Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing


  • 7 dana

    ono što ti ja želim, i tvojoj maloj familiji, je da ove blagdane nađete malu utjehu u uspomenama. da prođe što bezbolnije.

    avatar

    21.03.2008. (01:39)    -   -   -   -  

  • .just monchy.

    stela je mali
    anđeo..nisam jos upoznala dijete
    koje je sa 7 god. vec toliko
    razumno i dobro..dijete
    koje nikad ne zaboravi zahvaliti
    roditeljima na svemu ili
    im se ispricati zbog necega.
    Bila je prava mala curica.

    zelim vam sretan uskrs,
    da ga lijepo provedete,
    bez tuge i boli..
    jer stela bi sigurno tako
    zeljela..

    avatar

    21.03.2008. (09:27)    -   -   -   -  

  • lelac

    i ja vam želim sve najbolje........
    stelica će biti sretna kada vidi da ste i vi sretni.......
    nemogu ni zamislit kako vam je......
    ali znam da ona živi u vama.......i u našim srcima......
    sretan Uskrs i sve najbolje......

    avatar

    21.03.2008. (11:19)    -   -   -   -  

  • ...*rebeka*...

    jako mi je zao......mislim da se stela ne moze vratiti ali moze vas jos vise voljeti kako i vi volite nju...stvarno je lijepa djevojcica....znajte da vas stela vsaki dan promatra s neba i da ce vas zauvijek voljeti kao i sto vi volite nju.....sretan vam uskrs!!!...sve najbolje....voljela bih da vam mogu pomoci.....zelim da budete sretni jer to stela upravo i zeli...i njoj je tesko vidjeti vas tuzne...idem bokkk

    avatar

    21.03.2008. (15:15)    -   -   -   -  

  • Đus

    hvala na lijepim željama, također. uz onu da jednog dana ta bol prestane, a čuvana ljubav nađe svoj cilj. ja sam uvjeren da je vašoj malenoj sada puno ljepše nego nama, i tako treba biti.

    avatar

    21.03.2008. (15:30)    -   -   -   -  

  • tessa

    draga , dobra i lijepa stela...kad čitam ove njezine čestitke još mi je jasnije koji užas proživljavaš što tog posebnog bića više nema...žao mi je jako,jako , jako...i stvarno često mislim na tebe i stelu...gdje je ona sada? pa nemoguće da je samo nestala? ali, to su pitanja bez odgovora...mada ne možeš da se ne pitaš...jednostavno se to čini nemoguće..
    spomenula si nedavno da je ne sanjaš..ja često sanjam svoju ljubav i ispočetka mi je to bilo lijepo, ali stravičan je osjećaj kad se probudiš i shvatiš da je to samo san...i zato ti to ne bi poželjela...čitala sam negdje da su snovi u funkciji preboljevanja, da se javljaju zato da se gubitak učini stvarnim i da se prihvati...ne znam...
    draga sandra, u svoj tvojoj tuzi i muci znaj da mislim i molim za tebe i želim ti da ti bude lakše i ljepše, barem na trenutke da to osjetiš, jer si dobra i posebna osoba kao i tvoja mala stela...

    avatar

    21.03.2008. (17:39)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Sutra izlazi članak u večernjem listu.
    Priče o roditeljima i obiteljima koje su izgubile
    djecu u prometu. I mi ćemo biti. (NAŽALOST)


    Draga Tessa,
    upravo to mi se dogodilo kada sam ju još prošle godine sanjala da je u bolnici i da leži u komi, ali je živa, a mi smo bili kraj nje i znali smo da će se probuditi. Zapravo nismo znali, već smo to toliko željeli da jednostavno nije moglo biti drugačije. Tessa moja, nikome ja ne mogu opisati osjećaj kada se ona u mom snu probudila iz kome. Kada nas je sve pogledala i pitala - što je bilo? Znaš kako neki snovi znaju biti intenzivni i jaki da zaista misliš da su stvarnost.
    A buđenje.....iz tog sna, kada shvatiš da nije ni u komi ni živa......već da je mrtva....
    Ne mogu taj užas ni opisati.......

    I možda je bolje ne sanjati, ne znam, a tako bi htjela.......znaš kako kažu: da mi te samo još jednom vidjeti.......
    ma ne znam ništa, osim da ludim od boli za njom..

    avatar

    21.03.2008. (17:54)    -   -   -   -  

  • tessa

    da, znam da bi željela i kažem ti ..ispočetka je to bilo lijepo, barem u snu ga vidim, čujem , osjetim , dodirnem, pričam s njim...ali, evo, noćas sam ga opet sanjala i pomislila ujutro : bože, samo da više ne sanjam, ne mogu to više podnijeti..taj užas buđenja..poželim da zauvijek spavam i sanjam...kako podnijeti bol tog intenziteta, to nas nigdje ne uče, nikad ne spominju .. i onda se suočiš s tim i boriš se kako znaš...teško je, preteško...
    kupit ću večernji sutra...baš me zanima..znam da je tebi dodatno teško što postoji krivac za vašu nesreću koji još uvijek nije kažnjen...i tu država strašno podbacuje...da i dobije maksimalnu kaznu , zar je to pravedno...po meni bi svatko tko ubije nekog u prometu svojom greškom trebao dobiti doživotnu kaznu zatvora i gotovo......ne razumijem kako je moguće da bude drugačije...pa ona je mrtva , on ju je pregazio svojom greškom...
    čuvaj se draga sandra ...što god to "čuvaj se " značilo..kad to kažem želim da ti je dobro, da imaš snage, da znaš da mislim na tebe...da nisi sama u toj stravi..

    avatar

    21.03.2008. (18:45)    -   -   -   -  

  • Danijela

    I vama sve najljepse za Uskrs zeli Danijela s obitelji.
    www.danijelamagdalena.blogg.se

    avatar

    21.03.2008. (21:19)    -   -   -   -  

  • Bad girl

    I Vama također sve najbolje za Uskrs!!Da ga provedete u miru i ljubavi i uz što manje boli!!!
    stelica je uvijek s Vama samo ju Vi ne vidite!!!

    Velika pusa

    avatar

    21.03.2008. (23:10)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja Sandra,
    uvijek se iznova pitam kako si uopće živa uz sve to, ta silna potreba da je imaš ponovo pored sebe, a ostaju ti samo sjećanja na sretne trenutke i to je sve. Ne znam kako je to sve moguće, kako se može tako život prekorenuti u sekundi, kako takvo prekrasno biće može nestati. A bila je jedno posebno dijete, nježno, osjećajno, prelijepa mala curica, a tako dobra. S tako malo godina je imala toliko osjećaja za druge, toliko je pazila da ne povrijedi nekoga, tako mala ti je bila podrška, jedno nevjerojatno malo biće. Čuvaj mi se draga moja Sandra, bojim se da ti se srce ne raspukne od boli.

    voli te puno Vesna

    avatar

    21.03.2008. (23:37)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja Sandra,
    na internetu je u Večernjem već objavljen članak.

    avatar

    21.03.2008. (23:44)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja Sandra,
    članak psihijatra koji je stavljen uz tvoju priču je totalno neprimjeren i ne odgovara stvarnosti. Otkako sam s tobom u kontaktu, pročitala sam na internetu puno stranih stručnih članaka o tugovanju i nigdje još nisam pročitala takvo što. Tugovanje je potpuno individualno, duljina tugovanja ovisi od osobe do osobe i nitko ne može reći koliko je normalno tugovati, mnogi tuguju cijeli život. Prema ovom doktoru ispada da su svi koji tuguju dulje od dvije godine patološki slučajevi, on definitivno nije normalan i vjerojato sam treba stručnu pomoć čim tako nešto može izjaviti. On je očito cijepljen od svih emocija, pa ne može uopće shvatiti ljudske osjećaje, a tako ni veličinu gubitka djeteta. Kako možeš tek tako baciti Steline stvari i maknuti slike, kad je to sada jedina poveznica s njom. Da li itko normalan može nešto takvo izjaviti? Pretpostavljam i da bi za svoje dijete isto tako rekao -ah, što možeš, nesretan slučaj, idemo dalje. Upoznala sam nekoliko psihijatara i oni su se meni činili kao psihijatrijski slučajevi. Ja se iskreno čudim novinarki koja je bila kod tebe da je stavljanjem njegove priče izmijenila cijeli kontekst i smisao tvoje priče, ali sjeti se mog slučaja s novinarima, njima jednostavno ne treba vjerovati, žele samo napraviti senzaciju, bez obzira koliko će ljudi pri tome povrijediti. Iako se svakodnevno dopisujemo, opet tvoje riječi (kao u Večernjem) jako rastuže kao da ih čitam prvi puta.

    voli te puno Vesna

    avatar

    22.03.2008. (13:06)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Najdraža moja Vesnice,

    HVALA TI , BESKRAJNO TI HVALA, što si to prepoznala, što si razumijela.

    Silno me naljutio taj članak, ali zaista povrijedio me do dubine duše i srca.
    Kao da je pljunuo na moje mrtvo dijete. Na mene, na cijelu moju obitelj. A i na sve roditelje koji su izgubili djecu.
    Očajno, sramotno i krajnje neprofesionalno.
    A da ne kažem kako je vrlo štetno to što je napisao i izjavio.
    Tugovanje i žalovanje je zaista potpuno individualan proces. Ovisan o raznim čimbenicima.

    Njegov savjet da se trebaju maknuti sve stvari, igračke, robica i sve što te podsjeća na dijete koje je s tobom živjelo i da će se tako lakše zaboraviti je monstruozan. Stašan.

    JA znam da smo svi mi drugačiji. Nekome će to možda i pomoći - ne znam, ali to nije obrazac po kojem se treba ravnati. To nije nešto što će donijeti mir i olakšanje što smo se riješili tih strašnih podsjetnika na naše dijete koje smo izgubili.

    Osim života moje Tine, Steline sve stvari su za mene svetinja. I to nikada i nikome ne bi mogla dati i pokloniti. To je ono što je ona dirala, imala, u čemu je uživala i osjećala. To je dio nje. I dio mene. Ne nanose meni te stvari veću bol od sam e činjenice da nje više nema.
    Meni bol nanosi i prelazak preko zebre na cesti. Meni bol nanosi i kombi Hitne pomoći koji moram svaki dan gledati na ulicama moga grada. Meni bol nanosi i svako dijete koje je Stela poznavala s kojim je u školu išla kada ga vidim sada i kada vidim kako su izrasli u ovih 16 mjeseci od kad je moja Stela pod crnom zemljom. Meni bol nanosi kada na placu kupujem povrće, a na štandu vidim jagode koje je Stela obožavala. Meni bol nanosi kada gledam Tinu koja sjedi sama evo upravo sada kada su školski praznici, pred televizorom i gleda neki film, a Stelice nema kraj nje, da se s njom smije. Milijardu podsjetnika...
    Što da radim s tim? Da poklonim i uspomene i sjećanja iz svoje glave nekome? Da ne bi slučajno tugovala za svojim djetetom.

    Ovo su riječi tog kvazi doktora:

    Dr. Jakušić kaže da roditelji koji patološki tuguju počnu nesvjesno zanemarivati drugu djecu, koja se nakon nekog vremena znaju i razboljeti kako bi skrenula pozornost roditeljima da su ona tu, živa i da ih trebaju.

    Kad prođe normalno žalovanje, roditelji će na smrt djeteta gledati kao na nesretan događaj i nikad im neće biti lako kad se sjete toga, no bit će u stanju vratiti se normalnom životu.


    Svi koji nas poznaju znaju da nisam Tinu zapostavila ni na sekundu već sam upravo suprotno od toga svo vrijeme koje sam inače provodila sa Stelom posvetila svojoj Tini.

    KAd prođe normalno žalovanje???? PA taj čovjek nije normalan. Normalno žalovanje može biti za bakom i djedom, za roditeljima, i kao što sam već toliko puta napisala i ja sam izgubila baku koju sam beskrajno voljela, i sjećam je se s ljubavlju i nježnošću, ali nikada ne osjećam bol.
    Gledati na smrt djeteta kao na nesretan događaj se može samo onda kada je to zaista bio nesretan događaj. Zna se što je to. Ovo nije bio nesretan dogašaj. Ovo je ubojstvo u prometu.
    Treba li tom "doktoru" crtati da je moje dijete bilo potpuno nevino, da nije pogriješila u ničemu, da nije istrčala za loptom negdje na cestu i tako pala pod kotače nekog auta koji ju nije mogao vidjeti. To bi bio nesretan slučaj.

    "Doktore" - Stela Župančić je ubijena. Od prokletog idiota koji tek kad ju je udario, odbacio, pregazio i s prvim i zadnjim kotačem se zaustavio da vidi preko čega je to prešao!!!!!!

    S Vašim idiotskim razmišljanjem šaljete poruku da ne postoje ubojice na cesti. To su jednostavno nesretni slučajevi. I ne treba nikoga ni kaznit. A bože moj, ljudi smo, griješimo zar ne. Treba se s tim pomiriti i vratiti normalnom životu??????!!!!!!!

    Strašno!!!!
    Bi li tako razmišljali da je vaše dijete u pitanju?

    avatar

    22.03.2008. (13:51)    -   -   -   -  

  • ?!

    Draga gospođo Župančić. Jutros sam pročitala članak u Večernjem listu koji me neopisivo dirnuo. Vidjevši da vaša kćer Kristina ima blog, odmah sam otišla na internet ne bi li ga pogledala. Znam da Vam možda ništa neće značiti, ali isplakala sam toliko suza u sat i pol što ga čitam, neusporedivo s vašim suzama i boli s kojom se vi nosite. Svaka riječ koju ste vi i Kristina napisale, toliko su prekrasne, toliko su dirljive.. Bez teksta sam..
    Divim Vam se.. Vama i vašoj obitelji! Vi ste uzor, a ne "celebrity" i koje kakve gluposti! Šokirala sam se hladnokrvnošću kojom je onaj doktor napisao, rekao onakve proklete rečenice....
    Htjela sam Vam se javiti, zapravo morala sam. Bez riječi sam...
    Vama i Vašoj obitelji želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
    Veliki pozdrav od jedne 18-godišnjakinje.

    avatar

    22.03.2008. (15:33)    -   -   -   -  

  • ~*~poet soul~*~

    želim vam sretan Uskrs...
    sve najbolje... a što se tiče
    članka u novinama...
    ne pridajte to srcu... vi znate kakvi
    ste... i meni je taj članak
    nebitan, jer posjetiti ovaj blog...
    samo napisati njegovu adresu
    znači saznati cijelu istinu...
    a istina je da vam je jako teško
    ali da ni u kome slučaju ne
    zanemarujete vaše drugo dijete...
    svi se držite zajedno... i to se primjeti...
    čuvajte se...
    sve najbolje vam želim
    pozdrav
    ~+~

    avatar

    22.03.2008. (16:37)    -   -   -   -  

  • milicza

    Sandrice,nitko ne moze reci tuga traje toliko i toliko....ljubav traje toliko i toliko.Bilo bi mozda lakse kada bi ljudi u glavi ili srcu imali prekidac za ljubav i osjecaje i samo tako ukljucis i iskljucis....Ne daj da te ovakve stvari dirnu,jer nemaju zasto,gluposti koje tamo pisu moze samo jedna bezosjecajna ignorantska dusa napisati.Draga,to nisi ti,to nije tvoje dijete,to nije tvoj zivot...Znam da vam je sad pogotovo tesko,u dane blagdana, jer ce opet navrijeti sjecanja sa onaj zivot sa njome od prije...obitelji ce biti skupa,a vasa vise nikada nece.Mila moja,znaj da ja uvijek mislim na tebe i tvoju obitelj.Svaki put kad ljubim Leu, zahvaljujem se Bogu na daru njenog zivota,i u isti cas grlim mislima onu malu zvijezdicu na nebu,cija me smrt stresla i pokazala mi koliko smo krhki.Iz dubine srca tebi i tvoj obitelji zelim sretan i blagoslovljen Uskrs,mir i Bozji blagoslov.Uz tebe sam.

    avatar

    22.03.2008. (18:06)    -   -   -   -  

  • ?!

    Would you know my name,
    If I saw you in heaven?
    Would you feel the same,
    If I saw you in heaven?
    I must be strong and carry on
    'Cause I know I don't belong here in heaven....

    Would you hold my hand,
    If I saw you in heaven?
    Would you help me stand,
    If I saw you in heaven?
    I'll find my way through night and day
    'Cause I know I just can't stay here in heaven...

    Time can bring you down, time can bend your knees
    Time can break your heart, have you begging please...begging please...

    Beyond the door there's peace I'm sure
    And I know there'll be no more tears in heaven......

    by Eric Clapton..Tears in heaven

    avatar

    22.03.2008. (18:52)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    Prije svega da Vam kazemo da smo procitali clanak u novinama i da jednostavno nemamo rijeci kako bi komentirali izjavu onog "idiota" i svaka potrosena rijec na njega bi bila suvisna.
    A Vama u ove dane ipak zelimo SRETAN i BLAGOSLOVLJEN Uskrs zeli obitelj Kostanjevecki koja je stalno u mislima sa Vama.

    avatar

    23.03.2008. (10:33)    -   -   -   -  

  • lelac

    da i ja sam vidla u večernjem članak........
    kad samo pročitam ovaj blog krenu mi suze.......

    avatar

    23.03.2008. (12:34)    -   -   -   -  

  • Josipa

    blagoslovljen Uskrs koji nek Vam svima da snage, vjere i ljubavi.Samo jedna Josipa.

    avatar

    23.03.2008. (17:06)    -   -   -   -  

  • mare

    Želim vam miran i blagoslovljen Uskrs...

    avatar

    23.03.2008. (23:03)    -   -   -   -  

  • Kristian

    Poštovana gospođo!

    Budući da sam već komentirao na blogu Vaše kćeri,odlučio sam komentirati i Vama.
    Vjerujem da Vam je teško.Vjerujem da je svaki dan težak,ali pokušajte smoći snage barem zbog Vaše obitelji.Znam da je to lako reći,ali pokušajte.
    Vrijeme je Uskrsa i to je najteže.Ja Vam osobno želim miran i blagoslovljen Uskrs,Vama i cijeloj Vašoj obitelji.Želim da znate da ima ljudi koji Vas razumiju.Ima ih puno koji shvaćaju Vas i Vašu tragediju.Neka Vas ne obeshrabre riječi nekih "ljudi" jer to nisu ljudi.Nitko tko piše poput onih koji su pisali na blogu Vaše kćeri,na onaj sramotan i krajnje bezobrazan način ne može sebe nazvati čovjekom.To je prestrašno.Ovim putem Vam želim izraziti sućut i dati Vam podršku.Želim Vam od sveg srca da uspijete prebroditi nekako tu tragediju.Neka Vam Bog da snage da izdržite i koračate kroz život.Nemojte se obazirati na nebitne komentare nebitnih ljudi.Znajte da ima onih koji Vam žele svako dobro.

    Lijep pozdrav!Držite se!

    avatar

    24.03.2008. (14:09)    -   -   -   -  

  • emocija

    Večeras sam "svratila"na tvoj blog da vidim kako si i da pročitam eventualne komentare. Svoj sud o gospodinu STRUČNJAKU iz Večernjaka sam dala na svom blogu. Kad sam pročitala njegove umotvorine, samo sam potvrdila svoju odluku da ne idem niti jednome od njih. Tko su oni zapravo da čeprkaju po mojim emocijama i pomažu mi na način da mi iščitavaju ono što su naštrebali? Čitamo se.

    avatar

    24.03.2008. (19:25)    -   -   -   -  

  • vjeruj u ljubav.....

    vjerujem da vam je tesko,al izvucite barem trunku snage iz sebe zbog ljudi oko vas...podarite im svu ljubav koju je imala i stela...uz vas smo i uvijek cemo biti...vjerujte da vas razumijemo i da znamo da vam nije niti malo lako. drzite se i budite jaki upravo zbog stele...pozdrav

    avatar

    25.03.2008. (18:54)    -   -   -   -  

učitavam...