvojeni kad su imali manje od godinu dana. Govorimo im svaki dan da treba da se paze i cuvaju jedan drugoga. Rekli smo im i da su, naravno, prava braca iako nema geneticke povezanosti izmedju njih, ili, prevedeno na njihov djecji jezik, nisu izasli iz stomaka iste tete. E, sad, za otprilike godinu dana, kad se u porodici pojavi kcerkica, vidjecemo sta ce da bude i kako ce sve to da funkcionise. Dotad, puno pozdrava za tebe, Dona i za tvoje djecake i veliki pozdrav svima na blogu.

    avatar

    10.04.2008. (23:11)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    imam dvoje djece, sina i kćer. između njih je nešto veća razlika u godinama nego između mene i moje sestre, usprkos tome nimalo se ne razlikuju od nas dvoje, što hoće reći da se svađaju non-stop. jedino što u živtu želim je to da im usadim međusobnu ljubav i da jednog dana budu jedno drugom ono što smo danas, i sve ove godine, moja sestra i ja , sretni da onaj drugi postoji baš takav.

    avatar

    10.04.2008. (23:35)    -   -   -   -  

  • primakka

    priče su me takle, jako. obadvije.
    imam tri sestre. svaka različita, a opet moja krv. često sam nakon udaje znala dugo plakati jer su mi falile. ne samo one, nego moj dom prerano napušten. uvijek sam ja dolazila njima, gradskim autobusom, sa dječicom za ruku. znale su biti nepravedne, ali ja sam i dalje s njima razgovarala. kad sam dvima od njih jednom prilikom rekla da ću im se stalno vraćati ma što među nama bilo, kao da sam raskinula nekakve spone i čvršće nas povezala.
    imam i troje djece. među sinom i starijom stalne napetosti - do sada. njemu 23, njoj 18. napokon su uspostavili odnos. bila sam jako nesretna gledajući, zapravo samo njegovu, aroganciju. vjerovatno zbog ljubomore.
    jednom prilikom nije samnom razgovarao dva mjeseca. tada sam ostarila, mislim deset godina. otac ne bi ni danas progovorio s njim. istina, nije bio u pravu, ali ja sam pričala njegovim okrenutim leđima, gazila ponos kojemu nema mjesta među takvim, najvažnijim odnosima na svijetu.
    sad se moj sin i ja dosta dobro razumijemo.

    avatar

    11.04.2008. (09:32)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Jedinac sam. Neki koji imaju braću ili sestre smatraju jedince 'razmaženim' i 'povlaštenim' ali vjerujte, to nije tako. U životu sam upoznao puno više 'razmaženih' i 'povlaštenih' koji imaju sestru ili brata a redovito je pravilo da je 'razmažen' i 'povlašten' namlađi/najmlađa.

    S druge strane, moja mama je imala starijeg brata. Iz razumljivih razloga ne bi želio ulaziti u njihove odnose ali ... nisu se baš previše volili. Mama, temparamenta i burna (takva je i danas) i ujak, miran i povučen. Ipak, gledajući njihove odnose iz perspektive od nekoliko godina zadrške koliko moj voljeni ujak počiva u miru, moram priznati da iako su se svadili, iako je u njihovim odnosima bilo perioda kada su se voljeli i kada čak nisu ni razgovarali, ipak su se na kraju, onako od srca iskreno pomirili kako to mogu samo oni koji vole.

    Psiholozi imaju mnoge teorije zašto se braća i sestre prepiru ili kako bi to rekli, zašto se 'mrze'. Mene životno iskustvo na primjeru najuže porodice uči da sve prepirke, proizašle prvenstveno iz 'razlika u temperamentu' nisu prave prepirke. Prije bi rekao da su to nesporazumi koji stjecajem okolnosti i zbog puteva kojima život vodi na kraju uvijek završe iskrenim pomirenjem. Krv je krv a duša je duša odnosno, 'krv nije voda'.

    I da se razmemo, iskustvo je stečeno ne samo iz najuže familije već kao iz one bliže, tako i iz one dalje. I još nešto, osoba sam koja se lako posvadi (plane) ali još lakše iskreno prašta. Je li to 'temperament' ili je to možda znak (snage) karaktera, ne znam. Znam samo da je iskreno praštati najveća ljudska vrlina kojoj me život svakodnevno uči jednako kako me uči da sukobe treba izbjegavati jer ... poslije se uvijek žali.

    Pozdrav iz Ukrajine iz koje se uskoro (veliki smiješak) definitivno vraćam ali na žalost i dalje uglavnom ostajem ex-patriot,
    Bocaccio

    avatar

    11.04.2008. (19:34)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Blues, lijepo je čitati o velikoj obitelji i ljubavi koja vlada među vama. Čuvajte je...
    @EA, sviđaju mi se ramena tvog starijeg brata. :))))) Mislim da mi je cijelog života baš to nedostajalo. Priča o tajnoj polusestri je pomalo romantična.... i bolna....
    @Stelina mama... znam da ti je ova tema strašno bolna i zato ti posebno hvala što si se uključila. Pusa za Tinu i tebe.
    @nanaR, dirnula me tvoja iskrena priča. Drago mi je da si uložila napor i popravila štete koje su nastale zbog tvrdoglavosti. Što te više čitam... sve sam svjesnija koliko smo slične.
    @Sanja, oni rastu zajedno i to "polu" nije važno. Pročitaj Srdjanov post na ovoj temi... pa će ti biti jasno da nije važno. Pored majke iz koje izvire toliko ljubavi njihova ljubav nikada neće biti "polu".
    @Koraljka, zavidim ti. Čuvajte to...
    @Marisol, tvoj brat ima sreću što te ima. ;)
    @Katja, predivno je pročitati tvoj komentar... prepun ljubavi i pozitivnih iskustava. Neka vam tako ostane zauvijek....
    @bespeljice, i tvoj komentar je prepun ljubavi.... Drago mi je zbog toga... ;)
    @gustirna, vas dvoje ste posebna priča. Simpa ste mi do bola... ;)
    @nitko nije otok, kao što sam gore već napisala... stariji brat je nešto o čemu sanjam cijeli život. Drago mi je da imaš podršku... a trenutno mi je još više drago da je mali cvrčak dobro i da se ti opuštaš. Pusa za tebe i njega... ;)
    @Big Blue, sigurno je jako razmažen uz stariju sestru koja ga tetoši. :))))) Čuvaj ga.
    @Srdjane, tebi posebno hvala na iskustvu koje si podijelio s nama. Donio si nam na ovu temu dokaz da za ljubav nije nužno rasti pod istim srcem.... donio si dokaz da bratska ljubav postoji i bez genetske povezanosti.
    Znaš.... davno.... kad sam te srela na net-u... bio si tako mlad... ali već tada sam osjećala da si drugačiji, poseban i neponovljiv. Drago mi je da sam te srela na svom životnom putu... a još više mi je drago da su ta dječica imala sreću da imaju tebe za oca. Veliki zagrljaj tebi i tvojim anđelima. Čuvaj ih!
    @prirodno-celav, moj odgovor tvojoj seki važi i za tebe. Od sveg srca želim da i tvoja djeca ostvare i sačuvaju taj posebni odnos... kakav imate vas dvoje.
    @odmak od, hvala ti na ovom iskrenom komentaru koji samo sjetila duboko u sebi. Od sveg srca ti želim da ti odnosi budu najbolji na svijetu. ;)
    @Boccaciozg, hvala ti na ovoj srčanoj "obrani" nas jedinaca! Moramo se međusobno braniti od optužbi da smo razmaženi... kad nemamo braće i sestara da nas brane od tih nepravednih objeda. :)))))
    Pokušavam ti ostaviti komentar na onoj staroj temi... ali uvijek se zablokiram na tvom blogu.... nešto šteka.
    Drago mi je da se uskoro vraćaš. Već sam se zabrinula da ti se u Ukrajini toliko svidjelo da si nas zaboravio. :)

    avatar

    11.04.2008. (21:13)    -   -   -   -  

  • Srdjan

    Hvala ti puno... Ne znam kako da ti odgovorim na sve te lijepe rijeci....
    Kad smo se sreli na netu, imao sam 22 godine.... nemrem bilivit, k'o da je od tad proslo 20 godina..... tad sam bio klinac kome je Dona pomogla da se snadje u neprijateljskoj sredini, a danas sam ozenjen muskarac sa dvoje male djece koji dolazi svojoj Doni na blog da joj (i drugima) prosipa svoju pamet :))). Ko kaze da vrijeme ne leti?
    Veliki pozdrav i zagrljaj ti saljem
    Bok ;)

    avatar

    11.04.2008. (22:33)    -   -   -   -  

  • nitko nije otok

    Samo pusu ostavljam!

    avatar

    11.04.2008. (22:59)    -   -   -   -  

  • S.O.S.

    UPOMOĆ! Za Tomislava Miletića (rođen 1971.g.) koji je iznenada obolio od leukemije hitno se traži krvna grupa AB +. Na Rebru gdje je hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije baš podesna jer je u lošem stanju i doktori traže baš njegovu krvnu grupu koja je najrijeđa. S obzirom da je već u tretmanu, HITNO je preblaga riječ, stoga Vas molim da ovaj mail proslijedite svojim prijateljima i poznanicima ili ako netko ima tu grupu i voljan je dati krv, neka se javi gospođi Jasminki Dugandžiji Mašović na broj 098/288 945 ili mail: jasminka.dugandzija-masovic@zg.htnet.hr i pošalje svoje podatke i telefonski broj radi kontakta.

    S poštovanjem,
    Dubravka Miladinović Tajnica člana Uprave KONČAR-ELEKTROINDUSTRIJA d.d. Fallerovo šetalište 22, 10000 Zagreb tel:+385 1 3667 198, mob: 098 9828 023 fax:+385 1 3667 601 e-mail: dubravka.miladinovic@koncar.hr web: www.koncar.hr

    avatar

    12.04.2008. (03:19)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Srdjane, ja sam jedinica... i nemam baš puno rodbine.
    Inače sam prilično teška teta.... i činjenica da mi je netko rođak ne stavlja ih u privilegirani položaj kad dijelim mjesta u svom srcu.... Na mom srcu je život ostavio puno ožiljaka pa sam prilično kruta, neumoljiva i izbirljiva kada ga otvaram. Senzorima prepoznajem čarobnjake.
    Da imam rođenog brata ništa manje se ne bih veselila njegovoj sreći, uspjesima i svemu dobrom što mu se dešava - no što se veselim kada si ti u pitanju. Potpuno isto kao što sam teško primala sve probleme koji su te tukli u životu. U ovom širokom svijetu postoje moji čarobnjaci.... a ti si jedan od njih. Ti i Ana (s Tigrića) ste kilometrima jako daleko.... ali ste mi bliži od mnogih koji mi žive jako blizo. To je čarolija života.
    @Nitko nije otok... dvije ti vraćam. ;)
    @S.O.S. imam nulu.... i ako ikako može pomoći TU SAM!

    avatar

    12.04.2008. (13:14)    -   -   -   -  

  • Pegaz

    Imam brata po tati, nikada ga nisam zvala polubrat, niti išta na pola. On je moj brat i takvim ga smatram. Danas i moj sin ima 3 brata, i oni su mu braća po tati, i nikad ih ne zove polu braćom. Naravno da ima ljudi koji uporno forsiraju taj izraz POLU-BRAT i njima, no sreća pa dečki ne obračaju pažnju jer im je to najmlađi i najslađi brat koji ih gnjavi, zeza i maltretira, voli i gleda ih ko najveće idole u životu! Mogu samo reči da niti jedan od veče trojice nisu jedan drugoga toliko pazili... no vjerujem da je razlog ne samo to što je velika razlika u godinama, već i to što se ne vide svaki dan pa se zažele jedni drugih. Nadam se da će imati prisan odnos, kao i brat i ja, jer znam da mi bilo što treba da će moj brat biti uvijek tu za mene i moje.

    avatar

    12.04.2008. (14:02)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    svratin ja ovde tu i tamo
    pozdrav:))

    avatar

    12.04.2008. (17:23)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Imam mlađeg brata...ali,iako ga volim onako do dna srca ...nažalost..iako u istom smo gradu,živimo kao stranci..i to boli,strašno boli.Zato nebih dalje.
    Osmjeh ti ostavljam i želim lijep vikend,bez kiše!

    avatar

    12.04.2008. (19:43)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Ps.Pegaz, od sveg srca ti želim da tvoj klinac ostvari sa braćom odnos kakav ti imaš s bratom. ;)
    @Zuzayok... pozdrav za tebe.... i uživaj do daske!
    @Magična Noć, hvala ti puno. Tvoji pozitivni komentari i kišne dane učine sunčanima. :)

    avatar

    12.04.2008. (20:47)    -   -   -   -  

učitavam...