Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing


  • rU

    pročitala ponovo, draga dinaja.
    tvoji su tekstovi vrijedni višekratnog čitanja.

    avatar

    17.04.2008. (07:32)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Blisko mi je sve što si napisala, u gledalištu sam provela tko zna koliko sati, a mnoge i na pozornici, lutkarskoj i pravoj, pa sa sestrom iza pozornice, ona je bila balerina...
    Čarobni svijet.
    Naša Sanja /putkasvjetlu.blog.hr/ aktivna je kazališna glumica amaterka.

    avatar

    17.04.2008. (08:40)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    :)

    avatar

    17.04.2008. (17:47)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Ah, da draga Dinaja, glumac zaista zna dočarati svoju ulogu, s njime otputujemo u neki poseban svijet, osjećajan svijet, pun novih spoznaja i misli, svaka nova predstava uči nas nečemu što obogaćuje naš unutarnji svijet, daje nam nekakvu predožbu o onome što postoji, ili je postojalo, ili će možda tek postojati....Uvijek rado pogledam svaku predstavu, u njima kao da se saživim sa svakom ulogom i počnem je promatrati iz svog kuta, svog svemira....Kazalište je individualno za svakoga, onaj tko jednom uđe i zavoli predstave, teško će ih se odreći, a onaj tko ih nikad nije volio, nikada ih neće niti zavoljeti.....Stvarno, draga moja Dinaja, svijet je ništa više već kazalište puno glumaca, a ti glumci nisu nitko drugi, no mi sami.....Zar nije lijepo živjeti svoju predstavu, a kad umremo, ona će nam biti pokazana u punom sjaju, a mi smo danas glumci, a dok ćemo je gledati bit ćemo samo gledatelji koji nemaju pravo upravljati njenim scenarijom, već je moraju samo gledati i iskoristiti njenu pouku što je više moguće...Pozdrav ostavljam draga Dinaja..

    avatar

    17.04.2008. (19:10)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Poslah, komentar, ali uporno se ne objavljuje..Nadam se da bude, uskoro...pozdrav

    avatar

    17.04.2008. (19:19)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Kazalište ... volim otići u kazalište, odlazim sad manje nego nekad, ali se nekako nadam da će se i to mijenjati... i poistovjećivanje s likovima , proživljavanje snažnih emocija , postizanje katarze...gdje je to moguće tako snažno do li u hramu Thalijinu?!

    Topli osmijeh , draga Dinajo!

    avatar

    17.04.2008. (21:53)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Pročitala sam još jednom pjesmu Wyslawe Szymborske, "Utisci iz kazališta", ona gledaoc, doista piše o onome što se događa na kraju, kada se gledalištem zaori aplauz........piše o šestom činu, činu koji nije režiran o činu koji se odvija na rampi između glumaca i publike...........
    tada uskrsvaju umrli i klanjaju se rukom položenom na ranu od noža, klanjaju se obrubljene glave, smješe se samoubice.........Držeći se ruke smješe se žrtva i đelat, buntovnik i tiranin......
    Publika aplaudira, a oni se smješe i klanjaju...............na sceni se gazi vječnost vrškom zlatne cipelice, rastjerava poruka obodom šešira, nepopravljiva spremnost da se sutra počne iznova......istinski uzvišeno je spuštanje zavjese........trenutak tišine, a onda žamor, mi gledaoci odlazimo, svatko u svoju dramu, tragediju, komediju u svoju veliku gala predstavu koju nazivamo Život................oblačeći kapute obično zaboravljamo osjećaj koji nas je prožimao proteklih dva sata.............ne razmišljamo o liku s kojim smo se identificirali, o riječima koje smo željeli u tekstu promjeniti jer nas je podsjetio na naš život, mi se vraćamo životu kao da se ništa nije dogodilo............i nismo svjesni da smo u Talijinom hramu ipak proživjeli katarzu, čišćenje duše, da smo doista kupili trenutke potpunog buđenja, spoznaju svojih zatomljenih emocija, strahova, želja.................

    Vaši komentari draga Ru, Koraljka, Barbara, Vitae, mi potvrđuju da su naši životi, svaki za sebe doista velika gala predstava, premijera bez reprize.............a LJUBAV najviša scećenica u državi sunca kojom sami upravljamo...........Platon, Morus, Campanelle, njihove Utopije žive u nama, mi ih, često nesvjesno, svakodnevno oživljavamo. Čitajući vaše misli u svitanjima, doista mi se čini da ulazim u države sunca, smješe mi se vaše misli kao knezovi dobrote, sklada i ljubavi.............svako jutro "netko" jedna nova misao pokuca ne vrata moga srca i uvuče se u moj um kao sjećanje na pročitano i ja nosim u sebi vaše želje, osjećam ih kao svoje, učim iz njih............OVAJ VIRTUALNI SVIJET je pozornica na kojoj se izmenjuju trenutci, mi smo glumci koji svoje osjećaje, misli želje stavljamo pred publiku, a li i mi smo u isto vrijeme publika koja od virtualnih GLUMACA uči.................
    Hvala vam što sudjelujete u mojoj "velikoj gala predstavi", a ja sada idem prošetati vašim svjetovima..............

    avatar

    18.04.2008. (06:09)    -   -   -   -  

  • predvečerje PROLJEĆA

    .pišem igrokaze - al za glumu nemam talenta.
    pozdrav ti...............

    avatar

    18.04.2008. (09:02)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Ne odmaraš mi srce, dapače, budiš ga, izvlačiš iz njegovih najdubljih pretinaca neke (baš tako) davno zatomljene osjećaje. Činiš da se pitam, nakon mnogo godina, zašto sam ih pospremila i zatvorila.
    Što ti je dobar terapeut, koji djeluje iz vlastite duše i nesebično daje drugima.
    Hiperproducira i poklanja nam velike količine teksta u kojima prijemčiva duša lako pronalazi svoja pitanja, ali brzo dobije i odgovor.
    U ovom svijetu gdje sve postaje prebrzo, prezahtjevno, a opet tako površno, da vrijeđa.

    avatar

    18.04.2008. (09:09)    -   -   -   -  

  • Decy

    /svi su se žalili na nestajanje komentara,i meni se eto dogodilo.
    sinoć sam ostavila komentar, a njega nema:((( /

    ja sam se rodila u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu.
    pa sve što sam uspjela bilo je na dramskoj sekciji prenositi
    napisano na scenu i glumiti.
    toliko sam voljela glumiti, da - kada sam u jednoj predstavi
    istrčala na scenu i povikala; vatra!!! vatra!!!----gledatelji su počeli ustajati i zbunjeno stajali,
    nisu znali da li gori i da li treba izlaziti iz dvorane:)

    (još sam u komentaru napisala da sam sanjala tetu zlatu,
    kako sam ju došla posjetiti i našla ju u krevetu pored prozora,
    s tužnim pogledom prema nebu:(

    avatar

    18.04.2008. (12:36)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Slušajući tišinu na sceni, čujemo i svoju unutarnju šutnju, postaje nam jasno da nam veliki dio života prolazi u podrazumjevanju, okretanju glave i šutnji.
    Glumac na sceni postaje uljezom u našu samoosjećajnost.
    On kida lance našoj okovanoj svjesti pa strasti u tim trenucima nahrupe u naš život. ...

    Vrijedilo je pratiti tvoje misli.
    Ugodan dan ti želim.

    avatar

    18.04.2008. (12:49)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    hvala tebi što dijeliš sebe s nama... sad mi je jasnije kako si se razvila u ovako "mislenu", dušom bogatu osobu ;)
    topli pozdrav ostavljam

    avatar

    18.04.2008. (13:53)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Draga Dinaja, naše riječi zahvale su nedovoljne za ono što činiš za nas, obogaćuješ naš svijet...Usađuješ nam nešto novo, nešto ljepše i zanimljivije...Daješ nam sigurnost i odvodiš, često na pravi put..Hvala ti draga Dinaja što si uvijek tu, u tvojim riječima se zaista možemo utopiti, možemo uživati i konačno pronaći svoj mir u drugim svjetovima....Volim čitati tvoje riječi, volim slušati zvuk tvojih vjetrova kako se stapaju s mojim, stvarno volim....Hvala još jednom draga Dinaja, možda se jednom sretnemo, na životnom putu, koji je toliko neodređen da nas uvijek iznenadi i zaprepasti...Vjerujem da ako nas ikad putevi dovedu na istu stazu, znat ćemo jer osobe kao TI teško je ne primijetiti, one su kao osvježenje u ovom našem tmurnom svijetu.....Hvala ti na svemu Dinajo.....Zaista, hvala...

    avatar

    18.04.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • necutako

    lijepo je citati tvoja vidjenja onog iza i na pozornici.....
    .... sudjelovala sam u nekim igrama na tim daskama....svega nekoliko godina......ne doduse bas na tima o kojima ti pises.....ne na onima u Zagrebu ....iako sam bila pozvana od gospodje Z. Ladika da se pridruzim.......
    ....... bila sam puna zelja da cinim nesto posebno..... mladost je naivna.......a i nije ju briga za druge... umisljena da prije nje nitko nije bas tako....... i tada se desilo.....izabrali su me izmedju vise od stotinu...... i sreca je bila velika.... i strepnja da li cu biti dovoljno dobra...... a onda je pocela carolija..... i trajala.......ali tamo odozada....tamo u nekoj prostoriji koju publika ne vidi.... tamo su zivjeli neki ljudi od kojih je dobra vecina bila nestabilna....koja je gubila i nalazila svoju licnost sa svakom novom ulogom..... tamo je alkohol davao hrabrost nesigurnima.da se izadje na scenu .... tamo je reziser (vrlo cijenjen i poznat) psovao majku glumici koja je bila gospodja u godinama a on bi joj mogao biti sin..... a istovemeno davao ulogu mladoj djevojci koja bi mu mogla biti kci u zamjenu za neke duge odnose.....
    vjerujte unatoc velikoj zelji da glumim i prilicno uspjesnoj karijeri (nakon samo tri godine rada dobila sam glavnu ulogu ... koju sam na kraju odbila..) otisla sam iz te kuce bez mnogo pozdrava i nisam vise nikada pozeljela da nesto slicno iskusam.... umjetnost je ostala moje opredjeljenje.... i moj put... ali kazaliste ..... samo iz gledalista.....
    recite mi kako je to biti kcer poznate osobe..... kako to prozivljavaju tinedjeri..... kako oni preko 25.....
    prisjecam se starog grada u Zurichu i jednog psa(afganistanski dugodlaki hrt) na ulici ispred jednog kafica....jedne davne jeseni....... nevjerovatna slika....pozavidjeo bi Dali na nadrealnim motivom........ divan je to stari grad...... u Klotenu sam posljednji puta stajala na svicarskom tlu.....
    pozdravljm vas i zelim vam lijep weekend...:)

    avatar

    18.04.2008. (15:31)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    ponekad bih želja biti glumac: dozvoliti si taj luksuz da nesmetano plačem, vrištim do mile volje, smijem se ko luda bez da me itko pita razlog, tugujem, sanjarim,.. i da prođem neozljeđena. život, nažalost, nije gluma, no, i tu može naučiti kako izaći neozljeđen... ili barem s neznatnim ozljedama...
    ovdje doista odmaram umorno srce... makar mi je ovih dana srce orno ali je tijelo na izmaku snaga...
    zagrljaj ostavljam...

    avatar

    18.04.2008. (19:24)    -   -   -   -  

  • misko

    Evo i mene...
    Ovo sam pročitao već...he he...čitati te najduže od prisutnih ima svojih prednosti.
    Lijep pozdrav ostavljam!

    P.S. Fotka se lijepo uklopila! :)

    avatar

    18.04.2008. (19:44)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Molim Vas, primite i moj pozdrav, poštovana Dijana!

    avatar

    18.04.2008. (20:34)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    I moj ....

    da se ne repriziram !
    Osmijeh :-))

    avatar

    18.04.2008. (23:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Ako počnem svakome posebno odgovarati, odgovor će se pretvoriti u roman zahvalnosti o lijepoti misli koje ste mi poklonili. Ru, Koraljka, Vitae, Zmajka, Maslačkica, Barbara, decembar, necutako, poezija duše, Miško, Vedran, dragi moji prijatelji doista sam sretna da sam ušla u vaš svijet i da vas moj svijet i način mog razmišljanja zanima.
    ljubavna partitura, dobro došla, hvala na komentaru, pišući igrokaze ti svojim bićem sudjeluješ u velikom svjetskom teatru
    promatram, razmišljam, dobro došla i veseli me da ti se moje misli dopadaju.

    avatar

    19.04.2008. (06:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...