oh.moje saučešće. znam taj osjećaj. želiš ih zapamtiti kakvi su bili prije bolesti. tako sam napravila sa strinom. iako mi još uvijek prigovaraju zbog toga, znam da sam napravila ispravno.
01.04.2008. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja sućut... tužno je tako da umre neko ko ti je bio važan. a za tu ženu... ne znam ja osuđujem samoubojstva u svakom pogledu... posebno kada se radi o nekom ko iza sebe osvalja obitelj, djecu...
01.04.2008. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam to napravila s djedom i uopće mi nije žao. On je uvijek govorio da ljude treba pamtiti u njihovim najboljim vremenima. A nedavno se otac jedne moje poznanice ubio, i mislim da za takve stvari ne postoji opravdanje.
01.04.2008. (21:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj deda se razlobio jako unazad 3 godine i postao je tužan... nezadovoljan... smrsavio isto jako puno... kad dođem doma svaki put mu se napune oči suzama... i onda da ne mogu zamisliti kao dedu koji je na svakoj fešti bio glavni i pjevao iz sveg grla... ali stvar je u tome kako se postaviš prema situaciji. O tome je govorio i Randy Pausch. A na kraju, na kraju života kad smo već i stari, bili zdravi ili bolesni, mislim da nam mora biti svejedno jer smo svoje proživjeli... Moj je pradjed umro prošli tjedan. Nisam plakala jer znam da je na boljem mjestu.
01.04.2008. (23:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja sućut..meni se desila slična stvar...zapravo,kada mi je najbolji prijatelj poginuo nisam htjela otići vidjeti ga po poslednji put u mrtvačnicu(mčađi brat se onesvijestio kada ga je vidio)nego sam željela da mi u sjećanju ostane onakav kakav je bio. Tu ženu što se ubila ne sudim,jer svako ima svoje razloge i ne nosimo se svi jednako s životnim nedaćama. pozzz
02.04.2008. (01:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja sućut. mislim da ljudi koji izvrše samoubojstvo nisu zapravo htjeli umrijeti. oni samo žele da bol koju konstantno osjećaju - prestane.nitko iz tvoje najbliže okoline očito nije prepoznao pozive u pomoć koje im je ta nesretna žena sigurno upućivala na suptilne i manje suptilne načine. činjenica je da nitko to nije shvatio dok nije (ipak) digla ruku na sebe i okončala svoj život. i možda ne treba pitati kako je, nego zašto je to mogla napraviti usprkos svojoj djeci kojoj je itekako potrebna. tada postaje jasno da je u pitanju moralo biti nešto zaista užasno, nešto nezamislivo užasno. moja prabaka, mama moje (sada već također pokojne) bake, ubila se kada je mojoj baki bilo sedam godina.učinila je to na najgori mogući način - otrovala se i umrla pred očima moje bake. ali moja je baka svejedno nikada nije ni mrzila ni krivila ni optuživala: mada je bila malena, znala je da se prabaka bila našla u groznoj, bezizlaznoj situaciji (bilo bi predugo da sada objašnjavam, ali vjeruj mi na riječ) i da je njezino samoubojstvo bilo čin najgoreg očaja kada su je svi odbacili i okrenuli joj leđa ostavivši je samu s troje male djece. ne, ja nikada ne bih počinila samoubojstvo, ti također ne bi. jer očito u nama uvijek postoji to malo zrnce nade i volje za životom, ali... možemo li suditi onima koji su drugačiji ako nemamo pojma kako je biti u njihovoj koži? ja ne želim. istraživanja pokazuju da većina samoubojica unaprijed previše priča o tome i obavezno obavijesti okolinu o svom planu. pitanje je sad, zašto to nitko ne sluša, zašto to nitko ne čuje?... :****
02.04.2008. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko sam puta u pubertetskom zanosu rekla :Ubit ću se! i onda bolje promislila i shvatila da nikad to ne bih mogla napraviti. Zašto ljudi ne misle na ljude koje ostavljaju za sobom. Oni moraju nastaviti sa životom, ali kako kad onih njima najdražih i najpotrebnijih nema. Žao mi je zbog dede :(
02.04.2008. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LaRamie
oh.moje saučešće.
znam taj osjećaj. želiš ih zapamtiti kakvi su bili prije bolesti. tako sam napravila sa strinom.
iako mi još uvijek prigovaraju zbog toga, znam da sam napravila ispravno.
01.04.2008. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RockFerry.
moje saučešće- :((
drzi se :(
01.04.2008. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cat
moja sućut.
ne znam što drugo reći u ovakvim situacijama. teško je kad nam netko drag umre. :(
01.04.2008. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
principessa
poznavala sam tu ženu i grozno jer se ta šuma nalazi nedaleko od mene.. :(
moja sućuz zbog dede.
pusa*
01.04.2008. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mary Pickford
Kaj da velim? Žao mi je. Budi dobro.
Ne mislim da je život lijep.
Ili sretan.
Nažalost.
Drž se.
01.04.2008. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bellatrix
moja sućut. žao mi je. nikada nisam voljela sprovode.
life is not fair :(
hold on...
01.04.2008. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LondonSKY
moja sućut...
tužno je tako da umre neko ko ti je bio važan.
a za tu ženu... ne znam ja osuđujem samoubojstva u svakom pogledu... posebno kada se radi o nekom ko iza sebe osvalja obitelj, djecu...
01.04.2008. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svjetska lada.
još uvijek nisam upoznala taj osjećaj, kako je izgubiti nekoga jako bliskog.
mora da je teško :/
lada grli :)
01.04.2008. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portret ljeta
Ja sam to napravila s djedom i uopće mi nije žao. On je uvijek govorio da ljude treba pamtiti u njihovim najboljim vremenima. A nedavno se otac jedne moje poznanice ubio, i mislim da za takve stvari ne postoji opravdanje.
01.04.2008. (21:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Abbey Road 603
Moj deda se razlobio jako unazad 3 godine i postao je tužan... nezadovoljan... smrsavio isto jako puno... kad dođem doma svaki put mu se napune oči suzama... i onda da ne mogu zamisliti kao dedu koji je na svakoj fešti bio glavni i pjevao iz sveg grla... ali stvar je u tome kako se postaviš prema situaciji. O tome je govorio i Randy Pausch. A na kraju, na kraju života kad smo već i stari, bili zdravi ili bolesni, mislim da nam mora biti svejedno jer smo svoje proživjeli...
Moj je pradjed umro prošli tjedan. Nisam plakala jer znam da je na boljem mjestu.
01.04.2008. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda u usponu
moja sućut..meni se desila slična stvar...zapravo,kada mi je najbolji prijatelj poginuo nisam htjela otići vidjeti ga po poslednji put u mrtvačnicu(mčađi brat se onesvijestio kada ga je vidio)nego sam željela da mi u sjećanju ostane onakav kakav je bio. Tu ženu što se ubila ne sudim,jer svako ima svoje razloge i ne nosimo se svi jednako s životnim nedaćama.
pozzz
02.04.2008. (01:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anđeo dobrog naboja
moja sućut. mislim da ljudi koji izvrše samoubojstvo nisu zapravo htjeli umrijeti. oni samo žele da bol koju konstantno osjećaju - prestane.nitko iz tvoje najbliže okoline očito nije prepoznao pozive u pomoć koje im je ta nesretna žena sigurno upućivala na suptilne i manje suptilne načine. činjenica je da nitko to nije shvatio dok nije (ipak) digla ruku na sebe i okončala svoj život. i možda ne treba pitati kako je, nego zašto je to mogla napraviti usprkos svojoj djeci kojoj je itekako potrebna. tada postaje jasno da je u pitanju moralo biti nešto zaista užasno, nešto nezamislivo užasno. moja prabaka, mama moje (sada već također pokojne) bake, ubila se kada je mojoj baki bilo sedam godina.učinila je to na najgori mogući način - otrovala se i umrla pred očima moje bake. ali moja je baka svejedno nikada nije ni mrzila ni krivila ni optuživala: mada je bila malena, znala je da se prabaka bila našla u groznoj, bezizlaznoj situaciji (bilo bi predugo da sada objašnjavam, ali vjeruj mi na riječ) i da je njezino samoubojstvo bilo čin najgoreg očaja kada su je svi odbacili i okrenuli joj leđa ostavivši je samu s troje male djece.
ne, ja nikada ne bih počinila samoubojstvo, ti također ne bi. jer očito u nama uvijek postoji to malo zrnce nade i volje za životom, ali...
možemo li suditi onima koji su drugačiji ako nemamo pojma kako je biti u njihovoj koži? ja ne želim. istraživanja pokazuju da većina samoubojica unaprijed previše priča o tome i obavezno obavijesti okolinu o svom planu. pitanje je sad, zašto to nitko ne sluša, zašto to nitko ne čuje?...
:****
02.04.2008. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Estel
Koliko sam puta u pubertetskom zanosu rekla :Ubit ću se! i onda bolje promislila i shvatila da nikad to ne bih mogla napraviti. Zašto ljudi ne misle na ljude koje ostavljaju za sobom. Oni moraju nastaviti sa životom, ali kako kad onih njima najdražih i najpotrebnijih nema.
Žao mi je zbog dede :(
02.04.2008. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
siamese dream*
moja sućut. meni se događa da barem jednom, dvaput mjesečno prepoznam nekog na stranici osmrtinica u novinama. :(
02.04.2008. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
just-a-woman
Žao mi je... Teško je kad čujemo za takve tužne i nesretne smrti... no one su isto tako dio ovog života...
02.04.2008. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plug in baby.
i meni je žao...
nekako i sve to shvaćam...
02.04.2008. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pussy
moja sucut :((
02.04.2008. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
miss shiny.
Ajme. Žao mi je :( Moje saučešće.
Omg. Ovo me užasno zastrašuje. Trta.
Svi nešto pričaju kako je netko umro od raka.
Moja mama ima rak. :(
Imam novu adresu bloga.
Pusam.
03.04.2008. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
**In my place**
uf mrzin kad neman riči za ovakve momente.
ža mi je.iskreno.
drž se.pozdrav
03.04.2008. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laLuna;)
ne znam što bih rekla ;( ne mogu nikako pomoći...
moje saučešće malena...vjerujem da ti nije lako...
keep the memories and look forward..
jubin te :*
03.04.2008. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jelena
budi hrabra i drzi se...znam da nitko nije svjestan, ali život je jednostavno iščekivanje smrti...
znam da boli pogotovo kad je netko nama blizak...
03.04.2008. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bebac
ajoj, zao mi je zbog dede! pozz
03.04.2008. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Korry
am so sorry :(
04.04.2008. (03:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dear my deary
am sorry
05.04.2008. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dear my deary
moje saočešće
05.04.2008. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...