Komentari

menthu.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • Uranova Pikula

    svaki je odlazak na određeni način bolan, iako ponekad to sakrijemo duboko u sebi, ali sve ostavlja određene oblike na našoj duši, ponekad su to kružnice, ponekad crtice, male, dugačke, vijugave, ravne, da ih nema, naša bi duša bila prazna, bezvrijedna...
    sigurna sam da si hrabar, jer ideš naprijed, u nove spoznaje, tvoj čitav svijet je tvoj dom, imaš veliko srce, a nije li to ono što te na kraju krajeva čini čovjekom, pravim čovjekom? :)
    Uspomene su uvijek s nama, one ne blijede, kao ni snovi, stvari oko nas, se s vremenom troše, raspadaju, kao i naše tijelo, ali naša duša ostaje vječna...sve što spremiš u nju tako ostaje zauvijek samo tvoje :)

    avatar

    08.04.2008. (20:58)    -   -   -   -  

  • komentatorica u akciji

    Selila sam se par puta i svaki put mi je bio bolan, mislila sam da je baš taj zadnji bio najgori, ali nekako, nikad se ne bih vracala. Tu mi je sad najbolje, pravi dom:-)))

    avatar

    08.04.2008. (21:09)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    E baš sam o tome razmišljala danas kada me na ulici zaustavio poštar s kojim sam išla u OŠ...
    ja sam odselila , ali se Lassie uvijek vraća , pa tako i ja ... ima u tome neke sigurnosti , mada je i lijepo promijeniti adresu... katkad :-))

    avatar

    08.04.2008. (21:15)    -   -   -   -  

  • Barbara Cecilija

    Zavidna je tvoja vještina proznog izričaja.Oh kako mi je drago biti ovdje i čitati tvoje divne priče, male kristalne crtice iz života kojima baš onako ubodeš dušu i nakon uboda ostane samo blistava ogrlica od šećera, pa se samo mogu rastopiti i na ovu tvoju priču :) jedan si od rijetkih prozaista koji me zaista jako dodiruje, i uzburka mi emocije...hvala ti na toj priči :)
    [Slažem se s tobom u svemu što si mi napisao :)) ]

    avatar

    08.04.2008. (21:50)    -   -   -   -  

  • morana

    ja u osnovnoj nisam imala ekipu i onda sam ju našla u srednjoj i onda su me odojili od nje. to nije sam tak. jer inače ne nalazim samo tako prijatelje. izbirljiva sam ajmo reć

    avatar

    08.04.2008. (21:53)    -   -   -   -  

  • privatna Julija.

    hmm. razumijem. često se uhvatim u neobjašnjivoj želji za bježanjem od svega što mi je postalo dio svakodnevice... ali kad pogledaš, svako mjesto će mi takvo jednom postati. pa želja gubi smisao, iako, rijetko kad su mi želje smislene. no, zar se uistinu isplati živjeti u bjegu??

    :D u stvari, pametovat ću kad dobijem priliku pobjeći.

    avatar

    08.04.2008. (23:03)    -   -   -   -  

  • death valley queen.

    Čudni su ti odlasci. Koliko god misliš da ti je svejedno, uz svako mjesto te vežu neke uspomene koje nisi spreman ostaviti.

    avatar

    09.04.2008. (07:54)    -   -   -   -  

  • trubica ×

    ostavi neki trag od tamo gdje odlaziš.uzmi komadić nečega po čemu ćeš jednostavno zapamtiti da je prolaznost površna.sve ostaje nekim dijelom u nama.a svaki novi početak donosi priliku da bude bolje.ovisi kako ju prihvatiš.no znamo da budeš.^^

    avatar

    09.04.2008. (18:01)    -   -   -   -  

  • boco san

    Noć pada polako i evo nas za kompom , a tamo dolutao i tvoj komadić velike duše.
    Prije svega hvala što si svratio do bodljice i mene ..
    .a o čemu čemo mi nego o prašini . ..čuvam ja bodljicu i nedam nikomena da je povrijedi ,
    dosta je tranumica prošla i sama ..
    .sada je pronašla svoj dom i vjerujem da je sretna .
    ..još čekamo da se njezin
    dečko Srećko probudi iz zaljubljenog sna. Evp toliko od nas dvije

    Dirnulo me ovo što si napisao,
    prođem svim tim ulicama i oživim sjećanja, ponovno im vratim boju, jer tako će mi zauvijek pripadati.

    Prvi put govorim 'Nije mi svejedno!'.
    Ipak, unatoč tome, sa smiješkom polagano spremam
    svoj život u kartonske kutije. Mislim, 'možda će tamo biti bolje'. :)

    Vjerujem da si ponosan čovjek i točno znam što se trenutno
    zbiva u tvojoj toploj duši,
    teško je promjeniti navike ,
    ali odrasli smo i moramo uvijek udahnuti taj životni udisaj
    i pronaći skrivenu snagu u sebi i
    za sebe , jer to ..... zaslužujemo.
    Ono što će nas uvijek pratiti ......citiram tvoje riječi
    oživim sjećanja sa smiješkom
    i dovršit ću tvoje .svojim mislima
    spreman si zatvoriti jedna i otvoriti druga vrata života

    zato ponosno prođi svojom ulicom pozdravi je svojim koracima ,
    ne sa tugom već sa smješkom ......

    bodljica će te piknuti samo malo da osjetiš sreću pusa :-)))))

    avatar

    09.04.2008. (21:33)    -   -   -   -  

  • morana

    smisli se ne shvaćaju.
    pa izbirljivost, što bi bez toga?

    avatar

    09.04.2008. (22:34)    -   -   -   -  

  • *Taganka

    *Seobe, imala sam i ja nekoliko... nekoliko desetaka:) Zato i L'Etranger:)
    *I teško je, što si stariji, to teže... A hebi ga. Opet, sam si reko da sjećanja blijede. To je još gore.
    *Ne znam, to je jedna od onih tema koje me zbune, zamagli mi se u glavi. A to ne volim, volim da mi je čisto, tako se lakše obranim.
    *Čestitam, izmakao si mi obranu:)

    avatar

    09.04.2008. (23:31)    -   -   -   -  

  • Kneginjica

    Znaš da me činiš blago ovisnom o svom pisanju?
    Tako kratko, a tako... Izrečeno.

    Mislim da ti nikad nije bilo baš sve-svejedno.
    Uvijek ostaviš mali komadić sebe. I sigurna sam da ne prođeš pored nekog od mjesta na kojem si živio, a da se ne prisjetiš barem jednog smijeha, barem jedne tuge, nekih trenutaka.

    Nadam se da će onih lijepih biti u tvom životu sve više i više.

    Grlim 192 cm spisateljskog talenta.

    Kneginjica

    p.s. vooooooolim brojeve!

    avatar

    10.04.2008. (15:23)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Hvala ti na brizi i proljetnom zagrljaju..
    Uzvraćam ti velikim osmijehom zahvalnosti:-))

    avatar

    10.04.2008. (23:21)    -   -   -   -  

  • Sweet dreams are made of these...

    iako,moram priznati,nikada nisam osjetio pravu zalost tijekom preseljenja (jer je zadnje bilo davne 1996.) neki dan sam prosetao do starog nebodera i kvarta u kojem sam obitavao... jedina slika koja mi se tada javila bila je kada sam s ocem ucio voziti biciklu...znam,mozda zvuci smijesno,ali samo sam setao tom jednosmjernom cestom i zurio u prazno sa ranije spomenutom slikom u glavi...a zatim sam sjeo na obliznji zidic i gledao u neboder kad se u meni javilo nesto poput osjecaja ceznje....zeznuto je to,kad napustas nesto gdje si odrastao, zapoceo izgradjivati sebe....ali nova sredina nosi svoje prednosti i prije ili kasnije ces ih spoznati...drz se!=)
    do skora...

    avatar

    11.04.2008. (20:53)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Je li bolje ?
    I ... je si li sve pospremio ?
    Nadam se da jest...osmijeh !

    avatar

    12.04.2008. (23:24)    -   -   -   -  

  • Moi

    ja sam se selila puno puta. jedino što me za to mjesto sad vežu su uspomene.
    ni ljudi. ni ulice. samo uspomene. jednostavno oću veći svijet. volim novo.
    no uspomene na staro su uvijek kraj mene. :)

    pozdravljam.

    avatar

    13.04.2008. (23:51)    -   -   -   -  

  • bespeljica

    Nadam se da je do sad već sve to iza tebe :-)). Ako nije držim fige da što bezbolnije prođe.

    avatar

    14.04.2008. (00:04)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Jesi li uspio vratiti boju , omekšati lica ?
    Topli osmijeh i pozdrav :-))

    avatar

    22.04.2008. (02:19)    -   -   -   -  

  • komentatorica u akciji

    nestade on:-))))

    avatar

    22.04.2008. (12:56)    -   -   -   -  

  • dijete u vremenu

    i ja bježim.
    prisilno, ne želeći. bježim u mislima, i u stvarnosti. i mrzim seljenje. uvijek ostavlja onaj gorak okus. :(
    al onda dođeš u neko novo mjesto. i upoznaš one ljude za koje misliš da takvi ne mogu postojati na ovom svijetu.

    'možda će tamo biti bolje'
    ^^nadam se da oće.

    avatar

    22.04.2008. (22:05)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    svaka je riječ tako poznata, više puta proživljena.....želim ti da nađeš svoje mjesto pod suncem

    avatar

    28.04.2008. (13:01)    -   -   -   -  

  • crni mačak o bijelom svijetu

    menthu...predivan si...posebno me dirnulo što me nisi zaboravio, svratio kad sam ja jadna bila užasno zauzeta školom i malo zapustila pisanje...ali, možeš se uvjeriti da se to promijenilo :)
    osim toga...ovaj post me rasplakao jer te potpuno razumijem, ja sam se isto tako puno puta selila...znaš dobro je, kad god se seliš, kupiti neku knjigu za useljenje...čitanje u praznom stanu pod lampom koja troši struju za koju prvi račun treba tek stići izuzetno odmara jer su knjige ono od čega nikad ne možemo odseliti :)
    veliki pozdrav i puno hvala za podsjetnik za put do mene :D

    avatar

    28.04.2008. (23:01)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    a di si nam nestao?

    avatar

    30.04.2008. (21:29)    -   -   -   -  

  • Barbara Cecilija

    Nadam se tvom brzom povratku :)

    avatar

    04.05.2008. (09:27)    -   -   -   -  

  • crni mačak o bijelom svijetu

    ...fali nam tvoje pisanje... :'( šmrc...

    avatar

    10.05.2008. (08:29)    -   -   -   -  

učitavam...