Možda niste vidjeli pitanje, no, zanima me što mislite o zabrani djelovanja SPC i osnivanju HPC u Hrvatskoj? Sretan Vam Uskrs, neka Vam USKRSLI KRIST obasja put! Pozdrav
20.03.2008. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pitanje je na mjestu. HPC je već postojala u Hrvatskoj između 41. i 45. - ne znam točno nadnevke - ali nije bila priznata od SPC, kao što ona ni danas ne priznaje PC u Crnoj Gori i Makedoniji (ako nisu prosrpski orijentirane). Ako (neki) pravoslavni vjernici u Hrvatskoj to žele učiniti treba im omogućiti da imaju svoju HPC, bez obzira kako će to primiti SPC. Čini mi se da u Ukrajini postoji UPC i Ruska PC. Dakle i u HR bi se u dogledno vrijeme mogao dogoditi taj paralelizam (koji bi vjerojatno bio tek privremen). Bitno je da vjernici žele svoju Crkvu iz vjerskih a ne političkih razloga - kao što je to bilo u prošlosti. Ali za to je potrebno imati svećenike tako vjerski orijentirane! Mislim da smo se razumjeli. Pozdrav i blagoslov!
20.03.2008. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danas je Veliki, ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana ter ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju.
Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan.
Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.
Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.
U dvorani Posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez monaških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.
Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: "Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje", "Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha", sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni.
Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče Sv. Pavao. Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta.
Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.
Dr. Tomislav Ivančić www.katolici.org
20.03.2008. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jučer u gradu na kavi, čovjek koji zna da sam svećenik, otvori Vjesnik i nakon što pročita sljedeću rečenicu - "U društvu koje izabire površnost kriteriji se mijenjaju iz dana u dan, a snage potrebne za izgradnju zbiljskih odnosa raspršuju se bez istinskoga učinka u besplodnosti raznolikih insceniranja zbilje" - upita me: Što ovo znači? Dva puta sam to morao čitati da bih jedva skužio "što je pjesnik htio reći"! Čovjek ima fakultet, ekonomist je po struci i kad sam mu pojasnio značenje te rečenice (iz inače dobre i aktualne Kardinalove uskrsne poruke - taj dio sam, radi kraćenja, izostavio) on mi reče: ZAŠTO TO NIJE REKAO JEDNOSTAVNIJE? KOME JE TO UPUĆENO?! Potom se razvila zanimljiva kratka diskusija o stilu i načinu govora svećenika i biskupa, pri čemu je moj poznanik (s pravom) inzistirao na tzv. evanđeoskoj jednostavnosti. Jedan drugi, slične izobrazbe, spomenuo je kardinala Stepinca koji je često rabio i citate na latinskom, ali je tako propovijedao "da ga je i zadnja starica mogla razumjeti". Najme kaj (rekel bi pok. Joža Horvat), prvo što treba govornik promisliti jest kome upućuje svoju poruku odnosno koliko ima onih koji MOGU razumjeti razinu teksta/jezika; a drugo, od toga broja koliki je postotak onih koji će to DOISTA PROČITATI?! Na kraju smo svi sa žalošću zaključili da je doista mali broj onih do kojih dopiru poruke "teških" tekstova. Moj je stav da danas, nakon stotinu godina medijskog pranja mozga ljudima (kad ni škola više djecu ne "opterećuje" logikom), i Crkva mora ljudima evanđeosku poruku približiti tako da je razumiju a ne im prosipati teološke traktate. To znači gotovo apsurd - govoriti "jezikom reklame". Nažalost, tako je, jer prošlo je vrijeme prvih stoljeća kad su piljarice na tržnici diskutirale o tajni Presvetog Trojstva! Tko može shvatiti neka shvati, kaže Isus (ali u nekom drugom značenju)! Pozdrav svima i blagoslovljen dan Gospodinove muke!
21.03.2008. (10:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi "Angelo" - Slažem se da rečenicu /i ne samo ovu/:
"U društvu koje izabire površnost kriteriji se mijenjaju iz dana u dan, a snage potrebne za izgradnju zbiljskih odnosa raspršuju se bez istinskoga učinka u besplodnosti raznolikih insceniranja zbilje",
jednostavni puk MOŽDA "nemre razmeti", no ja sam to "skužil" od prve, nije mi jasno, "kaj sam to ja tak pametan?"
Sretan ti Uskrs.
21.03.2008. (10:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije najvažnije @vito da si ti skužio, nego da je doista jako mnogo onih koji malo ili ništa ne kuže. Mi svećenici nažalost (Papa je baš na to upravo upozorio) lako padnemo u rutinu i nehotice govorimo kao da je svima jasno ono što je nama jasno. Ali nije tako. Danas na mentalni sklop ljudi ključni utjecaj ima televizija, tj. općenito VIZUALNO-SLIKOVNI mediji, a ne PISANI. Ljudi su lijeni čitati i navikli su pod utjecajem reklama "čitati" uglavnom pokretne slike... Pozdrav!
21.03.2008. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Muka Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista jest nada u vječnu slavu i škola strpljivosti.
Zašto se ne nadaju ljudska srca da će postići Božju milost, kad je za njih jedini Božji Sin, jednakovječan kao i Otac, ne samo postao čovjek rođen od žene, nego je i umro od ruku ljudi koje je stvorio?
Veliko je ono što nam Gospodin u budućnosti obećaje, ali je još veće ono što slavimo da je već za nas učinio. Gdje su bili, ili što su bili zli ljudi kad je Krist za njih umro? Tko može sumnjati da on neće svetima dati svoj život, kad im je već dao svoju smrt? Zašto se ljudska slabost susteže vjerovati u ono što će biti, da će ljudi jednom živjeti zajedno s Bogom? Mnogo nevjerojatnije se već dogodilo kad je Bog umro radi ljudi...!
Učinio je divnu zamjenu prihvativši našu narav: naše je bilo ono po čemu je on umro, a njegovo je ono po čemu ćemo mi živjeti. Ne samo da nam se nije potrebno stidjeti smrti našega Gospodina Boga, nego se moramo nada sve u nju pouzdati i njom se dičiti, jer primajući od nas smrt koju je našao u našoj naravi, sigurno nam je obećao darovati život koji sami po sebi ne možemo imati.
On koji je nas toliko ljubio da je nevin podnio što smo mi grijehom zaslužili, kako da nam on koji opravdava ne da ono što zaslužimo pravdom? Kako neće dati prema svome obećanju nagradu svetima onaj koji je nevin podnio kaznu namijenjenu zlima?
Braćo, dičimo se stoga i neustrašivo priznajmo da je Krist za nas razapet. Govorimo o tom ne bojažljivo nego veselo, ne stidljivo nego ponosno! Vidio je to apostol Pavao i preporučio kao razlog slavlja. On je imao mnogo toga i to božanskog što bi o Kristu istakao, pa nije rekao da se diči Kristovim čudesima što je svijet stvorio dok je kao Bog bio s Ocem, ili što je i kad je postao čovjekom zapovijedao prirodi, nego je rekao: Ne dolikuje da se ičim drugim dičim osim križem Gospodina našega Isusa Krista!
(Sveti Augustin)
21.03.2008. (15:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se da ljudi nisu u stanju razumjeti išta osim TV agresivnih i jednostavnih slikica. Ipak nemaju svi sposobnosti jednostavnog izražavanja kao Bl. A. Stepinac, ili pok. kardinal Kuharić. Usprkos njegove jednostavne poruke za vrijeme Domovinskog rata na Duhove u M. Bistrici:
« ...ako je ubio mojega oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!..." »
Ljudi ga nisu poslušali (jesam li naivna?), da jesu, ova nepravedna sudišta imala bi manje stvarnih argumenata, i bilo bi očiglednije da sude nepravedno.
P.S.: Onog svog kompića sa kave uputi da čita "laganije tekstove ", 1 - spomenuti problematični tekst po mom mišljenju može razumjeti i srednjoškolac, 2 - ako kardinalovu poruku čita samo iz dnevnog tiska, onda će često biti dez/informiran kao i mnogi čitaoci kada čitaju članke vezane uz Crkvu /često nabijene mržnjom kao za Božić/ , kao što sam imala prilike čitati napise o tebi prijatelju. Čitam ja i dnevnu štampu, ali trudim se izabirati izvore za kvalificirane informacije. Pozdravček Vlatka.
21.03.2008. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Vlatka, čim si ustvrdila da su sudišta nepravedna i da sude nepravedno suvišno je govoriti o tome što bi bilo da su ljudi (koji ljudi?) poslušali kardinala ili nekoga drugoga! Zar nisi čula za davno izrečenu kvalifikaciju o "udruženom zločinačkom pothvatu". Tako je možda već davno određeno koliko će koji optuženik dobiti godina. Uostalom slučaj Blaškićeve i Kordićeve presude nešto govori... A glede razumijevanja crkvenoga govora - nisu ni svi srednjoškolci jednako sposobni, kao što ima studenata koji su na razini osnovnoškolaca, itd. Također, ne mogu nikome određivati što će čitati - ljudima preporučujem često kako će doći do izvornog teksta, ali mnogi kažu da nemaju vremena pa pročitaju samo naslove i izvučene rečenice... Bilo bi im mnogo korisnije da u džepu ili torbi stalno nose Novi zavjet i pročitaju bar jednu rečenicu dnevno. To pomaže čovjeku da razumije i uspije povezati sve drugo čime se u gomili dnevnih informacija optereti! Pozdrav ti i blagoslov - uključujući @parusiju i @djksb!
21.03.2008. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@angelo: Bilo bi im mnogo korisnije da u džepu ili torbi stalno nose Novi zavjet i pročitaju bar jednu rečenicu dnevno.
ja bih dodao: ''i Stari Zavjet'' jer Novi se u Starom skriva, a Stari se u Novom otkriva''
n.pr. jeste li znali da strukturne dijelove ''Gospodnje molitve'' [Oče naš] kako je donose evanđelisti sv. Matej i sv. Luka [Mt 6, 9-15 (Mt 6,11) ; Lk 11, 2b-4 (Lk 11,3)] možete naći i u Knjizi proroka Ezekijela [Ez 36, 22-32 (Ez 36, 24-31)]
napisao sam ''jeste li znali'' jer sudim po sebi. ja to donedavno nisam znao, ali sam imao priliku razgovarati s jednim svećenikom (mladi profesor egzegeze) koji me je uputio na te tekstove.
zaključak je izveo: nije Isus izvukao molitvu ''Oče naš'' iz 'maloga prsta', već je ona bila duboko ukorijenjena u Starom Zavjetu.
mogu pobliže pojasniti bitne strukturne dijelove (zaziv, blagoslivljanje, zahvala i td.) ukoliko nekoga detaljnije zanima na način kako je meni, mislim sasvim lijepo, objašnjeno. sad sam malo 'tanji' s vremenom.
uvijek sam u trci s vremenom pa i sad kasnim..
p.s. hajduk-inter u 15h..
;-)
alee, alee..
22.03.2008. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiTe
Možda niste vidjeli pitanje, no, zanima me što mislite o zabrani djelovanja SPC i osnivanju HPC u Hrvatskoj?
Sretan Vam Uskrs, neka Vam USKRSLI KRIST obasja put!
Pozdrav
20.03.2008. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Pitanje je na mjestu. HPC je već postojala u Hrvatskoj između 41. i 45. - ne znam točno
nadnevke - ali nije bila priznata od SPC, kao što ona ni danas ne priznaje PC u Crnoj Gori i Makedoniji
(ako nisu prosrpski orijentirane).
Ako (neki) pravoslavni vjernici u Hrvatskoj to žele učiniti treba im omogućiti da imaju svoju HPC,
bez obzira kako će to primiti SPC. Čini mi se da u Ukrajini postoji UPC i Ruska PC. Dakle i u HR
bi se u dogledno vrijeme mogao dogoditi taj paralelizam (koji bi vjerojatno bio tek privremen). Bitno je da
vjernici žele svoju Crkvu iz vjerskih a ne političkih razloga - kao što je to bilo u prošlosti.
Ali za to je potrebno imati svećenike tako vjerski orijentirane!
Mislim da smo se razumjeli. Pozdrav i blagoslov!
20.03.2008. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
TAJNA VELIKOG ČETVRTKA
Danas je Veliki, ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje,
u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet
od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima
proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana ter ustanovio
svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju.
Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan.
Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.
Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.
U dvorani Posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez monaških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.
Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: "Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje", "Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha", sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni.
Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče Sv. Pavao. Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta.
Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.
Dr. Tomislav Ivančić
www.katolici.org
20.03.2008. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Jučer u gradu na kavi, čovjek koji zna da sam svećenik, otvori Vjesnik i nakon što pročita sljedeću rečenicu - "U društvu koje izabire površnost kriteriji se mijenjaju iz dana u dan, a snage potrebne za izgradnju zbiljskih odnosa raspršuju se bez istinskoga učinka u besplodnosti raznolikih insceniranja zbilje" - upita me: Što ovo znači? Dva puta sam to morao čitati da bih jedva skužio "što je pjesnik htio reći"!
Čovjek ima fakultet, ekonomist je po struci i kad sam mu pojasnio značenje te rečenice (iz inače dobre i aktualne Kardinalove uskrsne poruke - taj dio sam, radi kraćenja, izostavio) on mi reče: ZAŠTO TO NIJE REKAO JEDNOSTAVNIJE? KOME JE TO UPUĆENO?!
Potom se razvila zanimljiva kratka diskusija o stilu i načinu govora svećenika i biskupa, pri čemu je moj poznanik (s pravom) inzistirao na tzv. evanđeoskoj jednostavnosti.
Jedan drugi, slične izobrazbe, spomenuo je kardinala Stepinca koji je često rabio i citate na latinskom, ali je tako propovijedao "da ga je i zadnja starica mogla razumjeti".
Najme kaj (rekel bi pok. Joža Horvat), prvo što treba govornik promisliti jest kome upućuje svoju poruku odnosno koliko ima onih koji MOGU razumjeti razinu teksta/jezika; a drugo, od toga broja koliki je postotak onih koji će to DOISTA PROČITATI?!
Na kraju smo svi sa žalošću zaključili da je doista mali broj onih do kojih dopiru poruke "teških" tekstova. Moj je stav da danas, nakon stotinu godina medijskog pranja mozga ljudima (kad ni škola više djecu ne "opterećuje" logikom), i Crkva mora ljudima evanđeosku poruku približiti tako da je razumiju a ne im prosipati teološke traktate. To znači gotovo apsurd - govoriti "jezikom reklame". Nažalost, tako je, jer prošlo je vrijeme prvih stoljeća kad su piljarice na tržnici diskutirale o tajni Presvetog Trojstva!
Tko može shvatiti neka shvati, kaže Isus (ali u nekom drugom značenju)!
Pozdrav svima i blagoslovljen dan Gospodinove muke!
21.03.2008. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitold
Dragi "Angelo" - Slažem se da rečenicu /i ne samo ovu/:
"U društvu koje izabire površnost kriteriji se mijenjaju iz dana u dan, a snage potrebne za izgradnju zbiljskih odnosa raspršuju se bez istinskoga učinka u besplodnosti raznolikih insceniranja zbilje",
jednostavni puk MOŽDA "nemre razmeti", no ja sam to "skužil" od prve, nije mi jasno, "kaj sam to ja tak pametan?"
Sretan ti Uskrs.
21.03.2008. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Nije najvažnije @vito da si ti skužio, nego da je doista jako mnogo onih koji malo ili ništa ne kuže. Mi svećenici nažalost (Papa je baš na to upravo upozorio) lako padnemo u rutinu i nehotice govorimo kao da je svima jasno ono što je nama jasno. Ali nije tako. Danas na mentalni sklop ljudi ključni utjecaj ima televizija, tj. općenito VIZUALNO-SLIKOVNI mediji, a ne PISANI. Ljudi su lijeni čitati i navikli su pod utjecajem reklama "čitati" uglavnom pokretne slike...
Pozdrav!
21.03.2008. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
I MI SE DIČIMO KRIŽEM GOSPODNJIM
Muka Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista jest nada u vječnu slavu i škola strpljivosti.
Zašto se ne nadaju ljudska srca da će postići Božju milost, kad je za njih jedini Božji Sin, jednakovječan kao i Otac, ne samo postao čovjek rođen od žene, nego je i umro od ruku ljudi koje je stvorio?
Veliko je ono što nam Gospodin u budućnosti obećaje, ali je još veće ono što slavimo da je već za nas učinio. Gdje su bili, ili što su bili zli ljudi kad je Krist za njih umro? Tko može sumnjati da on neće svetima dati svoj život, kad im je već dao svoju smrt? Zašto se ljudska slabost susteže vjerovati u ono što će biti, da će ljudi jednom živjeti zajedno s Bogom?
Mnogo nevjerojatnije se već dogodilo kad je Bog umro radi ljudi...!
Učinio je divnu zamjenu prihvativši našu narav: naše je bilo ono po čemu je on umro, a njegovo je ono po čemu ćemo mi živjeti.
Ne samo da nam se nije potrebno stidjeti smrti našega Gospodina Boga, nego se moramo nada sve u nju pouzdati i njom se dičiti, jer primajući od nas smrt koju je našao u našoj naravi, sigurno nam je obećao darovati život koji sami po sebi ne možemo imati.
On koji je nas toliko ljubio da je nevin podnio što smo mi grijehom zaslužili, kako da nam on koji opravdava ne da ono što zaslužimo pravdom? Kako neće dati prema svome obećanju nagradu svetima onaj koji je nevin podnio kaznu namijenjenu zlima?
Braćo, dičimo se stoga i neustrašivo priznajmo da je Krist za nas razapet. Govorimo o tom ne bojažljivo nego veselo, ne stidljivo nego ponosno!
Vidio je to apostol Pavao i preporučio kao razlog slavlja. On je imao mnogo toga i to božanskog što bi o Kristu istakao, pa nije rekao da se diči Kristovim čudesima što je svijet stvorio dok je kao Bog bio s Ocem, ili što je i kad je postao čovjekom zapovijedao prirodi, nego je rekao: Ne dolikuje da se ičim drugim dičim osim križem Gospodina našega Isusa Krista!
(Sveti Augustin)
21.03.2008. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leibach
+!
Ciao Angelo!
Prije svega svako ti dobro i SRETAN USKRS.
Slažem se da ljudi nisu u stanju razumjeti išta osim TV agresivnih i jednostavnih slikica. Ipak nemaju svi sposobnosti jednostavnog izražavanja kao Bl. A. Stepinac, ili pok. kardinal Kuharić. Usprkos njegove jednostavne poruke za vrijeme Domovinskog rata na Duhove u M. Bistrici:
« ...ako je ubio mojega oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!..." »
Ljudi ga nisu poslušali (jesam li naivna?), da jesu, ova nepravedna sudišta imala bi manje stvarnih argumenata, i bilo bi očiglednije da sude nepravedno.
P.S.: Onog svog kompića sa kave uputi da čita "laganije tekstove ",
1 - spomenuti problematični tekst po mom mišljenju može razumjeti i srednjoškolac,
2 - ako kardinalovu poruku čita samo iz dnevnog tiska, onda će često biti dez/informiran kao i mnogi čitaoci kada čitaju članke vezane uz Crkvu /često nabijene mržnjom kao za Božić/ , kao što sam imala prilike čitati napise o tebi prijatelju. Čitam ja i dnevnu štampu, ali trudim se izabirati izvore za kvalificirane informacije.
Pozdravček Vlatka.
21.03.2008. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PARUSIJA
Eli! Eli! Lema Sabakthani!
21.03.2008. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djksb
Zelim vam sretan uskrs!
21.03.2008. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Draga Vlatka, čim si ustvrdila da su sudišta nepravedna i da sude nepravedno suvišno je govoriti o tome što bi bilo da su ljudi (koji ljudi?) poslušali kardinala ili nekoga drugoga! Zar nisi čula za davno izrečenu kvalifikaciju o "udruženom zločinačkom pothvatu". Tako je možda već davno određeno koliko će koji optuženik dobiti godina. Uostalom slučaj Blaškićeve i Kordićeve presude nešto govori...
A glede razumijevanja crkvenoga govora - nisu ni svi srednjoškolci jednako sposobni, kao što ima studenata koji su na razini osnovnoškolaca, itd.
Također, ne mogu nikome određivati što će čitati - ljudima preporučujem često kako će doći do izvornog teksta, ali mnogi kažu da nemaju vremena pa pročitaju samo naslove i izvučene rečenice...
Bilo bi im mnogo korisnije da u džepu ili torbi stalno nose Novi zavjet i pročitaju bar jednu rečenicu dnevno. To pomaže čovjeku da razumije i uspije povezati sve drugo čime se u gomili dnevnih informacija optereti!
Pozdrav ti i blagoslov - uključujući @parusiju i @djksb!
21.03.2008. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Headless Horseman
@angelo: Bilo bi im mnogo korisnije da u džepu ili torbi stalno nose Novi zavjet i pročitaju bar jednu rečenicu dnevno.
ja bih dodao: ''i Stari Zavjet'' jer Novi se u Starom skriva, a Stari se u Novom otkriva''
n.pr. jeste li znali da strukturne dijelove ''Gospodnje molitve'' [Oče naš] kako je donose evanđelisti sv. Matej i sv. Luka [Mt 6, 9-15 (Mt 6,11) ; Lk 11, 2b-4 (Lk 11,3)] možete naći i u Knjizi proroka Ezekijela [Ez 36, 22-32 (Ez 36, 24-31)]
napisao sam ''jeste li znali'' jer sudim po sebi. ja to donedavno nisam znao, ali sam imao priliku razgovarati s jednim svećenikom (mladi profesor egzegeze) koji me je uputio na te tekstove.
zaključak je izveo: nije Isus izvukao molitvu ''Oče naš'' iz 'maloga prsta', već je ona bila duboko ukorijenjena u Starom Zavjetu.
mogu pobliže pojasniti bitne strukturne dijelove (zaziv, blagoslivljanje, zahvala i td.) ukoliko nekoga detaljnije zanima na način kako je meni, mislim sasvim lijepo, objašnjeno.
sad sam malo 'tanji' s vremenom.
uvijek sam u trci s vremenom pa i sad kasnim..
p.s. hajduk-inter u 15h..
;-)
alee, alee..
22.03.2008. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...