Komentari

pooka.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • nema me

    dao sam si truda da ovo pročitam, ono što mi pada na pamet je borba protiv straha i iluzije, kako se boriti protiv toga? jedan od načina je da čovjek bude sam sebi mjerilo na način da upregne vrijeme i da mu vrijeme bude na uzdi dok korača svojim putem. drugi je da vječno traži istinu, jer bez obzira na sve one koji relativiziraju istinu, ona postoji i prema neistini se odnosi kao i stvarnost prema iluziji; pade mi na pamet i ona da je internet zlo. smijao sam se tome, ali okusio sam to na svojoj koži. kažem jest- intenet je zlo, ukoliko se naše iluzije hrane instant hranom koju net nudi u obilju, puno je tu zamki i stranputica

    avatar

    06.04.2008. (14:11)    -   -   -   -  

  • pooka

    u konačnici sam ja odgovoran u kolikoj ću mjeri biti kritičan prema samom sebi i svojim stavovima, baš kao i prema drugim ljudima i njihovim stavovima. kad priznam da sam pasivno receptivni entitet kojeg oblikuju okolnosti, ja sam sebe pretvaram u iluziju. istina se razlikuje od iluzije jer je istina opovrgljiva i otvorena za kritiku, a iluzija se poziva na samu sebe ili na druge neopovrgljive tvrdnje. namjerno ne govorim - dokazive/nedokazive... sve je moguće u većoj ili manjoj mjeri dokazati. internet je fantastično efikasan medij za širenje i pristup informacijama, kao i za komunikaciju iako u daleko manjoj mjeri. izbor informacija opet ovisi o korisniku. strah... 'The only thing we have to fear is fear itself.' - F.D. Roosevelt... imaš gomilu ljudi koji su pljunuli strašnoj sudbini u lice i preživjeli da bi o tome pričali. nešto kao preci onih crnih robova iz filma 'A.....', ne znam, ime broda koji je prevozio crne robove :)

    avatar

    06.04.2008. (14:59)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ja to shvaćam više kao fikicionaštvo. zaborav Božji rezultira rađanjem svijesti, a ona osmišljava Smrt, đavola i cijelo to sapuničarstvo. (izvori - Borges, taoizam)

    avatar

    06.04.2008. (15:27)    -   -   -   -  

  • srdelica

    dvoboj zavrsava bez pobjednika.
    smerdjakov je ubio starog karamazova.
    tros iz troade je osnovao troju. :)

    avatar

    06.04.2008. (21:50)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Mačke još uvijek žive u raju. Kao i psi i ostale životinje. Žohari će biti u raju još dugo vremena nakon što svi mi ljudi i oni koji se tako nazivaju pomremo. Oni još uvijek žive TU i SADA. Oni naime nisu prognani silom prilika zahvaljujući jednom spolu, neću reći kojem. A što se tiče tog izgona, znaš kako je to išlo? Ja pretpostavljam da je išlo ovako nekako - Adam i Eva hodaju rajem i Adam zadovoljno kaže Evi ( a kome drugome) - Evo nas Eva u raju, nećemo nikad ostarjeti, nećemo nikad umrijeti, živimo u obilju i sretni smo. A Eva mu na to: I jednostavno nije to to. Zar ne? Jest fino je to sve, ali mene svrbi sad ono drvo tamo, ajmo do njega, ajmooooo?! Eto tako je bilo, sto posto! , ostatak pročitajte u Genezi ( 1:26 - 5:5)

    avatar

    08.04.2008. (13:15)    -   -   -   -  

  • Catma

    ` Sloboda za ` i `sloboda od`
    Pročitala Viktora Frankla. Pa kaže :` Pitaj se što život traži od tebe` ( i to u sasvim konkretnoj osobnoj situaciji) umjesto neprestanog : ` Što očekujem od života.`
    Poruka iz jednog mog sna ( grafit na zidu) : ` Voli ono što život želi da voliš`.
    Dakle, koliko mudrosti kroz vrata podsvijesti : zdrav hedonizam ( sposobnost uživanja u onome što ti život daje ) + valorizacija pouka iz teških situacija.
    Ne znam koliko tu ima Boga i Satana, osim možda u smislu De Rougemontove rečenice da je glavna pobjeda Satana (iskušenja) u tome da nas uvjeri da ne postoji. On ili konzekvence naših izbora temeljene na komparativnoj vrijednosti...

    avatar

    08.04.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • Porto

    Neki dan me put nanio u Pazin, do kaštela nad jamom. Tu se osjeća smrad sumpora. Tu ne možeš opstati razumom. Potrebna je vizija. Priviđenje makar. Onaj turist nad jamom… Dante možda. Odaju ga bore ispod očiju, taj gleda u mraku, sjena iskustva nad lijevim ramenom. Pomalo je začuđen, prispjevši u krajnju točku svog puta, koja je početak. Ili Mathias Sandorf Julesa Verna. Taj kuje zavjere. Ruši svjetove. Kain? Odaje ga znak na čelu. Nitko ga se ne usuđuje omesti u njegovoj samoći. Ni pas. Ni vjetar. Nevidljivi krug omeđuje nove koncepcije svijeta stvorene preko jezika. Snažne kao krhka veza s Bogom. Dokle god um ne seže, pruža se put. Dolje. U podzemlje. Pa dalje, modrom rijekom, ka središtu Europe. Ka vlastitoj nutrini. Tu sam sreo čovjeka bez pupka. Još živi u meni. Još putuje. On je bog vrtnje u krugu.

    avatar

    10.04.2008. (10:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...