Od malih nogu pa sve do smrti(i poslije) ,čovjek nema nikakve slobode izbora ,a ako ju ima to toliko malo da izgubi svoj smiso. Sjećam se kad sam bila mala moj stari je pušio 4 kutije tih usranih otrova, ništa mu nisam smjela reći jer bi se naljutio i počeo odmah nešto srat, morali smo svi trpiti njegov smrad kao da je to prirodna stvar koja eto izlazi mu iz usta i nozdrva. Poslije sam ja počela pušiti i počela se ponašati kao da imam neki hendikep i svi moraju prihvatiti moju manu. Više ne pušim opet se vračam u djetinjstvo, kad sam u kafiću ,u zatvorenom mogu reći svojim prijateljima sa stola da ne pušu u mene ali cjelom kafiću da ne puši, to bi bilo malo ludo ,a uostalom gdje je njihova sloboda izbora, a opet se pitam dali je to njihova sloboda izbora ili ovisnost o nikotinu, ovisnost o «cool» izgledu? Sve što više razmišljam sve mi se više čini da je to jedan veliki krug bez izlaza.
03.04.2008. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Činjenica da su oni svoju slobodu izbora zamijenili sa zdravljem , je činjenica protiv koje ja nemam niti mogu imati išta. To je njihov izbor. I naravno da ne možeš reći ljudima u kafiću da ne pušu dim u tebe. Ali roditelj može izaći na balkon i popušiti cigaretu, no hoće li?
03.04.2008. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
strana alice
Od malih nogu pa sve do smrti(i poslije) ,čovjek nema nikakve slobode izbora ,a ako ju ima to toliko malo da izgubi svoj smiso.
Sjećam se kad sam bila mala moj stari je pušio 4 kutije tih usranih otrova, ništa mu nisam smjela reći jer bi se naljutio i počeo odmah nešto srat, morali smo svi trpiti njegov smrad kao da je to prirodna stvar koja eto izlazi mu iz usta i nozdrva.
Poslije sam ja počela pušiti i počela se ponašati kao da imam neki hendikep i svi moraju prihvatiti moju manu.
Više ne pušim opet se vračam u djetinjstvo, kad sam u kafiću ,u zatvorenom mogu reći svojim prijateljima sa stola da ne pušu u mene ali cjelom kafiću da ne puši, to bi bilo malo ludo ,a uostalom gdje je njihova sloboda izbora, a opet se pitam dali je to njihova sloboda izbora ili ovisnost o nikotinu, ovisnost o «cool» izgledu?
Sve što više razmišljam sve mi se više čini da je to jedan veliki krug bez izlaza.
03.04.2008. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plavi_74
Činjenica da su oni svoju slobodu izbora zamijenili sa zdravljem , je činjenica protiv koje ja nemam niti mogu imati išta. To je njihov izbor. I naravno da ne možeš reći ljudima u kafiću da ne pušu dim u tebe. Ali roditelj može izaći na balkon i popušiti cigaretu, no hoće li?
03.04.2008. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...