Na trenutak si me podsjetila na mene..i nije bed ponekad pustiti ljudima da vide pukotine u našim trupovima..lijepa je melankolija..a znaš da će novi dan donijeti sunce..sjejno sunce u toplim očima..i da je bio grad, ne bi bilo sveg ovog..a i ponekad se uzaludno pitati..samo sklopi oči..mogu te primiti za ruku?..zamislit ću se pored tebe na staroj glavnoj ulici..da obje budemo klinke..baš me zanima kakva si bila kao djevojčica..nasmješit ću ti se..prošećimo pod noćnim svjetlima..a onda ćemo se vratiti u proljetni zagreb..sjesti u Ribnjak pod magnoliju..udahnuti proljeće.. Hvala ti što si dio mog života, malena.. :***
07.04.2008. (00:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Divno divno, obožavam tvoje tekstove. *Kako postaješ stariji sve se pretvara u fragmente sjećanja... * I želimo ljude opet kraj sebe ili barem ideje na njih a gradovi naše mašte zadržavaju onaj isti duh iako su potpuo izmijenjeni a na disco podiju sada stoje samo polupane pločice koje asociraju na nekakvu razrušenu kupaonicu nad kojom možeš samo zaplakati u ritualu za dvoje¸ *volim i ja "intelektualne rasprave" i u zadnje vrijeme baš ne šutim ljudima ne ne više nisam samozatajna poetesa :) *samo ti piši uživam te čitati i razmišljaj glasno kod mene dobrodošla si mah mah *veliki zagrljaj :*
07.04.2008. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
desert_rose
Na trenutak si me podsjetila na mene..i nije bed ponekad pustiti ljudima da vide pukotine u našim trupovima..lijepa je melankolija..a znaš da će novi dan donijeti sunce..sjejno sunce u toplim očima..i da je bio grad, ne bi bilo sveg ovog..a i ponekad se uzaludno pitati..samo sklopi oči..mogu te primiti za ruku?..zamislit ću se pored tebe na staroj glavnoj ulici..da obje budemo klinke..baš me zanima kakva si bila kao djevojčica..nasmješit ću ti se..prošećimo pod noćnim svjetlima..a onda ćemo se vratiti u proljetni zagreb..sjesti u Ribnjak pod magnoliju..udahnuti proljeće..
Hvala ti što si dio mog života, malena.. :***
07.04.2008. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
No ne postanu li sva sjećanja s vremenom takva. Ništa konkretno, ali nam se čini kao da je tada bilo bolje. :)
Pozdrav
07.04.2008. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara Cecilija
*Divno divno, obožavam tvoje tekstove.
*Kako postaješ stariji sve se pretvara u fragmente sjećanja...
* I želimo ljude opet kraj sebe ili barem ideje na njih a gradovi naše mašte
zadržavaju onaj isti duh iako su potpuo izmijenjeni a na disco podiju sada
stoje samo polupane pločice koje asociraju na nekakvu razrušenu kupaonicu
nad kojom možeš samo zaplakati u ritualu za dvoje¸
*volim i ja "intelektualne rasprave" i u zadnje vrijeme baš ne šutim ljudima
ne ne više nisam samozatajna poetesa :)
*samo ti piši uživam te čitati i razmišljaj glasno kod mene dobrodošla si mah mah
*veliki zagrljaj :*
07.04.2008. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...