“LJUBAV UVIJEK GRADI, NIKAD NE UNISTAVA. TO JE JEDINA NADA ZA COVJEKA”.
Leo BUSCAGLIA
Dragi prijatelji, Govorimo li o dusi u fenomenima dimenzija, govorimo o dijelu duse; govorimo li o zedji duse, ne mozemo istovremeno govoriti o utazenosti; govorimo li o cilju nasa predstava puta je uodlomcena. Danasnje tihovanje ce ici SMJEROM KOJEGA NE PREPOZNAJE VANJSKI PROSTOR:
99. NE PIJU TE MOJE OCI, PIJE TE MOJA DUSA
Ne piju Te moje oci, pije Te moja dusa kroz oci. One se ne mogu toliko otvoriti, koliko dusi treba. Mozda dusa iste pomoc od usnih skoljki, koje se pune Tvojim tisinama. I jos uvijek joj je za zedju malo. Obraca se rukama. Ruke cine sto mogu. Nosnice udisu jasmin Tvojih stopala. Dusa place, neutazena. Zatvara poklopce ociju, usiju, i nosa, stisava kretnje tijela, i krene da Te trazi na sedmoj strani svijeta, smjerom, kojega ne prepoznaje vanjski prostor. Da nije plakala unutar svojega zatvora s preuskim prozorcicima, nikada se ne bi otisnula na taj put.
„Bijela kula”, knjiga 62. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
30.03.2008. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Nikad neces
u svijetu uzivati
potpuno sve
dok ti zilama
ne potece samo
more, dok
ne zaodjene te
nebo i ne ovjencaju
te zvijezde.
Thomas Traherne
30.03.2008. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
“LJUBAV UVIJEK GRADI, NIKAD NE UNISTAVA. TO JE JEDINA NADA ZA COVJEKA”.
Leo BUSCAGLIA
Dragi prijatelji,
Govorimo li o dusi u fenomenima dimenzija, govorimo o dijelu duse; govorimo li o zedji duse, ne mozemo istovremeno govoriti o utazenosti; govorimo li o cilju nasa predstava puta je uodlomcena. Danasnje tihovanje ce ici SMJEROM KOJEGA NE PREPOZNAJE VANJSKI PROSTOR:
99. NE PIJU TE MOJE OCI, PIJE TE MOJA DUSA
Ne piju Te moje oci, pije Te moja dusa kroz oci.
One se ne mogu toliko otvoriti, koliko dusi treba.
Mozda dusa iste pomoc od usnih skoljki, koje se pune Tvojim tisinama.
I jos uvijek joj je za zedju malo.
Obraca se rukama. Ruke cine sto mogu. Nosnice udisu jasmin Tvojih stopala.
Dusa place, neutazena. Zatvara poklopce ociju, usiju, i nosa, stisava kretnje tijela, i krene da Te trazi na sedmoj strani svijeta, smjerom, kojega ne prepoznaje vanjski prostor.
Da nije plakala unutar svojega zatvora s preuskim prozorcicima, nikada se ne bi otisnula na taj put.
„Bijela kula”, knjiga 62. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
30.03.2008. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
samo neimaština može dati pravu mjeru i vrijednost stvarima...pusaaaaaaaa!
30.03.2008. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
hvala ti na komentaru moja draga irida.
pusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...
30.03.2008. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...