Kaj? Tu nema komentara?? Znači da moram ja posoliti... Eto: Kako si to zamišlja recenzentica da je spisateljica "izgubila je vlasništvo nad osobom traumom"? Jesmo li sada svi suvlasnici te nekakve traume, ima li ona (spisateljica) još neki udjel u toj traumi, ili se te traume potpuno riješila? Osim toga sumnjam da su svi čitatelji dobili baš tu njezinu (autentičnu) traumu. Možda su dobili neku drugu jedva malo, malo sličnu spisateljičinoj. Na kraju, tko mi garantira da je spisateljica uopće imala neku traumu? Svijet je pun lažnih traumatičara i lažnih traumatologa... I zato budite vrlo oprezni. Možda ste na tragu traumi koje uopće nema! I kad to ustanovite tada biste ipak mogli dobiti neku traumu.
13.04.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati 'Priče moje lijeve ruke' ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih! Ja nemam.
01.05.2008. (21:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih. Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom! O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao! Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao… Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim… Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Kaj? Tu nema komentara?? Znači da moram ja posoliti...
Eto:
Kako si to zamišlja recenzentica da je spisateljica "izgubila je vlasništvo nad osobom traumom"? Jesmo li sada svi suvlasnici te nekakve traume, ima li ona (spisateljica) još neki udjel u toj traumi, ili se te traume potpuno riješila? Osim toga sumnjam da su svi čitatelji dobili baš tu njezinu (autentičnu) traumu. Možda su dobili neku drugu jedva malo, malo sličnu spisateljičinoj. Na kraju, tko mi garantira da je spisateljica uopće imala neku traumu? Svijet je pun lažnih traumatičara i lažnih traumatologa...
I zato budite vrlo oprezni. Možda ste na tragu traumi koje uopće nema! I kad to ustanovite tada biste ipak mogli dobiti neku traumu.
13.04.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
;)
samo obazrivo! traumatološki odjel je vrlo ograničenih kapaciteta. :D
13.04.2008. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati 'Priče moje lijeve ruke' ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
pišem, pišem, ali mi se 'ne prima'!
01.05.2008. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Ja nemam.
01.05.2008. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih! Ja nemam.
01.05.2008. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Priče su svuda oko nas, samo ih treba prepoznati i imati hrabrosti zabilježiti ih. Tako piše a vjerojatno i misli recenzentica. A ja mislim da su priče u nama samo treba imati hrabrosti ispričati ih.
Kad bih počeo pisati Priče moje lijeve ruke ne znam kako bih se spasio od onih koji su imali bilo kakvu vezu s tom upravo spomenutom (lijevom) rukom. Pomislite na sebe i odmah će vam biti jasno što sam sve mogao raditi s njom!
O desnoj ruci ne ću ni govoriti. S njom sam obavljao prljave i mutne poslove. Rukovao se, otvarao vrata i sebi i drugima, potpisivao se tamo gdje to zaista ne bih u normalnim okolnostima činio. Kao olakotna okolnost mi može poslužiti jedino to da oružje nisam u ruke uzimao. Ali toaletni papir jesam. I dvije pepeljare sam u hotelima ukrao desnom. I jednu čašu za pivo. A što sam sve napisao!
Glasao sam naizmjence dižući po jednu od obje ruke. Malo jednu, malo drugu. Naravno, sjedeći u zadnjem redu, jer mi je bilo neugodno. Posljedice bi bile neugodnije da ih nisam dizao. Sklapao sam ih i na molitvu. Molio nisam ništa, samo sam zahvaljivao…
Što sam sve strpao u želudac, za koga je kucalo moje srce, kuda su me sve odvele moje dvije lijeve noge! Koga sam i što sam sve vidio! No najprljaviji dio moga tijela su moje uši. Kad bi mi netko ponudio jedan novi organ, izabrao bih nove, nevine uši. Uši koje nisu godinama slušale laži i klevete, psovke i prostote, optužbe i podvale. O glupostima da ne govorim…
Priče su u meni i u vama. O meni i o vama. Samo tko ima hrabrosti ispričati ih!
01.05.2008. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Ja nemam.
01.05.2008. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
U redu!
02.05.2008. (07:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...