Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • nema me

    Amen. Idite u miru. Aleluja.

    avatar

    16.03.2008. (12:37)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Tuesday, February 05, 2008
    Dnevnik 1970-XVI deo
    Iz neobjavljenih dnevnika Borislava Pekića. Izbor Ljiljane Pekić.

    (?) januar 1970. godine.

    68. Skandal ili hrišćanska poslanica Miro Glavurtića.

    Ovoj projekciji budućnosti (prema Matiji) prisutni: M. Djilas, gdja Barović, Udovički (hrabri radikalni student koji nema hrabrosti da iz partije izadje), dopisnik Agence-France sa suprugom (otišao neposredno pre Mirovog ludila), Matija Bećković sa suprugom, Mirko Kovač, Desa Trevizan, ja i Ljiljana. Bilo je reči o jednom katoličkom svešteniku koji je učestvovao u antisrpskim pogromima. Revoltirani Miro je izjavio da je to laž. Prema njemu katolička crkva nije saradjivala sa ustašima ni kao organizacija ni pojedinačno.

    Na pominjanje Stepinca, Miro je dobio napad, oborio je sa komode čaše, nazvao nas banditima, majku opsovao Djilasu i Matiji (ja sam u raspravi oko popova mudro ćutao, te bio poštedjen), poobarao sve kapute – ne u potrazi za svojim, već onako - i uprkos mojim smirivanjima, u pratnji svoje konsternirane supruge napustio kuću.

    Tome se više nema šta dodati, osim da sam ja, bez ikakvih stvarnih razloga, pokušao da njegov postupak objasnim. Glavurtić je uvek govorio o tome da ludilo vlada svetom. Slažem se. Jedan od njegovih najvitalnijih izvora je u ljudima njegovog kova.

    avatar

    16.03.2008. (13:27)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..vidish Nesho, u mene se ovdje gdje zivim, danasnja nedjelja ne zove Cvijetna, kao na sjeveru Hrvatske, nego Palmina, kao u Dubrovniku. Moja je prijateljica posla u crkvu jutros sa cijelom velikom granom, mali crni djecaci su za vrijeme mise ispleli neke paganske figure od listica sa te grane i ja sam dobila jednu upletenu krasotu, a sve dok su vjernici bili u crkvi ( molili se i za moju stvar ) ja sam kuhala rucak, a perfect balance, zapravo prekrasan dan u kojem se covjek rado podsjeca djetinjstva i tak, bas sam nekak sentimentalna danas.

    avatar

    16.03.2008. (13:46)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Službeni latinski naziv Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne na Maslinskom brdu, tu slavili produženo bogoslužje riječi te uvečer u procesiji, s granama palme ili masline u ruci, ulazili u Jeruzalem. Time su vjernički ponovno uprisutnjivali Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem pred početak muke. Običaj se širio s vremenom po Evropi, gdje su vjernici upotrebljavali zelene grane i drugih drveća te ih nakon sudjelovanja u bogoslužju stavljali u svoje domove ili na polja sa željom da Bog od njih odgoni zle sile i nevrijeme. S vremenom je uveden liturgijski blagoslov tih grančica na Cvjetnicu pred svečani ophod kako bi postalo očitije da zaštitna moć zelenih grana proizlazi iz blagoslova Crkve, a ne od nekih magijskih sila.
    Mesijanski ulazak u Jeruzalem prvoj je Crkvi bio tako važan da su ga zabilježila sva četiri evanđelista utkavši u izvještaj elemente svoje teologije. U ovoj liturgijskoj godini čitamo danas Matejev izvještaj. Njemu su vlastiti sljedeći elementi:
    - citat iz Iz 62, 11 i Zah 9, 9 o Mesiji mirotvorcu koji jaši na magarcu, dok narod priželjkuje Mesiju ratnika na konju (r. 4-5);
    - da bi proročanstvo bilo što doslovnije ispunjeno, Matej bilježi kako je mnoštvo stavljalo haljine na magaricu i magare a Isus "uzjaha na njih" (r. 7);
    - mnoštvo kliče "Hosana Sinu Davidovu" (r. 9), jer je Matejevoj Crkvi važno istaknuti da je Isus Mesija iz roda Davidova.
    Mi u svojoj liturgiji spominjemo danas Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem. Blagoslovljene grane ne možemo nositi u procesiji kroz mjesto u kojem živimo, ali i pojedinačni hod s liturgije s granama vanjski je znak naše vjere u Krista.
    Danas čitamo muku po Mateju. U gradi vlastitoj Mateju kroz povijest muke istaknuto je sabiranje vjernih Židova i prvih pogana oko Isusa raspetoga. Time nas Matej podsjeća da smo svi mi krštenici Crkve zato što se sabiremo oko križa Isusova. Središte Crkve u svakoj župi jest Krist raspeti i uskrsli. To nastojmo proživljavati u tjednu muke Gospodnje.

    avatar

    16.03.2008. (14:10)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    upravo izostavljanje kršćanstva iz ustava ukazuje na veliko značenje te vjere u europskoj povijesti. ali i otpor Crkvi jednako je važna sastavnica europske povijesti. ovako su obje sastavnice faktički ušle u ustav.

    avatar

    16.03.2008. (15:04)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Papa Ratzijeva ustvrdba povodom pragmatichnog evropskog sekularizma - koji je dakle sve osim iracionalne mrznje prema bilo cemu, na sta nam se u vatikanskoj verziji zeli ukazati - otkriva pribrAnost proporcionalno slichnu onoj koju je Glavurtic pokazao u hriscanskoj poslanici u beogradskoj kuci (kada se u obzir uzme svetovno namestenje).
    ne znam sta te je ponukalo da objavish ovu rec na nedelju - mozda tragicna sudba Mirova na koju sam te podsetio Pekicevim dnevnickim unosom - ali zaista ne vidim zasto bi Evropa propala jer nije uvrstila "odgovornost pred (hriscanskim) Bogom" u preambulu ustava.
    ok, kao razlog navodi se taj, da bez Boga coveku nedostaje duhovna orijentacija, iz cega sledi da su ateisti, ili jednostavno nevernici, dezorijentisani. dalje se ukazuje na to da je evropa hrischanska regija, ili se barem zasniva na hriscanskoj tradiciji (sto nije tacno: uopsteno receno, evropski duh se zasniva na antihriscanskoj tradiciji, to jest sekularnom Aufklärungu). pritom se ukazuje na vaznost zastupljenosti boga u preambuli ustava, pri cemu se rado precutkuje da ovo pominjanje nema nikakav zakonski znacaj, vec cisto simbolicki karakter. naravno, svima je jasno da se iza ovih stavova prikriva i pitanje borbe za moc. na kraju krajeva, radi se o tome da li unutar EU Crkva treba da zauzme mesto koje vec ima u nekim od zemalja-clanica (kao sto su Nemacka ili Austrija): ili, da li EU rastuce odstupanje od Crkve treba da potvrdi i predlogu ustava. u skladu sa svojim osnovnim stavovima o uverenju pojedinca, protestanske crkve se drze u pozadini u ovoj borbi; jer, ako je pojedinac vernik, hriscanstvo deluje na njega i bez drzavne uredbe- ako nije, u tom slucaju ni na duge staze ne pomazu nikakve drzavne odredbe. uostalom, zar se ustav bavi uredjivanjem povijesti? Vatikanu manje smeta to sto se u preambuli ne pominje Bog, pod izgovorom da ustavom nije uvrshten u povijest Evrope- jer, ustav regulise sadashnjost, baveci se na taj nacin preventivno buducnoschu (who controls the past controls the future, who control the presence controls the past- Vatikan to zna iz sopstvenog iskustva, ne. ali, na veliku njegovu zalost, proshla su ta vremena: odavno obezglavljena na trgu jednakosti). puno vise Vatikan se duri pravi konsterniranim - dok ga kat. intusi predano u tome slede - zato sto se ponadao ponovnom(!) ukljuchivanju u poluge evropske moci. nada umire poslednja.

    sloboda veroipovesti garantuje se u preambuli evropskog ustava. ona je upravo pitanje koje se tice manjina, jer upravo se njima mora omoguciti sloboda u prakticiranju svoje veroispovesti (ateizma): dakle, jos jedan razlog zbog kojeg je nemoguce osvrnuti se na hriscanskog boga u preambuli ustava.
    ili, recimo, pasus "u odgovornosti prema Bogu" bio bi isto toliko suvisan za vernike, koliko i besmislen za ateiste ili nevernike: jer, ovi prvi tu odgovornost po prirodi svoje vere nose u sebi, dok je ovi drugi niti razumeju. dobro je sto nije ostavljeno mesta za prinadleznost boga kao simbola hriscanske prevlasti u evropskom ustavu - ne samo iz navedenih razloga: kljuchni je razlog mozda ogromna evropska islamska zajednica, kojoj bi umetanjem boga u ustav definitivno bila okrenuta ledja. uostalom, ovu pragmaticnost ne treba shvatiti kao bogootudjenje: puno pre kao konacno odvajanje drzave i crkve - crkvootudjenje.

    avatar

    16.03.2008. (18:01)    -   -   -   -  

  • odmak

    Na pitanje zašto se ne spominje kršćanstvo u preambuli europskog ustava jedan svećenik mi je odgovorio:
    Ispada da se kršćanstvo rodilo u Europi, a kršćanstvo se rodilo u Aziji. Tamo je počelo. A varijantu, izgled koji je dobio i što se želi pošto poto braniti zapravo je površnost kršćanstva. Jedna emanencija kršćanstva nije pravo kršćanstvo jer o bitnom malo tko misli. A to braniti..? To je suludo. Dakako da postoji kultura zgrade ali to je sve sporedna stvar ali means-razmišljanje koje je ostalo tu više nema srži kršćanstva. Oni koji razumiju povlače se u svoje oaze, kako se inače povlače.
    Kako će se ta stvar razvijati dalje, pitala sam?
    Stalno ponavljam, kaže svećenik, ako je kršćanstvo bilo dominantno u sjevernoj Africi za vrijeme Augustina kad su pustinje odjekivale pjesmama pustinjaka, a danas tamo možemo na prste izbrojiti kršćane, ne vidim zašto bi bilo koja europska zemlja trebala biti čuvar kršćanstva. Zašto bi Bog trebao biti čuvar Europe? Europa je imala šansu. Dugo ju je imala. Mislim da je uglavnom nije iskoristila u tom smislu. Više je razvijala samodopadni legalitet točno po židovskom nauku: Mi imamo oca Abrahama .I sad je postiđena.
    Turci recimo, islam naprosto osvaja. Demografski osvajaju. Mi smo se branili od Turaka.To je ono naše poznato predziđe kršćanstva. A sad Turci bez problema ulaze u Europu.
    Iako mislim da je i kod islama ideologija, nije vjera. Uglavnom. A opet iz startne pozicije oni imaju jedan prodor, brojčano su jaki, ekonomski su jaki. A kad se spoji mnoštvo ljudi i jaka ekonomija. Bogatstvo, visoke škole, mnoštvo, nabrajao je. To je samo po sebi snaga, velika agresivnost.

    U svakom slučaju, rezignirano je zaključio, Europa je prokockala šansu.

    avatar

    16.03.2008. (18:53)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    EU je već ionako propala, kao što demonstrira Eurosong: nema tu nikakve Europe, nikakvog zajedništva, nikakve ideje u podmetu tog jedinstva, čak ni jedinstva! Posljednja velika europska epoha bila je gotika, a sve nakon toga propast je stare, sifilitične kurve iznurene nutarnjim stoljetnim proturječjima. Samo se vi zajebavajte, vidjet ćete vi na Sudnji dan, a mnogi i mnogo prije!
    Igra, daj se pozabavi Glavurtićem pošteno, ne svodi se on na protest katoličkog intelektualca u blaziranom Beogradu sedamdesetih. Iznenadio bi se koliko je Miro mudar i miran čovjek. Uostalom, cijela ta ekipa Glavurtića je držala Nestorom; ta, Mediala je njegov proizvod, a, ruku na srce, on i dan danas - znamo se vidjeti kod prijatelja na rubu Maksimirske šume - kaže da je jedan dan Beograda kao godina dana Zagreba: hoće kazati, i to s punim pravom, ovdje se ništa ne događa.
    Jasno da je Europa kršćanska. Sve naše kategorije - uzmimo samo Marxa i pregršt njegovih pojmova i sintagmi - kršćanski su teološki preobražena antika.

    avatar

    16.03.2008. (19:30)    -   -   -   -  

  • Marole

    Nemanja, imaš li informacija je li prči ovaj Onfray išta, strašno me interesira? Nadalje, ovog drugoga, Steinera, sam proučavao i moram reći da se slažem s njegovim evropskim snom i, tada nisam obraćao pažnju na nespominjanje kršćanstva, jer su mi korporacije bile na pameti.
    Morin je pametniji od Onfraya, nema se tu što dodati, iako su oba dva Francuza, što bi u prijevodu značilo cigana (primjer evropske međunarodne tolerancije).
    Kršćanstvo je sjebala inkvizicija, ali Evropa, bez kršćanstva, je Melanezija.

    avatar

    16.03.2008. (20:39)    -   -   -   -  

  • Marole

    Cveba, izgubio se taj naziv u Dubrovniku, danas se zove Cvijetnica.

    avatar

    16.03.2008. (20:52)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ofray? Ha, ha, ma kakvi, pogledaj o kakvom se kretenu radi:
    After suffering a heart attack aged 28 and being advised to change his diet, Onfray replied that he "preferred to die eating butter than to economize [his] existence with margarine." The episode led him to write his first book, Le Ventre des philosophes, or The Stomach of the Philosophers, about the eating habits of philosophers from Diogenes to Sartre, and how it is reflected in their philosophy.
    Ja mislim da su kršćani sami krivi za današnje stanje u duhu na jedan poseban način: preuveličavanjem značaja svakog jebenog ateističkog pamfleta, uglavnom frakofonske provenijencije. Uzmimo tog Ofraya. Takvih jebivjetara prepun je svijet: riječ je o tradicionalnoj francuskoj lajavosti, idiotskoj potrebi da se bude angažiran po svaku cijenu - u slučaju ovog imbecila riječ je o pristajanju uz Ligue communiste révolutionnaire - brbljavosti niskog stila i intenziteta, ukratko o trivijalnoj literaturi kojoj nazajažljiva potreba suvremene kulture baždarene mjerom tabloidne gladi za senzacijom dana pridaje nezaslužen status.
    Mislim da Ofray retko kad guzi, jer nema vremena usred sve te skribomanije, ali, pravo je pitanje sasvim nešto drugo: jesi li siguran da na pravog Steinera misliš? Georga si proučav'o? Ideju Evrope ili...?

    avatar

    16.03.2008. (21:07)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nemanja, pobogu: Eurosong ne demonstrira ništa osim posvemašnjeg neukusa i činjenice da je idiotski koncept tog natjecanja promašen i potrošen. A kršćanstvo je žilavo i opstat će, bilo ono spomenuto u Europskom ustavu ili ne.
    Marole, ovo što ste rekli o Francuzima dokaz je vaše neizlječive gluposti.

    avatar

    16.03.2008. (21:13)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    "Tradicionalna francuska lajavost"? "Idiotska potreba da se bude angažiran po svaku cijenu"? Predrasude, ogorčenost. Bez veze.

    avatar

    16.03.2008. (21:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, pročitajte ponovo: to što vi tvrdite za Eurosong, ja tvrdim za EU, a, dokaz mi je Eurosong, upravo ovakav kakvim ga vi opisijute; idiotski koncept koji je potrošen i promašn.
    Mislim da napadate Marola bez ikakva većeg razloga: Francuzi zaista jedu mačke i ne peru se danima, a u Francuskoj nitko nije smislio ni napisao ništa pametnoga još od Ciorana naovamo, a i on je rumunjski esejist, ako to nije contratictio in adjecto.
    XX. stoljeće je posebno tugaljivo pogleda li se francuski doprinos Povijeti Duha: ona hrpa pušilula s lijeve obale Siene od kojih me spopada mučnina, pa Lyotard, Derrida, Deleuze, Guattari, Althusser, Balibar, Lacan, de Saussure, Foucault, Platini, Sartre, Camus...jebote,ne znaš tko je gori! Da nema onog divnog čovjeka Emmanuela Mouniera, bilo bi to sasvim stoljeće za zaborav.

    avatar

    16.03.2008. (21:30)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Francuzi ne mogu napisati menu seoske krčme a da se to ne shvati kao revolucionarni gastro-manifest! Odmah se osnuje loža "Svjetlo Pavlovog pjetla" i kuju se mračni aktivistički planovi protiv Pellaprata! Kakve budale! Tamo nitko nije u stanju napisati knjigu, otići kući, karati ženu, večerati, opet karati ženu, zaspati, pa sutra ponovo stići na posao! Francuzi genetski nisu u stanju pisanje shvatiti samosvršno, kao djelatnost koja svrhu ima u samoj sebi, nego je za njih tekst tek prolegomena za kontekst, manifest koji poziva na revolucionarnu akciju. A osim toga često prde i loše voze. Da ne kažem da je 58% Francuza bedasto.

    avatar

    16.03.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Eurosong kao paradigma za EU - oprostite, ali to je zbilja smiješno.
    Što se vašeg razmišljanja o Francuzima tiče: ono je još smješnije. Ali nemam namjeru o tome s vama polemizirati: odveć ste ostrašćeni, užasno uvredljivi; naočale su vam često zamagljene besmislenim frktanjem.

    avatar

    16.03.2008. (21:42)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, pa vi stvarno ne vidite da je Eurosong metonimija EU!?
    Pa jeste li vi ikada gledali glasovanje za pjesmu Eurovizije? I još vam uvijek ništa nije jasno?
    EU je gotova stvar, odmrmorila je EU svoje.
    Francuzi od Descartesa nisu imali ozbiljnog filozofa, a i on je u biblioteci imao jedva stotinjak knjiga. Pascal je bio tankoćutni melankolik ustrašen od beskraja, baroknjak preplašen vlastite neznatnosti. Da, imali su dva, tri pjesnika, ti Francuzi, ali, sve je to tanko. Uostalom, francuski i nije naročito podatan za poeziju. Ti guturali, to hrkanje, ti nazali, strašno nešto! Pa poezija je glazba, a Francuzi i glazba, e, to zaista veze nema: Francuzima je dernier cri "kazačok", a kad čuju Cigane, recimo kod Kusturice, oni misle da je to Brahms. Sad ih malo vade ovi Arapi i Zidane, kako u nogaču tako i u glazbi, ali, kratkog je to daha.
    Konačno, Francuzi imaju užasnu kuhinju. U usporedbi s banalnim engleskim pudingom, francuska je kuhinja fast food!
    Francuzi, kao što i sami znate, nemaju smisla ni za politiku: da nije bilo onog proplamsaja s Napoleonom, jedva da bismo za njih danas i znali. Tijekom II. Svjetskog rata Slovenija je imala više partizana nego Francuska članova Pokreta otpora! Jedino što njih pali, svakih 20 godina, to su inačice komunizma: Elle parlait en phrases sobres / De la Révolution d'Octobre, tra la la, Natalie, hi, hi, hi, heja, heja, kazančoks!

    avatar

    16.03.2008. (22:05)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    hocesh reci- adolf je bio poslednji koji je moga, uz samo malo vise srece, sprovesti jedan takav mamutski projekat - ujedinjenu Evropu?
    pa, ne bih bas rekao ...

    avatar

    16.03.2008. (22:33)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    uostalom, Glavurtica sam pomenuo samo na margini: tj. posluzio sam se njime ne bih li vam docharao sta mislim o Papa ratzijevoj ustvrdbi da je u Evropi prisutna 'patoloska mrznja' spram sopstvene povesti.
    nego, reci ti meni: sta si ti blago nama hteo da porucish ovom nedeljnom propovijedi? da je Papa u pravu, da je krscanstvo ustavom nezaobilazna evropska cinjenica... ili ?

    avatar

    16.03.2008. (22:39)    -   -   -   -  

  • Marole

    Nisam, sve sam ispremiješao, i Giddensa i Friedmana i sukobaša civilizacija Huntingtona, čak i Stiglitza (starog MMF-ovca), ali htio sam u stvari reći tj mislio sam da je ovaj laprdao da u neoliberalizmu ne treba raditi po cijeli dan kao Ameri, već i pomalo zabušavati kao Evropljani i uživati u životu (Evropski san za razliku od američkog). Francuzi eto rade 35 sati tjedno. Samo, jebeš mi mater, ne mogu se sjetit imena od ovoga, a kurac bih stavio u vatru, maločas, da to bješe gore navedeni.

    avatar

    16.03.2008. (22:48)    -   -   -   -  

  • Marole

    Nemanja zaboravio si da se Francuskinje ne briju ispod pazuha.

    avatar

    16.03.2008. (22:53)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Drugi me put to pitaš, pa da ti odgovorim: danas je Igra Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, pa sam prenio ovaj tekst iz 'Glasa Koncila' naprosto stoga jer je naročita muka Gospodnja ta patološka mržnja na kršćanstvo: samo se kršćanstvo danas ponovo našlo na muci, i, ništa logičnije onda nego da prenesem upravo ovaj tekst.
    Da je kršćanstvo na svaki način nezaobilazna europska činjenica samorazumljivo je, baš kao što je samorazumljivo da su Founding Fathers u temelje USA unijeli kršćanstvo do te mjere da crncima današnje Amerike nije dovoljno definirati se drukčijima tek u rasnom smislu, nego upravo zbog te kršćanske fundiranosti američke državnosti posižu za Islamom.
    Oprosti, Igra, možda Njemačka djeluje na tebe više no što bi želio (priznati), ali otkud ti sada Adolf? Kad sam govorio o gotičkom razdoblju, mislio sam na predrenesansnu, gotičku Europu.

    avatar

    16.03.2008. (22:53)    -   -   -   -  

  • Marole

    Tijekom II. Svjetskog rata Slovenija je imala više partizana nego Francuska članova Pokreta otpora!

    Točnije od točnosti.

    avatar

    16.03.2008. (22:58)    -   -   -   -  

  • Marole

    A i sjebaše nam Republiku, ustvari sami smo je sjebali, ustvari Kolumbo nam je sjebo

    avatar

    16.03.2008. (22:59)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Maro, zašto si me na to morao podsjetiti - na pazuhe Francuskinja? Kad bih barem mogao zaboraviti taj prizor djeve koja kroz prozor utvrde svome vitezu ne psušta uvojke zlaćane kose, nego pletenicu pazušnog raslinja!
    Da, točno, Kolumbo, a i on je bio Francuz, ili Grk, ili tako nešto, pizda li mu materina napuljska!

    avatar

    16.03.2008. (23:01)    -   -   -   -  

učitavam...