Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • misko

    Kojim najbližima?
    Više ti znaš o meni, nego "moji najbliži".

    Odbijam prihvatiti suludi tempo života i živjeti samo zato a bih radio i kupovao nepotrebne stvari!

    avatar

    06.04.2008. (11:47)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nikom ne možemo reći baš sve, posebno od baš svega štitimo najbliže.
    Blog jest vrsta psihoterapije, sigurno bolja od tabletomanije. Za me je i odlazak u prirodu psihoterapija, ali u zadnje vrijeme manje jer se na sve strane devastira pa se nerviram.

    avatar

    06.04.2008. (12:44)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    nisu svi za sve. mogu reći sve svom dragom, ali to ne činim. iz tog poznatog razloga opterećenja pa tu blog uskače u potrebama psihe i emocija.

    ono što je meni osobno najvažnije jest, da se ne povodim za drugima. to nisam nikada znala, niti ću ikada naučiti. biti dio grupe, prihvaćena ili unutar kruga beneficija kojima sam prodala dio sebe, kako bi praktično zaradila. da li tuđu naklonost ili materijalna dobra, nije važno. uvijek se navodim vlastitim osjećajem za dobro i loše, i iako me većinom dapače izolira od drugih, u njihovim tvrdnjama neuspjeha i posprdnim komentarima, do sada nisam kročila u neuspjeh. ono u što vjeruješ uvijek se ostvari. za to moraš dati mnogo sebe, pa još više, ali zatim se ono isplati. i na kraju nije važno je li iza mene cijela kolona ljudi koja je ostvarila isto. važno je da sam ja uspjela i da kraj mene stoji samo jedna osoba. meni najvažnija.

    avatar

    06.04.2008. (13:19)    -   -   -   -  

  • rU

    zaista misliti ono što kažeš - iskrenost
    zaista reći sve što misliš - glupost ...

    a blagotvornost blogoterapije smi mi povremeno (zlo)upotrebljavamo ... hihih

    avatar

    06.04.2008. (14:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    pronaći dobrog, kvalifiziranog i kompetentnog psihoterapeuta znači imati ogromnu sreću. Univerzalnog rezepta za duševne boli, depresivna stanja još uvijek nema. Psiha je najranjivi dio ljudskoga bića, a još uvijek se o njoj najmanje zna. Prošlo stoljeće nas je učilo da su emocije ostatci, relikti evolucije bez kojih možemo živjeti i mi smo ih suzbijali, zaboravljali trpali u podsvijest. Ovo stoljeće je otvorilo vrata emocionalnoj inteligenciji i poziva nas na buđenje emocionalne inteligencije. U svijetu niću psihoterapeuti kao gljive poslije kiše a depresivna stanja rastu i šire se postaju epidemija, pandemija civilizacije.
    Pronaći krug virtualnih prijatelja u blogouniverzumu je melem za dušu. Biti prihvaćen među onima koji su dugo zajedno je velika sreće onih koji tek ulaze u taj svijet. Ja sam nova u ovom vašem svijetu i sretna što su me neki prihvatili i pišu mi, odgovaraju............... a ja se veselim svakom njihovom odgovoru i komentaru. To je lijek za dušu, izmjenjivanje misli, sloboda misli, otvaranje puteva srcu koje se ponekada vrti u samo svom krvotoku i samo sebe treuje negativnom energijom. Lijepa misao napisana u pravom trenutku je lijek za umorno srce.

    avatar

    06.04.2008. (15:31)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Kako još jedan nedeljni ručak prođe s vječnom dilemom prileći ili prošetati,obradova me pomisao na naše druženje,pa me evo.S obzirom na «mlado iskustvo» blogiranja,ja još s radošću trčim ka novom,ali dosta razmišljam o «psihologiji bloga» kao takvog i o onima koji ga stvaraju.Kako sva tvoja pitanja imaju težinu suštine,i ovo je «ono pravo».
    Moj dr. me nedavno savjetovao da idem na Sljeme i da crtam,slikam...kao,zrak,pješačenje,pokreti ruku pri slikanju će smanjiti pušenje,a i kad pušim,bit će to na zraku.Ideja nije loša,rezultat nacrtanog nebitan...ali ja uopće ne znam crtati i čemu se penjati u visine dok mi liječi kurje oči,a Maksimir nam u vidokrugu.
    Moj muž me nedavno opomenuo da ću od svojih knjiga i glupih filmova(ipak se nije usudio reći glupih knjiga ha ha)početi živjeti kao»likovi».Rekoh mu da se ne boji,da ja s njima PREŽIVLJAVAM i usput rasterećujem njega.
    Moja dugogodišnja i 9g mlađa prijateljica,i danas se čudi što sam ja,kao i njena kćer,među omiljene glumce svrstala i 2mlada holivudska ljepotana.i nikako da odlučim koji mi je draži,plavi ili crni ha ha.Pa sam se pravdala:plavi,jer mi liči na R.Redforda,za kojim cmoljim od Getsbya,a crni,jer ima okice kao moj sin.
    Da ne duljim,a ima toga ha ha.
    Zatim...pošaljem SMS najboljoj prijateljici:»Ja ću se morat okrenuti k blogerima.Ne vide i ne čuju te,ali te osjete.»
    (kako vidiš,tvoju knjigu sam pročitala u jednoj dugoj noći,jedina u životu čitana unatrag,što je kao eksperiment super,a o doživljenom( i proživljenom )zadovoljstvu,novom prilikom.

    avatar

    06.04.2008. (17:12)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, majstorice, nisam se vratila.
    jer, nisam ni odlazila.

    ponekad ni blogoterapija ne pomaže.
    tad bolje je zašutjeti ...

    avatar

    06.04.2008. (17:45)    -   -   -   -  

  • Decy

    mislim da kad sazrijemo shvatimo da se nikada nikomu ne govori sve.
    kad se sjetim kako sam lako izbacivala svoje emocije, bez obzira u kojoj
    boji su bile, zarumene mi se obrazi od srama na ludu i naivnu mladost.
    interesantno, nije mi teško prešutjeti, zadržati za sebe,
    jer znam da sutra dolazi novi dan i nova prognoza:
    poslije kiše mora doći sunce.
    kad sazrijemo sami sebi pronalazimo izlaz iz bezizlaza, ako
    smo i malo stabilne osobe.
    zgražam se na osobe koje se olako dohvate boce ili
    kutije tableta. ja sam uvijek udarala glavom od zid,
    dok ne pronađem vrata.
    i da: blog je dobra terapija, šetnja je dobra terapija.
    sjesti na vlak,bus ili avion i promijeniti sredinu:
    to je također dobar izlaz iz tjeskobe....

    avatar

    06.04.2008. (18:00)    -   -   -   -  

  • Decy

    sviđa mi se @miškova prva misao:)

    avatar

    06.04.2008. (18:00)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    blogu ne mogu sve reci jer me prate zli ljudi.
    ali zato imam blogoprijatelje koji me znaju i citaju izmedju redova.
    dragom gotovo sve,
    mami dozirano....

    TREBAM PSIHOTERAPIJU!!!!

    avatar

    06.04.2008. (18:01)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Ne trebam terapije ako nemaju veze sa sexom ili erotikom !! :)))
    Ima li kakva erotska terapija ? :))))
    Recept za one kiflice ti je na GUZVARI
    Lako je za napraviti barem koliko sam ja gledao kako zena pravi :))))

    avatar

    06.04.2008. (19:23)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    jasam napravila sve od navedenog. imam blog, nisam samo ja ta koja pomaže, već i traži pomoć, a i svako jutro popijem svoju tabletu cipralexa.
    no, jedno je bilo presudno. kad sam u sebi prelomila pa onda to odlučno istresla pred bližnje i prijatelje, stvari su se napokon počele micati. ja živim svoj život. dajem koliko mogu, ali više nikome ne dopuštam da ima plan i program za mene. što bih i kako bih trebala. i što smijem, a što ne smijem pisati, reći. točka. ;)

    avatar

    06.04.2008. (19:56)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Meni je to isto pričao kardiolog: gospođo, muža pod ruku-pa lungo mare, ali bez djece. Eto ti lijeka za srčane aritmije, depresije i nervoze. Antistres terapija.
    Ma, sve trpamo u taj antistres koš.
    Dajmo na valcer, idem za kengurom.

    avatar

    06.04.2008. (20:43)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Mogu, ali ne želim. Štedim ih kad mogu i dok mogu. No ako zagusti, naći ću nekoga tko će me poslušati :) Pozdrav veliki, draga majstorice!

    avatar

    06.04.2008. (23:21)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Potpisujem! Tri mogućnosti.Psihoteraoija. Pisanje. Ili psihoterapija ili pisanje. (pisanje čitaj hobi u slobodno vrijeme)
    Majstorice poljubac za laku noć ti ostavljam!

    avatar

    06.04.2008. (23:55)    -   -   -   -  

  • Duliba

    Dobro jutro želim, baš sam za kavicu...
    Ne znam što bi ni bilo BAŠ SVE,
    na žalost sam od onih koji puuno šute,
    teško je s takvima...
    (e-mail...)

    avatar

    07.04.2008. (07:58)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Još razmišljam (a jedva gledam).
    Mislim da -baš sve- ne kažemo nikome.
    I blog ne može biti prava terapija (psiho ili bilo kakva druga) za osobe koje imaju ozbiljnih problema. U tom slučaju treba naći dobru stručnu osobu koja će pomoći čovjeku da se iščupa iz muke koja ga tišti. Blog je virtuala. Ne postoji. Mi jesmo tu na hrpi, razmjenjujemo mišljenja i komentare, ali nitko ne progovara potpuno iskreno iz dubine duše i ne kaže onom dugom što zaista misli o nekom njegovom problemu.
    Blog je jedna lijepa površina, glazura, sjajni celofan u boji, s mašnama ili bez, koje kad odvežeš i razmotaš, shvatiš da unutra nema ništa. Ne postoji.
    Znam jedan ili možda dva iskrena blogerska odnosa i prijateljstva, sve ostalo je šarena laža.
    Koja služi za zabavu (i to je ok), ali nikako za ozbiljnu terapiju.

    avatar

    07.04.2008. (08:48)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    hehe, a jel ti psihotrapeuti dolaze u kućne posjete? :)))
    ja sam od šutljivih, gutam i trpim, a taj bi se psihoterić stvarno mogao od mene svega naslušat :)))

    avatar

    07.04.2008. (09:01)    -   -   -   -  

  • Arachidus

    jesi li znala da praxiteni ne djeluju, tj. da su jednako efektivni kao i placebo?
    Ja kad se trebam ispucati pišem.. ili.. uzmem štap, sjekiru, nešto, i grem cjepat drva kod stare na selo.. vrlo relaksirajuće..
    lijep pOzDrAv..

    avatar

    07.04.2008. (12:50)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    nasla sam psihoterapiju u slikanju
    a reci sve nekom bliznjem,ne....to podijelim na vise`osoba:))

    avatar

    07.04.2008. (16:05)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Kako reče decembar2001, sjećam se rane mladosti kada sam sve, ama baš sve znala TRESNUTI u lice svakom ono što mislim, što osjećam, hihihiii, ma nisam puno napredovala ni danas, jesam nešto malo reducirala, hihihii.

    Ne, ne mogu se neke MISLI dijeliti svuda, svakom ...

    Sad mi je na pamet pala naša draga Vlatkica.
    Ona je svoju intimu povjerila dragoj, intimnoj prijateljici koja je kasnije TO podjelila sada već Vlatkinom bivšem mužu a onda saznali SVI građani Lijepe naše.
    Eto, sve rečeno ... za lovu, za slavu i najintimniji detalji izlaze VANI !

    avatar

    07.04.2008. (17:14)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Nisam depresivna po prirodi...kako si i uočila jer se rado šalim i smijem , mada u posljednje vrijeme zaredali neki ružni događaji, opsjeli me neki ružni ljudi pa se koprcam kako znam i umijem ..
    meni blog pomaže utoliko što pišući izbacujem dio negative ... vidjela si ton onoga posta , pa te i nasmijalo... u reali sve to kažem nježnije pa mi dobro dođe mjesto na kojem mogu i urlikati ako zatreba ... mada i to znam katkada , ali rijetko ( u reali) i tad obično troši više mene , nego onoga tko je zavrijedio..

    Mislim da ne bih prezala od ozbiljne pomoći kad bi se za to ukazala potreba ..
    A dijelim...selektivno , mada imam jedno dobro i zahvalno uho :-))
    Osmijeh , majstorice morska hihihih

    avatar

    07.04.2008. (18:30)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Sad, mi svašta i zovemo psihoterapijom. Ne znam je li to baš kad malo istreseš nevolje nekom, valjda je, ako već ima terapeutski učinak. A za to je dobro stvarno sve: od bloga preko šoto braco via lungo mare do cjepanja metra drva. Ono protiv čega sam je psihoanaliza, kopanje po mulju i mraku podzemlja duše. Mislim, ako je već nešto potisnuto u mrak, onda je valjda za to i neki dobar razlog, kad je već takav mehanizam. Meni pomogao blog, pomogao mi doktor Nadležni s konjskim tabletama, a neki dan sam kod punice u Zagorju iscijepao skoro cio orah, neki stari srušeni, i vraški je dobar osjećaj oćutjeti vlastite mišiće da nisu sasvim zakržljali. Hehe, a kad u potkošulji stojiš usred dvorišta s gomilom nacjepanih drva oko sebe, nalakćen na sjekiru s pivcem u ruci, onda zaista nema toga što mirne duše ne bi moga reći bližnjima oko sebe, pa i susjedu za kojeg znaš da sluša iza prozora! :)))))))))

    avatar

    07.04.2008. (23:02)    -   -   -   -  

  • zagora vrilo života

    uvik je dobro nekom reć pa i psihoterapeut...

    ili imati nekog ko zna slušati ..to je najveća snaga ..

    pozdravvv

    avatar

    07.04.2008. (23:11)    -   -   -   -  

  • Sanela Mallory

    Zar je danas uopće moguće postići unutarnji mir?
    Nema tu pomoći.

    avatar

    08.04.2008. (11:34)    -   -   -   -  

učitavam...