23.03.2008. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zivotnacrno
Draga Lagana,
Nekoliko dana poslije lanjskog Uskrsa ja sam svom mužu donijela bijeli papir, sličan onome kojeg si ti morala čitati. Dugo smo u braku. 26 godina. Vrijeme svašta i donese i odnese. A onda taj papir. Refleksno smo počeli živjeti drukčije, odjednom se ispod naslaga beskorisnih događaja i proživljaja oslobodilo ono zbog čega smo počeli predstavljati zajedništvo. Zajedno smo prolazili moju ljutnju zbog bolesti, njegovu zabrinutost, sve ono što slijedi iza kemoterapija...zanaš već. Hvala Bogu, pobijedili smo. Samo za sada ili zauvijek? Tko zna. Ali ponovo smo oživjeli ono nešto. Ono najvažnije. I da nisam pobijedila bolest bila bih na dobitku, velikom. Nismo zaboravili ljubav. Prestali smo vremenom misliti na nju, ali nismo je izgubili. Imala sam sreću imati takvo iskustvo : život "u nosu", ali ljubav koja ne poznaje vrijeme. Ne bih to mijenjala ni da mogu.
24.03.2008. (11:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misao
...slušah neki dan propovijed...svaki grijeh kida vezu, konop koja nas povezuje s svim onim što nam treba naš dragi Bog...ali kako se grijesi praštaju, veza se spaja, nastaju čvorovi, na toj uzici i sve smo kraće povezani s onim što nam treba.. udaljenost je sve manja i ispada da je doslovno uvijek najmilija ona najizgubljenija ovčica...koja ima posebno mjesto u srcu...možda nema veze konkretno s ovim ali svaki dan sve udaljenosti su manje i kraće...
25.03.2008. (16:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blinky
...nije ni boli nestala, samo naučimo živjeti s njome... sjećanje je jedino što nam i ostaje, zato nema straha da će nestati. uvijek će postojati neki miris, pjesma, stih, izreka, ulica, datum.....koji će vratiti zaspalo sjećanje.
mirno nek ti je srce izmučeno
25.03.2008. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vanilla
moja sućut... nadam se da će ti biti bolje
23.03.2008. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
sjećanje neće nestati...
ostavljam tihi pozdrav ovog uskrsnog dana....
23.03.2008. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoj Kike
Trebala si se boriti...(citaj izmedju redaka)
23.03.2008. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zivotnacrno
Draga Lagana,
Nekoliko dana poslije lanjskog Uskrsa ja sam svom mužu donijela bijeli papir, sličan onome kojeg si ti morala čitati. Dugo smo u braku. 26 godina. Vrijeme svašta i donese i odnese. A onda taj papir. Refleksno smo počeli živjeti drukčije, odjednom se ispod naslaga beskorisnih događaja i proživljaja oslobodilo ono zbog čega smo počeli predstavljati zajedništvo. Zajedno smo prolazili moju ljutnju zbog bolesti, njegovu zabrinutost, sve ono što slijedi iza kemoterapija...zanaš već.
Hvala Bogu, pobijedili smo. Samo za sada ili zauvijek? Tko zna. Ali ponovo smo oživjeli ono nešto. Ono najvažnije. I da nisam pobijedila bolest bila bih na dobitku, velikom. Nismo zaboravili ljubav. Prestali smo vremenom misliti na nju, ali nismo je izgubili. Imala sam sreću imati takvo iskustvo : život "u nosu", ali ljubav koja ne poznaje vrijeme. Ne bih to mijenjala ni da mogu.
24.03.2008. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misao
...slušah neki dan propovijed...svaki grijeh kida vezu, konop koja nas povezuje s svim onim što nam treba naš dragi Bog...ali kako se grijesi praštaju, veza se spaja, nastaju čvorovi, na toj uzici i sve smo kraće povezani s onim što nam treba.. udaljenost je sve manja i ispada da je doslovno uvijek najmilija ona najizgubljenija ovčica...koja ima posebno mjesto u srcu...možda nema veze konkretno s ovim ali svaki dan sve udaljenosti su manje i kraće...
25.03.2008. (16:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blinky
...nije ni boli nestala, samo naučimo živjeti s njome...
sjećanje je jedino što nam i ostaje, zato nema straha da će nestati. uvijek će postojati neki miris, pjesma, stih, izreka, ulica, datum.....koji će vratiti zaspalo sjećanje.
mirno nek ti je srce izmučeno
25.03.2008. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...