Jedni kažu da reč odradek potiče iz slovenskog, i trude se da na osnovu toga pokažu kako je stvorena ta reč. Drugi, opet, misle da potiče iz nemačkog, a da je samo pretrpela slovenski uticaj. Ali nesigurnost oba ta tumačenja, bez sumnje, dozvoljava opravdan zaključak da nijedno nije tačno, pogotovo što se nijednim od njih ne može pronaći neki smisao te reči. Naravno, nitko se ne bi bavio takvim studijama kad ne bi zaista postojalo biće koje se zove odradek. Ono u prvi mah izgleda kao pljosnat i zvezdast kalem za konac, a i doista je, kanda, obavijeno koncem; doduše, to su, verovatno, samo iskidani, stari, nastavljeni, ali i upredeni komadi konca najrazličitije vrste i boje. Međutim, to nije samo kalem nego iz sredine zvezde štrči jedan poprečni štapić, na koji se u prvom uglu nastavlja još jedan. Pomoću ovog poslednjeg štapića na jednoj strani, i jednog od krakova zvezde na drugoj, celina može stajati uspravno kao na dve noge. Čovek bi se našao u iskušenju da poveruje kako je ta tvorevina ranije imala neki celishodan oblik, pa se sad samo razbila. Ali kao da to nije slučaj; bar se ne može naći ništa što bi ukazivalo na to; nigde se ne mogu videti nastavci ili prelomi koji bi upućivali na nešto slično; celina izgleda, doduše, besmislena, ali na svoj način dovršena. Uostalom, o tome se ništa pobliže ne može reći, jer je odradek izvanredno hitar i nemoguće ga je uhvatiti. On se naizmenično zadržava na tavanu, na stepeništu, po hodnicima, u predsoblju. Ponekad se mesecima ne može videti; verovatno se za to vreme preseli u druge kuće; ali potom se neizbežno vraća u naš dom. Ponekad, kad iziđeš kroz vrata i vidiš ga dole kako se prislonio na ogradu stepenica, osetiš želju da mu se obratiš. Naravno, nećeš mu postavljati neka teška pitanja, nego ćeš se s njim ophoditi - već i njegova sićušnost navodi na to - kao sa detetom. "Pa kako se zoveš?" pitaš ga. "Odradek" veli on. "A gde stanuješ?" "Mesto boravka neodređeno", kaže on i smeje se; ali to je smeh kakav je moguće proizvesti jedino bez pluća. Zvuči otprilike kao šuškanje u opalom lišću. Time se razgovor najčešće okončava. Uostalom, čak ni te odgovore nije uvek moguće dobiti; često je dugo nem kao drvo, što i jeste, kako se čini. Ja se uzalud pitam šta će se s njim desiti. Ta zar on može umreti? Sve što umire prethodno je imalo neku vrstu cilja, neku vrstu delatnosti, i od toga se satrlo; ali to se za odradeka ne može reći. Pa hoće li se on, dakle, kotrljati niza stepenice, sa koncem što se vuče za njim, još i pred nogama moje dece i mojih unuka? On, očigledno, nikome ne škodi; ali pomisao da će me on još i nadživeti - ta pomisao mi gotovo nanosi bol.
(Franz Kafka)
07.04.2008. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kafka je sjajan humorist. Jedan od najvećih. Mnogima je to promaklo. Borgesu, na primjer. A promaklo je Borgesu još ponešto. Tako on, na primjer, u predgovoru svom izboru Kafkinih priča pod naslovom 'Jastreb' veli: "K., junak trećeg i posljednjeg romana, zemljomjer je kojega su pozvali u neki dvorac u koji se ne uspijeva probiti, te umire neprepoznat od vlasti koje dvorcem upravljaju." Da pojasnim: K. u "Dvorcu" ne umire; štoviše, na kraju tog (nedovršenog) romana otvaraju mu se nove opcije. Borges njegovu smrt (pa i njegovu neprepoznatost od vlasti) tek pretpostavlja, izvodeći izlišne i površne zaključke osnovane na njegovom - ponešto krnjem, usudio bih se reći - doživljaju nekih drugih Kafkinih djela. Jer, što se nas, vas ili njih tiče, K. bi, umjesto da umre, mogao zauvijek tražiti svoj put do srca Dvorca. Eto zašto je roman nedovršen.
07.04.2008. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, a propos vaše opaske (koja me veoma obradovala) o tome da "hrvatski književnici, čast iznimkama, svojim dijelima svjedoče tek jedno: da dane provode, što je Andrić posebno prezirao, i dalje pijani, u tim svojim smrdljivim, zadimljenim rubnim bircevima, i mutnih očiju prate nejasan svijet šarenih sjena što za njih prebrzo promiče ulicom, s onu stranu kavanskoga stakla. Svijet komercijale - medija ili marketinga - o kojem lauretai posljednja dva EPH-ova natječaja govore, taj je pitoreskni, užurbani, šareni svijet ispraznosti potpuno irelevantan svijet trivijalija za koje i Perišić i Bulić i EPH zaboravljaju, ili to potiskuju, da traju koliko i njihove novine: u času objavljivanja, već su passe": u osmome poglavlju (od njih 40) mog ranog, somnabuličnog, autističnog 'romana u prahu' slabo poznatog ( i zauvijek nepročitanog) pod naslovom "Doktor Jatogen" nalazi se ovaj dijalog između Jatogena (koji pati od specifičnog opsesivno-kompulzivnog govornog poremećaja) i njegovog mladog kolege Gersona: "- Tko o čemu, ti o poeziji, zmiji - otpovrne mu Jatogen. - Ne razumijem - lecne se Gerson; slutio je još jednu strašnu kritiku, podrhtavao je, naglo se znojio. - Ta tvoja poezija, Ratko, tko... Kulturalna referentnost, nosati, dosjetke jetke, posvemašnji njištavi ironijski odmak, makovnjača, jačanje ječanja, malo ludizma, zmazani, malo instant-hereze, bez veze... A sve to ni manje ni više nego ravno iz birtije, tijelo, tog stereotipnog rasadništva pjesništva, ništavno, tog ofucanog kvazi-zaloga za autentičnost, tiče te se, alibija, ne libi se, utočišta štakora: skoreno, pravi pravcati postmodernistički kupus, pusa, koji s poezijom zmijom, nemoj se ljutiti i ti, uistinu nema ništa. I, šta? Zabavno je, prodaja, daj, je zagarantirana, rana."
07.04.2008. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je izvanredno, bez obzira je li i točno: Jer, što se nas, vas ili njih tiče, K. bi, umjesto da umre, mogao zauvijek tražiti svoj put do srca Dvorca. Eto zašto je roman nedovršen. Predlažem tek još jednu korekciju: Eto zašto je roman nedovršen - jer je nedovršiv.
Glede ove sretene koincidencije veseli me ovo persifliranje drugog velikog poroka hrvatske poijezdije: semantkonkretizma! Zato jer nemaju o čemu pjevati, ne pjevaju o ničemu, pa čak ni o Ničemu! Pjevaju o pjevanju, iako nesvjesni refleksivnosti tog pjesništva. Tek rijetki, poput Severa, znaju i gdje je jug, a kamoli da budi se istok i zapad! To jačanje ječanje, to je mantra ovdašnjega pjesništva, otkako su prestali pjevati Slamnig i Šoljan. Iako bi Saša, u ruhu gurua, tu i tamo mogao ispjevati istinsku pjesmu. Nekoć. Danas više ne.
Korekcija je sasvim na mjestu. Znadem za sajt, mada ga nisam dugo posjetio. Priču "Domaćinova briga" prepisao sam iz Nolitovog izdanja "Celokupne pripovetke" iz 1984. Priču je preveo Branimir Živojinović.
07.04.2008. (23:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo iz autsajderskog kutka (iako, nelagodan osjećam imam ... miješam se tamo gdje mi nije mjesto). O ukusima se ne raspravlja, o teoriji ne znam gotovo ništa, ne poznajem nikoga; ali, kratko rečeno, meni se Perišićeva knjiga nije svidjela. Ni po muke, da nije bilo ovog intervjua. A u njemu tušta i tma prepreuzetnih interpretacija i stavova. To mi je nekako bilo previše. Nekako neskromno i ambiciozno. Ne za moj ukus. Ne bih ovo nikad javno ni spominjao da nije (dijela) ovog posta. Ostatak, uključujući i komentare, ne razumijem, ali nisam ni predviđen da razumijem.
08.04.2008. (00:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šarli me podsjetio na onu vječnu : "Ja sam nekako nova ovdje, totalni blogerski autsajder, ali zato književni insajder, barem što se interesa tiče..." hihihihi... Nemanja, evo baš gledam, točno dvije godine prođe od tog, sad već ustoličenog, susreta na virtualnom grassy knoll-u. Pa jebemu mogao si i prigodan post stavit. Ali avaj, samo primijetih kako vrijeme leti kad si u dobrom društvo, eto. Ah...idem čitat,...
08.04.2008. (00:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sada ću morati pročitati tu knjigu. Zapravo sam je ionako kanio pročitati jer je autorova prethodna knjiga "Užas i veliki troškovi" odlična zbirka odličnih priča. Samo, kako da je sada pročitam kada su četiri sata ujutro?
08.04.2008. (04:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Robert Perišić morao bi biti zahvalniji meni no Jutarnjem: evo, mora čitati Vartebrata, Babl će posegnuti za knjigom,...siguran sam i stotine i tisuće vas! Što Robert, Biškupić bi me morao nagraditi za ovu prosvjetnu djelatnost koju pro bono, i s radošću, po Hrvatskoj vršim. Šarli - čemu nelagoda!? Jer, vidim, ti si fina duša, razumiješ stvari, dobroodgojen, pa zaista nema nikakvog razloga da se na Vaseljeni osjećaš kao da te svi gledaju dok u ronilačkom odijelu ulaziš na novogdišnji koncert. Opusti se! Verte, grassy knoll, čitam, označava nekakav komplot. O čemu je riječ?
08.04.2008. (10:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pavica ja ustvari ne razumijem kad govori o Internetu. I ja sam, kad sam citao (na Internetu) zapazio taj dio koji je ovdje citiran: "Sve manje čitam novine, a sve više čitam autore. Tražim razliku, dodanu vrijednost, informaciju više, anegdotu, pametan zaključak, zanimljiv dijagram, art fotografiju. Dobar stil, dobar štos, neočekivana slika - to je ono zbog čega vrijedi čitati novine. Ako dođete pred kiosk i ne osjetite trnce u leđima kad vidite naslovnicu, nemojte kupiti novine. Sve je već na internetu." Meni je tu nesto nejasno, sta Pavic hoce reci? 1. Sve je na Internetu - Sve sto postoji, sto je napisano vec je na internetu? Ili.. 2. Na internetu je sve, osim naslovnica od kojih vam prolaze trnci kroz ledja, autora, anegdota itd. Mi svi znamo da je tocna ona prva interpretacija, I da je zakljucak iz nje jasan - sta bih kupovao novine kad je vec sve na Internetu. Medjutim, Pavic kaze da je ono zbog cega treba citati NOVINE, dobar stos, anegdota… Slijedi, to nije na Internetu, nego je u novinama od kojih njemu prolaze trnci kroz ledja kad im vidi naslovnicu. Potpuno je jasno da to nije tako, kao sto je jasno da nikad nikom nisu prolazili trnci kroz ledja kad vidi naslovnicu novina, nijednom kupcu, osim mozda onom koji je sam bio na toj naslovnici, al to se ovdje valjda ne broji. To sa trncima je potpuno blesavo, al Pavic nikad I nije ni bio metaforicar. Ostaje ovako - sve manje citam novine, sve je vec na internetu. Pocetak I kraj citata. Ovo izmedju: razlika, dodana vrijednost, dobar stos - to je jos losije nego trnci u ledjima pri pogledu na naslovnicu. Zanimljiv dijagram? Ne sjecam se kad je Pavic objavio, pogotovu na naslovnici, zanimljiv dijagram od kojeg bi mi prosli trnci u ledjima, a ni pametan zakljucak. Anegdote, to da, zapravo njegove novine, bilo na kiosku ili na internetu se I sastoje od anegdota I njihov stil I informacije (vise) svode se na anegdote. Ispada da je Pavic rekao, osim anegdota, stosova I stila Pavicevih autora na internetu je I sve ostalo. Tocno. Zato se Internet I cita. Ima onaj matematicki dokaz da je jedan plus jedan jednako nula, ali to drugi put.
08.04.2008. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
DOMAĆINOVA BRIGA
Jedni kažu da reč odradek potiče iz slovenskog, i trude se da na osnovu toga pokažu kako je stvorena ta reč. Drugi, opet, misle da potiče iz nemačkog, a da je samo pretrpela slovenski uticaj. Ali nesigurnost oba ta tumačenja, bez sumnje, dozvoljava opravdan zaključak da nijedno nije tačno, pogotovo što se nijednim od njih ne može pronaći neki smisao te reči.
Naravno, nitko se ne bi bavio takvim studijama kad ne bi zaista postojalo biće koje se zove odradek. Ono u prvi mah izgleda kao pljosnat i zvezdast kalem za konac, a i doista je, kanda, obavijeno koncem; doduše, to su, verovatno, samo iskidani, stari, nastavljeni, ali i upredeni komadi konca najrazličitije vrste i boje. Međutim, to nije samo kalem nego iz sredine zvezde štrči jedan poprečni štapić, na koji se u prvom uglu nastavlja još jedan. Pomoću ovog poslednjeg štapića na jednoj strani, i jednog od krakova zvezde na drugoj, celina može stajati uspravno kao na dve noge.
Čovek bi se našao u iskušenju da poveruje kako je ta tvorevina ranije imala neki celishodan oblik, pa se sad samo razbila. Ali kao da to nije slučaj; bar se ne može naći ništa što bi ukazivalo na to; nigde se ne mogu videti nastavci ili prelomi koji bi upućivali na nešto slično; celina izgleda, doduše, besmislena, ali na svoj način dovršena. Uostalom, o tome se ništa pobliže ne može reći, jer je odradek izvanredno hitar i nemoguće ga je uhvatiti.
On se naizmenično zadržava na tavanu, na stepeništu, po hodnicima, u predsoblju. Ponekad se mesecima ne može videti; verovatno se za to vreme preseli u druge kuće; ali potom se neizbežno vraća u naš dom. Ponekad, kad iziđeš kroz vrata i vidiš ga dole kako se prislonio na ogradu stepenica, osetiš želju da mu se obratiš. Naravno, nećeš mu postavljati neka teška pitanja, nego ćeš se s njim ophoditi - već i njegova sićušnost navodi na to - kao sa detetom. "Pa kako se zoveš?" pitaš ga. "Odradek" veli on. "A gde stanuješ?" "Mesto boravka neodređeno", kaže on i smeje se; ali to je smeh kakav je moguće proizvesti jedino bez pluća. Zvuči otprilike kao šuškanje u opalom lišću. Time se razgovor najčešće okončava. Uostalom, čak ni te odgovore nije uvek moguće dobiti; često je dugo nem kao drvo, što i jeste, kako se čini.
Ja se uzalud pitam šta će se s njim desiti. Ta zar on može umreti? Sve što umire prethodno je imalo neku vrstu cilja, neku vrstu delatnosti, i od toga se satrlo; ali to se za odradeka ne može reći. Pa hoće li se on, dakle, kotrljati niza stepenice, sa koncem što se vuče za njim, još i pred nogama moje dece i mojih unuka? On, očigledno, nikome ne škodi; ali pomisao da će me on još i nadživeti - ta pomisao mi gotovo nanosi bol.
(Franz Kafka)
07.04.2008. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Kafka je sjajan humorist. Jedan od najvećih. Mnogima je to promaklo. Borgesu, na primjer. A promaklo je Borgesu još ponešto. Tako on, na primjer, u predgovoru svom izboru Kafkinih priča pod naslovom 'Jastreb' veli: "K., junak trećeg i posljednjeg romana, zemljomjer je kojega su pozvali u neki dvorac u koji se ne uspijeva probiti, te umire neprepoznat od vlasti koje dvorcem upravljaju." Da pojasnim: K. u "Dvorcu" ne umire; štoviše, na kraju tog (nedovršenog) romana otvaraju mu se nove opcije. Borges njegovu smrt (pa i njegovu neprepoznatost od vlasti) tek pretpostavlja, izvodeći izlišne i površne zaključke osnovane na njegovom - ponešto krnjem, usudio bih se reći - doživljaju nekih drugih Kafkinih djela. Jer, što se nas, vas ili njih tiče, K. bi, umjesto da umre, mogao zauvijek tražiti svoj put do srca Dvorca. Eto zašto je roman nedovršen.
07.04.2008. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nemanja, a propos vaše opaske (koja me veoma obradovala) o tome da "hrvatski književnici, čast iznimkama, svojim dijelima svjedoče tek jedno: da dane provode, što je Andrić posebno prezirao, i dalje pijani, u tim svojim smrdljivim, zadimljenim rubnim bircevima, i mutnih očiju prate nejasan svijet šarenih sjena što za njih prebrzo promiče ulicom, s onu stranu kavanskoga stakla. Svijet komercijale - medija ili marketinga - o kojem lauretai posljednja dva EPH-ova natječaja govore, taj je pitoreskni, užurbani, šareni svijet ispraznosti potpuno irelevantan svijet trivijalija za koje i Perišić i Bulić i EPH zaboravljaju, ili to potiskuju, da traju koliko i njihove novine: u času objavljivanja, već su passe":
u osmome poglavlju (od njih 40) mog ranog, somnabuličnog, autističnog 'romana u prahu' slabo poznatog ( i zauvijek nepročitanog) pod naslovom "Doktor Jatogen" nalazi se ovaj dijalog između Jatogena (koji pati od specifičnog opsesivno-kompulzivnog govornog poremećaja) i njegovog mladog kolege Gersona:
"- Tko o čemu, ti o poeziji, zmiji - otpovrne mu Jatogen.
- Ne razumijem - lecne se Gerson; slutio je još jednu strašnu kritiku, podrhtavao je, naglo se znojio.
- Ta tvoja poezija, Ratko, tko... Kulturalna referentnost, nosati, dosjetke jetke, posvemašnji njištavi ironijski odmak, makovnjača, jačanje ječanja, malo ludizma, zmazani, malo instant-hereze, bez veze... A sve to ni manje ni više nego ravno iz birtije, tijelo, tog stereotipnog rasadništva pjesništva, ništavno, tog ofucanog kvazi-zaloga za autentičnost, tiče te se, alibija, ne libi se, utočišta štakora: skoreno, pravi pravcati postmodernistički kupus, pusa, koji s poezijom zmijom, nemoj se ljutiti i ti, uistinu nema ništa. I, šta? Zabavno je, prodaja, daj, je zagarantirana, rana."
07.04.2008. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ovo je izvanredno, bez obzira je li i točno: Jer, što se nas, vas ili njih tiče, K. bi, umjesto da umre, mogao zauvijek tražiti svoj put do srca Dvorca. Eto zašto je roman nedovršen.
Predlažem tek još jednu korekciju:
Eto zašto je roman nedovršen - jer je nedovršiv.
Glede ove sretene koincidencije veseli me ovo persifliranje drugog velikog poroka hrvatske poijezdije: semantkonkretizma!
Zato jer nemaju o čemu pjevati, ne pjevaju o ničemu, pa čak ni o Ničemu! Pjevaju o pjevanju, iako nesvjesni refleksivnosti tog pjesništva. Tek rijetki, poput Severa, znaju i gdje je jug, a kamoli da budi se istok i zapad!
To jačanje ječanje, to je mantra ovdašnjega pjesništva, otkako su prestali pjevati Slamnig i Šoljan.
Iako bi Saša, u ruhu gurua, tu i tamo mogao ispjevati istinsku pjesmu. Nekoć. Danas više ne.
Jatagan, znadete li za ovaj site?
07.04.2008. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Korekcija je sasvim na mjestu.
Znadem za sajt, mada ga nisam dugo posjetio. Priču "Domaćinova briga" prepisao sam iz Nolitovog izdanja "Celokupne pripovetke" iz 1984. Priču je preveo Branimir Živojinović.
07.04.2008. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Da završimo za večeras malim poklonom, dottore.
07.04.2008. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šarli
Evo iz autsajderskog kutka (iako, nelagodan osjećam imam ... miješam se tamo gdje mi nije mjesto). O ukusima se ne raspravlja, o teoriji ne znam gotovo ništa, ne poznajem nikoga; ali, kratko rečeno, meni se Perišićeva knjiga nije svidjela. Ni po muke, da nije bilo ovog intervjua. A u njemu tušta i tma prepreuzetnih interpretacija i stavova. To mi je nekako bilo previše. Nekako neskromno i ambiciozno. Ne za moj ukus. Ne bih ovo nikad javno ni spominjao da nije (dijela) ovog posta. Ostatak, uključujući i komentare, ne razumijem, ali nisam ni predviđen da razumijem.
08.04.2008. (00:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Šarli me podsjetio na onu vječnu : "Ja sam nekako nova ovdje, totalni blogerski autsajder, ali zato književni insajder, barem što se interesa tiče..." hihihihi... Nemanja, evo baš gledam, točno dvije godine prođe od tog, sad već ustoličenog, susreta na virtualnom grassy knoll-u. Pa jebemu mogao si i prigodan post stavit. Ali avaj, samo primijetih kako vrijeme leti kad si u dobrom društvo, eto. Ah...idem čitat,...
08.04.2008. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Sada ću morati pročitati tu knjigu. Zapravo sam je ionako kanio pročitati jer je autorova prethodna knjiga "Užas i veliki troškovi" odlična zbirka odličnih priča. Samo, kako da je sada pročitam kada su četiri sata ujutro?
08.04.2008. (04:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Robert Perišić morao bi biti zahvalniji meni no Jutarnjem: evo, mora čitati Vartebrata, Babl će posegnuti za knjigom,...siguran sam i stotine i tisuće vas!
Što Robert, Biškupić bi me morao nagraditi za ovu prosvjetnu djelatnost koju pro bono, i s radošću, po Hrvatskoj vršim.
Šarli - čemu nelagoda!? Jer, vidim, ti si fina duša, razumiješ stvari, dobroodgojen, pa zaista nema nikakvog razloga da se na Vaseljeni osjećaš kao da te svi gledaju dok u ronilačkom odijelu ulaziš na novogdišnji koncert. Opusti se!
Verte, grassy knoll, čitam, označava nekakav komplot. O čemu je riječ?
08.04.2008. (10:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Pavica ja ustvari ne razumijem kad govori o Internetu. I ja sam, kad sam citao (na Internetu) zapazio taj dio koji je ovdje citiran: "Sve manje čitam novine, a sve više čitam autore. Tražim razliku, dodanu vrijednost, informaciju više, anegdotu, pametan zaključak, zanimljiv dijagram, art fotografiju. Dobar stil, dobar štos, neočekivana slika - to je ono zbog čega vrijedi čitati novine. Ako dođete pred kiosk i ne osjetite trnce u leđima kad vidite naslovnicu, nemojte kupiti novine. Sve je već na internetu."
Meni je tu nesto nejasno, sta Pavic hoce reci?
1. Sve je na Internetu - Sve sto postoji, sto je napisano vec je na internetu? Ili..
2. Na internetu je sve, osim naslovnica od kojih vam prolaze trnci kroz ledja, autora, anegdota itd.
Mi svi znamo da je tocna ona prva interpretacija, I da je zakljucak iz nje jasan - sta bih kupovao novine kad je vec sve na Internetu. Medjutim, Pavic kaze da je ono zbog cega treba citati NOVINE, dobar stos, anegdota… Slijedi, to nije na Internetu, nego je u novinama od kojih njemu prolaze trnci kroz ledja kad im vidi naslovnicu. Potpuno je jasno da to nije tako, kao sto je jasno da nikad nikom nisu prolazili trnci kroz ledja kad vidi naslovnicu novina, nijednom kupcu, osim mozda onom koji je sam bio na toj naslovnici, al to se ovdje valjda ne broji. To sa trncima je potpuno blesavo, al Pavic nikad I nije ni bio metaforicar.
Ostaje ovako - sve manje citam novine, sve je vec na internetu. Pocetak I kraj citata.
Ovo izmedju: razlika, dodana vrijednost, dobar stos - to je jos losije nego trnci u ledjima pri pogledu na naslovnicu. Zanimljiv dijagram? Ne sjecam se kad je Pavic objavio, pogotovu na naslovnici, zanimljiv dijagram od kojeg bi mi prosli trnci u ledjima, a ni pametan zakljucak. Anegdote, to da, zapravo njegove novine, bilo na kiosku ili na internetu se I sastoje od anegdota I njihov stil I informacije (vise) svode se na anegdote. Ispada da je Pavic rekao, osim anegdota, stosova I stila Pavicevih autora na internetu je I sve ostalo. Tocno. Zato se Internet I cita. Ima onaj matematicki dokaz da je jedan plus jedan jednako nula, ali to drugi put.
08.04.2008. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...