Komentari

tyche.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • m@rij@

    bljakkkkkkkkkkkkkkkkk................... uuuuuuuuuuuuužžžžžžžžžžžžžžžaaaaaaaaaaaaasssssssssssss....................

    avatar

    01.04.2008. (17:33)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Tužno i ružno; no ipak - s druge strane - sjetno prisjećanje na neka prošla vremena...Plavu knjigicu bajki sam obožavala - mislim da još postoji; živa i zdrava - negdje u Splitu u našoj knjižnici...
    Pusa, vole Te Luki+Goldie

    avatar

    01.04.2008. (18:56)    -   -   -   -  

  • boco san

    Draga Tyche , upravo sam pročitala tvoj post.
    Tvoji opisi su me jako ganuli , ljepo je od tebe da si opisala Marinu .
    Svako ljudsko biće zaslužuje pažnju,.
    Njezin život je prošao u jednoj očajnoj borbi između zbilje koja je bila okrutna i one svoje
    bajke koju je uvijek nosila sa sobom kako bi mogla maštati o boljem životu.
    Sviđalo mi se ponašanje tvoje majke koja je pritekla u pomoć i pomogla koliko je mogla.
    Marina jednostavno nije imala sreće , kažeš da je pila ..to će mnogi osuditi koji idu linijom lakšeg otpora ..umjesto da pomognu.
    Danas filmske dame piju puše drogiraju se itd , ali one imaju novac .
    Novac ne mora biti mjerilo našeg staleža ali je potreban kako bismo riješili neke probleme.
    Zapitam se , kakav je to Grad koji nije mogao vidjeti gospođu Marinu kako živi i i u kojim uvijetima , ona nije zavrijedila njihov dolazak .Društvo je ponekad isuviše okrutno i primitivno
    Podsmijavati se rugati se , groziti se kao ovaj kometar MARIJA KOJI KAŽE BLJAK UŽAS, a netko je isro tako rekao blak i užas i naprosto pobjegao od odgovornosti nazvala bih to odgovorno bježanje od problema što dalje to bolje, jer tko je Marina .....
    Sve više je socijalno ugroženih i bačenih na neku predvidivu stramputicu života.
    Eh ... kako je tvoja majka znala i sa ono malo dati i podariti i ne žaliti ...zato.
    Ne opravdavam neke Marinine postupke , ali ju razumijem i shvačam ...što joj je trebalo
    Jedna lijep riječ , jedan pokušaj ...jedan korak i ...bila bi sasvim drugačija.,onako je
    bila prepuštena sami sebi i morala je prihvatiti čak i Pepea kakav god bio on joj je pravio društvo jer je do tada bila jedna vrlo usamljena osoba.
    Kako puno Marina ima iz našeg djetinjstva , bilo smo mladi i prolazili pored odbačenih i izoliranih ljudi ...od samih ljudi , pa se pitam ..
    zar te Marine nisu zavrijedile dostojanstveno živjeti .
    Čestitam ti što si napisala ovaj post , ne smatram da je to sjetno prisjećanje na neka prošla vremena ...opisala si realnost i živiot jedne gospođe Marine i time dala značaj i pravo njezinom postojanju koje zavrijeđuje tvoju toplinu riječi.
    Vratila si kroz opise i svu njezinu tugu , a i radost .
    U bogatstvu se čovijek ne smije uzvisiti
    niti u siromaštvu dati poniziiti .
    Zato neću reći blak , fuj ili nešto slićno ..takvo što si ne dozvoljavam izreći i na taj način obezvrijediti jedno ljudsko biće .
    Oprosti ako sam zauzela puno prostora , ali i ti zavrijeđuješ jedan povratni komentar .
    Lijepo te pozdravljam :*)))))

    avatar

    01.04.2008. (19:28)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Tuzna, ali lijepa prica! Kao scenarij za kakav Kusturicin film...

    avatar

    01.04.2008. (20:34)    -   -   -   -  

  • borg 0900

    Draga tyche.
    redovito pratim tvoj blog i uživam čitati tvoje postove,međutim nemam običaj komentirati.
    Ovaj put ću napraviti iznimku i zamoliti tebe ili nekog drugog da mi prevede komentar tvog
    prvog gosta. Pouzdano znam da to nije bio moj petogodišnji unuk(iako i on na tipkovnici
    zna uobličiti komentar sličan ovome).
    Želim u potpunosti potpisati komentar Ježevog bloga i reći da takvih Marina i Marina ima
    oko nas puno a mi ih gotovo i nezamjećujemo."Marina iz naše ulice" bar je zahvaljući tebi
    dobila dušu.
    A kada jenom dođemo pred Gospodina on će nas samo pitati"dođoh vam vi me
    nenahraniste , tražih vode. vi me nenapojiste, odjećom me ne ogrnuste" a neki od nas
    će reći "Zar si Ti to bio,bljak i užas kako to nismo shvatili ranije"
    Nadam se da si bar nekome pomogla da to shvati na vrijeme.

    avatar

    01.04.2008. (21:49)    -   -   -   -  

  • Dag Dagoberovic

    jako interesantna priča, pozdrav ...

    avatar

    02.04.2008. (08:09)    -   -   -   -  

  • tyche

    @ - m@rij@- i to je jedno od lica zivota - za nas koji imamo vise srece izgleda kao nocna mora, za neke koji nisu imali, to je jedina stvarnost koju su poznavali
    @ luki - plava knjiga bajki - slazem se, to su bila vrata u neki drugi svijet :)
    @ jezev blog - predivan komentar si ostavila, i krasnu nadopunu mom postu, hvala ti na tome
    @ morska zvijezda - sve je napisano po istinitom dogadanju ...
    @borg 0900 - jako, jako dobro napisano, takoder si dao dobru nadopunu mom postu - toliko je "Marina iz nase ulice", a mi sami koji nemamo vremena u nasim pretrpanim zivotima se pred takvom nesrecom i bijedom cesto nademo zbunjeni i uzmaknemo, mislimo kako covjek ne moze promijeniti necije zivote - a prava istina je sasvim drukcija - pomoci onoliko koliko se moze i samo jednoj osobi - toj osobi cini razliku u tom trenutku. Kao sto moj stariji brat obicava reci :) - "Bolje je upaliti i maleno svjetlo, nego sjediti u mraku." Ne mozemo spasiti svijet, ali mozemo napraviti malen dio svijeta oko sebe boljim i ljepsim.
    @ dagober - jedna od na zalost istinitih kao sto rekoh, budi dobro

    avatar

    02.04.2008. (08:38)    -   -   -   -  

  • MojPasSigmund

    Pročitah u dahu...
    Ima puno takvih teških ljudskih priča...pa i kad čuješ neku tešku, za koju misliš da je najteža, drugi dan čuješ neku još težu...
    Daj bože da nam je što manje teških ljuskih priča...

    avatar

    02.04.2008. (09:19)    -   -   -   -  

  • luki 2

    He, he - u 7. 30 već biti na licu mjesta - što za mene znači ustajanje u pet (jer mi do ranog mjesta treba minimalno 45 minuta!), a malena mora ići van i moram joj dati papati...:)))...
    Hvala na lijepim riječima za mamu! Doista nas dvije imamo poseban odnos, u pravu si - i na to sam ponosna!
    Pusa, vole Te Luki+Goldie

    avatar

    02.04.2008. (09:51)    -   -   -   -  

  • boco san

    Došli smo k tebi da ti zaželimo jedno lijepo dobro jutro
    i da ti kažemo, da si u našim mislima i ovog jutra.
    Draga naša tyche ,mi smo već rano jutros ustali popapali i prošetali
    i pomazili se i potom Finica ode na nananje a ja na posao .
    Ti si naša daleka ...blizina ,pusu ti šaljemo velikuuu fu fu fu :-)))))

    avatar

    02.04.2008. (10:08)    -   -   -   -  

  • fanny

    Što god napisala, uvijek je užitak čitati. Ova priča je jedna od tisuću sličnih. Svatko ima svoju Marinu i priču koju je doživio u susjedstvu.
    Odrastala sam u kući pored koje je bila jedna - sa više stanova, pa preko puta kućerina koja se polagano urušavala, puna "socijalnih" stanara. Nekad kad sam bila dijete, bilo je zabavno. Ljudi su se svađali, pili, mlatili, ali nekako mi se čini da su to bili izuzeci, što danas nije slučaj.
    Mogla bih ih početi opisivati pojedinačno, no kud bi me to dovelo.
    Ali jednu ću ukratko. "Vinka"...
    Bračni par profesora iz Splita (on je bio od onih čuvenih Lucić- Lavčevića), imali su mlađeg sina i kćer. Kćer je bila izuzetan talenat za glazbu. Djeca su se igrala (još davno prije no što smo mi doselili) u bijelim rukavicama vani, imali su dvorkinju i dadilju.
    Roditelji stradali, maloga su uzele očeve tetke-usidjelice u Split (bio je oko 9 godina star), o djevojčici (15 god), brinula se jedna stara Ruskinja, profesorica klavira. Završila je akademiju i zaposlila se kao nastavnica glazbenog u osnovnoj školi. Kako nikad nije bila za domaćinstvo i kuću, dosta se kasno udala. I to za propalicu i pijanca. Imala je dva sina. Domaćinstvo i djeca su bili posebna priča. U pola ljeta su hodali u gumenim čizmama, drančili hranu okolo... No, imala je problema sa psihom. Muž joj je umro, djecu su oduzeli, a ona je završila u zatvorenom staračkom domu, poslije je premještena u onaj u kojem sam ja radila. Sinovi su se oženili, ima već i unuke, živi u domu.
    Uvijek je svima služila za sprdnju, od susjeda do njezinih đaka. Meni je jedno vrijeme predavala klavir, jer sam bila bolesna, pa nisam mogla upisati srednju glazbenu. No, to nije funkcioniralo, jer je njoj trebalo sat vremena da krene sa satom. Na žalost, bila je inteligentnija i obrazovanija od većine onih koji su je ismijavali.
    I danas ju znam sresti, kad prolazim pored doma ili idem u poštu i banku.
    Voli se razgovarati, memorija joj je izuzetno dobra, ispituje me za neke, koje ni ja ne pamtim.
    Kad imam vremena stanem, pa nas dvije popijemo kavu i pretresamo priče iz davnina.
    Ona mi je nekako prva pala na pamet, a i nekako mi je najdraža...
    Pozdrav svima :)))

    avatar

    02.04.2008. (12:31)    -   -   -   -  

  • jja

    Divna prica zaista :-), a knjiga koju si stavila za ilustraciju, ekspresno si me vratila 20 godina u ntrag, posjedovala sam tu knjigu. Bila mi je mejdu omiljenima.
    Bila je crvena, zuta i narandjasta ili?

    avatar

    02.04.2008. (13:49)    -   -   -   -  

  • levant

    tvoja mama je isto dobra žena. :)

    avatar

    02.04.2008. (14:25)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    tek sam sada uspjela procitati pricu do kraja, stigla sam do onog prijatelji pa bih koju recenicu i uvijek bi me nesto prekinulo.
    prica je jako dirljiva, u stvari je njena sudbina teska i dirljiva a ti si to sve i vise nego majstorski napisala. kao prava spisateljica. odlicno !
    iz price se vidi i da je marina dobra ali i snazna osoba koju je na zalost alkohol pojeo. upravo mi je uzasno ovo sa starackim domom na kosovu i to zato jer svako malo cujem slicne price o starackim domovima ili domovima za umobolne, cak je i tu u austriji bio slican skandal. nevjerojatno kakve zle ljude zaposljavaju na mjesta gdje bi trebalo biti upravo suprotno - gdje bi trebali raditi snazni i pozrtvovni ljudi koji zele pomagati starim i nemocnim osobama.
    takodjer iz price vidim kakvu si dobru mamu iimala i kako je tebe odgojila da budes dobra osoba. jer koliko ljudi prihvaca i ovakve ljude kakva je bila marina? obicno ih tjeraju od sebe a tvoja mama joj je pomogla koliko je mogla.
    a ti ... ti si se zbog ove knjige sjetila i marine i odlucila pricu podijeliti sa nama. hvala ti.

    avatar

    02.04.2008. (22:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...