Teatar djeluje terapeutski. Pobuđuje i oslobađa u nama emocije, pročišćava osjećaje, uvodi nas u svijet neiživljenog, svijet želja, tuge i srama, u svijet neizgovorenog, nedorečenog, skrivenih nesreća, svijet boli prouzrokovane nagomilanim i neobjašnjenim strahovima. Sjedeći u publici ponekad poželimo sudjelovati, podijeliti s glumcem odgovornost prikazivanja lika u kojem smo se prepoznali, izaći na scenu i biti dio igre te svojim riječima promjeniti sadržaj djela, usmjeriti radnju, osloboditi i usmjeriti svoju, u tom trenu, spoznatu negativnu energiju.
Kazališna umjetnost je, kao i svaka druga, autokratska. Mnogima se čini da glumac uvijek više zna od onoga što oni kao gledaoci mogu i smiju znati. Glumac živi ono što igra i usmjeravajući svoju emocionalnu energiju budi u sebi izvore svih onih energija koje u "običnom" čovjeku ponekad ostaju uspavane cijeli život. Glumac je, na sceni, zarobljen likom koji igra, ali on je u isto vrijeme kreativan i slobodan u djelovanju. Pozornica, njegov mali univerzum, ga oslobađa od društvenih normi. Lik kojem on posuđuje dušu i tijelo, živi u njemu, a njegova emocionalna snaga, u tom kratkom vremenu, živi i u gledaocu. To je energija koja nekim, još ne objašnjenim, putevima djeluje na samoorganizaciju gledaočeva uma i on onda živi osjećaje.
08.04.2008. (07:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjek mora biti tužan, ljutit i razočaran kad mu sruše snove ili percepcije, sjećanja same temelje života. I to je upravo reakcija kad gledamo neko umjetničko djelo. I onaj koje djelo stvara kad tad će nestati i netko će na njegovim zamislima raditi nešto drugo i mi, oni koji smo ga poznavali, bit ćemo tužni i ljutiti jer to nije on. Nije onaj koga smo mi poznavali. Meni su jedan roman napravili u radio dramu na trećem programu. Nisam mogla vjerovati ušima što se tu događalo. Likovi iz romana meni nevažni postali su odjednom glavna lica. Drugi, likovi, u romanu meni dragi pretvorili su se u čudovišta. malo sam se uzrujavala,malo sam bila tužna a onda sam se smijala. Ta priča više nije bila moj posjed. Izišla iz moje glave pripala je drugima koji su u svojim glavama vidjeli na svoj, drugačiji način. Ima nešto u svemirskom ustroju što nas veže jedne s drugima,čini važnima, a s druge strane i nevažnima. Mješa nam ideje i živote, a bjes i tuga su dio toga.
08.04.2008. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hehe, vidi njega, čudi se! Samo je pitanje vremena kad će i nas dvojicu sustav ovjenčati slavom, a možda nam i napuniti džepove. Ali ne još. Nismo dovoljno opasni. A kad budemo, odjednom ćemo postati "njihovi". Htjeli mi ili ne. A do tada piši i uživaj u slobodi. :-)
08.04.2008. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tek sada sam vidjela da mi je prbacivanje teksta pojelo misao. Teatar doista djeluje terapeutski, glumac je veza između mene i pisca, ali glumac da bi se održao u ovom nemilosrdnom svijetu konkurencije mora raditi što režiser i dramaturg odluče. Pisac je doista najvažniji, on bi trebao biti prisutan na svim probama i svoje misli pretvarati u lik koji glumac glumi. Nemoguće??????? Ranko Marinković je poslije premijere filma "Kiklop" izjavio, samo su Boris Dvornik i Zdenko Jelčić, bili bolji od ideje koju sam ja zamislio.
08.04.2008. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Bego: ma ne čudim se. samo sam malo žešćim riječima rekao da je car gol. Naravno, promašaj je u tome što danas to više nije nikakva novost, danas već svi znaju da je car gol, ali i dalje hvale krojača. To su nazvali postmoderna i kraj povijesti. Još to zovu slobodom. "Aleluja čirihau!", kliknuo je Hamvas na to. Prije dvije tisuće godina ljudi su isto znali za pojam kraja povijesti, jedino što su ga nazivali drugim imenom. Apokalipsa. Kad sistem sve proguta, bit će kraj.
@odmak & odmor: Čitao sam u mladosti i Aristotela i druge mislioce, čitao sam, s vremenom, i sve moguće i nemoguće teoretičare i umjetnike i hvala vam na utješnim koomentarima. Bolje bi mi bilo da sam pilio drva. Nije bilo nikakve katarze u mom nedjeljnom pohodu teatru. Kako sam i rekao, naljutila me vijest na radiju idući dan. Nije me pogodio pojedinačan slučaj konkretne predstave. Kao i svi drugi, i ja sam već utreniran u promatranje postmodernističkih citatnosti i reciklaža s preklapanjima svih mogućih elemenata u "umjetničkom izrazu", drugim riječima, utreniran sam za žvakanje prazne slame. Sit sam te neiskrenosti. Nije dovoljno reći da je car gol. Treba reći i ovo: krojač careva ruha nije umjetnik koji je u nama pobudio katarzično otriježnjenje. Ne! Krojač careva ruha je hulja i ulizica, nikakav umjetnik, nikakav majstor. Tako da govorimo o mentalitetu bezličnog sistema koji unificira kontra kreativnog čina individualnosti. Ali poltroni sistema su i o tome namrčili silne tomove, pa nema smisla da i ja pridodajem i jedan redak. Nema umjetnosti. Nema otpora. Samo Projekt.
08.04.2008. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad sistem sve proguta, onda će riknit jer neće imati što jesti. Onda će neki (većina) shvatiti to kao kraj. Za one druge to će biti tek početak. Da li se protiv sistema treba boriti ili ga podržavati da što prije propadne, to je već dobro pitanje. Zašto bi se netko borio protiv nečega što propada i to sve brže što ga se više podržava? Možda samo treba biti strpljiv i živjeti dovoljno dugo. Doživjeti stotu, doživjeti stotu... :-)
08.04.2008. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
*deeeeep breath, and sorry, Bego, for the pollution of English!*
An unwanted "cultural chronicle" about yet another crushed opposition.
My friend painter K and his wife D persuaded me to go to the theatre yesterday, after more or less 10 years successfully avoiding the stink and plague of the cultural community which sickens me like bad beer. I couldn't resist because it a performance based on texts and celebrating one of my heroes, Vlado Kristl, artist of the resistance. It was produced by Rene Medvešek, presumably a sensitive man according to his blood group, so I was not worried about any adverse effects on my mental hygiene or health.
On the way to the theatre, my friend painter K met his mate actor V. Actor V explained that he was going to a real performance in the form of some kind of acting project watching somebody else's production. Right, go on, what an ingenious joke, we laughed behind V's back, and I grumbled a bit because it grated on my nerves that some actor-slob might interrupt the only performance I wanted to see in a hundred years only because of the "meat" in the text of which it is constructed, thus interrupting it with some kind of feeble-minded joke and "artistic intervention" because they had devised yet another of their nebulous theatrical projects. Fortunately they stayed quiet and peaceful and allowed their colleagues (the well-known, Kristl ones) the space to enjoy their work. So in the end I also concluded that actor V was teasing, as he knows how to tease.
08.04.2008. (18:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
He was, the pest! The other day I heard on the radio that not only was there the performance of "Best soup! Best soup!" that I saw with my own eyes, but also a simultaneous invisible project of the Audience for a special purpose. Okay, if it is a seminal activity of the acting company for their own needs. But, look at this, the "project" was performed with public support. Who is mad here? But you, naturally, poor wretches don't get contemporary art (this means, if you open your fridge and sit inside, that is an installation, and whoever does not get it is a peasant). But what kind of idiot thought that sitting in the audience was an "act", even by artists, if it is somehow possible, I ask you, contributed from the taxpayers' pockets.
That is it all sewn up. My poor Vlado Kristl! Your resistance is all crushed in a couple of days, after you held out for decades and decades, consistently, all your life. Your spirit is mechanised, and your individualism sullies the collective "swinishness" against which you are so ardent and so long you wanted to deface. I have no grudge against Medvešek. Thanks to his motives and the texts he created a thoughtful and amusing piece of work. I don't want to split hairs about a shortcoming that those whose job it is will split hairs about. I speak as an observer. With the crowd I also saw Kristl's drawings in the foyer at the end through which the audience passed like beasts. A straw resistance is also the result of praiseworthy critics who already set of and who just follow, the laughing public who guarantee that the production will become a hit, because they laugh hardest in the most predictable places. The system which Kristl so humanly recoiled from will swallow him up. A straw principle is also last year's retrospective exhibition and much-discussed kunsthistorisches geeks and mediocrities who finally put their stinking paws on him so they could finally categorise him in one of their folders. It was lucky that I wasn't able to attend that poor show, I would probably have spat on some of those authors' displays.
08.04.2008. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
A straw resistance we can freely announce the completion of yesterday's repeat performance which was accompanied by Audience for a particular purpose, a shock group which chose with satanic precision in which they will begin to pile yet another of their poisonous campaigns against mental health.
Tremble! - they proclaim sitting unseen in the audience, - Artist of the resistance, you say? But he is dead! We will prove to you that no-one is immune, now he has become a corpse, in us, bacilli, bacteria, fungi and vultures, all that is art, all that is cultured, all that is beauty and awareness, all that is individual and all that is outside the SYSTEM. Our system. We have projects. feeble-minded and thoughtless, but our system is feeble-minded and thoughtless! Where something is individual, we install nothing, where there is sense, we insert nihilism, where there is language, we cover with silence, where effort is needed, we howl like beasts. We are aware, but you are stupid. Our hands are free, to cover your mouth. We are the Borg. Resistance is futile. We say that awareness is stupid, and you must shut up. We lie because we can. Woe to you, fanciful individuals! You don't have a Project? We are the Project, and we are increasing exponentially, we are spreading through the system, and where there is none, we just spread the system. There is no art. There is no resistance. Only the Project.
08.04.2008. (21:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ma ti si "seljak", nemreš ti to kužit, isto kao što nemreš kužit da banke imaju proizvod! Lihva, projekti, instalacije, sve su ti to proizvodi samo su neki još i subvencionirani...:)))))))))))))))))))
08.04.2008. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
moj projekt: češanje na javnim mjestima u svrhu provociranja establišmenta.
bojim se kazališta, zadnji put me na Mjesecu Alabame Alić maltretirao
07.04.2008. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Teatar djeluje terapeutski. Pobuđuje i oslobađa u nama emocije, pročišćava osjećaje, uvodi nas u svijet neiživljenog, svijet želja, tuge i srama, u svijet neizgovorenog, nedorečenog, skrivenih nesreća, svijet boli prouzrokovane nagomilanim i neobjašnjenim strahovima. Sjedeći u publici ponekad poželimo sudjelovati, podijeliti s glumcem odgovornost prikazivanja lika u kojem smo se prepoznali, izaći na scenu i biti dio igre te svojim riječima promjeniti sadržaj djela, usmjeriti radnju, osloboditi i usmjeriti svoju, u tom trenu, spoznatu negativnu energiju.
Kazališna umjetnost je, kao i svaka druga, autokratska. Mnogima se čini da glumac uvijek više zna od onoga što oni kao gledaoci mogu i smiju znati.
Glumac živi ono što igra i usmjeravajući svoju emocionalnu energiju budi u sebi izvore svih onih energija koje u "običnom" čovjeku ponekad ostaju uspavane cijeli život. Glumac je, na sceni, zarobljen likom koji igra, ali on je u isto vrijeme kreativan i slobodan u djelovanju. Pozornica, njegov mali univerzum, ga oslobađa od društvenih normi. Lik kojem on posuđuje dušu i tijelo, živi u njemu, a njegova emocionalna snaga, u tom kratkom vremenu, živi i u gledaocu. To je energija koja nekim, još ne objašnjenim, putevima djeluje na samoorganizaciju gledaočeva uma i on onda živi osjećaje.
08.04.2008. (07:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Čovjek mora biti tužan, ljutit i razočaran kad mu sruše snove ili percepcije, sjećanja same temelje života. I to je upravo reakcija kad gledamo neko umjetničko djelo. I onaj koje djelo stvara kad tad će nestati i netko će na njegovim zamislima raditi nešto drugo i mi, oni koji smo ga poznavali, bit ćemo tužni i ljutiti jer to nije on. Nije onaj koga smo mi poznavali.
Meni su jedan roman napravili u radio dramu na trećem programu. Nisam mogla vjerovati ušima što se tu događalo. Likovi iz romana meni nevažni postali su odjednom glavna lica. Drugi, likovi, u romanu meni dragi pretvorili su se u čudovišta.
malo sam se uzrujavala,malo sam bila tužna a onda sam se smijala. Ta priča više nije bila moj posjed. Izišla iz moje glave pripala je drugima koji su u svojim glavama vidjeli na svoj, drugačiji način.
Ima nešto u svemirskom ustroju što nas veže jedne s drugima,čini važnima, a s druge strane i nevažnima. Mješa nam ideje i živote, a bjes i tuga su dio toga.
08.04.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bego
Hehe, vidi njega, čudi se! Samo je pitanje vremena kad će i nas dvojicu sustav ovjenčati slavom, a možda nam i napuniti džepove. Ali ne još. Nismo dovoljno opasni. A kad budemo, odjednom ćemo postati "njihovi". Htjeli mi ili ne. A do tada piši i uživaj u slobodi. :-)
08.04.2008. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Tek sada sam vidjela da mi je prbacivanje teksta pojelo misao.
Teatar doista djeluje terapeutski, glumac je veza između mene i pisca, ali glumac da bi se održao u ovom nemilosrdnom svijetu konkurencije mora raditi što režiser i dramaturg odluče. Pisac je doista najvažniji, on bi trebao biti prisutan na svim probama i svoje misli pretvarati u lik koji glumac glumi. Nemoguće??????? Ranko Marinković je poslije premijere filma "Kiklop" izjavio, samo su Boris Dvornik i Zdenko Jelčić, bili bolji od ideje koju sam ja zamislio.
08.04.2008. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@Bego: ma ne čudim se. samo sam malo žešćim riječima rekao da je car gol. Naravno, promašaj je u tome što danas to više nije nikakva novost, danas već svi znaju da je car gol, ali i dalje hvale krojača. To su nazvali postmoderna i kraj povijesti. Još to zovu slobodom. "Aleluja čirihau!", kliknuo je Hamvas na to. Prije dvije tisuće godina ljudi su isto znali za pojam kraja povijesti, jedino što su ga nazivali drugim imenom. Apokalipsa. Kad sistem sve proguta, bit će kraj.
@odmak & odmor: Čitao sam u mladosti i Aristotela i druge mislioce, čitao sam, s vremenom, i sve moguće i nemoguće teoretičare i umjetnike i hvala vam na utješnim koomentarima. Bolje bi mi bilo da sam pilio drva. Nije bilo nikakve katarze u mom nedjeljnom pohodu teatru. Kako sam i rekao, naljutila me vijest na radiju idući dan. Nije me pogodio pojedinačan slučaj konkretne predstave. Kao i svi drugi, i ja sam već utreniran u promatranje postmodernističkih citatnosti i reciklaža s preklapanjima svih mogućih elemenata u "umjetničkom izrazu", drugim riječima, utreniran sam za žvakanje prazne slame. Sit sam te neiskrenosti. Nije dovoljno reći da je car gol. Treba reći i ovo: krojač careva ruha nije umjetnik koji je u nama pobudio katarzično otriježnjenje. Ne! Krojač careva ruha je hulja i ulizica, nikakav umjetnik, nikakav majstor. Tako da govorimo o mentalitetu bezličnog sistema koji unificira kontra kreativnog čina individualnosti. Ali poltroni sistema su i o tome namrčili silne tomove, pa nema smisla da i ja pridodajem i jedan redak. Nema umjetnosti. Nema otpora. Samo Projekt.
08.04.2008. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bego
Kad sistem sve proguta, onda će riknit jer neće imati što jesti. Onda će neki (većina) shvatiti to kao kraj. Za one druge to će biti tek početak. Da li se protiv sistema treba boriti ili ga podržavati da što prije propadne, to je već dobro pitanje. Zašto bi se netko borio protiv nečega što propada i to sve brže što ga se više podržava? Možda samo treba biti strpljiv i živjeti dovoljno dugo.
Doživjeti stotu, doživjeti stotu... :-)
08.04.2008. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
*deeeeep breath, and sorry, Bego, for the pollution of English!*
An unwanted "cultural chronicle" about yet another crushed opposition.
My friend painter K and his wife D persuaded me to go to the theatre yesterday, after more or less 10 years successfully avoiding the stink and plague of the cultural community which sickens me like bad beer. I couldn't resist because it a performance based on texts and celebrating one of my heroes, Vlado Kristl, artist of the resistance. It was produced by Rene Medvešek, presumably a sensitive man according to his blood group, so I was not worried about any adverse effects on my mental hygiene or health.
On the way to the theatre, my friend painter K met his mate actor V. Actor V explained that he was going to a real performance in the form of some kind of acting project watching somebody else's production. Right, go on, what an ingenious joke, we laughed behind V's back, and I grumbled a bit because it grated on my nerves that some actor-slob might interrupt the only performance I wanted to see in a hundred years only because of the "meat" in the text of which it is constructed, thus interrupting it with some kind of feeble-minded joke and "artistic intervention" because they had devised yet another of their nebulous theatrical projects. Fortunately they stayed quiet and peaceful and allowed their colleagues (the well-known, Kristl ones) the space to enjoy their work. So in the end I also concluded that actor V was teasing, as he knows how to tease.
08.04.2008. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
He was, the pest! The other day I heard on the radio that not only was there the performance of "Best soup! Best soup!" that I saw with my own eyes, but also a simultaneous invisible project of the Audience for a special purpose. Okay, if it is a seminal activity of the acting company for their own needs. But, look at this, the "project" was performed with public support. Who is mad here? But you, naturally, poor wretches don't get contemporary art (this means, if you open your fridge and sit inside, that is an installation, and whoever does not get it is a peasant). But what kind of idiot thought that sitting in the audience was an "act", even by artists, if it is somehow possible, I ask you, contributed from the taxpayers' pockets.
That is it all sewn up. My poor Vlado Kristl! Your resistance is all crushed in a couple of days, after you held out for decades and decades, consistently, all your life. Your spirit is mechanised, and your individualism sullies the collective "swinishness" against which you are so ardent and so long you wanted to deface. I have no grudge against Medvešek. Thanks to his motives and the texts he created a thoughtful and amusing piece of work. I don't want to split hairs about a shortcoming that those whose job it is will split hairs about. I speak as an observer. With the crowd I also saw Kristl's drawings in the foyer at the end through which the audience passed like beasts. A straw resistance is also the result of praiseworthy critics who already set of and who just follow, the laughing public who guarantee that the production will become a hit, because they laugh hardest in the most predictable places. The system which Kristl so humanly recoiled from will swallow him up. A straw principle is also last year's retrospective exhibition and much-discussed kunsthistorisches geeks and mediocrities who finally put their stinking paws on him so they could finally categorise him in one of their folders. It was lucky that I wasn't able to attend that poor show, I would probably have spat on some of those authors' displays.
08.04.2008. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
A straw resistance we can freely announce the completion of yesterday's repeat performance which was accompanied by Audience for a particular purpose, a shock group which chose with satanic precision in which they will begin to pile yet another of their poisonous campaigns against mental health.
Tremble! - they proclaim sitting unseen in the audience, - Artist of the resistance, you say? But he is dead! We will prove to you that no-one is immune, now he has become a corpse, in us, bacilli, bacteria, fungi and vultures, all that is art, all that is cultured, all that is beauty and awareness, all that is individual and all that is outside the SYSTEM. Our system. We have projects. feeble-minded and thoughtless, but our system is feeble-minded and thoughtless! Where something is individual, we install nothing, where there is sense, we insert nihilism, where there is language, we cover with silence, where effort is needed, we howl like beasts. We are aware, but you are stupid. Our hands are free, to cover your mouth. We are the Borg. Resistance is futile. We say that awareness is stupid, and you must shut up. We lie because we can. Woe to you, fanciful individuals! You don't have a Project? We are the Project, and we are increasing exponentially, we are spreading through the system, and where there is none, we just spread the system. There is no art. There is no resistance. Only the Project.
08.04.2008. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sagittariusclassic
...ma ti si "seljak", nemreš ti to kužit, isto kao što nemreš kužit da banke imaju proizvod! Lihva, projekti, instalacije, sve su ti to proizvodi samo su neki još i subvencionirani...:)))))))))))))))))))
08.04.2008. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@Sagi: :))))))) Toga se nisam ni sjetio! baš smo sretna proizvođačka civilizacija! Dobar sistem!
08.04.2008. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...