Ne mogu izdržati da ti ne napišem koju riječ. Kada prelistavam nove postove, često naiđem i na tvoj. Nisam sigurna želiš li ti uopće neku komunikaciju ovdje na blogu ili pišeš samo sebi za dušu, ali ako je komentiranje dozvoljeno pretpostavljam da želiš i da se netko javi, da te čuje, da s tobom razgovara. Moram ti iskreno priznati da nikada nisam poznavala patnju zbog ljubavi. Ja zaista duboko vjerujem da ne postoji takva ljubav gdje se može umirati i patiti za nekim tko te očito ne voli. Mogu razumijeti samo patnju za voljenim bićem s kojim si provela život ili nekoliko godina života, a smrt ti ga oduzme. Ta patnja je potpuno normalna. Ali ovo kod tebe nije. Osim toga, ako navratiš do mog bloga, znati ćeš što je prava životna patnja. Šta je to duševna bol, šta znači umirati za nekim.....za nekim tko nije više među živima. Za živom osobom se ne umire od boli i ne pati se za njom. Imaš dvoje djece. To je nešto najvrijednije što imaš. Čuvaj ih i uživaj u svakoj sekundi života s njima. Ne postoji taj muž ili muškarac koji ti može biti ispred njih. Pa makar je to i njihov otac. Netko zbog koga ti patiš, umjesto da si sretna što imaš dvoje žive djece. Ne želim da ovo zvuči grubo, a tebi vjerojatno hoće. Ti tu svoju patnju i te kako doživljavaš stvarnom i na taj način si samo štetiš. Vjerujem da nisi u depresiji 24 sata i da funkcioniraš inače u životu i da ovjde samo istreseš svoje najintimnije i najskrivenije misli i osjećaje. No ti osjećaji su dio tebe i polako te razdiru, a nisu ti potrebni. Možeš ih se riješiti. Možeš početi više sebe cijeniti i uživati u onom što imaš. Sandra, Stelina mama
29.03.2008. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ne mogu izdržati da ti ne napišem koju riječ. Kada prelistavam nove postove, često naiđem i na tvoj. Nisam sigurna želiš li ti uopće neku komunikaciju ovdje na blogu ili pišeš samo sebi za dušu, ali ako je komentiranje dozvoljeno pretpostavljam da želiš i da se netko javi, da te čuje, da s tobom razgovara.
Moram ti iskreno priznati da nikada nisam poznavala patnju zbog ljubavi. Ja zaista duboko vjerujem da ne postoji takva ljubav gdje se može umirati i patiti za nekim tko te očito ne voli.
Mogu razumijeti samo patnju za voljenim bićem s kojim si provela život ili nekoliko godina života, a smrt ti ga oduzme. Ta patnja je potpuno normalna. Ali ovo kod tebe nije.
Osim toga, ako navratiš do mog bloga, znati ćeš što je prava životna patnja. Šta je to duševna bol, šta znači umirati za nekim.....za nekim tko nije više među živima.
Za živom osobom se ne umire od boli i ne pati se za njom.
Imaš dvoje djece. To je nešto najvrijednije što imaš. Čuvaj ih i uživaj u svakoj sekundi života s njima. Ne postoji taj muž ili muškarac koji ti može biti ispred njih. Pa makar je to i njihov otac. Netko zbog koga ti patiš, umjesto da si sretna što imaš dvoje žive djece.
Ne želim da ovo zvuči grubo, a tebi vjerojatno hoće. Ti tu svoju patnju i te kako doživljavaš stvarnom i na taj način si samo štetiš. Vjerujem da nisi u depresiji 24 sata i da funkcioniraš inače u životu i da ovjde samo istreseš svoje najintimnije i najskrivenije misli i osjećaje.
No ti osjećaji su dio tebe i polako te razdiru, a nisu ti potrebni. Možeš ih se riješiti. Možeš početi više sebe cijeniti i uživati u onom što imaš.
Sandra, Stelina mama
29.03.2008. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...